_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Sretna Vam Nova 2011 godina

Svim posjetiteljima promina.blog.hr-a

Mojim dragim prijateljima

Želim, sretnu i uspješnu

2011 godinu!

Sanacija makadamske ceste Marasovine do kanjona rijeke Krke

Već duže vremena planiram objaviti post na temu uređenja makadamske ceste od Marasovina do marasovske brine, do „dna“ nekadašnjeg bobodolskog jezera.

Dan pod dan i skoro sam zaboravio na tu temu. Nekidan, na sv. Ivana, pohodio sam Matase, i vidim da je put od Marasovina prema brini razrovan, da se uređuje.

Odgovor na pitanje tko uređuje cestu, krije se u sljedećem tekstu koji možete pronaći na internetu:

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

NABAVA MALE VRIJEDNOSTI

JAVNI NARUČITELJ: Javna ustanova Nacionalni park Krka
PREDMET NABAVE: Sanacija makadamske ceste Marasovine do kanjona rijeke Krke
Glavno mjesto izvođenja javnih radova: Područje NP Krka
Krajnji rok za dostavu/preuzimanje ili uvid u dokumentaciju za nadmetanje
Datum: 14/06/2010(dan/mj./god.) Vrijeme: 12:00
IV.3.4. Krajnji rok za dostavu ponuda, odnosno zahtjeva za sudjelovanje
Datum: 14/06/2010 (dan/mj./god.) Vrijeme: 12:00
Mjesto (ako je poznato): JU Nacionalni park Krka, Trg Ivana Pavla II.
br.5, Šibenik
VI.5. Datum slanja objave: 01/06/2010 (dan/mj/god)

* * * * * * * * * * * * * * * * * *


Iz svega navedenog, lako možemo zaključiti da je radove naručio NP Krka prije skoro 6. mjeseci.
Tko je odabrani izvođač radova, kolika je vriijednost radova, to nisam pronašao-a nije mi toliko ni bitno-glavno da se cesta, ili možda slikovitije rečeno „vododerina“ uređuje.

Ako malo bolje pogledate fotografiju na kojoj sam crvenom bojom označio cestu koja se uređuje, možete primjetiti da je njen početak na samom arheološkom lokalitetu, gdje se nalazi starohrvatski križ, a neki kažu i starohrvatsko groblje (ako se ne varam), i bila bi prava šteta ako bi kojim slučajem prilikom uređenja ceste došlo do oštećenja arheološkog lokaliteta.

Nedavno sam pronašao jedan časopis za arheologiju iz 1892 godine koji nam donosi informacije o rimskim cestama-prelazima na rijeci Krki, te se opisuje kako je sa tog lokaliteta kojeg spominjem odnešena jedna mramorna ploča na groblje Gospe Čatrnjske......

Ali to je priče za neki drugi post........

Oznake: NP Krka, Marasovine

"Od Promine do Amerike- Anthony Tony Dizdar" III dio

Vrijeme je za nastavak intervjua "Od Promine do Amerike- Anthony Tony Dizdar".
Preskočimo uvod, i krenimo odmah na pitanja;

Nakon dvije godine koje ste proveli u Francuskoj, odlazite u Ameriku.

Možete li se sjetiti svojih prvih dojmova kad ste stigli u Ameriku?

Kako bi ste opisali život u Americi tada u odnosu na život u Promini?

Što Vas je najviše oduševljavalo, a što čudilo?

Moj dolazak u USA me je iznenadio sa mnogo toga. Drugačije sam zamišljao USA. Barem iz filmova. Stvar je u tomu, što sam shvatio poslije, da sam i u filmovima zapažao onu drugu stranu Amerike, tu ružnu stranu sam mogao vidjeti u filmovima ali nama je ostajala u sijećanju samo ona "LIPA"strana. Kad sam stigao u Srpnju, tadašnje ljetne vrućine i sparine su bile nepodnošljive. Drugo, došao sam u stariji dio grada gdje mi je sve izgledalo kao da sam došao negdje možda u Južnu Ameriku. Nisam se za dugo mogao pomiriti sa drvenim kućama. Trebalo mi je više od jednog desetljeća kako bi shvatio da su drvene kuće najzdravije za živjeti u njima.
Došao sam u Cleveland, drzava Ohio. Tu je već bila dosta velika Hrvatska kolonija.Nakon par dana sam dobio posao da radim na minjanju automobilskih guma. Plaća je bila minimalna ali je kupovna moć bila jaka. Četiri litre benzina su tada bile 22 centa, kutija cigareta 25 centi. Obitelj od petero članova mogla je tada za 15 dolara kupiti hrane za cijeli tjedan.
Tada je Amerika Stvarno Bila Slobodna. Ja danas volim reći da se sijećam kad je Amerika bila Slobodna. Iako je tada bio rat u Vijetnamu, te su se demonstracije po svuda odvijale organizirane većinom po studentima, ujedno su se provodile Civilne Slobode, Martin Luther King, demonstracije crnaca za svoje slobode, te HIPPY DAYS, te seksualne revolucije, Love every buddy, . Bio je to jedan kompletan preokret i liberalizacija čovječjeg života. Neke stvari su se okrenule u dobrom smjeru, ali su neke i pale na ispitu.

Nakon par mjeseci mog života, kupio sam polovni auto. Uvijek sam volio velike aute, pa tako i danas. To je bila Buick Electra 225. To je tada za mene bio veliki doživljaj. Tadašnji Cleveland je bio uvijek četvrti ili peti grad po industriji u Americi. Sve teška industrija. Najveći tada proizvođač vijaka, velike željezare, jako mnogo alatničarskih tvornica, auto industrija je bila jača nego u Michiganu, ali su u Detroit-u bile glavne uprave i tvornice za sastavljanje automobila. Po Ohio su bile automobilske tvornice raznih dijelova.
Sjećam se dobro kad je Cleveland u sri lita izgledao kao da ga gledate sa dobrim sunčanim naočalama. Toliko su te tvornice izbacivale zagađenog zraka. Kad snjig padne on je padao obojen u drugu boju. Te tvornice su izbacivale toliko smeća da se ovdje rijeka Cuyahoga zapalila dva puta od prljavštine. Vodom vatrogasci gase vodu koja gori. Tada je skoro nestalo ribe u Lake Erie. Ono malo što je ostalo je bilo tada zabranjeno loviti i konzumirati. Poslije ta dva slučaja je uskočio i državni i Federalni EPA i počela je velika kontrola cisćenja i rijeke Cuyahoga i Lake Erie. Počele su velike kazne i prema kompanijama koje su do tada sve bacale u rijeku i jezero. Danas je Lake Erie najčišće od Velikih Jezera. Uzelo je dobrih 20 godina da se to sve očisti.




Da li Vam se bilo teško priviknuti na život u Americi?

Da li su Vam nedostajali roditelji, braća, Promina?

Da li ste se planirali nakon određenog vremana vratiti u Prominu ili Hrvatsku?

Kako ste napredovali na poslovnom planu-koje ste sve poslove radili?


Što se tiče privikavanja u Americi, bilo je jako teško. Prva i najteža stvar bio je jezik, a uz jezik dolazi i kultura, pa sve ostalo. Mislim da je glavni čimbenik bilo koje kulture jezik. To je jako teško kad želite nešto reći ili tražiti ili bilo što, a ne možete jer ne znate jezik.Tako se osjećate hendikepirani u tom smislu da je to neopisivo. Što je bilo još gore malo je naših bilo tu koji su znali engleski od "novopridošlih". Najzanimljivije je to što su neki tu već živjeli i više godina i ništa nisu znali engleskog. Pa i dan danas nakon 40-50 godina njihov engleski je tako skučen ili nikakav. Za mnoge čujem kad odu u posjetu u Hrvatsku i danas pa mišaju pola Hrvatski pola Engleski. Valjda hoće reći tu u Hrvatskoj kako su zaboravili Hrvatski. Oni to lažu. Takvima ja ovdje i dan danas prevodim. Tada se meni bilo jako teško snalaziti ovdje, nova sredina, novi svijet, drugačiji jezik, drugačiji način razmišljanja i t.d..
Bio sam sam, mislim nisam imao roditelje ovdje koji mi toliko fale, kad ti dođe teško da se imaš komu požaliti i da u svakom danu osjećaš roditeljsku ljubav pokraj sebe. Imao sam tu starijeg brata ali to nije bilo to.

