"Od Promine do Amerike- Anthony Tony Dizdar" II dio
Promina je šezdesetih godina prošlog stoljeća imala najviše stanovništva u svojoj povijesti.
Preko 6500 duša nastanjivalo je devet prominskih sela.
Od prvog popisa stanovništva (1794 ako se ne varam) pa do tih, šezdesetih godina, ta brojka je stalno rasla, a onda se dogodio obrat.
Sada smo tu gdje jesmo, na brojci od samo 1125 stanovnika.
Svatko tko je napustio Prominu, ima svoju priču, ima svoje razloge odlaska.
Često volim promatrati ljude koji su uspjeli u životu (premda je pojam uspjeha tema za posebnu raspravu).
Zanimljivo mi je analizirati „korjenje“ iz kojeg su ti ljudi niknuli, „zemlju“ iz koje su proklijali, „svijet“ u kojem sada žive.
Evo jednog intervjua koji se bavi ovom temom:
Pa krenimo konačno sa pričom (pitanjima/odgovorima):
1. Kako bi se (nekomu u Hrvatskoj) ukratko predstavili- Tko je Anthony-Tony Dizdar?
Ja sam Ante Tonći Dizdar. Rođen 23 Studenog 1952 God. Od oca Marka i majke Anice zvane Ćeza.
U Oklaju sam zavrsio osnovnu školu i poslije toga sam nakon dvije godine otišao u Francusku.
2. Koje ste godine napustili Prominu?
Prominu sam napustio 1969 god.
3. U Francuskoj ste se zadržali dvije godine, i što je bilo nakon toga?
Nakon dvije godine sam išao za Cleveland USA. U Francuskoj je vladao na neki svojstven način
nekakav socijalizam. Za mene je Francuska bila previše mala. Ja volim širine. Ja volim različitosti.
Sad će Vam biti jasno zašto sam proputovao 46 saveznih država Amerike, te više od pola Kanade ( koja je
veća od USA) i bio sam u Mexicu te dvadesetak država Europe.
4. Vratimo se ipak malo Vašem djetinjstvu u Promini. Možete Ii se sjetiti nečeg zanimljivog iz tog razdoblja?
Dok sam bio u osnovnoj školi osjećao sam na određen način da nisam mogao sudjelovati u raznim
aktivnostima sa drugom djecom jer sam iz "pogrešne obitelji". To mi nikako nije bilo jasno i sa tom
spoznajom se nikako nisam mogao pomiriti- Što to znači?
Znam da su i meni i mojoj braći (Stipe je najstariji, Paško, Ive, Marko- Žarko ,Tonči i Vlade je najmlađi) rađene razne smicalice jer smo bili odgajani u vjerskom duhu i skoro svake nedilje smo išli na Svetu Misu. Sijećam se vrlo dobro kad smo jedne godine išli na procesiju, a tadasnji direktor naše osnovne škole P.B. je stajao sa strane i popisivao svu djecu koja su bila u toj procesiji.
Među tom djecom bio je i moj stariji brat Ivan. Sutradan kad su došli u školu taj isti P.B. je svoj
toj djeci dao sve jedinice i povrh toga je udario nekoliko šamara mom bratu Ivanu. Ivan je došao
kući i to sve što mu se dogodilo rekao pokojnom tati. Tata je tad uzeo "nož za klanje svinja , i otišao
u školsku zbornicu traziti P.B. P. je skočio preko stola i pobjegao vani. Mislim da je nakon
nekoliko dana kao komunistički član otišao u Zagreb iz istog razloga.
5. Da Ii se još nečega sjećate iz školskih dana?
Sjećam se jednog slučaja kad je M.B., moj razrednik, koji nam je predavao matematiku i fiziku
vidio na jednoj mojoj bilježnici da piše Bilježnica za Hrvatski jezik. On me strogo opomenuo da se ne
kaže za "Hrvatski jezik" nego" Bilježnica za Hrvatsko Srpski iIi Srpsko Hrvatski". lako tada nisam ništa
znao o tomu, nakon svega nekoliko minuta on je nama nešto predavao i govori da se to i to kaze na
Srpski tako i tako. Znači tu nema Srpsko Hrvatski ili obratno nego samo Srpski.
Kao mladić uvijek sam bio jako živ tako da nisam mogao stati na jednom mjestu nego uvijek u nekom
pokretu. Stalno mi je nabacivano da sam "Lud" iIi "Budala". Ja sam se mučio u sebi da li tu pripadam
ili nešto nije u redu samnom Ii slično. Poslije sam zaključio da se tu radilo o sistematskom šikaniranju
pojedinih obitelji.
6. Možete Ii malo pojasniti sistematsko zlostavljane?
To se radilo na taj način da Vam ne daju mogućnosti školovanja, da Vas se šikanira na mnoge načine, da Vas se proglasi među narodom ludim. Kad nešto kažete pa i pogriješite, onda se na to malo istine nabaca mnogo toga, tipično za rad UDBE I KOS-a.
Evo primjera: Kad je berba grožđa onda Ijudi koji su partijski „PODOBNI“ dovezu svoje grožđe u zadrugu i onda se izmiri gradacija pa se po gradaciji isplaćuje. Recimo „Partijski Podobnim“ , njima se točno izmiri gradacija grožđa i ONI bivaju odmah isplaćeni.
Što se događalo mom ocu i recimo Marici Dizdar pok. Marka,(ona je živa, pa Vam to moze ispričati).
