Vjera i sloboda
Teresa Forcades
Izdavač: Ex libris 2017.
Mrkli mrak u Montserratu. Tišina. Podno planine, serpentina žutih svjetala sela Monistrol. Iznad, sjajne zvijezde. Zvono zvoni jutrom u šest, a u šest i trideset počinje prva dnevna molitva: služba čitanja. Napola uspavane, stisnute jedna uz drugu na zimi, okupljamo se u samostanskoj crkvi ispred velikoga prozora nad oltarom sa spokojnim Kristom na križu. Jednostavan je to komad gline, bez boje, u stilu starih romanesknih Maiestasa. Isus ne odražava bol dok s lakoćom visi, naizgled spreman poletjeti s križa, kao da ga se ne tiče takvo jezivo mučenje. Njegove ruke nisu ravne već stoje ispružene u otvoreni zagrljaj: križ je obješen na sredini velikoga kutnog prozora s panoramskim pogledom na planine, a njegove se ruke moraju zadovoljiti kvadratnim kutem visokih ciglenih zidova. U ovaj sat još je mračno pa staklo prozora odražava obješenoga Krista preslikavajući mu zagrljaj, preusmjeravajući ga prema širokom svijetu iza crkvenih zidova.
Bog ograničava Sebe samog – slobodno, radosno – kako bi nama napravio mjesta, pozivajući potom da ograničimo sebe – slobodno i radosno – kako bismo dozvali natrag Njega; prijateljstvo s Bogom cilj je ljudskoga života, a Stvaranje okvir unutar kojega je omogućeno takvo zajedništvo.
Glavni oblik kapitalističkoga iskorištavanja nije suvišak, već dug. Dug shvaćen kao 'financijski proizvod' koji se može prodati, spojiti i razdvojiti na financijskom tržištu u jednoj milisekundi.
Beskorisno je mijenjati strukturu bez promjene srca.
Bogoslužje se svojim satima prilagođava prirodnom ritmu i ljudskoj fiziologiji, tako pomažući uskladiti um i tijelo: noćna molitva službe čitanja duboka je, meditativna, jutarnja molitva pri izlasku sunca radosna je i obećavajuća, podnevnu molitvu (srednji ča) prati jenjanje snage i potreba za odmorom, večernja molitva u sumrak trenutak je vjere, a povečerje prije odlaska u krevet trenutak oprosta.
Neupitno je da danas živimo dulje od naraštaja naših djedova i baka, uzimamo mnogo više lijekova i posjećujemo mnogo više doktora. Nekoga bi ovo moglo uvjeriti da suvremena medikalizacija ipak funkcionira, no to nije tako. Najvažnija odrednica zdravlja i duljine životnoga vijeka nije nedostatak medicinske skrbi; to je neimaština. Ljudi koji jedu, piju i spavaju dovoljno, imaju pristojan smještaj i nisu premoreni od rada, žive dulje neovisno o razini medikalizacije.
Vrijeme je za večernju molitvu, nestao je izazov svakidašnjice: ono što se postiglo, obično manje od očekivanoga, leži nam pred očima skupa s onim neostvarenim; do novoga svitanja više neće biti radnih sati. To je trenutak vjere.
Ljeti, kada otpočne večernja molitva, samostanska crkva još je uvijek izravno obasjana zalazećim suncem. Zimi je ipak prilično mračno. Tada upalimo električno svjetlo, pa Krist obješen nad oltarom postane četveroruk, odražen na prozoru, spreman isponova obgrliti svijet.
Vremensko-prostorna ograničenja koja su nam nametnuta zapravo nikada nisu prepreka ostvarivanu cjelovite sposobnosti za ljubav (našega božanskoga potencijala).
Za Mariju od Isusa iz Agrede, ključna je posljedica trenutna potvrda čovjekove slobode: Bog nije mogao postati čovjekom bez slobodnoga pristanka Marije Nazarećanke.