Fascinirala me činjenica da je ovdje sve privatno. Privatna željeznica, privatne velike korporacije, privatno sve, pa ima i privatna pošta, pa ima privatna policija, pa ima i privatna vojska, malo u drugačijem obliku, ali je vojska. Sa tom činjenicom ili spoznajom sam bio fsciniran. Privatne velike avio kompanije. Privatna kamionska kompanija sa preko 100.000 kamiona. Tu čovjek dolazi do spoznaje da su samo oblaci limit. Toje američka uzrečica "only sky's are limit". Drugim riječima nema granica.

Moj prvi posao na mijenjanju guma je bio početak. Imaš posao, radiš i zarađuješ za svoje potrebe, pa koliko si sposoban toliko ćes ići naprijed.
Nakon godinu dana sam našao pošao u jednoj strojarskoj tvornici i tu sam ostao oko godinu dana. Moj brat Ivan se odselio u ST. Louis država Missouri već nakon godinu dana.
On je bio na putu u Los Angelese, i slučajno je stao kod prijatelja u St Louis-u i on ga je nagovorio da tamo ostane i tako se i dogodilo.
Nakon godinu dana on mene nagovori da se i ja doselim tamo i da ja i on počnemo sa građevinskom firmom. Tako sam se i ja odselio u ST Louis i tamo sam dobio posao u jednom riječnom brodogradilištu. Poslije radnog vrimena Ive i ja bi išli i radili neke manje posliće u građevini i učili se istom. Imali smo jedan mali kamiončić i sa njim se ispomagali.
Kad god bi što zaradili odmah bi kupovali kojekakovog novog alata i ponešto strojeva.
Ta firma i danas jako dobro posluje. Nakon nekog vrimena sam počeo živjeti sa jednom djevojkom (amerikankom) sa kojom sam najviše naučio govoriti engleski.
Ona mi je najviše pomogla.

Najteže je bilo za Božićne Blagdane. Tu se osjećala jedna tuga, jedna praznina, uvijek nešto duboko- nešto fali. 1974 godine kod nas dolazi moj najmlađi brat Vlade. Nekoliko mijeseci poslije moj brat Marko biva uhapšen u Zagrebu i stavljen u zatvor u Zadarskoj grupi.
Danas kad vidim tko ga je hapsio, te isljeđivao, te mučio u zatvoru, ima da čovjeku pamet stane. Što je najzanimljivije, oni se vladaju kao da je sve to normalno i kao da se ništa nikomu nije dogodilo.
Zatvaranje Žarka je moj brat Vlade najteže podnio. Valjda zato što su njih dvojica bili najduže zajedno pa su vjerojatno bili najbliži? Mi smo se osjećali nemoćni da mu pomognemo na bilo koji način. Jedina pomoć je bila naštetiti Jugi na bilo koji način!

Svaki dan sam imao nostalgiju za kućom, za roditeljima. Želio sam im pomoći, a nisam mogao. Znao sam da ne možemo ici tamo u posjetu ni kad sam postao Američki Državljanin. Možda je u tomu moja nostalgija bila i veća jer nisam smio ići tamo.
Moja mama je nas posjetila 1972 godine. Moj tata nas je posjetio u ST Louis 1974 godine. Poslije toga kad je išao produžiti jugo putovnicu Milan (četnik, ne sjećam se sada njegova prezimena), to je onaj što su ga uhvatili u četnickoj organizaciji blizu Šibenika. On je bio šef Oklajske policije pa poslije toga šef policije u Drnišu. On je tatinu putovnicu uzeo i stavio u svoju ladicu i tamo je bila punih 5 godina. Nikad nije bila produžena dok ovaj nije uhvacen u četrnickoj organizaciji i poslan u mirovinu. Njemu se nije nista dogodilo, samo je poslan u mirovinu. Što da je slučajno bio Hrvat, koliko bi godina dobio u Staroj Gradiški?

Poslije tog slučaja na naš nagovor tata je opet išao tražiti putovnicu, ali je na tom mjestu bio neki Hrvat šef policijske uprave u Drnišu, i rekao je tati da nema nikakva problema, te da je on putovnicu pronašao u četnikovoj ladici i da će sve učiniti da se ona produži odmah.
I tako se dogodilo.
U Prominu se nisam namjeravao vratiti iz glavnog razloga što su nama tako reći SVA VRATA ZATVORENA. Jedina mogućnost ako dođe do nekih drastičnih promjena kao što se i dogodilo. Hrvatsko odcjepljenje.
1975 moj brat Ive i ja smo razvili naš obrt do te mjere da smo nas tri brata tada već mogli živjeti od našeg obrta i rada. Već tada sam razvio neka poznanstva pa smo išli na neki način u pravom smjeru.Tada dolazi između Ive i mene do razilaženja i ja se vraćam natrag u Cleveland krajem ljeta 1975 god. U Clevelandu dobijam posao da razvozim i prodajem bezalkoholna pica.Tu sam pristojno zarađivao, ali nakon dvije i pol godine ta se kompanija prodala i ja sam opet ostao bez posla. To se dogodilo u Carterevo vrijeme. U međuvremenu se kod mene doselio i moj mlađi brat Vlade iz St Louis-a.

Radio sam razne vrste poslova. Nikakva se posla nisam bojao. U većini slučajeva sam pristojno zarađivao. Pošto sam imao dobru komunikaciju sa ljudima, bavio sam se dosta sa prodajom. Imam taj komunikacijski dio izuzetan pa sam se dosta bavio sa prodajom. Ta komunikativnost mi je otvarala mnoga vrata. Tako sam počeo upoznavati mnoge osobe. Bio sam odličan za humor pa mi je i to uvijek pomagalo da ostavim dobar dojam na osobe.

Zaboravio sam napomenuti kako sam bio iznenađen sa jednostavnošću i praktičnošću američkog naroda. Kad sam vec počeo savladavati engleski jezik i dolaziti u kontakt sa mnogim bogatijim osobama i školovanim osobama sa Magisterijima i Doktoratima, ostao sam zatečen njihovom jednostvanost. Recimo naći se u društvu nekog milijunaša ili možda teškog na desetke ili stotine milijuna dolara a dotična osoba se toliko jednostavno ponaša da bi u svakom slučaju pomislio da je on možda neka obična osoba koja negdje radi nešto nevažno. Ili upoznati osobe sa magisterijem ili možda jednim ili više doktorata. Imao sam i imam i danas privilegiju sastajati se sa takovim osobama. Njihova jednostavnost da nikad ne forsiraju svoje diplome kao Fra Š. Š. Ć. koji po Hrvatskoj piše i laže da je završio doktorat na Columbia University, što je obična laž. To je provjereno.
Recimo kad Amerikanac izumi koji komad alata. Taj alat je u svakom slučaju toliko jednostavno napravljen da ga svaka osoba može upotrebljavati dok u Europi to nije slučaj. Uvijek se sa tim stvarima komplicira. Zato ja uvijek volim reći da su Amerikanci najjednostavniji i naj praktičniji narod na svijetu.

Nastavlja se.....

Oznake: Od Promine do Amerike

Sretan vam Božić i Godina Nova

Što poželjeti, za što se večeras Bogu pomoliti?

Ako smo na krivom putu, neka nam Bog pomogne da pronađemo pravi put i mir u duši.

Ako smo na pravom putu, neka nam Bog da snage da na njemu ustrajemo, da se ne predamo.

Dragi prijatelji,

Sretan Vam Božić i Nova 2011 godina!

Legenda o Prominskoj kapi

Često sam u razgovorima na temu Prominske kape, čuo kako Marko Knežević- Brko, ima zapise o legendi na tu temu.
Ovih dana, izlazi iz tiska 4. Broj župog lista Promina, a u njemu baš ta priča:

Evo je u cjelosti:



///////////////////////////////

Prominska kapa

a) CRVENA - okruglog do eliptičnog dna. Po obodu je raspoređeno 26 koluta u dva reda.

b) SA POLA VEZA - modificiran oblik crvene kape. Nešto je manja i plića od crvene. Na
nešto manje od pola dna izvežena je sličnim motivima - koluta. Ima devet kita dužine jedne
podlanice, što očito asocira na devet kapitanija u Promini.

c) TIJARA - od crnog do modrog pliša. Po veličini i obliku je kao i crvena kapa. Nosili su je
bogatiji i viđeniji ljudi, a i poneki glavari kuće.

