Ratni Čekić
ponedjeljak, 05.04.2010.
Cael'ul'Mair Eldendrake razmisljanja 4
Nakon 1 dana putovanja stali smo navecer da malo odmorimo kada smo u daljini primjetili svjetla. Posto nitko nije bio nikada u Zandenburgu nismo znali je li to nekakav festival, napad ili nesto jos zločestije...kaos mozzzzda...kad smo stali Ambroz je nesto otisao pisat, ali kad se vratio nekako mi je bio cudan. Primjetio sam da trava po kojoj hoda se natrag cudotvorno vraca kao da nije uopce gazena...hmmmm je li moguce da je to neka magija ili mi se pricinjavalo te veceri nikad necu saznati, ali znam da taj nas novi suborac nesto skriva o sebi. Morat cu pripaziti na njega za slucaj da je neki carobnjak. Em zbog setsune koji se iz nekog razloga panicno boji carobnjaka, em jer ne znam koliko je mocan i kakve su mu namjere. Na nasu zalost setsuna nas je opet pokusavao mrtve umorne nagovoriti da krenemo dalje prema gradu da spasimo ljude u slucaju da je napad...joooj!! ali ajde luky se dobro sjetio da bi mogli naici na neke vrijedne stvari koje su 'ostavljene' za nas. Hehe. Ispalo je da je grad u plamenu i prije nego sto smo se uspjeli snaci okruzila su nas 11 goblina. Opet sam izvukao deblji kraj i od svih ljudi ja sam 'naletio' na strijelu. Krenuo sam sa svojim arsenalom sjekira i bodeza ali umor je bio jaci od mene. Prokleti abudabi i ajmo odmah. Skoro sve sam uspio promasiti pa sam odlucio da bih mozda mogao bolje pomoci ako dodem u borbu prsa o prsa sa setsunom. Jako brzo sam shvatio da to nije bila pametna ideja. Od sada vise nikada tako nepomisljeno necu uciniti jedva sam izvukao zivu glavu i bio sam prisiljen povuci se. Sestsunin pogled me jako izneneadio dok sam se povlacio...nekako pun mrznje i gnjeva prema meni. Ne znam sto je ocekivao od mene da umrem tu za neke ljude ili njega mozda...da on gradi svoju slavu preko mene...malo sutra imam ja pametnije stvari u zivotu za raditi...a tu je i moj cilj!! Od tog trenutka kadao sam gobline samo prackom i izgleda da mi se sreca osmjehnula jer sam par njih skinuo. Setsuna je totalno podivljao kad je vidio neku zenu koju goblini vuku. Ajde bar neka korist od tih njegovih uvjerenja sasjekao je bar petoricu goblina, a luky i ambroz su krenuli za djevojkom. Nazalost nisu je uspjeli spasiti. U svom tom kaosu nekako smo izgubili setsunu, a ja sam zbog zurbe nasao samo 2 sjekire. Dovraga morat cu smisliti neki nacin da privezem sjekire za uze tako da ih ne gubim tako olako u borbi. Dok sam trazio sjekire cuo sam nekakvo jako glasno stupanje. Luky je u strahu dotrcao do mene i odvukao me od trazenja oruzja prema kucama. Derao se da nisam normalan da bjezimo. Hmm mozda sam se i ponio malo nepromisljeno ipak su to samo bodezi. Definitivno bih trebao malo vise pripaziti previse rana u zadnje vrijeme dobivam. Otrcali smo prema kucama i usli u prvu koja nije gorila. Tamo smo zabarakadirali vrata sa stolom i stolicama, te pojeli ono malo hrane sto smo nasli u kuci. Nije puno, ali u ovakvim trenucima sve dobro dode. Dok sam gledao kroz prozor ugledao asm irokezu...mozda od patuljak mozda od onih vani nemani, ali odlucio sam se samo pritajiti jer nam je dosta nevolja za tu vecer bilo. Prespavali smo jedva jer netko je pokusavao uci tokom veceri i u tom trenutku je vladao takav tajac i nemir u nasim srcima da je bilo nesnosno. Srecom nitko nije pokusao provaliti i na kratko smo odahnuli, taman toliko da opet utonemo u zasluzeni san. Ujutro su nas probudile zrake sunca i zvuk rada gradana Zandenburga. Napad je prosao zivot se poceo vracati u normalu i ljudi su popravljali kuce, a i plakali nad mrtvima. Isto kao za vrijeme rata...opet isto... Ljudi koji stanuju u kuci u kojoj smo se sklonili ponudili su nam rucak i mi smo prihvatili. Nakon sto smo nasli setsunu par kuca dalje krenuli smo prema izlazu iz grada da vidimo kakav se okop radi i sta se uopce dogodilo. Naisli smo na 3 golema orka. Krv mi se sledila osjecao sam se paraliziran i bespomocan pred njihovom pojavom. Rekli su nam da moramo otici do grofa u tvrdavu. Na ulazu smo sreli viteza siegfrieda i rekli da su nas poslali u krcmu da nas tamo netko ocekuje. On nas je uputio i ubrzo smo ugledali tu ogromnu kucerinu. Unutra nismo uspjeli naci mjesto ali nas je gostionicar spazio odamh je napravio mjesta za nas. Za nekoliko trenutaka nastao je muk i sve svijece su se odjedanput upalile. Usao je po mojoj procjeni mocan carobnjak sav crven i nekako vatren.
