Ah ta pitanja...

Ne znam zašto, posljednja dva, tri dana svi me pitaju kad ću četvrto...
Kao da mi ovo troje već dovoljno ne testiraju granice izdržljivosti...
Kad me pitaju kako izdržim s njima, kažem da se s trećim djetetom živci malo rastegnu, valjda misle da bi mi se trebali još malo rastegniti.
Istina, ja obožavam bebe, male, slatke, mirisne, kao što bi mi ovdje kod mene rekli "pupaste", slađane kao ove marcipanske na slici i jednostavno čim vidim bebu ja bi je nosila kući...

Da ne trebam biti trudna devet mjeseci (trudnoće mi loše idu) što se poroda i djece tiče, imala bih ih još.

Kad dobro razmislim, znam da nisam u stanju imati više djece, ali kad se sjetim ovog malog anđela



nešto duboko u mojoj nutrini zatitra...

ah hormoni, hormoni...