Ratni Čekić
četvrtak, 13.05.2010.
Setsuna.. povratak iz tame...
ugledah svjetlost iznenada. pomislih da sam na nekom mjestu na koje mrtvi odlaze...no prijateljsko lice onog ambroza je potjeralo krv kroz obraze i osmjeh na usne. živ sam pomislih i to sretnik. Nakon ovog događaja mi se život čini pozitivniji ,žene su spašene, horda zlih beštija otjerana od grada daleko na medvjeđu goru. no dosta ugodnih misli puno je bilo pred nama. puno zlog posla ,puno ubijanja.
slijedeci dan sam se digao iz krveta nekako u zavojima..rekli su mi da me kraljevski liječnik i sami bogovi spasili i pokrpali...heh bogovi... oni su davno napustili sve nas,pustili su da jaki upravljaju život slabima.e pa dosta kažem ja, dosta sa tim zlom dosta sa mračnim stvorovima.
krenuo sam u kupovinu novog metalnog oklopa za prsa i našao se u radnji patuljačkog majstora kovača. glas mu bijaše dubok a duga brada urešena pletenicama. vrlo uljudno me pozdravio i ponudio mi cijenu koju jednostavno nisam mogao odbiti.sjetih se da mi je štit bio rasprsnuo u zadnjoj borbi s crnim vitezom.
opremljen alatom za borbu protiv zla koji vlada spreman sam na sve.
otišao sam do tvrđave na odmor i jelo.
slijedeće jutro sam se probudio ranije u obukao puni oklop na sebe, moram priznat da je neki ponos prošao kroz mene vidjevši se novom i sjajnom metalnom ogrtaču.
krenuli smo prema polju ispred zidina grada. vojnici , plačenici svi na polju spremni na zelene gamadi što željni što zlatnika što krvi zbog ubijenih žena ,cura, kćeri... pisari su prozivali imena desetorice među kojima smo bili mi. prozvao sam ih sve i porazgovarao s njima te stisnuo svakom od njih ruku osim Sari (našem izvidniku) koja je bila nekako arogantna. još jedna figura nam se pridružila. Avandor vitez iz nekog kraja koji mi nije poznat. okupljeni krenuli smo u dogovor kojim putem krenuti. i odluka temeljena na meni novom pojmu demokracije pala je na mene. izabrao sam put prema glavnom taboru orkova i goblina..put do njih je bio kroz šumu u kojoj se mala grupa zelenih gamadi nalazila.
upoznali su naše oštrice. svi do jednog. no to je priča koju trebam ispričati neko drugo večer.
