prepreke

Zar već pokrivanje ušima? Pa evo kako stvari stoje: prekjučer, sjedim ja tako u zbornici i ćakulam s dvije učenice (jer one uvijek žele ćakulati-valjda im fali mama za to), uđe moj ravnatelj. S buketom cvijeća, točnije crvenih ruža. I malom bajadera bombonjerom, onom za 33,90 kn. Pa, kolegice, ja se stvarno duboko ispričavam za ovo kašnjenje, imao sam problema s naplatom školarine, ali evo, drugi tjedan će sjesti i ovo zadnje, tj. za 5. i 6. mjesec. Da ne mislite da se iskupljujem samo s cvijećem i bombonjerom, stavio sam na račun i malo više za čekanje. Nemojte mi zamjerit, nemam primjedbe na vaš rad i tako dalje, i tako dalje... Još je on pričao, mirisao po farenhajtu (što volim), i šta da mu sad radim? Nisam ja njemu ništa ni rekla o onome (novi posao) ali sad ne mogu otić. Ispada da sam stvarno prisilno štedila. Svima sam dala pozitivne ocjene, imali smo lijep završetak sa lijepom priredbom, svi smo bili lijepi. Pokrivam se ušima, ali ću tražiti da mi stavi raspored tako da mogu raditi i na opciji broj dva. Broj jedan ne bu prošla. Opcija dva i sadašnji posao, to čini veći ugled u društvu. Aaaa, radiš na srednjoj školi i na faksu? Ooo, pa to je vrijedno divljenja. Sad će me društvo poštovati i cijeniti. Da sam odlučila biti sponzoruša makar na godinu dana, svi bi me podržali i rekli da je to u redu, ali me ne bi cijenili. Samo to ne bi priznali.
Tako, sad sam to riješila.
Kvisko tjera maturu, sili školu da joj izda svjedodžbe prije vremena jer na faksu traže na vrijeme, a škola kasni, pa će ona dobit prije, a to je zapravo na vrijeme.....Kad to traži, pristojna je. Što nije slučaj doma.
Slikovnica spava ljetni san, slike čekaju i suše se jer je sad vruće pa se boja može malo ljepit. Složene su na poseban način, a ja se pripremam za pisanje novih. To će bit o istim tim planetama, ali s zavrzlamama koje će se nekako riješit. Eto.
Još moram cijepit psa, popit kavu sa 247 prijateljica i jednim prijateljem i idem na otok bez auta i interneta.