Poznate face!
ponedjeljak, 31.07.2006.
Matija Prskalo, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Matija
prezime: Prskalo
spol: žensko
datum rođenja:
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
suprug:filmski producent Dominik Galić
kći: Kalista Elena Galić (r.11.09.
svekar: Eduard Galić
link
Matija Prskalo
– Ne pada mi na pamet da se mijanjam za nečijeg muža jer mi je dovoljan i ovaj kojeg imam doma. Ne mogu ni zamisliti da mi još jedan dođe doma jer i s ovim svojim jedva izlazim na kraj. Mislim da je ovdje najbolje poslužiti se poslovicom – Tuđe neću, a svoje ne dam.
nedjelja, 30.07.2006.
Daria Lorenci, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Daria
prezime: Lorenci
spol: žensko
datum rođenja: 13.04.1976 u Sarajevu
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
DARIA LORENCI, glumica
Mlada zagrebačka glumica Darija Lorenci za sebe kaže da je tipičan primjer osobe koja je promijenila svoje životne navike, i to s gorega na dobro: "Potpuno sam neuredno živjela: jela sam što bih stigla, pila sam goleme količine kave i pušila do dvije kutije cigareta na dan. Prije tri godine počela sam osjećati tegobe zbog takva načina života, pogotovo od cigareta, i odlučila sam prestati pušiti. To je jednostavno povuklo druge stravi za sobom: nisam više toliko vremena provodila na kavama i odjedanput sam imala puno više vremena. Počela sam kuhati, razmišljati o tome što jedem i raspitivati se o receptima. Pohađala sam i nekoliko radionica u Makronovi, gdje sam počela i jesti makrobiotičku hranu", objasnila je Darija Lorenci.
Ona tvrdi da se nedugo nakon toga njezino psihofizičko stanje poboljšalo. I dalje joj se, priznaje, tu i tamo dogodi da se u nedostatku vremena hrani sendvičima, ali se nakon nekoliko dana takva života počne osjećati prljavo, kao kanta za smeće: "Zato se uvijek vratim zdravim navikama koje su mi sada nekako bliže i više me vesele. Ista je stvar i s vježbanjem. Njime se ubrza cirkulacija i podiže se energija u tijelu, a s tim se automatski mijenja i raspoloženje. Zapravo je sasvim dovoljno 15 minuta malo bržeg hoda i već se potpuno drukčije osjećaš."
http://www.nacional.hr/articles/view/20641/24/
Mlada zagrebačka glumica Darija Lorenci za sebe kaže da je tipičan primjer osobe koja je promijenila svoje životne navike, i to s gorega na dobro: "Potpuno sam neuredno živjela: jela sam što bih stigla, pila sam goleme količine kave i pušila do dvije kutije cigareta na dan. Prije tri godine počela sam osjećati tegobe zbog takva načina života, pogotovo od cigareta, i odlučila sam prestati pušiti. To je jednostavno povuklo druge stravi za sobom: nisam više toliko vremena provodila na kavama i odjedanput sam imala puno više vremena. Počela sam kuhati, razmišljati o tome što jedem i raspitivati se o receptima. Pohađala sam i nekoliko radionica u Makronovi, gdje sam počela i jesti makrobiotičku hranu", objasnila je Darija Lorenci.
Ona tvrdi da se nedugo nakon toga njezino psihofizičko stanje poboljšalo. I dalje joj se, priznaje, tu i tamo dogodi da se u nedostatku vremena hrani sendvičima, ali se nakon nekoliko dana takva života počne osjećati prljavo, kao kanta za smeće: "Zato se uvijek vratim zdravim navikama koje su mi sada nekako bliže i više me vesele. Ista je stvar i s vježbanjem. Njime se ubrza cirkulacija i podiže se energija u tijelu, a s tim se automatski mijenja i raspoloženje. Zapravo je sasvim dovoljno 15 minuta malo bržeg hoda i već se potpuno drukčije osjećaš."
http://www.nacional.hr/articles/view/20641/24/
Premijere
Ruka koja miluje Hitlera
Darija Lorenci fenomenalno igra psihotično, na početku depresivno, ali kasnije sve bješnje raslojavanje lika Eve Braun u furiju nerealizirane mitomanije
Uz premijeru Eve Braun Stefana Kolditza u režiji Edvina Liverića u zagrebačkom teatru EXIT
Nataša Govedić
Postnacistička istraživanja Hitlerova režima uglavnom
polaze od pitanja Alfreda Grossera: kako je to uopće bilo moguće. Zašto je većina njemačkih institucija (vojska, sudstvo, školstvo) toliko entuzijastično podržala Hitlerovu politiku mržnje? Ponuđeni odgovori, od njemačke ekonomske inflacije do propagande nacionalnih mitova, izostavljaju činjenicu da fašizam – kao ideologija - nije prestao sa slomom Trećeg Reicha. Interes za Mein Kampf očito opstojava i u hrvatskom izdavaštvu. Prilikom grupnog premlaćivanja izdvojenih pojedinaca, čiji opis ne odgovara arijevskoj fizionomiji, domaći skinsi rutinski citiraju rasističke slogane nacionalsocijalista. Moje je mišljenje kako fenomen fascinacije podjelom ljudi na "bolje" i "lošije" još uvijek traje čak i u akademskim krugovima: svakodnevno se susrećem s elitističkim objašnjenjima i elitističkim zahtjevima stručnjaka koji otvoreno "preziru" studente, čitatelje ili gledatelje, pritom zagovarajući odanost apstraktnoj Doktrini naslijeđene ili stečene "superiornosti" nad mnoštvom. Hitlerova retorika eksplicitno je govorila protiv kršćanstva i socijalizma kao "nakaradne" brige za podčinjene i slabije. Kao što znamo, "demokratsku rulju" i "kukavičke pacifiste" nacisti su pokušali i fizički ELIMINIRATI. Osim toga, čini se da u današnjim društvima traje vrlo slična volja za eliminacijom slabijih. Moram priznati da me ne zadovoljavaju ni psihološka objašnjenja tipa fašizam proizlazi iz dubokog osjećaja nesigurnosti i nevoljenosti pojedinca: vjerojatno je tome tako, ali ne vidim na koji bi način sva obiteljska i intimna otuđenja mogla učinkovito završiti na terapijskim kaučima. Kako se onda uopće možemo nositi s voljom za fašističkom podjelom ljudi na "viševrijedne" i "manjevrijedne", s fašističkim stavom kako ništa osim krajnjeg nasilja nema nikakva smisla ili s fašističkom ideologijom poželjne žrtve u krvi? Umjetničko djelo, primjerice Eva Braun u režiji Edvina Liverića i izvedbi Darije Lorenci, otvara neke mogućnosti odgovora.
Tvornica snova
Publika, smještena na EXIT-ovu pozornicu (radi isticanja komornosti ambijenta), Evu Braun susreće u poziciji potpune nemoći: nijemu, umorno ispruženu na sofi, zaokupljenu mehaničkim milovanjem lisičjeg krzna kojim se ogrnula. Izvanrednom samokontrolom geste i glasa glumica Darija Lorenci ulazi u ulogu Eve Braun iz perspektive poražene Njemačke, Njemačke kao Hitlerove ljubavnice koja nije ostvarila san o dominaciji svijetom. Spori put tijela do uspravne geste prati ispovijed junakinje o šesnaestogodišnjem stažu igranja "ljubavnice najmoćnijeg čovjeka svijeta"; uloge u kojoj je Eva Braun morala pristati na stereotip "neobavezno glupe pratilje inteligentnog muškarca". Izvedba Darije Lorenci komplicira i razbija evocirani klišej. Izgovaranje mizoginih društvenih predrasuda Lorencijeva s jedne strane igra ironično, kao socijalnu budalaštinu, a s druge pak strane u paletu emocija dodaje i strah, naglasivši kako bi je javno suprotstavljanje ulozi Hitlerova ukrasnog privjeska vjerojatno odvelo u konclogor ili ludnicu.
U zrcalu političke filozofkinje Hannah Arendt, ovakvo "opravdavanje" zla kao banalne poslušnosti ili plitkog oportunizma još jednom publiku poziva na propitivanje vlastitog izbora pristanka ili suprotstavljanja političkom nasilju. Dvoumice oko grotesknosti, tragičnosti ili možda ipak ljudskosti ambicioznog lika "nerealizirane glumice", heroine koja ne bi prezala od života bolje plaćene i posve usamljene prostitutke samo ako je to način da dobije glavnu ulogu u velikom filmskom spektaklu o epskoj pobjedi nacizma, osnovica su dramske intrigantnosti lika. Volja Eve Braun u čitavoj transakciji s Hitlerovom seksualnošću vezana je, dakle, za san o glumačkoj karijeri te snimanju holivudskog filma o "ljubavi" s "najmoćnijim čovjekom svijeta"; jedino što bi željela da Hitlera ne igra veliki vođa osobno, nego "bitno fotogeničniji" Clark Gable, po mogućnosti u režiji Fritza Langa.
Već i spomenuta "idealna podjela" filmskih zaduženja svjedoči o stupnju kulture naslovne junakinje komada. Drama nudi i zanimljivu studiju ledenog licemjerja. Primjerice, Eva Braun o Hitlerovoj privlačnosti izjavljuje: Ne bih mogla podnijeti njegov izgled da nije Fürer. Čini se da dramatičar Stefan Kolditz, nekadašnji asistent Heinera Müllera, traga za ženskom varijantom glumačkog Mefista kao nacističkog sluge iz romana Klaussa Manna: ženskim licem "zavedene" Njemačke. Zanimljivo je da mnoge suvremene kritike nacizma, od dramskog djela Thomasa Bernharda do Schwabovih Predsjednica ili Kolditzove Eve Braun, kao fokus individualne i kolektivne neetičnosti uzimaju lažne ženske "žrtve" iz malograđanske svakodnevice. Njihova servilna stvarnost u pravilu je postavljena kao kontrast megalomanskim ambicijama o upravljanju svijetom. Obje varijante de facto pronalaze korijen fašizma u eskapizmu likova.
Čekanje...
EXIT-ova predstava kronološki prati posljednjih pedeset minuta života Eve Braun, no pritom niz analepsi upoznaje publiku s duljom poviješću dotadašnjeg Evina načina života. Ono što je junakinju ikad zanimalo tiče se dotjerivanja, kozmetičkih preparata, novih cipela, ceremonijalnih zabava visokog društva. Ambicija glume zapravo je lažna ambicija – Eva nema ni interes ni kvalifikacije vezane za izvedbeno usavršavanje, ali (simetrično Hitleru), želi vladati ljudskom pozornošću i želi biti apriorno prihvaćena. Darija Lorenci fenomenalno igra psihotično, na početku depresivno, ali kasnije sve bješnje raslojavanje lika Eve Braun u furiju nerealizirane mitomanije. U beketovskoj tradiciji beskrajnih čekanja na Događaj koji se nikako ne može dogoditi (jer ga se očekuje IZVANA, umjesto da ga se izazove IZNUTRA), Eva Braun dugogodišnje čekanje statusa zvijezde u posljednjem satu svog života zamjenjuje čekanjem na smrtnu osudu. Izriče je sama sebi, kako bi barem u smrti pokraj Hitlera bila prepoznata kao njegova tajna ljubavnica. Dramu završava na koljenima, ponovno u poziciji nemoći, ovaj put definitivne.
U analitičkoj tradiciji Aarona Becka, mogli bismo zaključiti da stalno "čekanje" protagonistkinje zapravo konotira smrt za života – apsolutno odustajanje od svega osim snova, zbog toga "mirno" ili ravnodušno primajući i vijesti o tuđim smrtima. Pasivnost junakinje neprestano legitimira genocidnu politiku koja se odvija svuda oko nje (Eva Braun zna sve o koncentracionim logorima). Drugim riječima, Eva Braun ili Njemačka sebe su dovele u stanje ravnodušnog leša davno prije no što su počela osvajanja okolnih zemalja ili ubijanja nepoćudnih građanina.
Istina glume
Naglašavam da je svaki pokret i svaki udisaj Darije Lorenci ne samo do kraja motiviran, nego glumački duboko prostudiran. Lorencijeva u isti mah i optužuje i brani Evu Braun, poklonivši joj puno više od općeg mjesta Hitlerove ljubavnice: očaj, okrutnost, bijes, poslušnički karakter, traumu zarobljenosti u vrlo restriktivnu socijalnu ulogu vječitog čekanja da joj Hitler udijeli nekoliko minuta svog vremena te daljnjeg čekanja da se domogne slavne filmske uloge. U slučaju umjetnice Darije Lorenci ne radi se ni o glumici kao estradnom zabavljaču ni o glumici kao isključivo vizualnom ukrasu kazališnih slika. Naprotiv, riječ je o kompletnoj umjetničkoj izvođačici intelektualne i emocionalne refleksije. U izvedbi Lorencijeve, fašizam se dogodio (i događa) onda kada opsesivno posegnemo za mitovima o Velikom Spasitelju, umjesto da nesavršenom svijetu pomognemo nesavršenom samoinicijativom.
Eva Braun također postavlja pitanja o smrtonosnom manjku zainteresiranosti građana za političke događaje te o kobnim posljedicama autističnog povlačenja u privatne snove. Vrijedno je reći da predstava režijski ne mora posezati za gestom velikog spektakla kako bi razobličila složeni sustav socijalnih nepravdi: intimistički fokus jednako toliko otkriva gnjilež u središtu opresivnih hijerarhija. Govorimo li pak o temi što glumica danas uopće može na hrvatskim pozornicama, primjer Darije Lorenci dokazuje istinu o RADU koji se nepobitno isplati – riječ je o glumici koja čitavoj svojoj struci vraća cjepivo filozofske provokativnosti.
