Govor tišine
Eckhart Tolle
Izdavač: VBZ 2009
Kad osjetite da se tijekom čitanja u vama budi unutarnji mir, znajte da knjiga radi svoj posao i ispunjava svoju ulogu vašeg učitelja: podsjeća vas na to tko jeste i ukazuje vam na put koji vodi vašem domu.
Preobrazba ljudske svijesti više nije luksuz, dostupan samo nekolicini pojedinaca koji su se povukli od svijeta, nego nužnost, ako ne želimo da čovječanstvo uništi samo sebe. U današnje vrijeme dolazi do ubrzavanja i nefunkcionalnosti stare svijesti te buđenja nove. Paradoksalno, stvari istodobno postaju sve lošije i sve bolje, iako je 'lošije' uočljivije, zbog toga što podiže veću prašinu.
Kad izgubite dodir s unutarnjom tišinom, izgubili ste i dodir sa sobom. kad izgubite dodir sa sobom, izgubili ste sebe u svijetu.
Tišina je korisna, ali vam nije potrebna da biste pronašli mir. Čak i kad je oko vas bučno, možete biti svjesni mira u temelju buke, prostora u kojemu se čuje buka. To je unutarnji prostor čiste svijesti, sama svjesnost.
Kako li je samo ljudima lako pasti u zamku svog misaonog zatvora!
Um koji razmišlja koristan je i moćan instrument, ali vas ujedno jako ograničava kad potpuno preuzme vaš život, kad ne shvaćate da predstavlja samo mali dio svijesti koja jeste.
Sadašnji je trenutak takav kakav je, jer ne može biti drugačiji. Ono što su budisti oduvijek znali, sada potvrđuju fizičari: ne postoji izdvojena stvar ili događaj. Ispod površine sve su stvari međusobno povezane, sve su dio sveukupnosti kozmosa koji je stvorio oblik ovog trenutka.
Kad prihvatite ono što jest, tada se usklađujete s moći i inteligencijom samog Života. Tek tada možete postati pokretač pozitivnih promjena u svijetu.
Jednostavna, ali radikalna duhovna metoda jest i prihvaćanje svega onog što izroni u Sadašnjem trenutku – kako iznutra, tako i izvana.
Onog trenutka kad pažnju usmjerite na Sadašnji trenutak, spoznajete da je život svet. Kad ste prisutni, sve što zamjećujete postaje sveto. Što više živite u Sadašnjem trenutku, to više osjećate jednostavnu, ali duboku radost Postojanja i svetosti sveukupnog života.
Kad zakoračite u Sadašnji trenutak, iskoračili ste iz sadržaja svog uma. Usporava se neprestana bujica razmišljanja. Misli više ne vladaju vama, ne uvlače vas do kraja u sebe. Između misli se javljaju praznine – prostranost, tišina. Počinjete spoznavati da ste prostraniji i dublji od vlastitih misli.
Izreka kaže: kamo god pošli, ondje jeste. Drugim riječima: ovdje ste. Uvijek. Zar je to tako teško prihvatiti?
Prepustili ste se kad više ne postavljate pitanje: Zašto se to događa baš meni?
Dok promatrate prirodu neka u vama postoji prostor bez misli i uma. Kad se na taj način približite prirodi, ona će reagirati i sudjelovati u evoluciji ljudske i planetarne svijesti.
Kad opažate prirodu u polju tišine i združite se s njom, to je polje prožeto vašom sviješću. To je vaš dar prirodi,
Zahvaljujući vama, priroda postaje svjesna sebe. Na vas je čekala milijune godina.
Sve dok ego upravlja vašim životom, većina vaših misli, emocija i postupaka izrasta iz žudnje i straha. U odnosima tada ili želite nešto od druge osobe ili je se plašite.
Kako je samo prekrasno osloboditi se žudnji i strahova u odnosima! Ljubav ništa ne želi i ničeg se ne plaši.
Većina je ljudskih odnosa ograničena na razmjenu riječi, odnosno na carstvo misli. Prijeko je potrebno u odnose, osobite bliske, unijeti malo tišine.