LEGENDA O KAPI

Davne 1715. godine Turci i osmanlije iz Bosne opsjedaju grad i utvrdu Sinj, uoči Velike Gospe 15. kolovoza.
Sinj brane fratri - franjevci sa svojim pukom i po glasnicima hitno traže pomoć od biskupa šibenske biskupije. Biskup organizira na brzinu serdare i harambaše - njih 26 sa svojim mnogobrojnim konjanicima, poglavito iz Zagore.
Predvodi ih serdar drniški i petropoljski Nakić-Vojnović, koji je imao nasljedno pravo serdarstva.
Pridružuju im se dvojica harambaša - kapitana iz Promine: Validžić i Knežević sa svojim konjanicima (i gledaj čuda njih 26 konjanika). Pored Sinja pojavljuju se Turcima s boka. Turci su u paničnom bjegu. U pričuvi je kapitan Džepina.

Od toga događaja Prominci počimlju svoje kape ukrašavati po obodu sa 26 znakova, a u slavu i na sićanje svojih 26 konjanika predvođenih harambašama - kapitanima.

Ukrasi su prvotno bili: pulije, botuni, puca, koščice, novčići obični i srebreni, pa i novčići zlatni, već kako je ko mogao. Kapa kasnije proširila po čitavoj šibenskoj biskupiji i počela se praviti u radionicama -manufakturno, pod općim imenom šibenska kapa.

Tko to htio ili ne, kapa je nastala u Prominskim ili pod Prominskim selima.

Svi putevi je vraćaju upravo pod Prominu.

Ovu legendu prenosim od starih Prominaca mladima da se ne zaboravi.
Kum Paško Dizdar (Patko) mi je pripovidao se o Prominskoj kapi - SA PO VEZA - a njemu je, reče on, sve to prinija njegov brat Andrija Dizdar, fratar. Rekao je i to da je vez dna kape sav od pripovitke (simbolike) vezane za Prominu, njezine konjanike i arambaše - kapitane, a u svezi s odlaskom obrane Sinja od turčina 1715. godine.

Jedan pomen o Prominskoj kapi, reče mu brat Andrija stoji u crkvenoj knjigi župe Vodica.

Marko Knežević - Brko

///////////////////////////////

I čija je na kraju kapa?

Možda je najbolja tvrdnja: „Kapa je od onog tko je nosi!“
Ili kako jednom reče fra Ivan Čupić: „Dok je glava, bit će i kapa“.

Oznake: Folklor u Promini

Domu za starije i nemoćne osobe Oklaj- u pohode

Starački dom bio je česta tema mojih postova. Stariji posjetitelji promina.blog.hr-a vjerojatno se sjećaju rasprava koje smo vodili na temu iščekivanja dana kada će se Dom sagrađen još 2002. godine (ako se ne varam) konačno otvoriti. Čak je jednom i Slobodna dalmacija objavila veliki članak o prominskim blogerima, kad smo molili tadašnjeg predsjednika RH Stipu Mesića da nam u tome pomogne .

Na kraju, Dom se otvorio, a ja o tome nisam napisao ni riječi- promina.blog.hr je tada bio u „fazi mirovanja“.

Planirao sam napraviti jedan post na temu otvaranja Doma za starije i nemoćne, ali dan po dan, i vrijeme ode.

Na svu sreću, jučer me nazvao Mario Škarica (zaposlenik Doma) ;

-Sanimire, danas nam u goste (u Dom) dolaze mladi iz KUU Promina. Bi li napravio koju fotografiju i napisao koju riječ o nama na promina.blog.hr-u?

Zašto ne...Uzeo sam fotoaparat i odmah krenuo u Dom.

Ispred Doma je Mario Juric, voditelj KUU Promina, nestrpljivo cupkao na hladnim mramornim pločama poštujući zabranu pušenja u Domu, a u Domu....Franka Bronić koja je zadužena za rad sa najmlađim članovima KUU Promina, tiho je šaptala zadnje upute „ekipi za ojkanje“.

Netko je doviknuo „Evo Žiže“ možemo početi....

I program je počeo.

Sve nazočne, i stare i mlade, pozdravila je kratkim prigodnim govorom ravnateljica Doma Senka Knežević, a maleni Prominci Roko, Ante Perica i Ante Čavlina jedva su dočekali zapjevati :

„Kapa moja na krivo mi stoji, ja sam lola nikog se ne bojim“

Tako njih trojica „lola“ nižu pjesme, a do mene bake tihim glasom šapću poznate im stihove, nakon kojih sljede tihi pokreti ruku koje su nekad pravile burni pljesak.

Mladost i starost na jednom mjestu. Koliko životnih priča iza jednih, koliko životnih priča pred drugima.
„Šijem bljuzu kidaju se konci“ zapjeva prvašica Nata, a njoj se u pjesmi priključe Lucija, Kata, Matea, Antonija, Petra, Antonela, Ana, Katarina, Antonija, Maja, Tea, Luca i Karla.

Nakon niza pjesama, moj Josip (glasom koji je još nedavno bio piskutav) vikne: „'Oćemo li kolo zaigrat?“, a ostali „momci i cure“ u isti glas odgovore „'Oćemo!“ i uhvate se u kolo.

Nakon kola, ekipa za ojkanje Luka Sarić, Luka Duvančić, Marino Jakovljević, Josip Sarić, Mate Gojčeta, Ante Knežević i Josip Džepina zaojkaju:

„Volim kuću kraj prominskog puta, sagrađenu od kamena ljuta
To je kuća sa svetim znamenjem, sagrađena znojem i poštenjem“
I tako, još malo pjesme, malo kola i program je došao svom kraju.

U ime KUU Promina, Franka Bronić poklonila je ravnateljici Doma Senki Knežević prigodan dar, a Senka se zahvalila svima koji su pripremili priredbu, te ih pozvala da u skorije vrijeme opet dođu u posjet našim najstarijim stanovnicima.

Nakon priredbe, sa Mariom Škaricom sam napravio „đir“ po Domu kako bi porazgovarao sa korisnicima Doma.
Razgovor je jedva dočekala Marija Validžić iz Čitluka; Dite moje, ja sam ti tu iz Čitluka. Nije to daleko, eno dole. Tako sam blizu kuće, al' eto, opet sam u Domu. Odgovarala je 89- godišnjakinja dok ju je njena cimerica sa strane promatrala.

Upitao sam i njenu cimericu „Odaklen ste Vi bako?“

Baka je zastala, a u njenom pogledu sam vidio oči moga pokojnog oca. Pogled čovjeka koji traži odgovor, a odgovora nema. Izraz lica poprima osjećaj tuge, izgubljenosti.... i tu je mojim pitanjima bio kraj, dalje nisam mogao. Pobjegao sam....Okrutan je život bez sjećanja.

Za svog sljedećeg sugovornika izabrao sam ravnateljicu Doma, Senku Knežević, od koje sam u ugodnom razgovoru, punom osjećaja za ljude o kojima se Dom skrbi-saznao sljedeće:

Dan koji će ostati zabilježen kao prvi radni dan je 27.07.2010, dan kada su u Dom kročile prve stanovnice Majda Beader i Ružica Šašić. Najveći broj korisnika kojih je ukupno oko 80. (brojka se nažalost često mjenja) je iz Promine, ali ima korisnika koji su došli iz Sinja, Slunja, Drniša, Solina, Splita, Kaštela...
Od ravnateljice saznajem da u Domu ima oko 75% žena, i 25% muškaraca (60+20), a u prosjeku su svi stariji od 80 godina.
Dom može primiti maksimalno 86. korisnika, a o njima skrbi 30. zaposlenih djelatnika koju su većinom iz Promine, a ima ih i iz Knina, Siverića i Šibenika.
Djelatnici se trenutno skrbe o 31 pokretnih, 35 polu-pokretnih i 14 nepokretnih.

Upitao sam ravnateljicu o čestim „rastancima“ koji su u ustanovi poput ove neizbježni....o nekim posebnim događajima koju su se u ovom kratkom vremenu od kad Dom radi posebno urezali u njeno sjećanje.

