Vrijeme za početnike
Craig Callender i Ralph Edney
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Još prije 1800. pr. Kr. Drevni Babilonci podijelili su dan na sate, sat na šezdeset minuta, a minutu na šezdeset sekunda.
U sebi uz to nosimo dva biološka sata. Ljudsko srce kuca u prosjeku 70 puta u minuti. Naša raspoloženja, pozornost i nagoni slijede pravilne obrasce, koji ovise o dobu dana, Mjesečevu ciklusu i godišnjem dobu.
Psihološko vrijeme – Mi isto tako osjećamo da vrijeme prolazi. Osim fizičkog vremena što ga mjere različiti satovi, postoji i psihološko vrijeme. Sjećamo se prošlosti i predviđamo budućnost. Doživljavamo vremensko trajanje raznih veličina. Osobno smo, subjektivno, svjesni vremena koje prolazi.
Najpouzdaniji satovi – Sunce i noćno nebo povijesno su najvažniji.
Atomski sati – svi atomi imaju takozvanu frekvenciju prirodne rezonancije, a to iznimno pravilno titranje može se upotrijebiti za određivanje 'otkucaja' sata. Atomski satovi pokazali su se točnijima od sunčevih ili astronomskih satova.
Sekunda se precino definira kao 9 192 631 770 titraja atoma cezija. NIST F-1 danas je najtočniji sat na svijetu.
Vrijeme je naprosto mjera promjene. Bez promjene nema ni vremena.
Nemamo nikakva naročitog razloga pretpostavljati da će se sve različite pojave na svijetu odvijati prema jedinstvenom vremenu. Moguće je da postoje dva ili više 'vremena' – jedno za gravitaciju, jedno za elektromagnetizam, jedno za nuklearnu silu, itd.
Postoje i teorije vremena koje su sukladne tim dvama načinima govora. Jedna teorija, statička teorija vremena (također zvana teorijom blok-svemira) drži daje vrijeme uvelike nalik prostoru; druga dinamička teorija, drži da vrijeme teče ili biva, da je ono dinamičan (promjenjiv) entitet, za razliku od prostora.
Prema dinamičkoj teoriji budućnost je nestvarna. Događaj koji odgovara onome što ćete učiniti nakon što pročitate ovu rečenicu ne postoji. Budućnost je neodređena i bremenita mogućnošću. Kako vrijeme prolazi svijet 'odabire' jedan put među svim raspoloživim putevima. Prošlost je utvrđena, a sadašnjost je trenutačna točka u kojoj se sreću prošlost i budućnost. ... Ta teorija sukladna je našem shvaćanju 'da je ono što je učinjeno – učinjeno', da se prošlost ne može mijenjati, a da se budućnost može mijenjati jer je 'otvorena'.
Prema verziji poznatoj kao prezentizam, ... prošlost i budućnost su nestvarne, a stvarna je samo sadašnjost.
Četvrta ili vremenska dimenzija – Vjerojatno vam je poznat trik crtanja čovječuljka na donjim kutevima bloka papira i potom brzog listanja stranica. Izgleda kao da se čovječuljci kreću. Izostavite listanje stranica, i eto zamisli o kojoj je ovdje riječ. Svijet je poput bloka papira: svežanj prostornih entiteta smještenih na prostornim točkama (mjestima na svakom listu) u različitim vremenima (različitim listovima).
Prostorno-vremenski događaj – Postoji jedinstven entitet prostor-vrijeme, ne prostor i vrijeme. On se pak na različite načine razdjeljuje na prostor i vrijeme, ovisno o promatraču.
Wells za vrijeme kaže da je četvrta dimenzija i uspoređuje vremenski stroj s balonom što ga tjera vrući zrak. ... Baš kao što su ljudi bili osuđeni na istu visinu – bez mogućnosti da se vinu gore – tako smo mi osuđeni na vrijeme.
Baš kao što možete umrijeti na mjestu različitom od onog gdje ste rođeni, isto tako možete umrijeti u vremenu različitom od onoga kad ste rođeni.
Zakrivljenost prostor-vremena – Dokazi koje imamo ukazuju na to da je naš svemir zakrivljen. Ta zakrivljenost objašnjava silu gravitacije. Zrake svjetlosti, primjerice, putuju pravocrtno. No primjećeno je da one u blizini Sunca blago skreću. Opća teorija relatinosti to objašnjava, otprilike, kao rezultat zakrivljenosti prostor-vremena uzrokovane Suncem, što onda dovodi do 'padanja' svjetlosti prema njemu.
Prostor-vrijeme u rotirajućem svemiru – Rotacija ima neobičan učinak. Uzmete li veslo za kanu ili čamac i zavrtite ga pod vodom, oko vesla će se stvoriti mnoštvo virova. Rotacija privlači vodu oko vesla, isto se može dogoditi i prostor-vremenu. Kada se obrću oko svoje osi, predmeti privlače prostor-vrijeme prema sebi. Taj je učinak obično neznatan, pa nemojte misliti da će zvrk kojeg zavrtite na stolu zamjetnije privlačiti prostor-vrijeme. No ako cjelokupna masa svemira rotira oko vas, efekti tog privlačenja mogu biti spektakularni.
Granični uvijeti svemira – Pretpostavljamo da je u točki svemira koja se zove prošlost svemir bio u nepojmljivo nevjerojatnom stanju, i da će u nekoj točki u budućnosti biti u vjerojatnom stanju (op. Povezano s entropijom i statičkim razvojem svemira). Pretpostavimo da je kao što se misli, širenje svemira pravi razlog što se entropija povećava. Što je veći polumjer svemira, veća je entropija.
Ako – kao što kozmologija tvrdi da je moguće – živimo u svijetu koji završava u Velikom sažimanju (vremenska opreka Velikom prasku), bolje nam je reći da je entropija slaba i na kraju. U tom slučaju pretpostavljamo postojanje svijeta u kojemu se smjer vremena mijenja.
Ako su zakoni fizike nepromjenjivi u odnosu na preokretanje vremena, onda je početak svemira jednako značajan kao i njegov kraj.
Kakve bi se čudesne koleracije morale zbiti da se dogodi proces obrnut od padanja jajeta sa stola. Energija iz zemlje morala bi pogoditi pod na točno odgovarajućim mjestima, upravo snagom i u onom smjeru koji je za to potreban, kako bi omogućila da djelići jajeta odskoče s poda i sastave se na stolu. Nemoguće! Da, no bitno je uvidjeti da se iz obrnute vremenske perspektive – koja je prema fizici jednako legitimna – takvo nevjerojatno ponašanje zbiva cijelo vrijeme posvuda oko nas.
Preokretanje strelice vremena – Pretpostavka da je entropija u prošlosti bila niska a da će u budućnosti biti visoka, ne uključuje mogućnost da 'strelica vremena' u određenim područjima svemira promjeni smjer. Napokon dosegnuvši u budućnosti točku visoke entropije, mogla bi se obrnuti i iznova krenuti prema završnom stanju niske entropije.