Zarez
Ruka koja miluje Hitlera
Darija Lorenci fenomenalno igra psihotično, na početku depresivno, ali kasnije sve bješnje raslojavanje lika Eve Braun u furiju nerealizirane mitomanije
Uz premijeru Eve Braun Stefana Kolditza u režiji Edvina Liverića u zagrebačkom teatru EXIT
Nataša Govedić
Postnacistička istraživanja Hitlerova režima uglavnom
polaze od pitanja Alfreda Grossera: kako je to uopće bilo moguće. Zašto je većina njemačkih institucija (vojska, sudstvo, školstvo) toliko entuzijastično podržala Hitlerovu politiku mržnje? Ponuđeni odgovori, od njemačke ekonomske inflacije do propagande nacionalnih mitova, izostavljaju činjenicu da fašizam – kao ideologija - nije prestao sa slomom Trećeg Reicha. Interes za Mein Kampf očito opstojava i u hrvatskom izdavaštvu. Prilikom grupnog premlaćivanja izdvojenih pojedinaca, čiji opis ne odgovara arijevskoj fizionomiji, domaći skinsi rutinski citiraju rasističke slogane nacionalsocijalista. Moje je mišljenje kako fenomen fascinacije podjelom ljudi na "bolje" i "lošije" još uvijek traje čak i u akademskim krugovima: svakodnevno se susrećem s elitističkim objašnjenjima i elitističkim zahtjevima stručnjaka koji otvoreno "preziru" studente, čitatelje ili gledatelje, pritom zagovarajući odanost apstraktnoj Doktrini naslijeđene ili stečene "superiornosti" nad mnoštvom. Hitlerova retorika eksplicitno je govorila protiv kršćanstva i socijalizma kao "nakaradne" brige za podčinjene i slabije. Kao što znamo, "demokratsku rulju" i "kukavičke pacifiste" nacisti su pokušali i fizički ELIMINIRATI. Osim toga, čini se da u današnjim društvima traje vrlo slična volja za eliminacijom slabijih. Moram priznati da me ne zadovoljavaju ni psihološka objašnjenja tipa fašizam proizlazi iz dubokog osjećaja nesigurnosti i nevoljenosti pojedinca: vjerojatno je tome tako, ali ne vidim na koji bi način sva obiteljska i intimna otuđenja mogla učinkovito završiti na terapijskim kaučima. Kako se onda uopće možemo nositi s voljom za fašističkom podjelom ljudi na "viševrijedne" i "manjevrijedne", s fašističkim stavom kako ništa osim krajnjeg nasilja nema nikakva smisla ili s fašističkom ideologijom poželjne žrtve u krvi? Umjetničko djelo, primjerice Eva Braun u režiji Edvina Liverića i izvedbi Darije Lorenci, otvara neke mogućnosti odgovora. Tvornica snova
Publika, smještena na EXIT-ovu pozornicu (radi isticanja komornosti ambijenta), Evu Braun susreće u poziciji potpune nemoći: nijemu, umorno ispruženu na sofi, zaokupljenu mehaničkim milovanjem lisičjeg krzna kojim se ogrnula. Izvanrednom samokontrolom geste i glasa glumica Darija Lorenci ulazi u ulogu Eve Braun iz perspektive poražene Njemačke, Njemačke kao Hitlerove ljubavnice koja nije ostvarila san o dominaciji svijetom. Spori put tijela do uspravne geste prati ispovijed junakinje o šesnaestogodišnjem stažu igranja "ljubavnice najmoćnijeg čovjeka svijeta"; uloge u kojoj je Eva Braun morala pristati na stereotip "neobavezno glupe pratilje inteligentnog muškarca". Izvedba Darije Lorenci komplicira i razbija evocirani klišej. Izgovaranje mizoginih društvenih predrasuda Lorencijeva s jedne strane igra ironično, kao socijalnu budalaštinu, a s druge pak strane u paletu emocija dodaje i strah, naglasivši kako bi je javno suprotstavljanje ulozi Hitlerova ukrasnog privjeska vjerojatno odvelo u konclogor ili ludnicu.
U zrcalu političke filozofkinje Hannah Arendt, ovakvo "opravdavanje" zla kao banalne poslušnosti ili plitkog oportunizma još jednom publiku poziva na propitivanje vlastitog izbora pristanka ili suprotstavljanja političkom nasilju. Dvoumice oko grotesknosti, tragičnosti ili možda ipak ljudskosti ambicioznog lika "nerealizirane glumice", heroine koja ne bi prezala od života bolje plaćene i posve usamljene prostitutke samo ako je to način da dobije glavnu ulogu u velikom filmskom spektaklu o epskoj pobjedi nacizma, osnovica su dramske intrigantnosti lika. Volja Eve Braun u čitavoj transakciji s Hitlerovom seksualnošću vezana je, dakle, za san o glumačkoj karijeri te snimanju holivudskog filma o "ljubavi" s "najmoćnijim čovjekom svijeta"; jedino što bi željela da Hitlera ne igra veliki vođa osobno, nego "bitno fotogeničniji" Clark Gable, po mogućnosti u režiji Fritza Langa.
Već i spomenuta "idealna podjela" filmskih zaduženja svjedoči o stupnju kulture naslovne junakinje komada. Drama nudi i zanimljivu studiju ledenog licemjerja. Primjerice, Eva Braun o Hitlerovoj privlačnosti izjavljuje: Ne bih mogla podnijeti njegov izgled da nije Fürer. Čini se da dramatičar Stefan Kolditz, nekadašnji asistent Heinera Müllera, traga za ženskom varijantom glumačkog Mefista kao nacističkog sluge iz romana Klaussa Manna: ženskim licem "zavedene" Njemačke. Zanimljivo je da mnoge suvremene kritike nacizma, od dramskog djela Thomasa Bernharda do Schwabovih Predsjednica ili Kolditzove Eve Braun, kao fokus individualne i kolektivne neetičnosti uzimaju lažne ženske "žrtve" iz malograđanske svakodnevice. Njihova servilna stvarnost u pravilu je postavljena kao kontrast megalomanskim ambicijama o upravljanju svijetom. Obje varijante de facto pronalaze korijen fašizma u eskapizmu likova.
Čekanje...
EXIT-ova predstava kronološki prati posljednjih pedeset minuta života Eve Braun, no pritom niz analepsi upoznaje publiku s duljom poviješću dotadašnjeg Evina načina života. Ono što je junakinju ikad zanimalo tiče se dotjerivanja, kozmetičkih preparata, novih cipela, ceremonijalnih zabava visokog društva. Ambicija glume zapravo je lažna ambicija – Eva nema ni interes ni kvalifikacije vezane za izvedbeno usavršavanje, ali (simetrično Hitleru), želi vladati ljudskom pozornošću i želi biti apriorno prihvaćena. Darija Lorenci fenomenalno igra psihotično, na početku depresivno, ali kasnije sve bješnje raslojavanje lika Eve Braun u furiju nerealizirane mitomanije. U beketovskoj tradiciji beskrajnih čekanja na Događaj koji se nikako ne može dogoditi (jer ga se očekuje IZVANA, umjesto da ga se izazove IZNUTRA), Eva Braun dugogodišnje čekanje statusa zvijezde u posljednjem satu svog života zamjenjuje čekanjem na smrtnu osudu. Izriče je sama sebi, kako bi barem u smrti pokraj Hitlera bila prepoznata kao njegova tajna ljubavnica. Dramu završava na koljenima, ponovno u poziciji nemoći, ovaj put definitivne.
U analitičkoj tradiciji Aarona Becka, mogli bismo zaključiti da stalno "čekanje" protagonistkinje zapravo konotira smrt za života – apsolutno odustajanje od svega osim snova, zbog toga "mirno" ili ravnodušno primajući i vijesti o tuđim smrtima. Pasivnost junakinje neprestano legitimira genocidnu politiku koja se odvija svuda oko nje (Eva Braun zna sve o koncentracionim logorima). Drugim riječima, Eva Braun ili Njemačka sebe su dovele u stanje ravnodušnog leša davno prije no što su počela osvajanja okolnih zemalja ili ubijanja nepoćudnih građanina.
Istina glume
Naglašavam da je svaki pokret i svaki udisaj Darije Lorenci ne samo do kraja motiviran, nego glumački duboko prostudiran. Lorencijeva u isti mah i optužuje i brani Evu Braun, poklonivši joj puno više od općeg mjesta Hitlerove ljubavnice: očaj, okrutnost, bijes, poslušnički karakter, traumu zarobljenosti u vrlo restriktivnu socijalnu ulogu vječitog čekanja da joj Hitler udijeli nekoliko minuta svog vremena te daljnjeg čekanja da se domogne slavne filmske uloge. U slučaju umjetnice Darije Lorenci ne radi se ni o glumici kao estradnom zabavljaču ni o glumici kao isključivo vizualnom ukrasu kazališnih slika. Naprotiv, riječ je o kompletnoj umjetničkoj izvođačici intelektualne i emocionalne refleksije. U izvedbi Lorencijeve, fašizam se dogodio (i događa) onda kada opsesivno posegnemo za mitovima o Velikom Spasitelju, umjesto da nesavršenom svijetu pomognemo nesavršenom samoinicijativom.
Eva Braun također postavlja pitanja o smrtonosnom manjku zainteresiranosti građana za političke događaje te o kobnim posljedicama autističnog povlačenja u privatne snove. Vrijedno je reći da predstava režijski ne mora posezati za gestom velikog spektakla kako bi razobličila složeni sustav socijalnih nepravdi: intimistički fokus jednako toliko otkriva gnjilež u središtu opresivnih hijerarhija. Govorimo li pak o temi što glumica danas uopće može na hrvatskim pozornicama, primjer Darije Lorenci dokazuje istinu o RADU koji se nepobitno isplati – riječ je o glumici koja čitavoj svojoj struci vraća cjepivo filozofske provokativnosti.
Zarez
Daria Lorenci
Vrag bez rogova
Seks, piće i krvoproliće – Biće bez spola i podrijetla u filmu „Onaj koji će ostati neprimijećen“ – „Zlatna arena“ za ulogu Mirjane koja je bila predodređena Dariji Lorenci i prije njezinog rođenja...
Granate su padale po Sarajevu. Godina 1992. Šesnaestogodišnjoj učenici Dariji suze su tekle niz lice. Roditelji su našli način da je pošalju u sigurnost. U Zagreb. Dok su je vozili kroz opustjeli grad, s radija se čula svirka Indeksa. Glas Davorina Popovića zvučao je Dariji duboko iskreno, kao uvijek, ali i tužno, bolno. Suze su joj navirale jedna za drugom, a stihovi joj parali dušu. Htjela je zamoliti roditelje da ugase radio, pritisnuti uši rukama da ne čuje riječi, zatvoriti oči da ništa ne vidi i usnuti da se nikad ne probudi... Nije mogla. Gledala je. Slušala. Ćutila pjesmu. I rastanak. Svaka je pjevačeva riječ pekla. Probadala. Srce joj je tutnjalo. Gledala je svoje Sarajevo misleći da ga zadnji put vidi. I slušala potresnu glazbu i osjećajni glas:
...Da sam ja netko, pozvao bih sve dječake ,
dao bih im igračke i pustio ih da se cijeli dan igraju i jure,
radili bi divne stvari, prekratki bi bili dani, voljeli bi svoje škole đaci,
da sam ja netko, svim majkama bih izbrisao bore, učinio da očevi ih vole,
davnu ljubav da im vrate, i da mirno žive svoje sate,
da sam ja netko, ne bi, ne bi ljudi život proklinjali, sve bi ruže Zemlji poklanjali,
kako bi se živjelo i voljelo i kako bi dobro bilo...
Plaha poput srne u nepoznatom gradu, preplašena samoćom i naprasno prekinutim djetinjstvom, u Zagrebu je završila gimnaziju i okušala se na prijemnom ispitu na Akademiji dramskih umjetnosti.
- Nisam ušla ni u uži izbor – prisjeća se Darija, ali ne tuguje – Mislila sam, dobro, ako gluma nije za mene, posvetit ću se plesu. Plesala sam dugi niz godina i razmišljala kako bi bilo lijepo živjeti plešući. Nekako sam se tijekom te godine psihički potpuno promijenila, postala zrela, ozbiljna. Bavila sam se i glumom, čitala, uvježbavala uloge i odlučila pokušati još jednom.
- Drugi ste put uspjeli?
- Jesam. Bila sam sigurna u sebe i vidjelo se da znam i mogu. Primljena sam i provela zanimljive četiri godine na Akademiji u učenju, igranju studentskih predstava, a ni ples nisam zapustila. U međuvremenu mi se i mama izvukla iz Sarajeva i pošla živjeti u Belgiju pa sam mislila poći njoj ako opet padnem. Nije bilo potrebno.
- Hvalili su Vas tijekom studija, hvale Vas i kasnije, a ipak niste dobili mjesto u jednoj od velikih kazališnih kuća?
- Nisam ga ni tražila. Odgovara mi teatar „Exit“ u kojemu s minimalnim sredstvima, gotovo bez scenografije i kostima, s malim brojem izvođača tumačimo zahtjevne uloge izvlačeći iz nas najbolje. Imamo dosta publike i mislim da za svaku godinu provedenu u „Exitu“ steknem iskustvo kao da sam negdje drugdje provela dvije godine.
- Gostujete i u drugim kazalištima, glumite u filmovima...
- I to je prednost moje kuće koja mi omogućuje punu slobodu djelovanja kad ne igram u „Exitu“.
- Prošlotjedna gošća rubrike „Susreti“ Nataša Dangubić predložila Vas je za našeg sljedećeg sugovornika. Je li Vam drago što Vas kolege uvažavaju?
- Komu ne bi bilo? Još mi je draže kad znam da je riječ o Nataši jer je ona odlična glumica.
- U Dubrovniku se dobro snalazite?
- Dolazila sam još kao mala djevojčica. Ljetovali smo na Pelješcu i u Dubrovnik dolazili na izlete, kao u grad iz bajke. Sarajlijama je Dubrovnik bio i ostao pojam. Moja klasa s Akademije igrala je predstavu „Sluškinje“ u Dubrovniku, a ove sam godine nastupala na Dubrovačkim ljetnim igrama u bajki „Priča o vojaku“. Naravno, ja sam glumila vraga jer je drugu žensku ulogu dobila Saša Naumov, a ona je, za razliku od mene, predodređena za princezu. Krešimir Mikić bio je „Pripovjedač“, a Radovan Ruždjak „Vojak“.
- Po čemu ste Vi vrag?
- Ne znam. Nemam baš rogove, ali mi takve uloge pristaju. Bliže su mom temperamentu i mogu više pružiti nego kao princeza.
- Radi li se o iskustvu iz fantastičnog filma „Onaj koji će ostati neprimijećen“ u kojemu ste glumili čudno biće kojemu se ni spol ni podrijetlo ne mogu odrediti?
- Vidite da meni zbog nečega daju takve uloge. Možda redatelji bolje vide pa na meni uočavaju rogove. Ali, nisam uvijek negativac. Glumila sam čuvaricu zakona, pravu pravcatu policajku u filmu „Seks, piće i krvoproliće“.
- I razočarali one koji su išli u kino misleći da će Vas gledati u erotskim scenama? Prevario ih naslov, što se često zbiva.
- Jesam li? Zaista, u dijelu tog omnibusa, kojega čine tri zasebna polusatna filma s nogometom kao tematskom poveznicom, uopće nema seksa. Nikada nisam glumila erotske scene u dosadašnjoj karijeri. Možda stoga što sam predodređena za ulogu vraga.
- Zlatnu arenu u Puli zaslužili ste za ulogu Mirjane u filmu Ognjena Sviličića „Oprosti za kung fu“.
- I za nju sam predodređena prije nego sam se rodila. Moja je majka u trudnoći stalno jela rižu pa su joj govorili, znate kakve su Sarajlije, Daniela rodit ćeš malog Kineza pa jedeš rižu da možeš reći kako je nastao od nje. I ja volim rižu na sve načine, a kad sam pročitala ulogu Mirjane, nisam mogla vjerovati. Radi se o djevojci iz Dalmatinske zagore koja bježeći od rata odlazi u Njemačku. Poslije nekoliko godina vraća se i kad joj rodbina vidi da je trudna, obuku joj crninu i govore drugima da je udovica, a sve se još više zapetlja kad rodi slatko, kosooko, žuto djetešce...