Teško je izdvojiti neku priču, jer su sve dirljive na svoj način. Ipak, svima nam je najteže pao slučaj jedne bake koja je od samog dolaska u Dom odbijala hranu. Sve smo pokušali...Pričali s njom...molili je....Ali baka kao da je „odustala“ od života. Ubrzo je završila u bolnici u Kninu...Teške su i situacije kad korisnicima morate reći da su im umrla djeca....Svaka je priča ovdje teška na svoj način.

Ravnateljica me zamolila da napišem kako Domu pomaže veliki broj ljudi na razne načine. Česti su i posjeti raznih udruga, pojedinaca. Često se dogodi da Prominci dođu u posjet svojim prijateljima u Domu i donesu kolače, malo proćakulaju, provesele se na svoj način. Nažalost, ravnateljica je u svom radu naišla i na ljude koji, stare i nemoćne promatraju kao stvari, kao brojke...i takvi je ljudi rastuže.
Ali na svu sreću, ljudi koji su spremni pomoći u radu Domu i njegovim korisnicima je ipak puno-puno više, i ravnateljica Senka Knežević im se ovim putem od srca zahvaljuje.

Eto, to bi bila priča posvećana otvaranju Doma za starije i nemoćne u Oklaju.

Ja se ovim putem zahvaljujem svima koji su sudjelovali u raspravama na temu otvaranja Staračkog doma u Promini. Napisao sam na promina.blog.hr-u priča i priča na ovu temu....a vi moji dragi prijatelji ste napisali nebrojeno komentara....i red je da Vam konačno kažem...
PRIJATELJI DOM JE KONAČNO OTVOREN!

PS
Fotografije priredbe možete pogledati pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%20hr%202010/Dom%20za%20starije%20i%20nemocne%20Oklaj%2018122010/

Oznake: Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju

U 81 godini prvi put se grije uz štednjak

Iz DNEVNIKA (nove.tv): Bez susjeda i prijatelja na 100 metara

Život na 1000 metara: U 81. godini prvi put se grije uz štednjak!
Zagreb, 14.12.2010., 20:24 | Marko Vračić
Link: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/u-81-godini-prvi-put-se-grije-uz-stednjak.html

Baka Danica iz sela Razvođe u Dalmatinskoj zagori živi bez susjeda i
prijatelja na 1000 metara nadmorske visine. I tako već 15 godina.



Građanska inicijativa 'Pomoć u kući' baki Danici olakšat će ovu zimu
novim štednjakom i drvima. Baka Danica u 81. je godini života. Sama na
1000 metara nadmorske visine ispod samih vrhova planine. Jednom,
najviše dvaput mjesečno spusti se do civilizacije.

'Za nekih 40 minuta sam dolje, a natrag mi treba i više od sat
vremena', ispričala je baka Danica. I nakon sat i nešto velikog uspona
na planinu pješice s ponešto prehrambenih namirnica, više neće
dolaziti u hladnu kuću.

'Ja se pitam koliko je još ovakvih ljudi zaboravljenih u Dalmatinskoj
zagori, jer ovo je prostor gdje se štiti ćuka i vuka, a čovjek
izumire', rekao je Paul Cota, načelnik općine Promina.
'To su sve ljudi stariji od 65 godina, a ovo je prva konkretna akcija sa
šibenskim Caritasom', zaključio je Miroslav Petrović iz inicijative
Pomoć u kući.

Prvi rezultati akcije i štednjak s drvima za baku Danicu je tu.
Čudo tehnike skratit će joj zimu. Ispod planinskih vrhova snijega još
uvijek nema. Uskoro će, a temperatura je već nekoliko dana ispod
ništice.


(Tekst je u cijelosti prenesen sa web stranice nove.tv)

Oznake: Pomoć u kući

"Od Promine do Amerike- Anthony Tony Dizdar" II dio

Promina je šezdesetih godina prošlog stoljeća imala najviše stanovništva u svojoj povijesti.
Preko 6500 duša nastanjivalo je devet prominskih sela.
Od prvog popisa stanovništva (1794 ako se ne varam) pa do tih, šezdesetih godina, ta brojka je stalno rasla, a onda se dogodio obrat.
Sada smo tu gdje jesmo, na brojci od samo 1125 stanovnika.

Svatko tko je napustio Prominu, ima svoju priču, ima svoje razloge odlaska.



Često volim promatrati ljude koji su uspjeli u životu (premda je pojam uspjeha tema za posebnu raspravu).
Zanimljivo mi je analizirati „korjenje“ iz kojeg su ti ljudi niknuli, „zemlju“ iz koje su proklijali, „svijet“ u kojem sada žive.

Evo jednog intervjua koji se bavi ovom temom:


Pa krenimo konačno sa pričom (pitanjima/odgovorima):

1. Kako bi se (nekomu u Hrvatskoj) ukratko predstavili- Tko je Anthony-Tony Dizdar?

Ja sam Ante Tonći Dizdar. Rođen 23 Studenog 1952 God. Od oca Marka i majke Anice zvane Ćeza.
U Oklaju sam zavrsio osnovnu školu i poslije toga sam nakon dvije godine otišao u Francusku.

2. Koje ste godine napustili Prominu?

Prominu sam napustio 1969 god.

3. U Francuskoj ste se zadržali dvije godine, i što je bilo nakon toga?

Nakon dvije godine sam išao za Cleveland USA. U Francuskoj je vladao na neki svojstven način
nekakav socijalizam. Za mene je Francuska bila previše mala. Ja volim širine. Ja volim različitosti.
Sad će Vam biti jasno zašto sam proputovao 46 saveznih država Amerike, te više od pola Kanade ( koja je
veća od USA) i bio sam u Mexicu te dvadesetak država Europe.

4. Vratimo se ipak malo Vašem djetinjstvu u Promini. Možete Ii se sjetiti nečeg zanimljivog iz tog razdoblja?

Dok sam bio u osnovnoj školi osjećao sam na određen način da nisam mogao sudjelovati u raznim
aktivnostima sa drugom djecom jer sam iz "pogrešne obitelji". To mi nikako nije bilo jasno i sa tom
spoznajom se nikako nisam mogao pomiriti- Što to znači?
Znam da su i meni i mojoj braći (Stipe je najstariji, Paško, Ive, Marko- Žarko ,Tonči i Vlade je najmlađi) rađene razne smicalice jer smo bili odgajani u vjerskom duhu i skoro svake nedilje smo išli na Svetu Misu. Sijećam se vrlo dobro kad smo jedne godine išli na procesiju, a tadasnji direktor naše osnovne škole P.B. je stajao sa strane i popisivao svu djecu koja su bila u toj procesiji.
Među tom djecom bio je i moj stariji brat Ivan. Sutradan kad su došli u školu taj isti P.B. je svoj
toj djeci dao sve jedinice i povrh toga je udario nekoliko šamara mom bratu Ivanu. Ivan je došao
kući i to sve što mu se dogodilo rekao pokojnom tati. Tata je tad uzeo "nož za klanje svinja , i otišao
u školsku zbornicu traziti P.B. P. je skočio preko stola i pobjegao vani. Mislim da je nakon
nekoliko dana kao komunistički član otišao u Zagreb iz istog razloga.

5. Da Ii se još nečega sjećate iz školskih dana?

Sjećam se jednog slučaja kad je M.B., moj razrednik, koji nam je predavao matematiku i fiziku
vidio na jednoj mojoj bilježnici da piše Bilježnica za Hrvatski jezik. On me strogo opomenuo da se ne
kaže za "Hrvatski jezik" nego" Bilježnica za Hrvatsko Srpski iIi Srpsko Hrvatski". lako tada nisam ništa
znao o tomu, nakon svega nekoliko minuta on je nama nešto predavao i govori da se to i to kaze na
Srpski tako i tako. Znači tu nema Srpsko Hrvatski ili obratno nego samo Srpski.

Kao mladić uvijek sam bio jako živ tako da nisam mogao stati na jednom mjestu nego uvijek u nekom
pokretu. Stalno mi je nabacivano da sam "Lud" iIi "Budala". Ja sam se mučio u sebi da li tu pripadam
ili nešto nije u redu samnom Ii slično. Poslije sam zaključio da se tu radilo o sistematskom šikaniranju
pojedinih obitelji.