Mom ocu izmjere gradaciju grožđa da ima samo 11 gradi umjesto 19 ili 20 gradi. Onu razliku oni stavljaju u svoj DŽEP.
Moj otac se okrene i odveze grožđe nazad kući. Marica Dizdar kao udovica i sirotinja biva primorana svoje
prodati i njoj se ne isplaćuje za nekoliko mjeseci. Ja znam tko je to radio u "našoj" zadrugi. Oni su još
živi.
7. Tko su Vam bili najbolji prijatelji dok ste pohađali osnovnu školu?
Odrastao sam sa Tvrtkom Dizdar. On je jadan obolio. On ima padavicu. Prvi puta se to
njemu dogodilo samnom. Bojim se da je Bog kaznijo djecu zbog P. zločina.
Ostao sam u korektnim odnosima sa Željkom Dizdarom (Lukišin).
8. Kako su Vaši roditelji prlhvaćali sve što se Vama i Vašoj braći događalo?
Jako teško . Nalazili su se u slijepoj ulici. Taj židovski izum komunizma doveo je
poljoprivrednike na rub izdržljivosti. Ona poznata Židovska uzrečica " Drži ga toliko gladna da nema
snage da te napadne, a toliko sita da ti radi one što treba". Bezizlazna situacija za moje roditelje
je bila jako teška. Kako se ono kaže: biti mlad a ne biti ustanik i biti star a ne biti konzervativan znači
da nešto nije u redu sa vama.
9. Da Ii je netko i vaše roditelje na neki način maltretirao?
I te kako. Recimo pok. Otac mi je pričao kad su oduzimali pola - pola.
Ako imate određenu količinu žita onda "vražija država" po imenu Juga oduzme Vam pola žita.
Ako zakoljete za zimnicu jedno prase onda Vam se oduzme pola praseta.
Ako zakoljete jednu ovcu onda Vam se oduzme pola ovce i t.d ..
Znalo se tko dojavljuje vlastima u selu. Zna se tko je kupio trošarinu kad nekog uhvate da nosi rakiju ili
vino u Knin da možda proda pa da imaju čime kupiti možda soli, brašno, šećera, da se obitelj može
prehraniti. Zna se jako dobro što je radio D.J., M.D. Mislim da se otac od M.D. obisio kad je vidio što njegov sin radi jadnom narodu. Š.Dž. je išao bušiti mišinicu da vidi je li vino iIi rakija. Koji su to sve nitkovi.
10. Od čega su Vasi roditelji živjeli, s čim su vas sve prehranjivali?
Moji roditelji su bili vrijedni radnici pa smo tako svake godine imali svoje pšenice , te bi klali po dvoje ili troje prasadi za zimnicu, kiselili kupus, te smo uvijek držali dvije krave pa smo imali mlijeka. Ujedno smo imali tetku u Americi (tatina sestra) koja nam je slala svaka tri četiri mjeseca po 10 do 20 dolara i sa time smo podmirivali one najosnovnije potrebe. Uvijek smo imali po deset do
dvanaset tisuća panja vinograda. Tako se i to ponekad iskoristilo , ako te drugovi trosarinci ne uhvate!!!!
11. Kako bi opisali Prominu u godinama kada ste je napustili (1969 godine) Od cega su Ijudi živjeli, da Ii
je Promina bila razvijena ili zaostala, tko je mogao dobiti posao a tko ne?
Promina je izgledala jako jako jadno. Radikali Ćorici su prodali sve što su mogli prodati.
Mislim da je „Crnica“ otišla za zlatni sat, a „Manojlovac“ za tri pečena janjeta.
To Vam govori o karakteru tih osoba.
U jednom društvu pok. Davor Kneževic kao direktor naše škole je rekao kako
se njega nastoji odstraniti iz naše škole na sve moguće načine jer on sve čini da u Oklaju budu
nastavnici Hrvati da naša djeca ne moraju tu učiti strani jezik. To dovoljno govori za sebe.
Mislim da znam tko ga je zato prijavijo na UDBU.
Posao su mogli dobiti samo partijski podobni . Što veći lopov to bolji položaj.
Pa ta ista praksa je nastavljena i danas.
Samo pogledajte unazad tko je sve upravljao sa Prominom.
Pokojni Pero Saric je probao nesto uciniti za Prominu pa su na njega pravili atentat.
12. Nakon svega odlučili ste napustiti Prominu?
Bio sam kao i danas Ijubitelj slobode. Uvijek sam gajio slobodarski duh i slobodarsko mišljenje.
Toga se i danas i te kako držim.Volio sam slobodu kretanja, slobodu razmišljanja, slobodu govora i t.d ..
To vlastodršcima nije odgovaralo.
Tako, kada sam vidio i takav osjećaj imao da tamo za mene nema budućnosti odlazim sa 16.
godina u Francusku i tamo ostajem dvije godine i sa 18. godina odlazim u USA.
Prošao sam tada cijelu Francusku nešto Njemačke i Belgije i Italije.
U Francuskoj sam upoznao i Nevena Šimca, Bruna Bušića te udbasa V.V. te mnoge druge.
U te dvije godine sam dosta dobro usavršio Francuski tako da sam nakon nekoliko mjeseci u
Francuskoj i prevodio za mnoge druge koji su tame vec bili i po nekoliko godina.
(Kraj prvog dijela intervjua.)
Oznake: Od Promine do Amerike
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