- Jeste li očekivali „Zlatnu arenu“ i što Vam je donijela?
- Nisam se nadala ni u snu pa sam poslije projekcije filma otputovala. Nagrada mi nije donijela novac, ako na to mislite, ali će možda donijeti više uloga u budućnosti i određenu težinu kod onih koji me ne smatraju dobrom jer se nisam dovoljno dokazala u klasičnim ulogama.
- Želite li ih?
- Svakako. Iako se na sceni najviše volim igrati i plesati, došla sam u životno razdoblje kad me jako raduje što ove sezone igram po Čehovljevu tekstu.
- Imate crnog labradora kojemu nikad nije hladno?
- Imam. Ženka je i zove se Tana. Nije ni meni hladno. Znam na što ciljate. Stalno nosim kratke suknje. Ne zato što se volim pokazivati nego mi je u njima udobno. Ili podsvjesno želim biti djevojčica jer mi je rat oduzeo sigurnost djetinjstva i natjerao me da naglo odrastem. Mogli ste me pitati otvoreno, ništa ne krijem. Novinarima iskreno kažem sve što me pitaju.
- I o mladom slovenskom redatelju koji postavlja predstave i u Rijeci, a preziva se Lorenci?
- Ne, ne krijem ni život s njim. Bila sam mlada, zaljubila se i udala za tog divnog mladića i nadarenog redatelja koji će svojim znanjem i zamislima postići velike uspjehe.
- Što?
- Kako što?
- Tko je čuo tako govoriti o bivšem mužu? Možete li naći bar neku primjereniju riječ? Recimo, u sličnim se prilikama čuje za bivšeg muža kako je kreten, idiot, siledžija, glupan, varalica, nesposobnjaković...
- Ne, Lorenci nije takav. Jednostavno, nas je rastavila razdvojenost. Živimo u dvije države i imamo previše obveza na različitim stranama da bismo uspjeli održati brak. Razišli smo se kao prijatelji i jedno drugome želimo sve najbolje. Niti sam ja bila vrag, niti on. Nešto lijepo nije uspjelo, ali događa se. Život teče dalje.
Daria Lorenci od odlaska iz Sarajeva vrlo rijetko sluša glazbu. Odrasla je na pjesmama Bijelog dugmeta, a sad joj je svaki zvuk koji je podsjeća na Sarajevo bolan. Ne može raditi nešto drugo i slušati glazbu. Kad poželi nešto čuti, posveti se samo zvuku. Zadnju godinu nekoliko je puta odslušala novi album Norah Jones. Ništa više. Glazba joj razdire grudi i onemogućava odmor. Za odmor joj trebaju mrak, muk i zaborav. Umro je i Davorin Popović. U Zagrebu. Plakala je Darija za njim. Plakala za mnogima. Nikad više nije poželjela čuti Indekse. Što ne znači da ih ne sluša u snu i da joj još dugo ne odjekuje svaka riječ u ušima kad se probudi prestrašena i oblivena suzama, sanjajući po tko zna koji put bijeg iz Sarajeva pod granatama:
...Da sam ja netko, pozvao bih sve dječake ,
dao bih im igračke i pustio ih da se cijeli dan igraju i jure,
radili bi divne stvari, prekratki bi bili dani, voljeli bi svoje škole đaci,
da sam ja netko, svim majkama bih izbrisao bore, učinio da očevi ih vole,
davnu ljubav da im vrate, i da mirno žive svoje sate,
da sam ja netko, ne bi, ne bi ljudi život proklinjali, sve bi ruže Zemlji poklanjali,
kako bi se živjelo i voljelo i kako bi dobro bilo...
Ooooo, da sam ja netko...
http://www.dubrovnikportal.com/kolumna_obradovic_opsirnije.php?id=12187
Vrag bez rogova
Seks, piće i krvoproliće – Biće bez spola i podrijetla u filmu „Onaj koji će ostati neprimijećen“ – „Zlatna arena“ za ulogu Mirjane koja je bila predodređena Dariji Lorenci i prije njezinog rođenja...
Granate su padale po Sarajevu. Godina 1992. Šesnaestogodišnjoj učenici Dariji suze su tekle niz lice. Roditelji su našli način da je pošalju u sigurnost. U Zagreb. Dok su je vozili kroz opustjeli grad, s radija se čula svirka Indeksa. Glas Davorina Popovića zvučao je Dariji duboko iskreno, kao uvijek, ali i tužno, bolno. Suze su joj navirale jedna za drugom, a stihovi joj parali dušu. Htjela je zamoliti roditelje da ugase radio, pritisnuti uši rukama da ne čuje riječi, zatvoriti oči da ništa ne vidi i usnuti da se nikad ne probudi... Nije mogla. Gledala je. Slušala. Ćutila pjesmu. I rastanak. Svaka je pjevačeva riječ pekla. Probadala. Srce joj je tutnjalo. Gledala je svoje Sarajevo misleći da ga zadnji put vidi. I slušala potresnu glazbu i osjećajni glas:...Da sam ja netko, pozvao bih sve dječake ,
dao bih im igračke i pustio ih da se cijeli dan igraju i jure,
radili bi divne stvari, prekratki bi bili dani, voljeli bi svoje škole đaci,
da sam ja netko, svim majkama bih izbrisao bore, učinio da očevi ih vole,
davnu ljubav da im vrate, i da mirno žive svoje sate,
da sam ja netko, ne bi, ne bi ljudi život proklinjali, sve bi ruže Zemlji poklanjali,
kako bi se živjelo i voljelo i kako bi dobro bilo...
Plaha poput srne u nepoznatom gradu, preplašena samoćom i naprasno prekinutim djetinjstvom, u Zagrebu je završila gimnaziju i okušala se na prijemnom ispitu na Akademiji dramskih umjetnosti.
- Nisam ušla ni u uži izbor – prisjeća se Darija, ali ne tuguje – Mislila sam, dobro, ako gluma nije za mene, posvetit ću se plesu. Plesala sam dugi niz godina i razmišljala kako bi bilo lijepo živjeti plešući. Nekako sam se tijekom te godine psihički potpuno promijenila, postala zrela, ozbiljna. Bavila sam se i glumom, čitala, uvježbavala uloge i odlučila pokušati još jednom.
- Drugi ste put uspjeli?
- Jesam. Bila sam sigurna u sebe i vidjelo se da znam i mogu. Primljena sam i provela zanimljive četiri godine na Akademiji u učenju, igranju studentskih predstava, a ni ples nisam zapustila. U međuvremenu mi se i mama izvukla iz Sarajeva i pošla živjeti u Belgiju pa sam mislila poći njoj ako opet padnem. Nije bilo potrebno.
- Hvalili su Vas tijekom studija, hvale Vas i kasnije, a ipak niste dobili mjesto u jednoj od velikih kazališnih kuća?
- Nisam ga ni tražila. Odgovara mi teatar „Exit“ u kojemu s minimalnim sredstvima, gotovo bez scenografije i kostima, s malim brojem izvođača tumačimo zahtjevne uloge izvlačeći iz nas najbolje. Imamo dosta publike i mislim da za svaku godinu provedenu u „Exitu“ steknem iskustvo kao da sam negdje drugdje provela dvije godine.
- Gostujete i u drugim kazalištima, glumite u filmovima...
- I to je prednost moje kuće koja mi omogućuje punu slobodu djelovanja kad ne igram u „Exitu“.
- Prošlotjedna gošća rubrike „Susreti“ Nataša Dangubić predložila Vas je za našeg sljedećeg sugovornika. Je li Vam drago što Vas kolege uvažavaju?
- Komu ne bi bilo? Još mi je draže kad znam da je riječ o Nataši jer je ona odlična glumica.
- U Dubrovniku se dobro snalazite?
- Dolazila sam još kao mala djevojčica. Ljetovali smo na Pelješcu i u Dubrovnik dolazili na izlete, kao u grad iz bajke. Sarajlijama je Dubrovnik bio i ostao pojam. Moja klasa s Akademije igrala je predstavu „Sluškinje“ u Dubrovniku, a ove sam godine nastupala na Dubrovačkim ljetnim igrama u bajki „Priča o vojaku“. Naravno, ja sam glumila vraga jer je drugu žensku ulogu dobila Saša Naumov, a ona je, za razliku od mene, predodređena za princezu. Krešimir Mikić bio je „Pripovjedač“, a Radovan Ruždjak „Vojak“.
- Po čemu ste Vi vrag?
- Ne znam. Nemam baš rogove, ali mi takve uloge pristaju. Bliže su mom temperamentu i mogu više pružiti nego kao princeza.
- Radi li se o iskustvu iz fantastičnog filma „Onaj koji će ostati neprimijećen“ u kojemu ste glumili čudno biće kojemu se ni spol ni podrijetlo ne mogu odrediti?
- Vidite da meni zbog nečega daju takve uloge. Možda redatelji bolje vide pa na meni uočavaju rogove. Ali, nisam uvijek negativac. Glumila sam čuvaricu zakona, pravu pravcatu policajku u filmu „Seks, piće i krvoproliće“.
- I razočarali one koji su išli u kino misleći da će Vas gledati u erotskim scenama? Prevario ih naslov, što se često zbiva.
- Jesam li? Zaista, u dijelu tog omnibusa, kojega čine tri zasebna polusatna filma s nogometom kao tematskom poveznicom, uopće nema seksa. Nikada nisam glumila erotske scene u dosadašnjoj karijeri. Možda stoga što sam predodređena za ulogu vraga.
- Zlatnu arenu u Puli zaslužili ste za ulogu Mirjane u filmu Ognjena Sviličića „Oprosti za kung fu“.
- I za nju sam predodređena prije nego sam se rodila. Moja je majka u trudnoći stalno jela rižu pa su joj govorili, znate kakve su Sarajlije, Daniela rodit ćeš malog Kineza pa jedeš rižu da možeš reći kako je nastao od nje. I ja volim rižu na sve načine, a kad sam pročitala ulogu Mirjane, nisam mogla vjerovati. Radi se o djevojci iz Dalmatinske zagore koja bježeći od rata odlazi u Njemačku. Poslije nekoliko godina vraća se i kad joj rodbina vidi da je trudna, obuku joj crninu i govore drugima da je udovica, a sve se još više zapetlja kad rodi slatko, kosooko, žuto djetešce...
- Jeste li očekivali „Zlatnu arenu“ i što Vam je donijela?
- Nisam se nadala ni u snu pa sam poslije projekcije filma otputovala. Nagrada mi nije donijela novac, ako na to mislite, ali će možda donijeti više uloga u budućnosti i određenu težinu kod onih koji me ne smatraju dobrom jer se nisam dovoljno dokazala u klasičnim ulogama.
- Želite li ih?
- Svakako. Iako se na sceni najviše volim igrati i plesati, došla sam u životno razdoblje kad me jako raduje što ove sezone igram po Čehovljevu tekstu.
- Imate crnog labradora kojemu nikad nije hladno?
- Imam. Ženka je i zove se Tana. Nije ni meni hladno. Znam na što ciljate. Stalno nosim kratke suknje. Ne zato što se volim pokazivati nego mi je u njima udobno. Ili podsvjesno želim biti djevojčica jer mi je rat oduzeo sigurnost djetinjstva i natjerao me da naglo odrastem. Mogli ste me pitati otvoreno, ništa ne krijem. Novinarima iskreno kažem sve što me pitaju.
- I o mladom slovenskom redatelju koji postavlja predstave i u Rijeci, a preziva se Lorenci?
- Ne, ne krijem ni život s njim. Bila sam mlada, zaljubila se i udala za tog divnog mladića i nadarenog redatelja koji će svojim znanjem i zamislima postići velike uspjehe.
- Što?
- Kako što?
- Tko je čuo tako govoriti o bivšem mužu? Možete li naći bar neku primjereniju riječ? Recimo, u sličnim se prilikama čuje za bivšeg muža kako je kreten, idiot, siledžija, glupan, varalica, nesposobnjaković...
- Ne, Lorenci nije takav. Jednostavno, nas je rastavila razdvojenost. Živimo u dvije države i imamo previše obveza na različitim stranama da bismo uspjeli održati brak. Razišli smo se kao prijatelji i jedno drugome želimo sve najbolje. Niti sam ja bila vrag, niti on. Nešto lijepo nije uspjelo, ali događa se. Život teče dalje.
Daria Lorenci od odlaska iz Sarajeva vrlo rijetko sluša glazbu. Odrasla je na pjesmama Bijelog dugmeta, a sad joj je svaki zvuk koji je podsjeća na Sarajevo bolan. Ne može raditi nešto drugo i slušati glazbu. Kad poželi nešto čuti, posveti se samo zvuku. Zadnju godinu nekoliko je puta odslušala novi album Norah Jones. Ništa više. Glazba joj razdire grudi i onemogućava odmor. Za odmor joj trebaju mrak, muk i zaborav. Umro je i Davorin Popović. U Zagrebu. Plakala je Darija za njim. Plakala za mnogima. Nikad više nije poželjela čuti Indekse. Što ne znači da ih ne sluša u snu i da joj još dugo ne odjekuje svaka riječ u ušima kad se probudi prestrašena i oblivena suzama, sanjajući po tko zna koji put bijeg iz Sarajeva pod granatama:
...Da sam ja netko, pozvao bih sve dječake ,
dao bih im igračke i pustio ih da se cijeli dan igraju i jure,
radili bi divne stvari, prekratki bi bili dani, voljeli bi svoje škole đaci,
da sam ja netko, svim majkama bih izbrisao bore, učinio da očevi ih vole,
davnu ljubav da im vrate, i da mirno žive svoje sate,
da sam ja netko, ne bi, ne bi ljudi život proklinjali, sve bi ruže Zemlji poklanjali,
kako bi se živjelo i voljelo i kako bi dobro bilo...
Ooooo, da sam ja netko...
http://www.dubrovnikportal.com/kolumna_obradovic_opsirnije.php?id=12187
subota, 29.07.2006.
Sanja Duggan, vlasnica Metropolis Medije
OSNOVNI PODACI
ime: Sanja
prezime: Duggan
spol: žensko
datum rođenja: 1972
zanimanje: vlasnica Metropolis Medije
trenutno prebivalište:
veza:Frano Barbieri
suprug: Demian Duggan
Gloria 2002., lipanj, broj: 389
Gloria 2002., svibanj, broj: 385
http://www.croatia.nl.eu.org/gallery/thumbnails.php?album=52
Tko ne zna tko je Sanja Duggan? Otkako je, prije nepunih deset godina, u 20-oj na velika vrata ušla u hrvatsko društvo i međunarodni biznis, Sanja Duggan ima inicijativu i uvijek ide korak naprijed. Do danas, ne možete predvidjeti što je sljedeće što će učiniti, ali prilično je izvjesno da će ono što učini zapravo biti vrlo jednostavno. Nešto čega se svatko mogao sjetiti, ali iz nekog razloga nije. Isto tako, Sanjino je rješenje beskrajno efektno i - ne manje važno - unosno.