6. Možete Ii malo pojasniti sistematsko zlostavljane?

To se radilo na taj način da Vam ne daju mogućnosti školovanja, da Vas se šikanira na mnoge načine, da Vas se proglasi među narodom ludim. Kad nešto kažete pa i pogriješite, onda se na to malo istine nabaca mnogo toga, tipično za rad UDBE I KOS-a.
Evo primjera: Kad je berba grožđa onda Ijudi koji su partijski „PODOBNI“ dovezu svoje grožđe u zadrugu i onda se izmiri gradacija pa se po gradaciji isplaćuje. Recimo „Partijski Podobnim“ , njima se točno izmiri gradacija grožđa i ONI bivaju odmah isplaćeni.
Što se događalo mom ocu i recimo Marici Dizdar pok. Marka,(ona je živa, pa Vam to moze ispričati).
Mom ocu izmjere gradaciju grožđa da ima samo 11 gradi umjesto 19 ili 20 gradi. Onu razliku oni stavljaju u svoj DŽEP.
Moj otac se okrene i odveze grožđe nazad kući. Marica Dizdar kao udovica i sirotinja biva primorana svoje
prodati i njoj se ne isplaćuje za nekoliko mjeseci. Ja znam tko je to radio u "našoj" zadrugi. Oni su još
živi.


7. Tko su Vam bili najbolji prijatelji dok ste pohađali osnovnu školu?

Odrastao sam sa Tvrtkom Dizdar. On je jadan obolio. On ima padavicu. Prvi puta se to
njemu dogodilo samnom. Bojim se da je Bog kaznijo djecu zbog P. zločina.
Ostao sam u korektnim odnosima sa Željkom Dizdarom (Lukišin).

8. Kako su Vaši roditelji prlhvaćali sve što se Vama i Vašoj braći događalo?

Jako teško . Nalazili su se u slijepoj ulici. Taj židovski izum komunizma doveo je
poljoprivrednike na rub izdržljivosti. Ona poznata Židovska uzrečica " Drži ga toliko gladna da nema
snage da te napadne, a toliko sita da ti radi one što treba". Bezizlazna situacija za moje roditelje
je bila jako teška. Kako se ono kaže: biti mlad a ne biti ustanik i biti star a ne biti konzervativan znači
da nešto nije u redu sa vama.

9. Da Ii je netko i vaše roditelje na neki način maltretirao?

I te kako. Recimo pok. Otac mi je pričao kad su oduzimali pola - pola.
Ako imate određenu količinu žita onda "vražija država" po imenu Juga oduzme Vam pola žita.
Ako zakoljete za zimnicu jedno prase onda Vam se oduzme pola praseta.
Ako zakoljete jednu ovcu onda Vam se oduzme pola ovce i t.d ..
Znalo se tko dojavljuje vlastima u selu. Zna se tko je kupio trošarinu kad nekog uhvate da nosi rakiju ili
vino u Knin da možda proda pa da imaju čime kupiti možda soli, brašno, šećera, da se obitelj može
prehraniti. Zna se jako dobro što je radio D.J., M.D. Mislim da se otac od M.D. obisio kad je vidio što njegov sin radi jadnom narodu. Š.Dž. je išao bušiti mišinicu da vidi je li vino iIi rakija. Koji su to sve nitkovi.

10. Od čega su Vasi roditelji živjeli, s čim su vas sve prehranjivali?

Moji roditelji su bili vrijedni radnici pa smo tako svake godine imali svoje pšenice , te bi klali po dvoje ili troje prasadi za zimnicu, kiselili kupus, te smo uvijek držali dvije krave pa smo imali mlijeka. Ujedno smo imali tetku u Americi (tatina sestra) koja nam je slala svaka tri četiri mjeseca po 10 do 20 dolara i sa time smo podmirivali one najosnovnije potrebe. Uvijek smo imali po deset do
dvanaset tisuća panja vinograda. Tako se i to ponekad iskoristilo , ako te drugovi trosarinci ne uhvate!!!!

11. Kako bi opisali Prominu u godinama kada ste je napustili (1969 godine) Od cega su Ijudi živjeli, da Ii
je Promina bila razvijena ili zaostala, tko je mogao dobiti posao a tko ne?

Promina je izgledala jako jako jadno. Radikali Ćorici su prodali sve što su mogli prodati.
Mislim da je „Crnica“ otišla za zlatni sat, a „Manojlovac“ za tri pečena janjeta.
To Vam govori o karakteru tih osoba.
U jednom društvu pok. Davor Kneževic kao direktor naše škole je rekao kako
se njega nastoji odstraniti iz naše škole na sve moguće načine jer on sve čini da u Oklaju budu
nastavnici Hrvati da naša djeca ne moraju tu učiti strani jezik. To dovoljno govori za sebe.
Mislim da znam tko ga je zato prijavijo na UDBU.
Posao su mogli dobiti samo partijski podobni . Što veći lopov to bolji položaj.
Pa ta ista praksa je nastavljena i danas.
Samo pogledajte unazad tko je sve upravljao sa Prominom.
Pokojni Pero Saric je probao nesto uciniti za Prominu pa su na njega pravili atentat.

12. Nakon svega odlučili ste napustiti Prominu?

Bio sam kao i danas Ijubitelj slobode. Uvijek sam gajio slobodarski duh i slobodarsko mišljenje.
Toga se i danas i te kako držim.Volio sam slobodu kretanja, slobodu razmišljanja, slobodu govora i t.d ..
To vlastodršcima nije odgovaralo.
Tako, kada sam vidio i takav osjećaj imao da tamo za mene nema budućnosti odlazim sa 16.
godina u Francusku i tamo ostajem dvije godine i sa 18. godina odlazim u USA.

Prošao sam tada cijelu Francusku nešto Njemačke i Belgije i Italije.
U Francuskoj sam upoznao i Nevena Šimca, Bruna Bušića te udbasa V.V. te mnoge druge.
U te dvije godine sam dosta dobro usavršio Francuski tako da sam nakon nekoliko mjeseci u
Francuskoj i prevodio za mnoge druge koji su tame vec bili i po nekoliko godina.


(Kraj prvog dijela intervjua.)

Oznake: Od Promine do Amerike

SPREMAČICA U JEDINSTVENOM UPRAVNOM ODJELU OPĆINE PROMINA

Mjesto rada: OKLAJ
Traženo radnika: 1
Poslodavac: OPĆINA PROMINA OPĆINSKO VIJEĆE
Rok za prijavu: 14.12.2010 Ispis
SPREMAČICA U JEDINSTVENOM UPRAVNOM ODJELU OPĆINE PROMINA



Radno mjesto

Mjesto rada: OKLAJ, ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA
--------------------------------------------------------------------------------
Broj traženih radnika: 1
--------------------------------------------------------------------------------
Vrsta zaposlenja: Na određeno; zamjena
--------------------------------------------------------------------------------
Radno vrijeme: Puno radno vrijeme
--------------------------------------------------------------------------------
Način rada: 2 smjene
--------------------------------------------------------------------------------
Naknada za prijevoz: U cijelosti
--------------------------------------------------------------------------------
Natječaj vrijedi od: 7.12.2010
--------------------------------------------------------------------------------
Natječaj vrijedi do: 14.12.2010
--------------------------------------------------------------------------------
Uvjeti na radnom mjestu: Rad na jednom mjestu
--------------------------------------------------------------------------------


Posloprimac

Razina obrazovanja: Završena osnovna škola
--------------------------------------------------------------------------------
Radno iskustvo: Nije važno
--------------------------------------------------------------------------------
Ostale informacije:
ZAVRŠENA OSNOVNA ŠKOLA,PROBNI ROK 3 MJESECA,
ZDRAVSTVENA SPOSOBNOST
UZ PRIJAVU KANDIDATI PRILAŽU U IZVORNIKU ILI OVJERENOM PRIJEPISU:
-KRATKI ŽIVOTOPIS
-PRESLIK OSOBNE ISKAZNICE
-UVJERENJE O NEKAŽNJAVANJU
-DOKAZ O STRUČNOJ SPREMI