Nekoliko stranica svoje knjige Božji mistični grad (1660) Marija iz Agrede posvetila je opisu reakcije Marije Nazarećanke na Božju molbu, tomu kako ga saslušava i kritički procjenjuje ono što je čula, pa postavlja pitanje: Kako će se to zbiti, kada ne poznajem muškarca? Potom opisuje njezin unutarnji život, dugotrajno razmatranje prijedloga i mogućih posljedica. Prema Evanđelju po Luki, Marija najzad odgovara: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude (fiat mihi) po tvojoj riječi! Proučavajući njezin odgovor, Marija iz Agrede pita se koju je riječ Božju Marija Nazarećanka spremna primiti. Nadahnuta uvodnom rečenicom Evanđelja po Ivanu, U početku bijaše riječ, Marija iz Agrede pripisuje fiat Marije Nazarećanke prvoj riječi koju Bog izusti u Bibliji: fiat lux (neka bude svjetlo). Ove riječi Bog izgovara u knjizi Postanka prvoga dana Stvaranja. Kakva je 'svjetlost' o kojoj govori Bog? On ne može govoriti o svjetlu sunca, jer ono je stvoreno tek četvrtoga dana. Svjetlo prvoga dana Stvaranja koje iz kaosa iznosi kozmos nije ništa dugo do Logos (Riječ), zamišljena kao 'načelo razumljivosti' svijeta, to je svjetlost prosvjetljenja, poimanja i shvaćanja, davanja smisla.
Gdje ima ljubavi, ima i Boga. Otvoriti se osobnoj ljubavi neophodno je pronalaženju smisla u životu; osobna ljubav (voljeti nekoga tko je slobodan reći ti ne) je Svjetlost s velikim S, načelo razumljivosti bez kojega svijet nema smisla.
Na kraju poglavlja u kojemu Marija iz Agrede objašnjava Marijin fiat, sama Marija Nazarećanska izjavljuje:
Kćeri moja, vidim divljenje, koje nije bez razloga, dok pod novim svjetlost spoznaješ zagonetku Božje skromnosti združene s ljudskom prirodom u utrobi siromašne djeve poput mene. Ali sada želim da obratiš pozornost na se i razmotriš kako Božja skromnost nije samo moja, već i tvoja. Božja milost ne poznaje kraja i On uživa i brine za svaku osobu koja želi primiti Njega kao da je takva osoba jedina na svijetu i kao da je samo zbog Nje čovjekom postao. Stoga zahvaljuj svom snagom svoje ljubavi Gospodinov dolazak na sivjet kao da si na njemu sama, potom zahvaljuj Njemu jer On je došao svakome na upravo takav osoban način. I ako razumiješ i žive i vjere priznaješ da je sam Bog, beskrajnih svojstava i vječne veličanstvenosti, onaj tko je k meni došao uzevši ljudsko tijelo iznutra moje utrobe, tada moraš znati kako isti Bog za tobom traga, poziva te, brine za te, miluje te i obraća se potpuno tebi kao da si jedino Božje stvorenje, razmatraj dugo i uvidi koje odgovornosti to nosi i pretvori svoje razumijevanje u živa djela vjere i ljubavi, jer sve ti je dano od toga Kralja i Gospodina koji k tebi je došao kada nisi mogla tragati za Bogom niti Boga doseći.
Svaku večer osjećam se pozvana udaljiti se od svih briga i onoga što me zauzimalo tijekom dana, prihvatiti granicu svoje snage i potrebu za odmorom.
Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život najjasnija je definicija osobne slobode.
Toma Akvinski, teolog iz trinaestog stoljeća, tumačio je biblijski izraz 'stvoren na sliku i priliku Božju' prema aristotelovskim filozofskim kategorijama 'potencijalnosti' i 'aktualnosti': 'slika' je naš potencijal za slobodnu (neotuđenu) ljubav, 'prilika' je ostvarenost ovoga potencijala, ta aktualnost (naš bitak nalik Bogu) događa se uvijek kada ostvarimo konkretno djelo slobodne (neotuđene) ljubavi. Slika je naša bit (bivanje slobodnima i sposobnima voljeti); stvarna djela koja poduzimamo naša je egzistencija, a mogu ili ne moraju se slagati s našom biti; slobodni smo tek kada se naše postojanje (ono što zapravo činimo) slaže s našom biti.
Ljudsko biće je hodočasnik na zemlji.
Oprost je najracionalnije djelo od svih, jer prepoznaje da svijetom ne vlada puki automatizam. Oprost je djelo koje nam dozvoljava da budemo poput stvaratelja, nalik Bogu, djelo koje nam dozvoljava da još jednom počnemo ispočetka.
Stvoreni smo slobodni. Stoga, uvijek možemo slomiti uzročni lanac neočekivanom riječju ili djelom.
Oznake: duhovna
11.08.2017. u 13:48 | 0 Komentara | Print | # | ^