Ratni Čekić
subota, 03.04.2010.
Ambroz - Tamo gdje medvjedi imaju tri oka
U dva dana dvije su mi baučke strijele letjele prema glavi, jedna mi je ostavila gadan ožiljak uz sljepoočnicu, a drugu sam nekim čudom izbjegao - mislim da mi sudbina nešto hoće reći hehe. Vjerojatno mi želi reći da se konačno odlučim što ću dalje, hoću li opet bježat ili ću prihvatit ponuđenu priliku... Jutros kad smo se probudili goblina više nije bilo. Ljudi su obnavljali grad, popravljali palisade, nosili tijela goblina van grada, plakali nad mrtvima. Kako su svi koji su se zatekli u gradu morali pomagati i mi smo se khm odlučili pomoći. Vitezi na koje smo naišli su nas uputili prema krčmi u Gornjem gradu gdje smo trebali dobit daljnje upute. Tamo smo nakon jedne runde pića dočekali očekivanog Ulrika, čarobnjak narančate kose i brade koji nas je zaposlio da nađemo otete žene i nestale rudare. Čarobnjak je bio veoma moćan, upravljao je vatrom kako je želio. Pronicljivost mu je bila prevelika da bi ga zavarao, znao je da čaram. Dao mi je nekakvu knjigu i pismo. Pismo sam dao Lukyju da mi ga pročita: čarobnjak mi je ponudio da postanem njegov učenik. Još mi je napisao nekakva uputstva za rudnike Medvjeđe planine, nešto o kamenu moći. I nazvao me mojim pravim imenom iako sam mu se lažno predstavio kao Jambrek iz Marienburga, ili posjeduje još moći osim kontroliranja plamena ili me on ili njegovi ljudi, lovci na vještice vjerojatno, promatraju neko vrijeme... Mogu ili bježati od lomače ili postati učenjak. Otvorio mi je vrata velikoj moći, samo mi stoji na pladnju, ali nisam siguran je li to put kojim bi trebao ili htio ići. Snaga koju priželjkujem je ona koja dolazi od mene samoga, iznutra, ne želim takvo nešto naučiti, to mi se čini kao varanje i krađa. Al opet, možda mi čarobnjakovo znanje pomogne da dođem do nje. Sad kad gledam, previše puta nisam shvatio koliko su prilike koje su mi pružene zapravo dobre, ili ih čak nisam ni primjetio... Još uvjek sam preblizu domu, moram dalje bježati... ali... previše ima tih ali, ništa nije lako odlučiti. Kad se stvari smire skuhat ću si čaj od metvice i dobro razmislit hehe. Sad smo u rudnicima, spasili smo rudare, koji su se zatrpali pred baucima i nekakvim crnim vitezom. Setsuna ih pokušao khm osokolit na borbu, al samo ih se nekolicina odlučila pomoći nam pronaći žene. Nitko ih ne bi trebao kriviti zbog toga, danima su zarobljeni i gladni, u strahu i mraku. Vjerojatno ih se većina u glavi već oprostila od života... Dok smo ulazili u rudnik za nama je došao i medvjed s tri oka. Uspjeli smo ga savladati prije nego nam se približio. Najgore od svega što nikoga, pa ni mene to nije previše uznemirilo, previše se čudnih i užasnih stvari desilo proteklih dana... Morat ću nać hram Morra u Zandenburgo, ako ostanem živ u ovoj prokletoj planini, moram ostavit milodar za bratovu i sestrinu dušu.