KANDIDATI KOJI ISPUNJAVAJU PRAVO NA PREDNOST PRI ZAPOŠLJAVANJU PO
POSEBNOM ZAKONU DUŽNI SU SE U PRIJAVI POZVATI NA TO PRAVO I IMA JU
PRAVO PREDNOSTI U ODNOSU NA OSTALE KANDIDATE POD JEDNAKIM UVJETIMA.
ZA KANDIDATE KOJI ISPUNJAVAJU FORMALNE UVJETE PROVESTI ĆE SE
TESTIRANJE RADI PROVJERE ZNANJA I SPOSOBNOSTI PISANIM TESTIRANJEM I
INTERVJUEM.
PRIJAVE SA DOKAZOM O ISPUNJAVANJU UVJETA
DOSTAVLJAJU SE NA ADRESU
JEDINSTVENOG UPRAVNOG ODJELA OPĆINE PROMINA -
PUT KROZ OKLAJ 129
SA NAZNAKOM "ZA OGLAS-SPREMČICA"
DO 14.12.2010.GODINE.
NEPOTPUNE I NEPRAVOVREMENE PRIJAVE NEĆE SE RAZMATRATI.
--------------------------------------------------------------------------------


Poslodavac

Poslodavac: OPĆINA PROMINA OPĆINSKO VIJEĆE
--------------------------------------------------------------------------------
Kontakt: pismena zamolba:
OPĆINA PROMINA,
22303 OKLAJ,
PUT KROZ OKLAJ 129
--------------------------------------------------------------------------------

Oglas je objavljen I na

http://burzarada.hzz.hr/Posloprimac_RadnaMjesta.aspx?search=

Oznake: općina promina

Od Promine do Amerike- Anthony Tony Dizdar

Priču o Anthonyu Tonyu Dizdaru, mogao bi započeti na mnogo načina.
Pošto sam već jednom pisao o našem Promincu Anthonyu u postu:
„Prominci u Americi stali uz Obamu“, šteta se ne prisjetiti tog posta.








Evo jednog ulomka iz tog posta:


Dok sam bio mali, mlijeko u se Oklaju većinom kupovalo od ljudi koji su imali svoje krave, a malo kad u dućanu-bolje rečeno nikad.
Tako bi ja svako večer oko sedam sati krenuo kod babe Ćeze u Dizdare po mlijeko.
Baba Ćeza je bila dobra žena, uvjek spremna za našaliti se i malo popričat o svakodnevnim stvarima. Ali svaka priča, obično bi završavala sa «zamišljenim» pogledom.
Kako sam miljeko nosio godinama, kako sam rastao... tako su i moja pitanja bila «teža».
Meni je bilo žao vidjeti babu Ćezu kako pati što živi sama, dok su njeni sinovi razasuti po cijelom svijetu.
Ipak, teško mi je bilo pitati «Zašto je to tako?».
Bio bi zadovoljan i sa onim što je baba Ćeza sama htjela reći... ispričati priče o svojim sinovima u Americi, o svojoj unučadi....
Koliko sam uspio shvatiti, sinovi babe Ćeze imali su «drugačije mišljenje» o nekim stvarima o politici tog doba...ali je o tome tada bilo «zabranjeno pričati».
Kad je započeo rat u Hrvatskoj, njeni sinovi prvi su poslali pomoć Promincima.
Kad smo se nakon rata vratili u Prominu, oni su se opet prvi javili i poslali svima pomoć.

Netko me jednom prozvao zašto o Dizdarima babe Ćeze nisam ništa napisao na promina.blog.hr-u, a toliko su pomogli Promini?
Zanimljivo je da je danas teško pronaći neki pisani trag o dobrotvornom radu braće Dizdar.
Teško je pronaći i tekst u kojem se spominju poimenice svi sinovi nedavno preminule babe Ćeze.

Ipak, konačno sam danas pronašao jedan članak u kojem se jedan od braće Dizdara spominje.
Tako nam Slobodna Dalmacija u članku «Dizdar: Zavolio sam Obamu nakon bankrota Amerike s Bushem” donosi podatke koje vjerojatno većina Prominjaca nije znala.

Evo samo nekoliko citata:

«U našu udrugu Croatians for Obama uključilo se nekoliko tisuća Hrvata koji su vjerovali u pobjedu prvog Afroamerikanca u povijesti SAD-a. Joe Biden jedan je od najvažnijih Obaminih ljudi, a on jako dobro poznaje situaciju u ovom dijelu Europe - pojašnjava Dizdar koji je svoj glas demokratima dao unaprijed jer je zbog smrti majke, upravo u vrijeme izbora u SAD-u, morao otputovati u rodnu Hrvatsku, u Oklaj pokraj Drniša».

“Anthony Tonči Dizdar u emigraciju je pobjegao prije četrdeset godina jer je, tvrdi, njegova obitelj u Oklaju bila obilježena i stalno šikanirana zbog toga što je njegov stric poginuo kao ustaša na Kozari.
-Svi smo se raselili po svijetu. Nismo mogli podnositi taj pritisak. Samo je jedan brat, Marko, ostao u Zagrebu, a nas petero ostale djece otišli smo u svijet trbuhom za kruhom - ispričao je Dizdar”.

Tko zna koliko bi se ovakvih priča moglo ispričati... Tužnih priča sa na kraju ipak sretnim završetkom.
Braća Dizdar u svoje vrijeme nisu bila shvaćena u Promini, Hrvatkoj, ali ipak, došao je dan da njihova razmišljanja padnu na plodno tlo.
San o zemlji u kjoj će svi biti ravnopravni, neopterećeni prošlošću-okrenuti budućnosti.
San o zemlji u kojoj ćeš smjeti imati drugačije mišljenje od ostalih, i nećeš biti zbog toga proganjan...
San o zemlji u kojoj se nećeš morati biti podoban, nego ćeš živjeti od svoga rada....
San u kojem braća iz jedne male Promine, odlaze širom svjeta trbuhom za kruhom... u Ameriku, zemlju u kojoj su svi snovi mogući, i tamo se toliko uzdižu na društvenoj ljestvici da njihov glas može doprinijeti promjeni Američkog predsjednika....

Pitam se... jesmo li mi i danas uopće spremni razumjeti za što su se borila braća Dizdar?

Link na članak u SD je:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/29241/Default.aspx

Ja sam generacijski «daleko» od braće Dizdar, ali vjerujem da promina.blog.hr posjećuju Prominci koji su ih poznavali... koji se sjećaju priča vezanih uz njihovo odrastanje u Promini...Vezane uz njihovu pomoć Promini...
Znam da blog posjećuje ponekad i Marko Dizdar, jedan od braće Dizdara....
Volio bi kad bi i on mogao prokomentirati odlazak braće iz Hrvatske... neshvaćanje i proganjanje od strane okoline u kojoj su živjeli... borbi za Hrvatsku...

Cijeli post pročitajte pod linkom:

http://promina.blog.hr/2008/11/1625574184/prominci-u-americi-stali-uz-obamu.html

Zašto Vam sve ovo pišem?

Prošlo ljeto, sasvim slučajno, upoznao sam u Oklaju Anthonya Tonya Dizdara.
Raspričali smo se te razmjenili e-mail-ove.
Nedavno sam zamolio, a Antony rado pristao na intervju za promina.blog.hr.

Što sam sve pitao, a što mi je odgovorio Antony, saznat će te u cijelom nizu postova koji kreću uskoro na promina.blog.hr-u pod naslovom:

Od Promine do Amerike- Anthony Tony Dizdar



PS

Anthony mi je na e-mail poslao sljedeću nadopunu za ovaj tekst:
U onom clanku u Slobodnoj Dalmaciji Gospođa Belak je napravila jednu malu grešku;
Moj Stric nije bio u USTASAMA, nego Domobranski Dopukovnik na Kozari .
Samo radi reda da se zna čnjenica. Njega je Maks Luburic ubio u Jasenovcu 1946 godine.

Oznake: Od Promine do Amerike

Javni natječaj- viši referent za financije i računovodstvo (vježbenik)

Danas sam bio u Općini i dobio informaciju od Pročelnika da je u NN objavljen sljedeći natječaj:





Osim ovog natječaja, uskoro bi trebao izaći i natječaj za zapošljavanje spremačice u Općini i dječjem vrtiću.
Kad ga dobijem, i njega ću objaviti.

Svim kandidatima želim puno sreće i uspjeha!

Oznake: općina promina

"Zabranite prijevoz opasnih tereta rijekom Krkom"

Ovaj post mogao je nositi naslov:

"Sukob Načelnika i Vijeća zbog materijala na CD-u? VI dio"

U svakom slučaju, tema je ista kao u Šibenkom listu, te biram ovaj puno "primjereniji naslov".

Pa krenimo u ovu završnu priču na temu suradnje Općinskof viijeća i Načelnika Općine Promina......