Sjeo je za nas stol i pretpostavljam da je on stvorio plameni zid oko nas i ponudio nam posao. Luky je dosjetljivo rekao da se on doima kao osoba koju se ne odbija. Imao je i pravo jer smo prihvatili posao. Trebali smo otici u rudnik i vidjeti sta se dogodilo rudarima, te otkriti sta je sa svim zenama koje su oteli prethodne noci i pomogucnosti spasiti ih. Na srecu napisao je neki papir i rekao da je to oprema za nas, te da se javimo carlu kovacu. A sada ono najbolje. Primjetio je moj mac i ponudio mi 1000 zlatnika i to od toga 900 u opremi koja mi je neophodno trebala, ako sam mislio napredovati u svom poslu i cilju. Ispruzio mi je ruku i nisam bas bio siguran da li bih se rukovao ili ne posto je stol imao zagorene tragove njegovih ruku, pa sam ga pitao je li sigurno. On je odgovorio da je i odlucio sam riskirati, te sam mu stisnuo ruku i na moje cudenje nije bila nimalo vruca. Jos sam uspio nagovoriti maga da u cijenu opreme uracuna i inzinjera koji mi je napokon izradio 2 sjekire sa pricvrscenim uzetom. Otisli smo kovacu koji nam je dao opremu za posao koja je ukljucivala i opremu za penjanje sto me jako zacudilo posto idemo u rudnik. Napokon sam ojacao oklop sa metalom i koliko mi se cini uopce mi ne smeta pri kretanju iako ej metal; to ce mi savrseno doci predstojecih dana. Nakon posla opskrbili smo se opremom u virjdnosti 900 zlatnika. Obilsi smo cijeli grad i kupili oruzje, oklope, pisaci pribor, te sam ja napokon kupioo malo bolju odjecu. Takoder sam kupio jedno plemicko odjelo i da usiti crest svoje obitelji...2 kockice kako prikladno hehe. Jos sam kupio i malo nakita takoder sa 2 kockice kao ornamentom jer moram biti vjerodostojan ako se mislim predstavljati kao plemic. Nakon kratkog posjeta kraljevskom kirurgu kreuli smo prema rudniku. Na putu smo sasjekli neke gobline,ali Ambroz je dosta tesko ranjen. U rudiku smo naletitli na jos nevolje. Dok su Luky i Abudabi otkopavali rudare na ulazu u rudnik se pojavio nekakav ogromni trooki medvjed. Trening sa lukom se napokon isplatio jer sam ga ubio 1 hicem. Ostao je bez tog 3. oka hahahaha. Setsuna je pokusao uvjeriti rudare da nam pomognu, ali posto nije bas neki govornik skoro bi sve uprskao da nisam ja uletio i uspio trojicu nagovoriti da nam se pridruze. Takoder jedan cudan rudar mi je dao amulet koji je ispao nekom stvoru u crnom oklopu koji je vodio zene u rudnik, ali ni ambroz ni ja nismo nzali cemo sluzi...