KLIK magazin
08.07.2003. / Izdanje 399
NACIONAL OTKRIVA Sanja Duggan najbogatija je žena u HrvatskojProdajom 17,8 posto udjela u Metropolis Mediji tvrtki Capital Research International Ruperta Murdocha, bivša manekenka i poslovna žena Sanja Duggan stekla je imetak koji se mjeri višemilijunskim iznosima na bankovnom računu te sebi i svom zaručniku Frani Barbieriju zajamčila luksuzan život
Piše: Željka Godeč
Tridesetjednogodišnja Sanja Duggan uspjela je ostvariti američki san: i prije nego što je zakoračila dublje u tridesete postala je prva Hrvatica koja bi u novije doba s pravom mogla ponijeti titulu najbogatije – njezin se imetak broji višemilijunskim ciframa na bankovnom računu, ili konkretnije – sa 10,3 milijuna eura. Široj javnosti uglavnom nepoznata, Sanja Duggan jedna je od viđenijih uzdanica hrvatskih jet-settera među kojima uživa reputaciju žene koja je uspjela u životu i koja je kao bivša manekenka uspjela postati divljenja vrijedna probitačna poslovna žena i vlasnica Metropolis Medije. Tu je tvrtku naslijedila nakon smrti svoga supruga Demiana, unatoč protivljenju njegove obitelji. Premda Metropolis Media nije prodana za 50 milijuna eura, koliko su tražili vlasnici, nego za 38 milijuna eura, prodaja je Sanji Duggan i njezinu...
NACIONAL OTKRIVA Sanja Duggan najbogatija je žena u HrvatskojProdajom 17,8 posto udjela u Metropolis Mediji tvrtki Capital Research International Ruperta Murdocha, bivša manekenka i poslovna žena Sanja Duggan stekla je imetak koji se mjeri višemilijunskim iznosima na bankovnom računu te sebi i svom zaručniku Frani Barbieriju zajamčila luksuzan život
Piše: Željka Godeč
Tridesetjednogodišnja Sanja Duggan uspjela je ostvariti američki san: i prije nego što je zakoračila dublje u tridesete postala je prva Hrvatica koja bi u novije doba s pravom mogla ponijeti titulu najbogatije – njezin se imetak broji višemilijunskim ciframa na bankovnom računu, ili konkretnije – sa 10,3 milijuna eura. Široj javnosti uglavnom nepoznata, Sanja Duggan jedna je od viđenijih uzdanica hrvatskih jet-settera među kojima uživa reputaciju žene koja je uspjela u životu i koja je kao bivša manekenka uspjela postati divljenja vrijedna probitačna poslovna žena i vlasnica Metropolis Medije. Tu je tvrtku naslijedila nakon smrti svoga supruga Demiana, unatoč protivljenju njegove obitelji. Premda Metropolis Media nije prodana za 50 milijuna eura, koliko su tražili vlasnici, nego za 38 milijuna eura, prodaja je Sanji Duggan i njezinu...
petak, 28.07.2006.
Mirna Berend, TV voditeljica
OSNOVNI PODACI
ime: Mirna
prezime: Berend
spol: žensko
datum rođenja: 04.07.1966
zanimanje: TV voditeljica
trenutno prebivalište: Zagreb
dečko Marko Pavelić
veza: Ivan Bobetko
Gloria 2005., listopad, broj: 563
POVRATAK NA TELEVIZIJU
Ponovno sretna i zaljubljena
Mirna Berend (39), TV voditeljica koja je prije pet godina dobila otkaz na HTV-u, vratila se na male ekrane u velikom stilu kvizom Ona ili on na Novoj TV, a tom uspjehu najviše se raduje njezin dečko Marko Pavelić
Napisala Andrea Boban
Snimci: Igor Kelčec, Petar Jurica i Igor Nobilo
Iako je pet godina nije bilo na malim ekranima, s kojih je mnogi pamte kao voditeljicu emisija Lijepom našom i Par excellence, Mirna Berend na svom novom poslu - vođenju kviza Ona ili On na Novoj TV - zrači samopouzdanjem i zadovoljstvom. Ponajprije profesionalnim, jer se ni po čemu ne vidi da jedna od najpopularnijih voditeljica devedesetih ima iza sebe tako dugu stanku, koja je počela 2000., kad je na HTV-u ostala bez angažmana. Uz to, Mirna zrači i zato što je napokon, u 39. godini, pronašla privatnu sreću. S jedanaest godina mlađim pravnikom Markom Pavelićem u vezi je od lanjskog proljeća: ljubav se rodila tijekom jedne duge kave, nakon godina površnog poznanstva, u trenutku kad je Mirna proživljavala najteže trenutke.
U proljeće 2004., naime, njezin je otac Zvonko ležao u bolnici i borio se s teškom bolešću. Kad je Marko "uletio" u njezin život, nije baš bila u blistavom stanju: gledala je kako joj otac, nekad gorostas od čovjeka, kopni pred očima, vodila svoj kozmetički salon i razmišljala hoće li ikad ponovno stati pred kamere... Marko je s Mirnom sve proživljavao: posvetio se njoj, njezinom ocu, njezinom salonu... Svoje prvo zajedničko ljeto nisu proveli na moru nego u bolnici, uz postelju Mirninog oca. Marko je u tom razdoblju zapustio svoj posao da bi pomogao svojoj dragoj, bio u njezinom salonu kad ona nije mogla. Mirna je, naime, nakon prestanka angažmana na HTV-u prvih nekoliko mjeseci prodavala svilene kravate, a onda u novozagrebačkom naselju Središće otvorila salon za uljepšavanje, što joj je, uz izradu nakita, bio osnovni izvor prihoda. Danas joj se, zahvaljujući uhodanom poslu i nakitu koji se sve bolje prodaje, više ne može dogoditi da se, ostane li bez voditeljskog angažmana, pita hoće li sutra imati što jesti. Niti - tko će biti uz nju ako je, ne daj bože, ponovno zadese nevolje.
Ja se stidim Hrvatske televizije koja ne treba Mirnu Berend a ne obrnuto... Ubi me amaterizam - od kreveta, od ljubavnika do posla. Svi misle da mogu. Pa to je nevjerojatno! ... kako su Che Guevaru ubili, kako Winnetou više nije živ, mislim da jednostavno za mene nema frajera ... ako išta u životu želim, želim vidjeti oči svog djeteta.
MIRNA BEREND
(intervju Alke Vuice),
Globus, 12.1.2001.
KOZMETIČKI SALON SALON LJEPOTE MIRNA BEREND,
Zagreb, Brune Bušića 40
Tel.: 01/6607-877
POVRATAK NA TELEVIZIJU
Ponovno sretna i zaljubljena
Mirna Berend (39), TV voditeljica koja je prije pet godina dobila otkaz na HTV-u, vratila se na male ekrane u velikom stilu kvizom Ona ili on na Novoj TV, a tom uspjehu najviše se raduje njezin dečko Marko Pavelić
Napisala Andrea Boban
Snimci: Igor Kelčec, Petar Jurica i Igor Nobilo
Iako je pet godina nije bilo na malim ekranima, s kojih je mnogi pamte kao voditeljicu emisija Lijepom našom i Par excellence, Mirna Berend na svom novom poslu - vođenju kviza Ona ili On na Novoj TV - zrači samopouzdanjem i zadovoljstvom. Ponajprije profesionalnim, jer se ni po čemu ne vidi da jedna od najpopularnijih voditeljica devedesetih ima iza sebe tako dugu stanku, koja je počela 2000., kad je na HTV-u ostala bez angažmana. Uz to, Mirna zrači i zato što je napokon, u 39. godini, pronašla privatnu sreću. S jedanaest godina mlađim pravnikom Markom Pavelićem u vezi je od lanjskog proljeća: ljubav se rodila tijekom jedne duge kave, nakon godina površnog poznanstva, u trenutku kad je Mirna proživljavala najteže trenutke.
U proljeće 2004., naime, njezin je otac Zvonko ležao u bolnici i borio se s teškom bolešću. Kad je Marko "uletio" u njezin život, nije baš bila u blistavom stanju: gledala je kako joj otac, nekad gorostas od čovjeka, kopni pred očima, vodila svoj kozmetički salon i razmišljala hoće li ikad ponovno stati pred kamere... Marko je s Mirnom sve proživljavao: posvetio se njoj, njezinom ocu, njezinom salonu... Svoje prvo zajedničko ljeto nisu proveli na moru nego u bolnici, uz postelju Mirninog oca. Marko je u tom razdoblju zapustio svoj posao da bi pomogao svojoj dragoj, bio u njezinom salonu kad ona nije mogla. Mirna je, naime, nakon prestanka angažmana na HTV-u prvih nekoliko mjeseci prodavala svilene kravate, a onda u novozagrebačkom naselju Središće otvorila salon za uljepšavanje, što joj je, uz izradu nakita, bio osnovni izvor prihoda. Danas joj se, zahvaljujući uhodanom poslu i nakitu koji se sve bolje prodaje, više ne može dogoditi da se, ostane li bez voditeljskog angažmana, pita hoće li sutra imati što jesti. Niti - tko će biti uz nju ako je, ne daj bože, ponovno zadese nevolje.
Ja se stidim Hrvatske televizije koja ne treba Mirnu Berend a ne obrnuto... Ubi me amaterizam - od kreveta, od ljubavnika do posla. Svi misle da mogu. Pa to je nevjerojatno! ... kako su Che Guevaru ubili, kako Winnetou više nije živ, mislim da jednostavno za mene nema frajera ... ako išta u životu želim, želim vidjeti oči svog djeteta.
MIRNA BEREND
(intervju Alke Vuice),
Globus, 12.1.2001.
KOZMETIČKI SALON SALON LJEPOTE MIRNA BEREND,
Zagreb, Brune Bušića 40
Tel.: 01/6607-877
četvrtak, 27.07.2006.
Nina Badrić, pjevačica
OSNOVNI PODACI
ime: Nina
prezime: Badrić
spol: žensko
datum rođenja: 04.07.1972 u Zagrebu
zanimanje: pjevačica
trenutno prebivalište: Zagreb
veza: Bernard Krasnić
11.07.2006 19:20
PROŠLOST PROTIV SADAŠNJOSTI
Nina Badrić
1996.
IZGLED
Atraktivna crnka u to je vrijeme imala agresivniji i temperamentniji imidž. Teška šminka i naglašene oči i usne bile su zaštitni znak Nine Badrić, a takav izgled, koji je i pristajao njezinim ranim dvadesetim pratila je i kraća kosa te odjeća tipična za predstavnike dance scene.
KARIJERA
Upravo te godine Nina je iz “umirućeg” dance žanra zakoračila u, kako je sama izjavljivala, “funky-soul”. Nastupila je na Splitskom festivalu s pjesmom “Ja za ljubav neću moliti”, u pripremi je bio drugi album, a Nina je velikim koracima koračala prema vrhu hrvatske estrade.
PRIVATNI ŽIVOT
Nina je jedna od rijetkih javnih osoba čiji privatni život nikada nisu obilježavali raznorazni skandali. I sama je pjevačica uvijek naglašavala kako ne želi karijeru graditi izvlačenjem “prljavog veša”.
MISAO
– Ako nemam novi materijal ili nešto drugo što smatram potrebnim predstaviti javnosti, bolje da se ne pojavljujem. O svome poslu ne razmišljam ovako: dobila si neke nagrade, uživaj u tome. Smatram kako svaki put moram i trebam biti bolja. Svaki novi projekt trebam raditi kao da mi je prvi. Posao radim isključivo iz ljubavi i ni zbog čega drugog. Dobro je biti na televiziji, ali ona ne smije biti cilj – doći tamo pod svaku cijenu. Sve ipak mora imati svoj smisao. Večernji list, 1996.
2006.
IZGLED
Danas se elegantna pjevačica priklonila nježnijem i mekšem izgledu. Tijekom godina eksperimentirala je, postala i plavuša, a suputnik su joj bile i brojne dijete. Danas je Nina zadovoljna svojim tijelom i tvrdi da ju nekoliko kilograma viška uopće ne smeta.
KARIJERA
Iza nje je pet samostalnih album te veliki koncert u povodu Valentinova kada je napunila dvoranu Doma sportova. Nina danas slovi za jednu od najpoznatijih i najcjenjenijih hrvatskih pjevačica, a mrlja zvana “Studio 10” i neuspješno uplovljavanje u voditeljske vode nisu narušili njezin status.
PRIVATNI ŽIVOT
Nina je u sretnoj, četverogodišnjoj vezi, a ona i njezin dečko, Bernard Krasnić, slove kao jedan od najskladnijih i najvjernijih parova hrvatske estrade. Pjevačica je priznala kako je datum za sudbonosno da već određen, pa je vjenčanje samo pitanje dana.
MISAO
– I poslovno i privatno ova mi je godina jednostavno idealna. Tu su bile mnogobrojne odlične suradnje s različitim glazbenicima. I u privatnom životu proteklih 365 dana bilo je prekrasno. Život mi je bio ispunjen jednom stabilnom srećom i mislim da su mi se u tom pogledu ispunile sve želje. Ostaju još one skromne i znam da zvuči glupo, ali ja to stalno ponavljam i zaista to od srca mislim – uz malo sreće najbitnije u životu je zdravlje.
Večernji list, 2006.
PRESUDA
Nekada jedna od brojnih ženskih uzdanica dancea, Nina je danas afirmirana i priznata pjevačica, zadovoljna i poslovnim i privatnim uspjesima. Iako je prije deset godina velikim koracima išla prema vrhu, danas je zacementirala svoju poziciju i zato je u meču sadašnjost prošlosti uputila nekoliko neobranjivih asova.
Vecernji list
PROŠLOST PROTIV SADAŠNJOSTI
Nina Badrić
1996.
IZGLED
Atraktivna crnka u to je vrijeme imala agresivniji i temperamentniji imidž. Teška šminka i naglašene oči i usne bile su zaštitni znak Nine Badrić, a takav izgled, koji je i pristajao njezinim ranim dvadesetim pratila je i kraća kosa te odjeća tipična za predstavnike dance scene.
KARIJERA
Upravo te godine Nina je iz “umirućeg” dance žanra zakoračila u, kako je sama izjavljivala, “funky-soul”. Nastupila je na Splitskom festivalu s pjesmom “Ja za ljubav neću moliti”, u pripremi je bio drugi album, a Nina je velikim koracima koračala prema vrhu hrvatske estrade.
PRIVATNI ŽIVOT
Nina je jedna od rijetkih javnih osoba čiji privatni život nikada nisu obilježavali raznorazni skandali. I sama je pjevačica uvijek naglašavala kako ne želi karijeru graditi izvlačenjem “prljavog veša”.