“"Zabranite prijevoz opasnih tereta rijekom Krkom"
(Link http://www.dalmacijanews.com/tabid/70/articleType/ArticleView/articleId/42437/Default.aspx)

Čovjek bi pomislio da netko plovi uzvodno I nizvodno rijekom Krkom I prevozi nekakav opasni teret, ali radi se zapravo o sljedećem:

“Kako bi zaštitili pitke vode i prirodnu ljepotu Nacionalnog parka Krka Paul Cota, načelnik Općine Promina traži hitnu zabranu prijevoza opasnih tereta preko mostova na rijeci Krki kod Brljana, na cesti Oklaj – Kistanje.
Zahtjev je uputio Šibensko kninskoj policiji i Županijskoj upravi za ceste. - Nije mi uopće jasno kako je moguće da opasni otpad poput cisterni s gorivom prolazi kroz Nacionalni park, kada se zna da postoje zaobilazni putovi. Još uviše me šokira činjenica da Uprava NP Krke takvo nešto nije zatražila jer upravo je ona ta ustanova koja treba štititi ljepote ovog kraja – kazao je Paul Cota”.

Problem prijevoza opasnih tvari, Načelnik je uočio kad je ovo ljeto putovao tom cestom naletio na jednu cisternu, I zapitao se što bi bilo da se on s njom sudario I opasni teret završio u Krki?

Čovjeku odmah padnu na pamet najcrnji scenariji, i Načelnik Cota je odlučio na jednom od kolegija sa Vjećnicima predložiti zabranu prijevoza opasnih tvari preko Brljana.

Malo sam se pozabavio tom temom I pronašao sljedeći dokument:



* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Interaktivna relacijska baza tekstova propisa Republike Hrvatske
Glasilo: Narodne novine, 57/2007 od 04.06.2007
Datum donošenja 24.05.2007
Na snazi od 04.06.2007
Datum početka primjene 04.06.2007

MINISTARSTVO MORA, TURIZMA, PROMETA I RAZVITKA


Na temelju članka 79. stavak 3. Zakona o prijevozu opasnih tvari
(< prometa i razvitka u suglasnosti s ministrom unutarnjih poslova i
ministrom zdravstva i socijalne skrbi, donosi


ODLUKU O ODREĐIVANJU CESTA PO KOJIMA SMIJU MOTORNA VOZILA PREVOZITI
OPASNE TVARI I O ODREĐIVANJU MJESTA ZA PARKIRANJE MOTORNIH VOZILA S
OPASNIM TVARIMA



Članak 1.


1. GLAVNI CESTOVNI PRAVCI ZA PRIJEVOZ OPASNIH TVARI

Motorna vozila kojima se prevoze opasne tvari klase 1, 2, 3, 6.1, 7 i
8, smiju se kretati po sljedećim pravcima i cestama:

1.1. Granični prijelaz (dalje u tekstu: GP) Bregana A3 - Zagreb
zaobilaznica - GP Stara Gradiška ili GP Županja - GP Bajakovo,
1.2. GP Macelj - D1 (A2) - Zagreb zaobilaznica - auto cesta A1 - čvor
Bosiljevo II - Split,
1.3. GP Goričan A4 - Čakovec - Zagreb zaobilaznica,
1.4. GP Donji Miholjac - D53 Našice,
1.5. GP Rupa - A7 - Rijeka zaobilaznica - A6 čvor Bosiljevo II (za
opasne tvari po posebnoj listi, osim nafte i benzina),
1.6. Rijeka zaobilaznica - čvor Kanfanar - B8,
1.7. GP Kaštel - Pula - B9,
1.8. Za prijevoz opasnih tvari dijela klase 3 (nafte i naftnih
derivata) smije se iznimno koristiti pravac:
- GP Dubrava Križovljanska D2 - Varaždin - D510 - D3 čvor Varaždin na
A4 - Zagreb zaobilaznica,
- GP Ličko Petrovo Selo - D217 - Grabovac-D1 - Karlovac (Ilovac
bb-Robni terminali) pod uvjetom da vozila ne smiju doći prije 22.00
sata, a ni kasnije od 05.30 sati. Nakon 22.00 sata formiraju se kolone
po 3 vozila, na čijem čelu i začelju su policijska vozila, koja vode
odnosno prate kolone do GP Ličko Petrovo Selo.


2. PRIJEVOZ OPASNIH TVARI IZ HRVATSKIH LUKA, RAFINERIJA, SLOBODNIH
ZONA I OBRNUTO


2.1. Za prijevoz opasnih tvari klase 1, 2, 3, i 8 smiju se koristiti
ceste od luke Ploče D8 - Opuzen - D9 - GP Metković,
2.2. Za prijevoz opasnih tvari klase 1, 2, 3, 6.1, 7 i 8 iz luka Split
i Solin smiju se koristiti ceste Split - Klis - D1 - Brnaze - D60 -
Trilj - D220 - GP Kamensko, odnosno Trilj - D60 - Imotski - D221 - GP
Vinjani Donji.
2.3. Za prijevoz opasnih tvari iz luke i Rafinerije Rijeka, cestom
Rijeka zaobilaznica - A6 čvorište Bosiljevo II - A1.
2.4. Za prijevoz opasnih tvari iz luke i Rafinerije Sisak cestom D36 -
Popovača - A3.
2.5. Za prijevoz opasnih tvari iz luke Zadar, cestom do raskrižja sa
D8 - D502 - čvorište Zadar II-A1 do Dugopolja nastavno na D1 Sinj -
D60 Trilj - D220 - GP Kamensko.
2.6. Za prijevoz opasnih tvari iz luke Vukovar cestom D2 - Vukovar -
Sotin - Šarengrad - GP Ilok.
2.7. Za prijevoz opasnih tvari iz luke Vukovar cestom D55 - Vukovar -
Vinkovci -GP Županja.


3. PRIJEVOZ IZVAN ODREĐENIH PRAVACA


Prijevoz opasnih tvari cestama kroz hrvatske nacionalne parkove i
drugim cestama izvan cesta pod točkama 1.1 do 1.8 i 2.1 do 2.7 ovog
članka nije dozvoljen, osim u slučajevima opskrbe gospodarskih
subjekata, benzinskih postaja i stanovništva.

Članak 2.
Motorna vozila iz članka 1. ovoga Pravilnika i motorna vozila kojima
se prevoze ostale opasne tvari, kada prevoze opasne tvari u količinama
većim od navedenih u tablici 1., smiju se parkirati samo na propisanim
parkiralištima.


Klasa opasne tvari Tvar i stupanj tvari Količina veća od (kg)
I II III
1 Sve eksplozivne tvari 50
2 komprimirani plinovi: 1° izuzevši 1°A, 1°O i 1°F;
ukapljeni plinovi 2° izuzevši 2°A, 2°O i 2°F 1000
plinovi 2°F, 3°A i 3° 10000
3 zapaljive tekućine od 1° do 5° (a) i (b), 7°
(b), od 21° do 26° i slabo otrovne 41° 10000
zapaljive tekućine od 6° i od 11° do 19°,
27°, 28° te otrovne i vrlo otrovne 41° 5000
4.1. zapaljive krute tvari:
tvari od 21° do 25° 1000
tvari od 26° 100
tvari od 31°, 32°, 43° i 44° 1000
tvari od 33°, 34°, 45° i 46° 2000
tvari od 35°, 36°, 47° i 48° 5000
tvari od 41° i 42° 500
4.2. Samozapaljive tvari:
tvari s oznakom (a) raznih stupnjeva i tvari od 22° 10000
4.3. Tvari koje stvaraju zapaljive plinove u dodiru s vodom:
tvari s oznakom (a) raznih stupnjeva 10000
5.1. Oksidirajuće tvari:
tvari od 5° i tvari s oznakom (a) svih ostalih stupnjeva 10000
5.2. Organski peroksidi:
tvari od 1°, 2°, 13° i 14° 1000
tvari od 3°, 4°, 15° i 16° 2000
tvari od 5°, 6°, 17° i 18° 5000
tvari od 11° i 12° 500
6.1. Otrovne tvari:
tvari od 1° do 5° i tvari s oznakom 1000
(a) svih stupnjeva 500
Tvari s oznakom (b) svih stupnjeva
Infektivne tvari:
tvari od 1° bilo koja količina
tvari od 2° 100
7. sve radioaktivne tvari bilo koja količina
8. Korozivne tvari:
tvari s oznakom (a) svih stupnjeva 10000
brom od 14° 1000
9. Ostale opasne tvari:
tvari s oznakom (b) svih stupnjeva 5000
tvari od 13°(b) 1000

