prepreke

Ne stignem pisati blog. Ne stignem uređivati fotografije za knjigicu. Ne stignem ulaštiti priče. Ne stignem ništa. Stalno kradem vrijeme. Po pola sata. Po 45 minuta.
Dražesna i ja smo sad poludile. Svaki dan ukrademo, doslovce ukrademo malo vremena i radimo. Hvala svima koji ne primijete to ukradeno vrijeme jer će samo zahvaljujući tome ta knjiga biti dovršena. Jedina prepreka je naša rastrzanost. Tko nas trza? Familija. Ova mora hitno kupit hlače. Ajd sad sve ostavi jer ako ne odem s njom, bacit će 500 kn i fulat. Zato idem, uzimam auto, trošim vrijeme, zapravo gubim ga u kretenskom shopping centru, ali ipak izlazim sa 400 kn i dvoje hlača. Bolje da joj kupim dvoje, pa sam dobila na vremenu. Sad se druga razboli. To nas nije spriječilo da radimo iako je sjedila na radnom stolu i gnjavila da hoće svoje slike stavit u maminu slikovnicu a ne tuđe. Onda se njena mala sjeti da je totalni cajtnot sa zemljopisom, pa se opet sve odgađa za dva dana jer moraju učit. Ne mogu više nabrajati. Dovoljno je da se tome doda posao u školi za izgubljene slučajeve, pa mama koja se ljuti jer se već nismo vidjele 2 tjedna. Kako ćeš me onda paziti kad budem nepokretna ako sad nemaš vremena za kavu? To je isto neodgovorivo pitanje.
Zato je naslov bloga dobar, jer to su prepreke koje mi moramo savladavati u hodu dok u fotošopu sređujemo priče.
Sori.