MISAO
– Ako nemam novi materijal ili nešto drugo što smatram potrebnim predstaviti javnosti, bolje da se ne pojavljujem. O svome poslu ne razmišljam ovako: dobila si neke nagrade, uživaj u tome. Smatram kako svaki put moram i trebam biti bolja. Svaki novi projekt trebam raditi kao da mi je prvi. Posao radim isključivo iz ljubavi i ni zbog čega drugog. Dobro je biti na televiziji, ali ona ne smije biti cilj – doći tamo pod svaku cijenu. Sve ipak mora imati svoj smisao. Večernji list, 1996.
2006.
IZGLED
Danas se elegantna pjevačica priklonila nježnijem i mekšem izgledu. Tijekom godina eksperimentirala je, postala i plavuša, a suputnik su joj bile i brojne dijete. Danas je Nina zadovoljna svojim tijelom i tvrdi da ju nekoliko kilograma viška uopće ne smeta.
KARIJERA
Iza nje je pet samostalnih album te veliki koncert u povodu Valentinova kada je napunila dvoranu Doma sportova. Nina danas slovi za jednu od najpoznatijih i najcjenjenijih hrvatskih pjevačica, a mrlja zvana “Studio 10” i neuspješno uplovljavanje u voditeljske vode nisu narušili njezin status.
PRIVATNI ŽIVOT
Nina je u sretnoj, četverogodišnjoj vezi, a ona i njezin dečko, Bernard Krasnić, slove kao jedan od najskladnijih i najvjernijih parova hrvatske estrade. Pjevačica je priznala kako je datum za sudbonosno da već određen, pa je vjenčanje samo pitanje dana.
MISAO
– I poslovno i privatno ova mi je godina jednostavno idealna. Tu su bile mnogobrojne odlične suradnje s različitim glazbenicima. I u privatnom životu proteklih 365 dana bilo je prekrasno. Život mi je bio ispunjen jednom stabilnom srećom i mislim da su mi se u tom pogledu ispunile sve želje. Ostaju još one skromne i znam da zvuči glupo, ali ja to stalno ponavljam i zaista to od srca mislim – uz malo sreće najbitnije u životu je zdravlje.
Večernji list, 2006.
PRESUDA
Nekada jedna od brojnih ženskih uzdanica dancea, Nina je danas afirmirana i priznata pjevačica, zadovoljna i poslovnim i privatnim uspjesima. Iako je prije deset godina velikim koracima išla prema vrhu, danas je zacementirala svoju poziciju i zato je u meču sadašnjost prošlosti uputila nekoliko neobranjivih asova.
Vecernji list
srijeda, 26.07.2006.
Larisa Lipovac, koreografkinja
OSNOVNI PODACI
ime: Larisa
prezime: Lipovac
spol: žensko
datum rođenja: 22.01.1977
zanimanje: koreografkinja, plesač
trenutno prebivalište: Zagreb
veza: Goran Navojec
Adresa: Saborska 18, 10000 Zagreb, Croatia
E-MAIL: larisa@tala.hr
Plesni centar TALA
Božidara Magovca 50
10000 ZAGREB HRVATSKA
Phone: +385 (1) 6681 009
Phone: +385 (98) 236 811
e-mail: tamara@tala.hr
tala.hr
Gloria 2006., travanj, broj: 590
Gloria 2003., travanj, broj: 430
Larisa Lipovac
ENGLISH
Rođena sam 22. siječnja 1977. godine u Rijeci. U dobi od 5 godina počela sam se baviti sportskom gimnastikom u G.K."Novi Zagreb", da bi u dobi od 9 godina (1986. god.) prešla na ritmičko-sportsku gimnastiku u G.D."Maksimir". U dobi od 13 godina (1990. god.) postala sam član reprezentacije, te sam sudjelovala na mnogim međunarodnim natjecanjima. Duži niz godina bila sam prvakinja Zagreba i Hrvatske u pojedinačnoj kategoriji i višeboju.
1990. prvi put sam se susrela sa plesom upisom na tečaj jazz dance-a kod Andrije Laboša. Prolaskom audicije za srednjoškolsko plesno obrazovanje u školi za ritmiku i ples, Bogovićeva 7, Zagreb (šk. 1991/92.) posvećujem se suvremenom plesu.
Maturirala sam 1995. godine i stekla struku kulturno-umjetničkog plesača suvremenog plesa. Uz plesnu školu pohađala sam VII Gimnaziju u Križanićevoj.
U tijeku školovanja proširivala sam svoje iskustvo na plesnim produkcijama i nastupima na televiziji.
1995. upisujem Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu. Obzirom da je ples poziv za koji sam se odlučila, a u našoj zemlji ne postoji mogućnost daljnjeg usavršavanja i studiranja plesa, krenula sam na seminare prvo u našoj zemlji, a zatim i vani (Njemačka, Essen-Folkwang Hochschule; USA, NYC-Alvin Ailey American Dance Center) gdje sam usavršavala pojedine plesne tehnike (Graham, Lemon, Jazz, Flamenco, Balet, Horton, Duhnam i mnoge druge).
U lipnju 1996. god upisujem ALVIN AILEY AMERICAN DANCE CENTER (Independend Study Program + Certificate Program full - time student), trogodišnje školovanje za koje sam dobila priliku prolaskom audicije glasovitog jazz koreografa Freda Benjamina koji je bio profesor u AAADC-u. U njegovom sam ansamblu plesala u dvije predstave:
1996. "CAULDRON"- Summer sizzler benefit performance
1998. "DREAM"- West side theater.
Nakon školovanja u New York-u vraćam se u Zagreb gdje radim sa Emilom Matešićem u Gavelli - otvorenje Berlitz-a, kombinacija njegovih dviju predstava "TAMA i R´N´R".
8. travnja 1999. u Maloj sceni premijerno izvodim predstavu JA SAM JA Mire Lobe u režiji Ivice Šimića. Dobila sam priliku plesati i glumiti, te razviti i drugi smjer moje kazališne naobrazbe. Od tada sam odigrala oko 150 predstava po cijeloj Hrvatskoj.
Suradnja s Malom scenom uspješno je nastavljena predstavama:
TAJNE ZAČARANE ŠUME (2000., koreografkinja)
ZAGRLJAJ (2000., plesna predstava)
ŠUĆ MUĆ PRIČA (2002., koreografkinja)
BIZONI I SINOVI (2002., koreografkinja)
GRINJE (2002., koreografkinja i izvođačica)
VAGON PRVOG RAZREDA (2003., koreografkinja)
HENRIK V (2003., koreografkinja)
CYRANO (2004., koreografkinja)
BIO JEDNOM JEDAN ZMAJ (2005., scenski pokret)
PADOBRANCI (ILI O UMJETNOSTI PADANJA) (2006., koreografkinja i izvođačica)
KAKO ŽIVI ANTUNTUN (2006., koreografkinja)
Ostali angažmani:
15.09.1999. postajem član Zagrebačkog plesnog ansambla (ZPA)
14.02.2000. osnivam umjetničku organizaciju PLESNI CENTAR TALA
08.03.2000. u TVORNICI premijerno izvodim plesni projekt "DEJA VU" koji je sudionik Onassisove nagrade u Ateni-Grčka 2000.
18.05.2000. premijera dramske predstave "DOBRI" u HNK-u, režiser Snježana Banović, plesač
16.11.2000. premijera predstave "ALISA u ZEMLJI ČUDA" u ITD-u gdje se po prvi puta uključujem u koreografsko stvaranje kroz scenski pokret
26.11.2000. prikaz predstave "STADE SUNCE ČUDOM GLEDAJUĆI" u HNK na AKCIJI FRAKCIJI ( selektirani smo za Škotsku, Italiju, Rumunjsku )
28-29.01.2001. "IZ ŽIVOTA BALONA", premijera na Međunarodnom plesnom festivalu za djecu i mlade Szene Bunte Wahne - Austrotanz, Beč (Austrija),plesač i koreograf, TALA
05.03.2001. "SKIPS 1", premijera udaraljkaško-plesne predstave u suradnji s Elvirom Happ, SC, plesač i koreograf, TALA
24.04.2001. "SKIPS 2", Glazbeni bienale Zagreb, plesač i koreograf, TALA
28.05.2001. "BALONI", Multikids festival za djecu i mlade, Beč (Austrija)
07.10.2001. "BALONI", premijera u Hrvatskoj u koprodukciji TALA i Teatar "EXIT", plesač i koreograf
05.06.2002. "ZALJUBLJENA SVINJA", premijera na XIX Tjednu suvremenog plesa, koreograf Vicente Silva Sanjines, TALA
04.10.2002. premijera dramske predstave "OLUJA", Kazalište Virovitica, koreograf
05.10.2002. premijera dramske predstave "DON JUAN ILI LJUBAV PREMA GEOMETRIJI", HNK Zagreb, koreograf
15.02.2003. premijera mjuzikla "MALI DUĆAN STRAVE", Kazalište Komedija, Zagreb, koreograf
22.02.2003. premijera dramske predstave "GOLA EUROPA", HNK, Zagreb, koreograf
15.06.2003. premijera predstave "IDEMO NA MORE", HNK - Jarunfest, koreograf
05.07.2003. premijera plesnog mjuzikla "MIT O LABIRINTU", Dubrovnik, koreograf
21.11.2003. premijera dramske predstave "SUD NEBESKI", Kerempuh, koreograf
16.04.2004. premijera multimedijalne plesne predstave "AQUAPLAN", Kulturni Centar centra Kaptol, koreograf i plesač, TALA
29.04.2004. premijera mjuzikla "CHICAGO", Komedija, plesač
20.06.2004. premijera rock - opere "GUBEC BEG", Komedija - Jarun fest, koreograf
20.10.2004. otvaranje vrata Plesnog Centra TALA, Savska 166-Zagreb
07.03.2005. premijera plesne predstave "MUŠKARCI U SUKNJAMA, A ŽENE - ISTO!? ", kazalište Gavella, koreograf i plesač
Ana Begić, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Ana
prezime: Begić
spol: žensko
datum rođenja: 1980
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
http://www.imdb.com/name/nm1084922/
BUDUĆA KARIJERA Naravno da ne bih voljela cijeli život glumiti kurtizanu ili negativku: s vremenom će se i karakter uloga mijenjati Sasvim osobno - Ana Begić:
Stvarno uživam igrati kurtizane
Pisala: Maja Bolanča
Snimio: Siniša Štambuk
Nije prvi put da je mlada zagrebačka glumica Ana Begić (25) ulogom kurtizane oduševila publiku. Ovaj put učinila je to odigravši ulogu EmilŽ u kazalištu Gavella u predstavi "Opasne veze" redatelja Ivana Lea Leme, a prema dramskom predlošku Christophera Hamptona. Ana je prošle godine za ulogu kurtizane Vande u "Nevjesti od vjetra" Joška Juvančića dobila Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu, dok je dvije godine prije nominirana u istoj kategoriji, i to za svoju prvu profesionalnu ulogu u predstavi "Daleka zemlja".
n U predstavi "Opasne veze" igrate lik kurtizane EmilŽ. Uloga je poprilično kratka...
- Na scenu izlazim samo dva puta po nekoliko minuta, ali sve to nekako vrlo efektno izgleda. Pogotovo je intrigantna scena seksa između kurtizane i glavnog lika, vikonta de Valmonta na ljuljački, a publika uvijek nekako najviše zapamti takve scene u predstavama. Lemo je za lik Valmonta rekao da je ta scena, zapravo, kratka osobna karta tog lika.
Pitanje korzeta
- Ovo vam je već četvrti lik kurtizane. Znači li to da su vas kazališni redatelji predodredili upravo za takve uloge?
Sve je moguće. Lik kurtizane igrala sam još u predstavama "Nevjesta od vjetra" Slobodana Šnajdera, "Kolumbo" Georgija Para i "Octopusy" Ivana Vidića. Ne znam zašto je tako. Mogući su razlozi boja glasa ili moje tjelesne proporcije. Ali nekako se u toj ulozi najbolje snađem, iako se nadam da u sljedećoj ulozi neću nositi korzet. Premda moram priznati da mi je postao gušt igrati taj lik, pogotovo sada, poslije predstave "Opasne veze". S druge strane, uloga kurtizane Vande u "Nevjesti od vjetra" fenomenalno je napisana i bila je pravi užitak. Naravno da ne bih voljela cijeli život glumiti kurtizanu ili negativku. S vremenom će se i karakter uloga mijenjati.
- Je li vam ikada tko od redatelja postavio uvjet da zbog neke uloge morate smršavjeti?
Još nije, iako je bilo zločestih komentara na moj račun. Akademiju sam upisala s 85 kilograma. U početku mi je bilo jako teško kretati se među kolegicama iz moje generacije koje su mahom bile vitke ili mršave. Doslovno sam stršala među njima. Najgore je što mi se događalo da bih uvijek drastično mijenjala težinu nekomu za inat. Onda se na drugoj godini faksa dogodio obrat. Naime, postavila sam svoje uvjete - takva sam kakva sam i prihvatite me. Pa, bože moj, nisam na stočnom sajmu da bi me netko vagao. Jednostavno nisam mogla dopustiti da bilo tko manipulira mnome. Zatim je Georgij Paro od mene zatražio da se za ulogu u predstavi "Kolumbo" skinem u korzet, što sam ja isprva odbila. Njegov jedini komentar na to bio je da su mršave ili vitke žene u korzetima u našem glumištu već viđena stvar i da on to ne želi. Tada sam, zapravo, svoju težinu okrenula u svoju korist. Zar moj višak kilograma znači da ne mogu ili ne znam dobro odigrati ulogu? Ali da mi neki redatelj dade zbilja dobar razlog zbog kojeg bih morala smršavjeti, učinila bih to.
- Jeste li uspjeli nadvladati komplekse zbog debljine?
Ne. Neke doduše jesam, ali neke vjerojatno nikad neću. Naravno da bih htjela jednog dana smršavjeti. Moji problemi s debljanjem posljedica su nekog mog unutarnjeg nezadovoljstva, a ne loše provedene dijete.
- Je li unutarnje nezadovoljstvo uzrokovano ljubavnim jadima?
Nipošto. Nemam dečka, ali nisam zbog toga nezadovoljna. Globus
SEKS Razvratni Valmont kojeg igra Ranko Zidarić i
Ana Begić kao kurtizana
OPASNE VEZE NA LJULJAČKI
U naručju opakog zavodnika
- Je li vam se pomisao na seks na ljuljački ispočetka činila pomalo perverznom?
Na predstavi smo radili jako dugo i bilo mi je iznimno drago kada me Lemo pozvao jer ga cijenim. Scene u kojima nastupam nisu preverzne, nego intrigantne. Čak su ostale scene, na primjer, one gdje se događaju razne igrice među likovima, puno perverznije.
- Predstava nije dobila najbolje
kritike?
Ne obazirem se na kritike, a i nisam kompetentna da o tome pričam.
Iva Šulentić, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Iva
prezime: Šulentić
spol: žensko
datum rođenja:
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
http://www.tena.revije.hr/ziri.aspx?lt=E-J&id=352
Kako sam se pretvorila u Iru?!
Da sad ne pišem esej, a mogla bih s obzirom na iskustvo koje sam stekla igrajući Iru i općenito snimajući seriju, pokušat ću samo ukratko dočarati taj "proces", barem onako kako ga shvaćam danas.
