prepreke

Eto, sad smo došle i do naslovnice. Kao i sve drugo biti će prekrasna. Sutra idemo u Kolding i tamo ćemo printati u fino. I tekstove doma. Lijep je font, jako. Neki 'karens hand'. Naravno da nema ć-ove, đ-ove i ostale dijakritike, ali to ćemo srediti kasnije.
Dok listamo ovo naše dijete, imamo osjećaj da je lijep ritam. I to je važno.
Tekst, slika, tekst, tekst, slika, tekst, slika, slika....kao rumba.
Rumba u svemiru.
Već mislim o onim stvarima o kojima sam mislila na samom početku. Prije epopeje.
O obleki, blic-blicevima, čestitanjima, ponosu...
No, to je još daleko. Ali ipak bliže nego prije.

Rekao je neki astronom starijeg doba.
Da, ipak smo krađom vremena uspjele napraviti sve, ali baš SVE slikice. I nećemo ih mijenjati. Novi prekrasni zadatak je složiti slijedove teksta i tih istih slikica. Negdje je priča dulja, negdje kraća, pa to sad izrezujemo po seljački, pa malo na kompjuteru i to.
Znam da će krajnji posao odraditi ipak neki profesionalac, ali ovo što mi radimo ubrzava posao a i objašnjava tom nekom čovjeku što mi točno hoćemo. Pa ako i bude kakvih promjena, biti će minimalne.
Dakle, zapravo se već može listati slikovnica. Isprintati ću to na fini papir koji smo odabrale (krvavo je skup, jer jedan A4 je 2 kn) tako da izgleda što sličnije ideji.
Naslovnica je isto skoro gotova, pa uskoro u ovakvom izdanju idemo STRIČEKU. Da, da, to je onaj s početka ove priče, a da se zaokruži igra, on će biti i na kraju.
Možda veli da su to gluposti i da smo sve fulale. Otišle u krivo. No, čak i da to kaže, više nemamo sape za novo. Kako je ispalo, ispalo je.
Poslije njegovih sugestija, ako bude potrebno, malo ćemo mijenjati. Tada idemo izdavačima. Ali to je novo poglavlje koje ću pratiti blogom sigurno češće nego što sam ovu fazu. Biti će mi veselje prepričavati razgovore s njima.