Parkirališta jesu:
- parkirališta na autocesti A1 i to: Nadin sjever i jug, Brloška
Dubrava sjever i jug, Jadova sjever i jug, Pristeg sjever i jug i
Radošić sjever i jug,
- parkirališta na autocesti A3 su: Križ sjever i jug, Nova Gradiška
sjever i jug i Babina Greda sjever i jug,
- parkiralište na autocesti A4 je Varaždin sjever i jug,
- parkiralište na cesti D53, na 26 km, između lovačke kuće >>Prkos<< i
mjesta Klokočevci,
- parkiralište na cesti D1 u mjestu Grabovac, kod benzinske postaje,
- parkiralište u Karlovcu u mjestu Ilovac bb, (Robni terminali),
- parkirališta na državnoj cesti D55 (Vukovar - Vinkovci - GP Županja) i to:
- parkiralište Motela Kunjevci, parkiralište Motela Jeleni i
parkiralište na benzinskoj postaji NCU.
Na parkiralištima navedenim u stavku 2. ovoga članka smije se
parkirati samo jedno motorno vozilo s opasnim tvarima.
Iznimno, na parkiralištu iz stavka 2. alineje 6. ovog članka, kada se
radi o opasnim tvarima klase 3. smije se istovremeno parkirati više
vozila.


Članak 3.
Parkirališta navedena u članku 3. stavku 2. ove Odluke, moraju se
označiti odgovarajućom prometnom signalizacijom.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *


Iz dokumenta kojeg sam naveo u cijelosti, lako se može zaključiti da je prijevoz preko Brljana dozvoljen samo:

“Prijevoz opasnih tvari cestama kroz hrvatske nacionalne parkove i
drugim cestama izvan cesta pod točkama 1.1 do 1.8 i 2.1 do 2.7 ovog
članka nije dozvoljen, osim u slučajevima opskrbe gospodarskih
subjekata, benzinskih postaja i stanovništva”.

Sudeći prema broji napisa na ovu temu, te na osnovu izjave Načelnika:

“Preko starog mostića gotovo svakodnevno prolaze cisterne s gorivom zapremine 10-12 tisuća litara”- čovjek bi mogao zaključiti da dnevno preko Brljana prolazi na desetke cisterni s gorivom???!!!

Skoro 15 godina svakodnevno putujem cestom Oklaj-Brljan, i iskreno rečeno, ne sjećam se kad sam zadnji put vidio cisternu s gorivom.

Možda se ja svaki dan slučajno mimoiđem s tih prema ovom tekstu sudeći nekoliko cisterni dnavno, ali mene baš zanima s koliko se svi vi koji putujete često ovom cestom puta susretnete s cisternama koje voze gorivo???

Ipak, poruka priče je da Općina Promina ima jednog jako ekološki osvještenog Načelnika, I “zatucane” Vijećnike za koje se kaže:

“Zanimljivo je da je upravo taj zahtjev Općinsko vijeće još u rujnu na sjednici odbilo uopće uvrstiti u dnevni red jer je navodno prvi čovjek Promine učinio to na loš način odnosno nije poštivao proceduru i statut Općinskog vijeća”.

Novinar je sigurno pitao jednog od 12 Vijećnika što se zapravo dogodilo?
Vjerojatno je I pročitao “zahtjev” koji se spominje u tekstu I procjenio da je temeljen na zakonskim osnovama?
Isto kao što je proučio tko je zapravo nadležan da odredi pravce kretanja vozila koja prevoze opasne tvari?

Da je porazgovarao npr. sa Vijećnikom Mladenom Ujakovićem možda bi se zamislio nad njegovim pitanjem Načelniku na “Kolegiju Načelnika I Vijećnika”:

“A što će mo Načelniče sa svim onim cisternama sa opasnim tvarima koje iz Zadarske luke idu kanjonom Krke prema Kninu vlakovima?”

Šta ako se prevrne cisterna na pruzi u mataskoj brini? Hoćemo li I tamo zabraniti prijevoz opasnih tvari-I tamo je Krka, kao I na Brljanu?
I da još jednom na kraju ponovimo ono što je najvažnije za Brljan:


MINISTARSTVO MORA, TURIZMA, PROMETA I RAZVITKA


Na temelju članka 79. stavak 3. Zakona o prijevozu opasnih tvari
(< prometa i razvitka u suglasnosti s ministrom unutarnjih poslova i
ministrom zdravstva i socijalne skrbi, donijelo je:

ODLUKU O ODREĐIVANJU CESTA PO KOJIMA SMIJU MOTORNA VOZILA PREVOZITI
OPASNE TVARI I O ODREĐIVANJU MJESTA ZA PARKIRANJE MOTORNIH VOZILA S
OPASNIM TVARIMA


CESTOM PREKO BRLJANA NESMIJE SE PREVOZITI OPASNE TVARI osim u slučajevima iz sljedećeg članka:

3. PRIJEVOZ IZVAN ODREĐENIH PRAVACA


Prijevoz opasnih tvari cestama kroz hrvatske nacionalne parkove i
drugim cestama izvan cesta pod točkama 1.1 do 1.8 i 2.1 do 2.7 ovog
članka nije dozvoljen, osim u slučajevima opskrbe gospodarskih
subjekata, benzinskih postaja i stanovništva.


Smije li/Može li Općinsko Vijeće donositi odluke koje su u nadležnosti MINISTARSTVO MORA, TURIZMA, PROMETA I RAZVITKA?

Što ako ipak donese Odluke za koje nije nadležno?

Evo što kaže:"Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi"

3. RASPUŠTANJE PREDSTAVNIČKOG TIJELA I ZAŠTITA PRAVA NA LOKALNU I
PODRUČNU (REGIONALNU) SAMOUPRAVU

Članak 84.

3. Ako učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu ili zbog
učestalih, težih povreda zakona i drugih propisa,


Baš me zanima hoće li se javiti i javno progovoriti netko od prozvanih iz NP Krka?
Ili možda iz Županijske uprave za ceste?
Ili možda iz "Šibensko kninske policije"?

Ostaje nam da se strpimo......i odgovori će stići.....

A do tada, glavno da se o Promini i našem Načelniku piše...i da ti članci ne idu puno dalje od bombastičnih
naslova koji prodaju novine.

Našem Načelniku je bitniji naslov od sadržaja- naslovi se pamte!

Malo će koji novinara doći nakon određenom vremena i zapitati Načelnika recimo: "Kad se otvara turistička
cesta za koju ste najavili asfaltiranje- cesta Bogatići, Mratovo, Čitluk-Marasovine-Matase Zelići- Ljuboč-Knin"?

Malo će ih se sjetiti i upitati kad će Načelniče na Žagru doći umjetna trava koju Vam je sin od Ćire Blaževića obećao donirati?

Malo će ih se sjetiti bioenergane koja je trebala riješiti centralno grijanje Općine i ostalih zgrada u centru Oklaja?

Hoće li se novinar koji je napisao naslov "Besplatni bežični internet u najnerazvijenijoj općini" upitati što je
sada sa tim bežičnim internetom koji je do izbora vrlo dobro funkcionirao- a općini se račun za telefon navodno
nije povećao nego čak smanjio?????

Sada ne samo da nema besplatnog interneta putem kojeg se čuo "glas naroda", nego se svi komentari
tog "glasnog naroda" lijepo prikupe, i onda se tuži urednika promina.blog.hr-a i njemu (pardon- meni) prišije
sve što je netko bilo gdje na internetu napisao o Načelniku!

Uglavnom, važno je poslati putem novina poruku- informaciju kako i u "zabitima" kao što je Promina
postoje "vizionari", ali te "vizionare" nažalost nitko u toj sredini ne razumije- ne prepoznaje.

Samo, nekad je logično upitati se i što je od tih velikih vizija ostvareno????

Hoće li se naći novinar koji će nakon naslova knjige "Prominski načelnik-neshvaćeni vizionar" okrenuti konačno
i prvu koricu te knjige kako bi se upoznao sa pričom koja se iza tog naslova krije?????

Oznake: općina promina