Iščitavajući scenarij nebrojeno mnogo puta pokušavajući doprijeti do same srži te cure, shvatila sam koliko mi je Ira bliska kao osoba. Bitna mi je bila okolina u kojoj je odrastala, njena obitelj, prijatelji, profesori... Tek sam tada mogla uočiti njene osobine po kojima smo slične, a po kojima toliko različite. Ono po čemu smo slične pokušala sam modificirati i neku svoju prirodnu reakciju odigrati kao ona, u skladu s godinama i situacijom. Ono po čemu smo različite morala sam naučiti, i to ponajviše promatrajući srednjoškolce, uglavnom svog brata i njegove prijateljice. Opet, naučene sam reakcije pokušala primjeniti na nju. Ona je tvrdoglava, brza na jeziku, bistra, ponekad oštra, duhovita, ... Sve su to stvari koje sam konstantno nastojala imati u glavi koju god scenu snimala. Jer to je ona. Nekad mi je bio samo dovoljan pogled u ogledalo i obrisi moje stroge frizure učinili bi svoje. Vrlo bi često bio dovoljan pogled bilo na Juditu, Jelenu, Marka, Marka, Maju ili Robija spremne za scenu pa da se dogodi isto. Došla bi Ira...
Haha... Ovakve i slične priče oduvijek su mi zvučale nekako filozofski isforsirano, ali stvarno to tako nekako ide. Rad s Vlatkom nezaboravno je iskustvo i od prve se probe, čitanja prve replike, lik gradio paralelno u mojoj i njenoj glavi. Njoj sam neizmjerno zahvalna za Iru jer sam taj lik jako zavoljela. A ona ga je stvorila. Moja malenkost pokušala oživjeti.
Iva Šulentić
http://www.hrt.hr/htv/emisije/kad_zvoni/1ep.html
Kako sam se pretvorila u Iru?! Da sad ne pišem esej, a mogla bih s obzirom na iskustvo koje sam stekla igrajući Iru i općenito snimajući seriju, pokušat ću samo ukratko dočarati taj "proces", barem onako kako ga shvaćam danas.
Iščitavajući scenarij nebrojeno mnogo puta pokušavajući doprijeti do same srži te cure, shvatila sam koliko mi je Ira bliska kao osoba. Bitna mi je bila okolina u kojoj je odrastala, njena obitelj, prijatelji, profesori... Tek sam tada mogla uočiti njene osobine po kojima smo slične, a po kojima toliko različite. Ono po čemu smo slične pokušala sam modificirati i neku svoju prirodnu reakciju odigrati kao ona, u skladu s godinama i situacijom. Ono po čemu smo različite morala sam naučiti, i to ponajviše promatrajući srednjoškolce, uglavnom svog brata i njegove prijateljice. Opet, naučene sam reakcije pokušala primjeniti na nju. Ona je tvrdoglava, brza na jeziku, bistra, ponekad oštra, duhovita, ... Sve su to stvari koje sam konstantno nastojala imati u glavi koju god scenu snimala. Jer to je ona. Nekad mi je bio samo dovoljan pogled u ogledalo i obrisi moje stroge frizure učinili bi svoje. Vrlo bi često bio dovoljan pogled bilo na Juditu, Jelenu, Marka, Marka, Maju ili Robija spremne za scenu pa da se dogodi isto. Došla bi Ira...
Haha... Ovakve i slične priče oduvijek su mi zvučale nekako filozofski isforsirano, ali stvarno to tako nekako ide. Rad s Vlatkom nezaboravno je iskustvo i od prve se probe, čitanja prve replike, lik gradio paralelno u mojoj i njenoj glavi. Njoj sam neizmjerno zahvalna za Iru jer sam taj lik jako zavoljela. A ona ga je stvorila. Moja malenkost pokušala oživjeti.
Iva Šulentić
http://www.hrt.hr/htv/emisije/kad_zvoni/1ep.html
24 sata Silvija Štrbac objavljeno 22.07.2006. Filip Juričić i Iva Šulentić prekinuliMladi glumac i HTV-ova voditeljica prekinuli su jednoipolgodišnju vezu, a prekid ni jedan ni drugi nisu željeli komentiratiIva Šulentić, HTV-ova voditeljica i glumica, i 25-godišnji glumac Filip Juričić prekinuli su dvogodišnju romansu, i to, kako se šuška i što nam potvrđuju izvori bliski paru, zato što on čeka dijete s bivšom djevojkom Mateom. Čim se vijest proširila, u kuloarima se počelo pričati kako Filip nikada nije bio vjeran svojim damama te da je varao Ivu s Mateom i Mateu s Ivom.
- Apsolutno sam bez kometara i o tome ne bih htjela ništa pričati - rekla nam je Iva koja se od napornih televizijskih obaveza odmara s obitelji na otoku Krku, a Filip je na rehabilitaciji od ozljede koljena u vili Feniks pokraj Medulina.
- Bez komentara sam - bio je kategoričan Filip koji, kako doznajemo, u cijeloj priči želi samo zaštititi Ivu i njihovu Filip i Mateaprivatnost. Mladi glumac, kojega je proslavila uloga nogometaša Marka u sapunici "Ljubav u zaleđu", i Iva Šulentić upoznali su se na snimanju serije za mlade "Kad zvoni". Na snimanju je pao i njihov prvi filmski, ali i privatni, poljubac koji je na neki način obilježio početak njihove romanse koju su na početku skrivali od očiju javnosti. Još tad su se dogovorili kako u medijima neće pričati jedno o drugome ili o tome što se zbiva u njihovoj vezi. Toga se i danas drži bivši par, koji je slovio kao jedan od najljepših i najslađih "celebrity" parova u Hrvatskoj.
'Obožavam bikere i pali me visina'
Brijanje bikini zone, skijanje, žongliranje, Harrison Ford, Goran Višnjić, masaže, Playboy, igračke, strip-poker, kockanje i pijančevanje u Americi - sve to u novom izdanju Chat-seta, čija je gošća bila IVA ŠULENTIĆ, zvijezda T-com reklama, Briljanteena i nove tinejdžerske TV serije 'Kad zvoni'. Čitajte transkript chata i obavezno zavirite u video intervju!
Napokon smo je dobili - Iva Šulentić na Chat-setu T-Portala
Velimir: Iva Šulentić je upravo sjela za kompjuter. Pozdrav svima!
Iva Šulentić: Pozdrav!
farct_exe: Halo Iva, jesi li punoljetna?
Iva Šulentić: Jesam. Već neko vrijeme.
babyface: Kaj imaš na sebi?
Iva Šulentić: Nekaj totalno opako...
eva: Što si po horoskopu?
babyface: Bi li se slikala za Playboy?
Iva Šulentić: Po horoskopu bikčina, za Playboy noup.
mad_rider001: Koja ti je najdraža diskoteka u Zagrebu? Ili birc?
Iva Šulentić: Gjuro II.
Iva Šulentić
babyface: Jesi kad zabrijala s curom?
Iva Šulentić: A jesi ti?
Eva: Šta slušaš?
Iva Šulentić: Slušam svašta, osim narodnjaka, elem, bez uvrede, ali ne mogu. Niti heavy i ini metal.
Velimir: Čuj, ja ovdje imam milijardu pitanja pristiglih e-mailom pa evo nasumično ih kopam - pita Luka zašto se bojiš tetovaža i jesi možda promijenila mišljenje pa te ovo ljeto možemo vidjeti s jednom...?
Iva Šulentić: Tetovirati se neću jer bi sigurno promijenila mišljenje o onome šta želim nacrtat pa da ne bi bilo ajmeee...
barracuda: Skijaš li?
Iva Šulentić: Ne skijam, brijem da više ni vezove ne znam zahaklat. Davno je to bilo...
babyface: Kaj misliš o brijanju bikini zone?
Iva Šulentić: Ne smije se to brijat jer onda nije poslije lijepo.
Razgovori ugodni Ive i Velimira
Velimir: Čak su te tri osobe mailom pitale otkuda ti ožiljak na bradi - pa ajde se sad pohvali nekom dobrom ratnom pričom....
Iva Šulentić: Bila veselo dijete, đuskala na stolcu, on pao, pala ja s njega, pa na ćošak od stola i eto voila... zašili me tako. Tri godine imala.
Barracuda: Što te uzbuđuje, a da nije seks?
Iva Šulentić: Visina.
mad_rider001: Voliš motore i šta misliš o bikerima?
Iva Šulentić: Dobila sam fraz kad me frend vozio, molila sam ga da ostanem živa, ali mi je bilo predobro. Dakle, volim ako me netko vozi, inače bih bila otpuhana. Bikeri rule!
Eva: Di ljetuješ?
Iva Šulentić: Na Krku, obično, s izletima.
Velimir: Jel istina da se voliš družiti sa žonglerima i gutačima vatre te smatraš li se alternativkom, pitaju ljudi...?
Iva Šulentić: A kak ti ljudi to znaju? Zakoooon! Nisam ja alternativa, mene zna svašta puknut.
TOMMY: Koliki ti je džeparac?
Iva Šulentić: Džeparac ili zaradim (najdraže mi je tak) ili skrušeno tražim koju kunu za kavicu, što mrzim. Dakle, koliko radim, toliko u džepu…
babyface: Jesi gledala Sevin filmić?
Iva Šulentić: Jesam. Ti?
babyface: Kad će tvoj filmić procurit?
Iva Šulentić: Nema filmića.
Velimir: Fotke? Crteži? Ikone?
Mikojan: Grafike?
Iva Šulentić: Litorez? Vitraji?
Mikojan: Tapiserije?
Naime, Iva je priznala sve - ima 21. godinu i smije piti alkohol u svim zemljama svijeta
SOUL: U kojem kvartu živiš, da te posjetim u haustoru, hehe?
Iva Šulentić: O kvartu su mi rekli da ne pričam, ima tamo stričeka raznoraznih koji ne vole goste...
Velimir: Pitanje mailom - bi li glumila u 'Zabranjenoj ljubavi', da nisi u 'Kad zvoni'?
Iva Šulentić: Ne znam... trenutno mislim da ne bih...
Velimir: Jesi imala kad problema s luđacima koji te dave na mobitel (osim mene :)?
Iva Šulentić: Hahaha... Pa i ne baš...
babyface: Kaj misliš, zakaj si ti tak sexy?
Iva Šulentić: Pa ja ti i nisam baš sexy. Pitaj Veljca.
Velimir: Zadnji put kad je bila Ida na chatu zaključili smo da se ljudi pale na tebe jer izgledaš kao da imaš 13 godina... jesu li muškarci uistinu svi tako perverzni?
Iva Šulentić: Nisu svi. A žene tek?
Kuchka: Ima li posla za mene kraj tebe negdje?
Velimir: Možemo ti držati rasvjetu u Briljanteenu ili nešto...
Iva Šulentić: Može, može, paše, paše... posla uvijek ima!
babyface: Jel' ti ja mogu biti osobno maser? ;)
Iva Šulentić: Možeš. Pa da i ja probam masaže, rekoše mi da je to fensi...
Velimir: Nisi nikad bila na masaži? Čujem da je to moderno sad u tom celebrity jet setu... ;)
Iva Šulentić: Ma da, čula sam i ja. Zato i nisam probala...
Kuchka: Kako je biti žena Harrisona Forda?
Iva Šulentić:?!
Kuchka: Kako se ljubi Goran Višnjić?
Iva Šulentić: Američki.
Zvijezda T-Coma u T okruženju
Kuchka: Čije cipele nosiš?
Iva Šulentić: Svoje. Nije higijenski nosit tuđe.
I8u: Alo mala. Dobra si, znaš.
Iva Šulentić: Uf! Fala.
Kuchka: Da možeš nekoga ubiti tko bi to bio?
Iva Šulentić: Ne bi ubila. Mučila bi malćice, možda.
babyface: Mene? :)
Iva Šulentić: Nisam ti ja za s/m…
babyface: Imaš li seksi igračke?
Iva Šulentić: Kad bi ti rekla više ne bi bilo tajni... ovak je nekak ljepše…
babyface. Koje igračke imaš? :)
Iva Šulentić: Barbike, autiće, plišance, mucavce, bastardz...
Velimir: Ja sam čuo da na tom enternetu vladaju luđaci, pedofili, manijaci, perverznjaci i ini.... jesmo li mi jedni od njih?
SOUL: Nismo, hehehe…
babyface: Ja sam samo perverznjak. Za ostale ne znam.
Velimir: Pitanje mailom - osjećaš li se čudno dok glumiš klinku iz prvog razreda srednje škole...?
Iva Šulentić: Nije mi to bilo čudno uopće. Pa tko zna koliko ja godina u biti uopće i imam?
Velimir:14?
I8u: 19?
Iva Šulentić: Toplo, toplo...
Velimir:13? 28?
Iva Šulentić: Vjuće, vjuće...
Velimir: Uf...
Iva Šulentić: Šta uf! Ajde sad, kukavico!
Velimir: 21?
Iva Šulentić: Oooooooo!!!! Jea.
Velimir: Smiješ pit alkohol u SADu!
Iva Šulentić: Smijem!!! Juhuuuu!
Ovaj dvojac uvijek je dobrodošao u naš T-Centar. No, Ivu su malo zbunila Velimirova pitanja
babyface: Jesi igrala kad poker u skidanje?
Iva Šulentić: Jesam, ali predobro igram pa nisam ni špangicu skinula…
TOMY: Kockaš li?
Iva Šulentić: Ne kockam... Nemam toliko para.
Velimir: Na kakav te film treba izvesti dečko na prvom sastanku, a da doživi drugi?
Iva Šulentić: Haha, ja vodim dečke van, ne oni mene. Ja sam teta koja radi, a oni moji mali studoši. Dakle, ja i biram filmove.
Velimir: Nego, isteklo nam lagano vrijeme... nadam se da ti je bilo lijepo kao što je bilo nama. I da ćeš nam opet doći. Ljudi, ja vas pozdravljam, a pozdravljam i gošću... ciao!
Iva Šulentić: Pa di ste bili cijeli moj zivot! Zakon ste! Veljac, kaj me prije nisi zvao ovdje? Šta čovjek mora napravit za ovo? Veliki pozdrav!
T-Portal
petak, 04.03.2005.
Iva Šulentić, "BUMERANG", NOVA TV, 10.03.2006.
Iva Šulentić Mirna Medaković, glumica
Mirna OSNOVNI PODACI
ime: Mirna
prezime: Medaković
spol: žensko
datum rođenja: 20.06.1985 u Zagrebu
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
Vecernji list
22.09.2005 18:57
INTERVJU Mirna Medaković i Andrej Dojkić (1980), glumci iz RTL TV-ove sapunice komentiraju upis na glumačku akademiju i glasine o protekciji
Komisija na Akademiji sigurno nije gledala Zabranjenu ljubav
Autor Iva Sviben
Dvadesetogodišnja Mirna Medaković i pet godina stariji Andrej Dojkić zvijezde su "Zabranjene ljubavi", a njihovi likovi Maje i Saše našli su put do srca mnogih gledatelja. Odnedavno, ostvarili su snove i upisali su se na glumačku akademiju, a što misle o ljudima koji tvrde da nemaju pokrića za Akademiju pokazali su na sebi svojstven, humorističan način.
