Filozofija za početnike
Dave Robinson i Judy Groves
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Većina ljudi najčešće je prezaposlena da bi se upustila u onu vrst mišljenja koje se obično naziva 'filozofskim'. To je stoga što moraju provoditi vrijeme boreći se za egzistenciju ili zato što im je draža ustaljena rutina života. No, katkad neki šašavi i iritantni pojedinci, koji ne znaju što bi s vremenom, postave varljivo jednostavna pitanja na koja kao da nikad nema jednostavnih odogovora.
Filozofi su izvorno bili tek pojedinci koji su o svemu postavljali pitanja:
Epistemologija (pitanja o spoznaji), Metafizika (vrijeme, prostor, Bog, uzrok i zbilja), Etika (dobro i zlo), Estetika (umjetnost i ljepota), Politička filozofija.
Milećani nisu priznavali da je ono što vidimo nužno istovjetno onome što je istinito.
Pitagora je učinio veliki napredak time što je uvidio da matematičke istine valja i dokazati, a ne samo prihvatiti.
Heraklit: ...sve je na svijetu u stalnoj promjeni i borbi suprotnosti. Nikad ne možeš dvaput stupiti u istu rijeku.
Empedoklo: Svijet je sazdan od zemlje, zraka, vatre i vode. Njime upravljaju dvije sile, ljubavi i mržnje, odnosno privlačenja i odbijanja.
Anaksagora: ... dio svega postoji u svemu drugom, i sve se stoga sastoji od beskonačnog broja malih stvari.
Sokrat: Spoznaj sama sebe. ... U središtu njegova vjerovanja stoji kako istinska ćudoredna mudrost počiva u samom čovjekovu biću, odnosno da je 'krepost znanje'.
Platon: ... svi posjedujemo besmrtnu dušu koja je već prije postojala, pa je svo učenje zapravo tek 'prisjećanje' odnosno anamnesis.
Stoici su govorili kako se samo razumom može postići dobar život, a osjećajima ne valja vjerovati jer vas, naposlijetku, uvijek učine nesretnima.
Anselmo: Svaka predodžba o Bogu zacijelo je ona o najvećem biću koje je ikada postojalo. Ali postojanje nečega samo u umu podređeno je postojanju u zbilji. Bog je, dakle, najveće zamislivo biće. On mora postojati u zbilji kao i u umu.
Machiavelli: U svojoj knjizi Vladar ustvrdio je da moral i politika ne idu skupa.
Descartes: Budući da mislim, moram postojati, barem u nekom mentalnom smislu, odnosno cogito ergo sum: mislim, dakle jesam.
Glavna je Leibnizova zamisao da Božje mišljenje sadrži bezbroj mogućih svjetova, ali da je samo najbolji među njima ostvaren. Ono što odlučuje o 'najboljem' jest minimum uzroka (zakona ili sredstava) i maksimum učinaka (stanja ili svrha).
Kant je ustvrdio da ljudi 'vide' uzročnost u svijetu jer su tako ustrojeni... Kant kaže 'Radi samo prema onom načelu za koje ujedno možeš htjeti da bude opći zakon'.... To funkcionira ovako: odlučimo li lagati, trebamo zamisliti što bi se dogodilo kad bi svi lagali. Laganje bi postalo normalno. Nestao bi pojam istine (i samog laganja!). Jezik, logika, smisao i cjelokupna ljudska komunikacija iščeznuli bi u košmarnom, nelogičnom vakumu.
Nietzsche je također iznio 'radosnu znanost' vječnog vraćanja, ... prema kojoj je vrijeme kružno te se uvijek iznova ponavlja... Vječno vraćanje je mjerilo prema kojemu valja prosuđivati vrijednost nečijeg života.
Egzistencija znači imati slobodu odabrati kakvi i tko ćete biti, a to znači ispunjavati obveze....Sva su ljudska bića osuđena na život pun neizvjesnosti i apsurda, obvezuju se subjektivnim istinama koje se nikad ne mogu dokazati.
Jefferson/ Franklin: Vlade imaju ugovornu obvezu prema onima koji za njih glasuju...Država, dakle, postoji navodno samo zato da bi svojim građanima jamčila prava kao što su pravo na život, slobodu i potragu za srećom.
Nietzsche je kazao da su filozofijske ideje samo vladajuća uvjerenja nekog doba. Takva je i filozofija 20. stoljeća. Filozofi se nastoje na različite načine baviti istim prevladavajućim temama, kao što su problemi suvremenog masovnog društva, gubitak individualnog identiteta, sumnja i relativistička neizvjesnost.
Sartreov egzistencijalizam: Svi su dakle osuđeni na slobodu i moramo za sebe odlučiti tko smo... Zastrašujuća je pomisao sloboda da biram tko sam.
Camus: Suditi o tome ima li ili nema smisla živjeti, znači odgovarati na temeljno filozofijsko pitanje. Sizif prkosno odabire dati smisao svojoj beskorisnoj zadaći, koja time i dobiva smisao. Isto to moraju učiniti ljudi u svojem 'apsurdnom' životu.