Nijedan odnos ne može napredovati ako ne postoji osjećaj prostora koji prati tišinu. Zajedno meditirajte ili ne razgovarajući boravite u prirodi. Dok šećete ili sjedite u automobilu ili kod kuće, otkrijte ugodu u zajedničkoj tišini. Tišinu ne možete i ne trebate stvarati. Samo budite otvoreni za tišinu koja već postoji, ali nju najčešće prikriva mentalna buka.
Ako ne postoji tišina slobodnog prostora, odnosom će vladati um, pa ga lako mogu prevladati problemi i sukobi. Ako tišina postoji, odnos može sadržavati sve.
Istinsko je slušanje rijetka vještina. Veći dio pažnje osobe najčešće zaokuplja njezino vlastito razmišljanje. U najboljem slučaju osoba procjenjuje vaše misli ili priprema što će reći. Izgubljena u vlastitim mislima, možda vas uopće ne sluša.
Postoji nagomilana emocionalna patnja iz prošlosti koju vi, kao i svako drugo ljudsko biće, nosite u sebi, kako iz osobne prošlosti, tako i iz kolektivne patnje čovječanstva koja potječe iz davnih vremena. To 'tijelo boli' energetsko je polje u vama koje vas povremeno prevlada, jer mora doživjeti emocionalnu bol kojom se hrani i obnavlja. Pokušat će ovladati vašim razmišljanjem, koje tada postaje duboko negativno. Tijelo bli voli vaše negativne misli, budući da su u skladu s njegovom frekvencijom i može se hraniti njima. Također će izazvati negativne emocionalne reakcije kod ljudi bliskih vama, osobito kod vašeg partnera, kako bi se hranilo dramom i emocionalnom patnjom.
Kako se možete osloboditi te duboko ukorijenjene, nesvjesne identifikacije s patnjom koja vam u životu stvara nesreću?
Postanite je svjesni. Spoznajte da to niste vi i prepoznajte o čemu je riječ: o bolu iz prošlosti. Budite svjesni dok se budi u vašem partneru i u vama. Kad raskinete svoju nesvjesnu poistovjećenost s tijelom boli, kad ste sposobni promatrati ga u sebi, tada mu više ne dajete hranu te će postupno izgubiti svoj energetski naboj.
Fizičari potvrđuju da je na molekularnoj razini predmet uistinu živo energetsko polje.
U konačnici dakako ne postoji drugi, jer uvijek susrećete samo sebe.
Deblo koje se raspada i trulo lišće rađaju nov život, ali su i sami prepuni života. To su na djelu mikroorganizmi. Molekule se preslaguju. Zato nigdje nema smrti. Samo se odvija preobrazba životnih oblika.
Smrt nije suprotnost životu. Život nema suprotnosti. Suprotnost smrti je rađanje, a život je vječan.
Ako niječete smrt, život gubi svoju dubinu. Iz našeg života nestaje mogućnost spoznavanja dimenzije transcendentnosti, tko jesmo s onu stranu imena i oblika, jer smrt predstavlja dveri koje vode u tu dimenziju.
Sve su stvari međusobno povezane. Budisti su to oduvijek znali, a sada to potvrđuju i fizičari. Ništa se ne događa izdvojeno, samo se takvim doima. Što više procjenjujemo neki događaj i pridajemo mu etikete, to ga više izdvajamo. Naše razmišljanje cjelinu života razdvaja na fragmente. No, svaki događaj potaknula je sveukupnost života. On je dio mreže međusobne povezanosti, odnosno kozmosa.
U većini slučajeva ne možemo ni približno razumjeti ulogu koju naizgled besmislen događaj može imati u okvirima sveukupnosti svemira, ali ako prepoznamo njegovu neminovnost u prostranosti cjeline, to može biti početak unutarnjeg prihvaćanja onog što jest, a time i ponovljenog povezivanja s cjelinom života.
Kad svaku misao koja vam se nađe u glavi smatrate čistom istinom, tada nastaje velika patnja i nesreća. Niste nesretni zbog neke situacije. Ona vam može izazvati tjelesnu bol, ali zbog nje nećete biti nesretni. Nesretni postajete zbog svojih misli. Nesretni postajete zbog svojih tumačenja, zbog priča koje pripovijedate sebi.
U svoje neprihvaćanje unesi prihvaćanje. U svoju nesklonost prepuštanju unesi prepuštanje.
Oznake: duhovna
11.08.2017. u 13:43 | 0 Komentara | Print | # | ^