EKRAN: Oboje ste se na Akademiju upisali iz prvog puta. Kako ste se pripremali za prijemni?
MIRNA: Zapravo, moje pripreme su trajale trineast godina.
ANDREJ: Ja sam se jako puno pripremao. Puno truda sam uložio u to. Konkretno, za Akademiju pripreme su trajale intenzivno tri mjeseca. Spremao sam tekstove, monologe...
EKRAN: Jeste se zajedno pripremali?
ANDREJ: Ne.
MIRNA: Nismo se ni vidjeli.
EKRAN: Je li vam rad u "Zabranjenoj ljubavi" bio dio priprema za Akademiju?
MIRNA: Sve su to pripreme. U medijima ispada da snimati takvu seriju može svatko. Kao da je to neki rad na traci, automatsko štancanje materijala. A to baš i nije istina.
ANDREJ: Kad je život podređen tome da imaš cilj da upadneš na Akademiju, onda je sve priprema: od spavanja, nebančevanja, odricanja od mnogih stvari...
EKRAN: Kako zamišljate svoju buduću glumačku karijeru?
MIRNA: Ja već vidim svoju zvijezdu tamo na stazi slavnih i sebe kako umačem ruke u beton, ha, ha.
ANDREJ: Ja ću ipak biti malo skromniji od tebe, pa ću samo reći koliko rada, toliko muzike. Prerano je sad govoriti o tome. Kazalište je jedno, film je drugo. Oboje je izazov. Ali mislim da je u kazalištu puno veća sloboda, i jača interakcija s ljudima.
MIRNA: Kad sam bila mlađa, mislila sam da je kazalište ono što želim. Onda sam otkrila čari snimanja pred kamerom. I sada se dvoumim.
ANDREJ: Ma nemamo još takvu karijeru da bi mogli pričati o tome.
MIRNA: Ja sam do ove godine glumila u ZeKaeMu.
ANDREJ: Prije "Zabranjene ljubavi" ja nisam nigdje glumio, ako ne računamo dramsku grupu u osnovnoj školi.
MIRNA: Da, a odlučio si se za glumu jer imaš veliku plaću. To je samo novac u pitanju, i automobili i slava i žene koje se motaju oko tebe.
ANDREJ: Ma nisu to baš tolike brojke. A manekenke se vrte samo oko nogometaša. Na kraju meni ništa ne ostane.
MIRNA: Pa možeš dobiti Modnog Oscara. Vidiš kako je Damir Markovina pobijedio ove godine. Iduće godine možeš se okititi škaricama.
ANDREJ: A ti bi mogla dobiti nagradu za frizuru godine. Šalu na stranu, ja sam uvijek spreman na krv i znoj i naporan rad. Lik Saše je u "Zabranjenoj ljubavi" trebao ostati samo tri mjeseca. I za prijemni je bila velika muka i naporan rad. Svi na prijemnom su imali priliku za: veni, vidi, vici. Svatko je dobio svojih pet minuta. Normalno da ima razočaranih. To je tako sa svakim castingom, sa svakim izborom. Tko to ne može prihvatiti sada, teško će opstati u ovom poslu.
MIRNA: Kako je Oscar Wild rekao: Ne želim čuti što i kako me ogovaraju. Od toga mi raste taština i postajem umišljen. Iskreno, "Zabranjenu ljubav" najviše gledaju klinci i stariji ljudi.
ANDREJ: Naš upis na Akademiju nije imao nikakve veze s tim što glumimo u seriji. Žiri sigurno nije gledao epizode "Zabranjene ljubavi" i na temelju toga se odlučio za nas. Gledali su ono što smo pripremili.
MIRNA: Ja mislim da su najviše pozornosti obratili na scene u seriji kad se ljubim s Marijom Valentićem. A ona epizoda kad sam se skinula... To je sigurno bio taj prelomni trenutak (smijeh).
EKRAN: A jeste li spremni na skidanje i u drugim ulogama u budućnosti?
MIRNA: Ma ja samo tražim razlog i skidam se do kraja, ha, ha.
ANDREJ: Da, obično ako se ne skinemo taj dan na setu, skinemo se u pauzi (smijeh).
MIRNA: Istina, mi ne volimo ove površne odnose. Baš se volimo proučiti (smijeh)... Ja se skidam, ali nitko ne traži. U tome je problem (smijeh)... Dobro, sada da se malo uozbiljimo. Reci ti, Andrej, nešto pametno za kraj.
ANDREJ: Upornost je vrlina, ali i mana.
MIRNA: Joj, ja imam tek 20 godina, ne mogu još nešto tako mudro zboriti.
ANDREJ: Ma doći će ti to s godinama, ha, ha. Ja to pokušavam usporediti sa svojim dosadašnjim iskustvima. Nitko mi nikada nije ništa poklonio, za sve sam se trebao izboriti. Pa prema tome, zašto se drugi, kao i ja, ne bi borili
22.09.2005 18:57
INTERVJU Mirna Medaković i Andrej Dojkić (1980), glumci iz RTL TV-ove sapunice komentiraju upis na glumačku akademiju i glasine o protekciji
Komisija na Akademiji sigurno nije gledala Zabranjenu ljubav
Autor Iva Sviben
Dvadesetogodišnja Mirna Medaković i pet godina stariji Andrej Dojkić zvijezde su "Zabranjene ljubavi", a njihovi likovi Maje i Saše našli su put do srca mnogih gledatelja. Odnedavno, ostvarili su snove i upisali su se na glumačku akademiju, a što misle o ljudima koji tvrde da nemaju pokrića za Akademiju pokazali su na sebi svojstven, humorističan način.
EKRAN: Oboje ste se na Akademiju upisali iz prvog puta. Kako ste se pripremali za prijemni?
MIRNA: Zapravo, moje pripreme su trajale trineast godina.
ANDREJ: Ja sam se jako puno pripremao. Puno truda sam uložio u to. Konkretno, za Akademiju pripreme su trajale intenzivno tri mjeseca. Spremao sam tekstove, monologe...
EKRAN: Jeste se zajedno pripremali?
ANDREJ: Ne.
MIRNA: Nismo se ni vidjeli.
EKRAN: Je li vam rad u "Zabranjenoj ljubavi" bio dio priprema za Akademiju?
MIRNA: Sve su to pripreme. U medijima ispada da snimati takvu seriju može svatko. Kao da je to neki rad na traci, automatsko štancanje materijala. A to baš i nije istina.
ANDREJ: Kad je život podređen tome da imaš cilj da upadneš na Akademiju, onda je sve priprema: od spavanja, nebančevanja, odricanja od mnogih stvari...
EKRAN: Kako zamišljate svoju buduću glumačku karijeru?
MIRNA: Ja već vidim svoju zvijezdu tamo na stazi slavnih i sebe kako umačem ruke u beton, ha, ha.
ANDREJ: Ja ću ipak biti malo skromniji od tebe, pa ću samo reći koliko rada, toliko muzike. Prerano je sad govoriti o tome. Kazalište je jedno, film je drugo. Oboje je izazov. Ali mislim da je u kazalištu puno veća sloboda, i jača interakcija s ljudima.
MIRNA: Kad sam bila mlađa, mislila sam da je kazalište ono što želim. Onda sam otkrila čari snimanja pred kamerom. I sada se dvoumim.
ANDREJ: Ma nemamo još takvu karijeru da bi mogli pričati o tome.
MIRNA: Ja sam do ove godine glumila u ZeKaeMu.
ANDREJ: Prije "Zabranjene ljubavi" ja nisam nigdje glumio, ako ne računamo dramsku grupu u osnovnoj školi.
MIRNA: Da, a odlučio si se za glumu jer imaš veliku plaću. To je samo novac u pitanju, i automobili i slava i žene koje se motaju oko tebe.
ANDREJ: Ma nisu to baš tolike brojke. A manekenke se vrte samo oko nogometaša. Na kraju meni ništa ne ostane.
MIRNA: Pa možeš dobiti Modnog Oscara. Vidiš kako je Damir Markovina pobijedio ove godine. Iduće godine možeš se okititi škaricama.
ANDREJ: A ti bi mogla dobiti nagradu za frizuru godine. Šalu na stranu, ja sam uvijek spreman na krv i znoj i naporan rad. Lik Saše je u "Zabranjenoj ljubavi" trebao ostati samo tri mjeseca. I za prijemni je bila velika muka i naporan rad. Svi na prijemnom su imali priliku za: veni, vidi, vici. Svatko je dobio svojih pet minuta. Normalno da ima razočaranih. To je tako sa svakim castingom, sa svakim izborom. Tko to ne može prihvatiti sada, teško će opstati u ovom poslu.
MIRNA: Kako je Oscar Wild rekao: Ne želim čuti što i kako me ogovaraju. Od toga mi raste taština i postajem umišljen. Iskreno, "Zabranjenu ljubav" najviše gledaju klinci i stariji ljudi.
ANDREJ: Naš upis na Akademiju nije imao nikakve veze s tim što glumimo u seriji. Žiri sigurno nije gledao epizode "Zabranjene ljubavi" i na temelju toga se odlučio za nas. Gledali su ono što smo pripremili.
MIRNA: Ja mislim da su najviše pozornosti obratili na scene u seriji kad se ljubim s Marijom Valentićem. A ona epizoda kad sam se skinula... To je sigurno bio taj prelomni trenutak (smijeh).
EKRAN: A jeste li spremni na skidanje i u drugim ulogama u budućnosti?
MIRNA: Ma ja samo tražim razlog i skidam se do kraja, ha, ha.
ANDREJ: Da, obično ako se ne skinemo taj dan na setu, skinemo se u pauzi (smijeh).
MIRNA: Istina, mi ne volimo ove površne odnose. Baš se volimo proučiti (smijeh)... Ja se skidam, ali nitko ne traži. U tome je problem (smijeh)... Dobro, sada da se malo uozbiljimo. Reci ti, Andrej, nešto pametno za kraj.
ANDREJ: Upornost je vrlina, ali i mana.
MIRNA: Joj, ja imam tek 20 godina, ne mogu još nešto tako mudro zboriti.
ANDREJ: Ma doći će ti to s godinama, ha, ha. Ja to pokušavam usporediti sa svojim dosadašnjim iskustvima. Nitko mi nikada nije ništa poklonio, za sve sam se trebao izboriti. Pa prema tome, zašto se drugi, kao i ja, ne bi borili
Nera Stipičević, pjevačica
OSNOVNI PODACI
ime: Nera
prezime: Stipičević
spol: žensko
datum rođenja: u Makarskoj
zanimanje: pjevačica
trenutno prebivalište: Zagreb
Moj centar svita su...
Neromanija je ponovno zavladala! Simpatična pjevačica Nera Stipičević, koja je prve ozbiljne glazbene korake učinila na natjecanju Super Nova Talents, snimila je prvi album koji je nazvala jednostavno Nera. Preslušali smo ga i pitali je tko je njezin centar svita
Centar svita! Tako se zove Nerin novi singl u kojem je proputovala gotovo čitav svijet. Za stvaranja novog albuma Nera se odlučila poigrati raznim glazbenim stilovima i koketirati s trendovima u stranoj glazbi. Iako je nedavno promovirala pjesmu Centar svita, slušaš li njezin album, prepoznat ćeš elemente plesa ča, ča ča, strastvenog flamenka, profinjenog jazza, tanga, kao i irskih elemenata... Slušaš li Nerin album kod kuće, zatvori oči i odjuri u neki novi svijet. Slušaš li ga s frendicama, plešite kao Španjolke, Parižanke, Newyorčanke... Nakon ljeta Nera najavljuje promocije novih hitova s albuma. Prvi hit bit će Sunčan dan koji će nas podsjećati na ljetne vrućine. Želiš li imati što bogatija sjećanja na lude ljetne zabave, uživaj u moru, suncu i školskim praznicima. O njima ćeš maštati prvih dana školske godine kad sve radijske top ljestvice preplavi Nerin Sunčan dan.
U prijateljstvu je najbitije povjerenje i iskrenost, a ne to da smo svi jednaki i da se bez razmišljanja slažemo oko svega. Svoje prijatelje Nera voli baš zbog njihove različitosti. Ako si mislila da si se samo ti posvađala s najboljom frendicom oko neke banalne sitnice, ne budi tužna. Svima, pa tako i Neri dogodila se slična stvar. Kako preboljeti prijateljstvo? Nera kaže da se samo trebaš sjetiti kako je tvoja bivša najbolja prijateljica samo jedan od 4,5 milijuna stanovnika u Hrvatskoj i kako ćeš vjerojatno uskoro pronaći još bolju i kvalitetniju frendicu. Drugi savjet je da pronađeš muško društvo. Ako se radi samo o prijateljstvu između cura i dečki, formula može uspjeti. Jedni drugima niste konkurencija, odlično se kužite, učite jedni druge o tome što zanima suprotni spol... Probaj! Vidjet ćeš kako dečki mogu biti cool frendovi! U Teenu možeš saznati što Nera kaže o nastupima, putovanjima, ljubavi, izlascima, diskačima i odjeći.
Neromanija je ponovno zavladala! Simpatična pjevačica Nera Stipičević, koja je prve ozbiljne glazbene korake učinila na natjecanju Super Nova Talents, snimila je prvi album koji je nazvala jednostavno Nera. Preslušali smo ga i pitali je tko je njezin centar svita
Centar svita! Tako se zove Nerin novi singl u kojem je proputovala gotovo čitav svijet. Za stvaranja novog albuma Nera se odlučila poigrati raznim glazbenim stilovima i koketirati s trendovima u stranoj glazbi. Iako je nedavno promovirala pjesmu Centar svita, slušaš li njezin album, prepoznat ćeš elemente plesa ča, ča ča, strastvenog flamenka, profinjenog jazza, tanga, kao i irskih elemenata... Slušaš li Nerin album kod kuće, zatvori oči i odjuri u neki novi svijet. Slušaš li ga s frendicama, plešite kao Španjolke, Parižanke, Newyorčanke... Nakon ljeta Nera najavljuje promocije novih hitova s albuma. Prvi hit bit će Sunčan dan koji će nas podsjećati na ljetne vrućine. Želiš li imati što bogatija sjećanja na lude ljetne zabave, uživaj u moru, suncu i školskim praznicima. O njima ćeš maštati prvih dana školske godine kad sve radijske top ljestvice preplavi Nerin Sunčan dan.
U prijateljstvu je najbitije povjerenje i iskrenost, a ne to da smo svi jednaki i da se bez razmišljanja slažemo oko svega. Svoje prijatelje Nera voli baš zbog njihove različitosti. Ako si mislila da si se samo ti posvađala s najboljom frendicom oko neke banalne sitnice, ne budi tužna. Svima, pa tako i Neri dogodila se slična stvar. Kako preboljeti prijateljstvo? Nera kaže da se samo trebaš sjetiti kako je tvoja bivša najbolja prijateljica samo jedan od 4,5 milijuna stanovnika u Hrvatskoj i kako ćeš vjerojatno uskoro pronaći još bolju i kvalitetniju frendicu. Drugi savjet je da pronađeš muško društvo. Ako se radi samo o prijateljstvu između cura i dečki, formula može uspjeti. Jedni drugima niste konkurencija, odlično se kužite, učite jedni druge o tome što zanima suprotni spol... Probaj! Vidjet ćeš kako dečki mogu biti cool frendovi! U Teenu možeš saznati što Nera kaže o nastupima, putovanjima, ljubavi, izlascima, diskačima i odjeći.
Nera kao Venera otvara Dubrovačke ljetne igare
Autor: Ružana Kovač
Tuesday, 27 June 2006
SVIJET GLUME Na prvom javnom ispitu studenata prve i druge godine zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti peticu je zaradila i naša Nera Stipičević
Po prvi put u povijesti Dubrovačkih ljetnih igara na otvorenju će nastupiti studenti glumačke Akademije u klasi Joška Ševe, koji će izvesti «Orfeja i Euridiku». Neri Stipičević pripala je uloga Venere
Prošle nedjelje u dvorani Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu klasa brucoša, koju su mediji u rujnu 2005., zbog činjenice da su među 12 odabranih svoje mjesto našli Petra Sanader, premijerova kći, te Andrej Dojkić i Mirna Medaković, likovi iz sapunice «Zabranjena ljubav», proglasili «klasom preko veze», imala je svoj prvi veliki javni ispit iz scenskog pokreta i govora. Peticama, koje im je dodijelila ispitna komisija, pokazali su da je njihov upis ipak temeljen prvenstveno na glumačkom potencijalu, a tu najvišu ocjenu zaradila je i naša Nera Stipičević.
- Imala sam malu tremu prije samog izlaska na pozornicu, dok malo nisam «odmjerila» publiku, no brzo me prošlo – rekla nam je u telefonskom razgovoru popularna Makarka, koju su iz gledališta bodrili roditelji, te bliski prijatelji i kolege, Iva Visković i Stipe Kostanić.
No, pravo iskušenje tek slijedi. Naime, po prvi put u povijesti Dubrovačkih ljetnih igara na otvorenju će nastupiti studenti glumačke Akademije u klasi Joška Ševe, koji će izvesti «Orfeja i Euridiku». Neri Stipičević pripala je uloga Venere.
- Još me nije uhvatila trema, valjda još nisam skužila u čemu sam. Ali, nema brige, znam da će sve proći ok. – kaže Nera, koja s ekipom iz klase iz Zagreba za Dubrovnik putuje 2. srpnja, osam dana prije velikog debija.
Bez obzira na obveze na Akademiji, zbog kojih je zauzeta «od osam do osam», Crna pantera nije zapostavila ni svoju glazbenu karijeru. Štoviše, sljedeći tjedan bi trebao biti predstavljen njen novi singl, a Nera marljivo radi i na snimanju svog drugog albuma.
Na pitanje kako uspijeva uskladiti sve svoje talente, Nera, koja će u Makarsku stići tek početkom kolovoza, uz smijeh odgovara kako radi i po noći, samo da stigne napraviti sve što je zacrtala.
kronika.hr
Autor: Ružana Kovač
Tuesday, 27 June 2006
SVIJET GLUME Na prvom javnom ispitu studenata prve i druge godine zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti peticu je zaradila i naša Nera Stipičević
Po prvi put u povijesti Dubrovačkih ljetnih igara na otvorenju će nastupiti studenti glumačke Akademije u klasi Joška Ševe, koji će izvesti «Orfeja i Euridiku». Neri Stipičević pripala je uloga Venere
Prošle nedjelje u dvorani Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu klasa brucoša, koju su mediji u rujnu 2005., zbog činjenice da su među 12 odabranih svoje mjesto našli Petra Sanader, premijerova kći, te Andrej Dojkić i Mirna Medaković, likovi iz sapunice «Zabranjena ljubav», proglasili «klasom preko veze», imala je svoj prvi veliki javni ispit iz scenskog pokreta i govora. Peticama, koje im je dodijelila ispitna komisija, pokazali su da je njihov upis ipak temeljen prvenstveno na glumačkom potencijalu, a tu najvišu ocjenu zaradila je i naša Nera Stipičević.
- Imala sam malu tremu prije samog izlaska na pozornicu, dok malo nisam «odmjerila» publiku, no brzo me prošlo – rekla nam je u telefonskom razgovoru popularna Makarka, koju su iz gledališta bodrili roditelji, te bliski prijatelji i kolege, Iva Visković i Stipe Kostanić.
No, pravo iskušenje tek slijedi. Naime, po prvi put u povijesti Dubrovačkih ljetnih igara na otvorenju će nastupiti studenti glumačke Akademije u klasi Joška Ševe, koji će izvesti «Orfeja i Euridiku». Neri Stipičević pripala je uloga Venere.
- Još me nije uhvatila trema, valjda još nisam skužila u čemu sam. Ali, nema brige, znam da će sve proći ok. – kaže Nera, koja s ekipom iz klase iz Zagreba za Dubrovnik putuje 2. srpnja, osam dana prije velikog debija.
Bez obzira na obveze na Akademiji, zbog kojih je zauzeta «od osam do osam», Crna pantera nije zapostavila ni svoju glazbenu karijeru. Štoviše, sljedeći tjedan bi trebao biti predstavljen njen novi singl, a Nera marljivo radi i na snimanju svog drugog albuma.
Na pitanje kako uspijeva uskladiti sve svoje talente, Nera, koja će u Makarsku stići tek početkom kolovoza, uz smijeh odgovara kako radi i po noći, samo da stigne napraviti sve što je zacrtala.
kronika.hr
Petra Sanader, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Petra
prezime: Sanader
spol: žensko
datum rođenja:
zanimanje: student glume
trenutno prebivalište: Zagreb
otac: Ivo Sanader (r.08.06.1953 u Splitu)
mama: Mirjana (Šarić) Sanader (r.25.07.1954 u Splitu)
stric: Ante Sanader
djed: Ivo Šarić
pra-ujak: Ante Topić Mimara
Vanja Drach, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Vanja
prezime: Drach
spol: muško
datum rođenja: 01.02.1932 u Bošnjacima kraj Vinkovaca
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: u Zagrebu
http://www.imdb.com/name/nm0236620/
film.hr
Vanja Drach
Kaz., film. i tv-glumac (Bošnjaci, 1.II 1932.). Studirao medicinu, diplomirao na Kazališnoj akademiji u Zagrebu; Dugogodišnji član Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. S velikim uspjehom igrao brojne značajne uloge u antičkim dramama, djelima rus. klasika i u modernom repertoaru, Na filmu debitirao u H-8 (1958.) N: Tanhofera; potom je odigrao dvadesetak film. karakternih uloga u različitim žanrovima. Njegov iznimni talent i osebujni glum. stil na filmu nisu u dovoljnoj mjeri iskorišteni. Često nastupa i u kratkim igranim filmovima (npr. B. Majera i V. Mimice) te na televiziji.
Ostale važnije uloge: Tri četvrtine sunca (J. Babič, 1959.); Akcija (J: Kavčić, 1960.); Carevo novo ruho (A: Babaja, 1961.); Minuta za umorstvo (J: Kavčić, 1962.); Opasni put (M. Relja, 1963.); Svanuće (N. Tanhofer, 1964.); Iluzija (K. Papić, 1967.); Crne ptice (E. Galić, 1967.); Kad čuješ zvona (A. Vrdoljak, 1969.); Timon (T. Radić, 1973.); Pucanj (K. Golik, 1977.); Godišnja doba (P. Krelja, 1979.); Usporeno kretanje (V. Kljaković, 1979.); Visoki napon (V. Bulajić, 1981.). film.hr
film.hr
Vanja Drach
Kaz., film. i tv-glumac (Bošnjaci, 1.II 1932.). Studirao medicinu, diplomirao na Kazališnoj akademiji u Zagrebu; Dugogodišnji član Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. S velikim uspjehom igrao brojne značajne uloge u antičkim dramama, djelima rus. klasika i u modernom repertoaru, Na filmu debitirao u H-8 (1958.) N: Tanhofera; potom je odigrao dvadesetak film. karakternih uloga u različitim žanrovima. Njegov iznimni talent i osebujni glum. stil na filmu nisu u dovoljnoj mjeri iskorišteni. Često nastupa i u kratkim igranim filmovima (npr. B. Majera i V. Mimice) te na televiziji.
Ostale važnije uloge: Tri četvrtine sunca (J. Babič, 1959.); Akcija (J: Kavčić, 1960.); Carevo novo ruho (A: Babaja, 1961.); Minuta za umorstvo (J: Kavčić, 1962.); Opasni put (M. Relja, 1963.); Svanuće (N. Tanhofer, 1964.); Iluzija (K. Papić, 1967.); Crne ptice (E. Galić, 1967.); Kad čuješ zvona (A. Vrdoljak, 1969.); Timon (T. Radić, 1973.); Pucanj (K. Golik, 1977.); Godišnja doba (P. Krelja, 1979.); Usporeno kretanje (V. Kljaković, 1979.); Visoki napon (V. Bulajić, 1981.). film.hr
utorak, 25.07.2006.
Arsen Dedić, pjevač i skladatelj
OSNOVNI PODACI
ime: Arsen
prezime: Dedić
aka: Igor Krimov
spol: muško
datum rođenja: 28.07.1938 u Šibeniku
zanimanje: pjevač i skladatelj
trenutno prebivalište: Zagreb
2.supruga: Gabi Novak (28.04.1973-)
sin: Matija Dedić (02.03.1973 u Zagrebu)
snaha: Marina Dedić
unuka: Lu Dedić
veza: Mileni Dravić
veza: Branka Habek manekenka
veza: Božidarka Frajt
veza: Ines Bareza(r.1939)
1.supruga: Vesna Dedić
kić: Sandra Dedić
2.zet: Alen Slavica
ujak: Mate Kovilić
teta: Nada Crnetić
http://www.imdb.com/name/nm0214097/
Gloria 2005., sijecanj, broj: 524
Gloria 2003., travanj, broj: 431
Gloria 2003., ozujak, broj: 428
Gloria 2003., veljaca, broj: 422
Gloria 2002., veljaca, broj: 370
Arsen Dedić
Šibenik, 28.07.1938.
Adresa: Haulikova 4/I, 10000 Zagreb
Telefon: +385 (0)1 4577113; (0)22 213922
E-mail: info@arsen.hr
Web: www.arsen.hr
Školovanje
Srednja muzička škola i Gimnazija u Šibeniku
Muzička akademija u Zagrebu (diplomirao 1964.)
Zaposlenje
kraće vrijeme glazbeni suradnik na TV Zagreb
samostalni umjetnik
Članstvo u umjetničkim i znanstvenim udrugama te institucijama u zemlji i inozemstvu
Hrvatsko društvo skladatelja
Društvo hrvatskih književnika
Nagrade i priznanja
Nagrada Radio-difuzije (za album "Arsen pjeva djeci")
nagrade za glazbu u filmovima "Donator" i "Rabuzin"; za glazbu u kazališnim predstavama "Kavana Torso", "Vuci" i "Diogeneš"
1978. - Vjesnikova nagrada za glazbu "Josip Štolcer Slavenski"
1979. - Nagrada "Ivo Tijardović"
1979. - "Prix Jacques Brel"
1982. - "Premio Tenco"
1991. - "Premio Citta'di Recanati"
1994. - Hrvatska diskografska nagrada "Porin" za najbolju produkciju (zajedno sa S. Kalogjerom za album "Tihi obrt")
1995. - Nagrada "Zlatni Histrion"
1999. - Hrvatska diskografska nagrada "Porin" za najbolju produkciju (zajedno sa S. Kalogjerom za album "Ministarstvo")
1999. - Nagrada "Porin" za životno djelo
2003. - "Goranov vijenac" za pjesnički opus i ukupan prinos hrvatskoj književnosti
O autoru
Skladatelj, interpret i pjesnik koji je stvorio jedinstven autorski opus unutar hrvatske popularne glazbe i moderne poezije. Njegove skladbe "Moderato cantabile" i "Kuća pored mora" (obje iz 1964.) začetak su pjesmarice koja se proteže na više od 30 albuma i desetak knjiga, kao emocionalno iskustvo nekoliko naraštaja slušatelja i čitatelja. Pjesme je počeo objavljivati sredinom pedesetih u "Poletu", splitskom "Vidiku" i zagrebačkim "Prisutnostima". Prije negoli se posvetio kantautorskom radu nastupao je kao flautist u pop i jazz sastavima, te pjevao u nekoliko vokalnih skupina. Na prvim pločama "Čovjek kao ja" (1970.) i "Arsen 2" (1971.) okupio je neke od svojih antologijskih naslova (Moj brat, Sandra, Sve što znaš o meni, Balada o prolaznosti…) te istovremeno objavljuje prvu knjigu poezije "Brod u boci" koja je doživjela brojna reizdanja. Svoje ljubavne, elegične balade u kojima se često prepoznaje mediteranska osjećajnost, Arsen tijekom sedamdesetih nadopunjuje ironijom i humorističko kabaretskom šansonom (Po glavi stanovnika, Pravilna ishrana, Vrijeme ironije…). Često uglazbljuje hrvatske pjesnike Z. Goloba, A. Šoljana, T. Ujevića, I. G. Kovačića, M. Krležu, G. Krkleca, Z. Baloga i druge. Do početka osamdesetih, kantautorsko stvaralaštvo Arsena Dedića postalo je priznato i uvaženo na međunarodnoj sceni, o čemu svjedoče najprestižnije europske nagrade "Prix Jacques Brel" i "Premio Tenco". Surađivao je s poznatim pjesnicima – pjevačima Sergiom Endrigom, Ginom Paolijem i Bulatom Okuđavom, a njegova poetika ravnopravno korespondira s tradicijom moderne francuske i talijanske šansone i klasičnog rock pjesništva B. Dylana i L. Cohena. Od inovativne, dvostruke ploče "Homo volans" (1973.), najznačajniji Dedićevi albumi su: Vraćam se, Provincija, Kino Sloboda, Tihi obrt, Ministarstvo, te izdanja izabranih pjesama: Arsenal, Najbolje od Arsena i Herbar. U diskografskoj produkciji Dedić se, osim kao autor, često javlja u ulogama aranžera, dirigenta i producenta. Napisao je glazbu za dvadesetak filmova (Živa istina, Žuta, Vlak u snijegu, Godišnja doba, Vlakom prema jugu, Donator, Glembajevi, Povratak Katarine Kožul, Stela, Misterij Mimara, Sakralna umjetnost u Hrvata…), TV serije i drame ( U registraturi, Prosjaci i sinovi, Zlatna nit, Punom parom, Jedrima oko svijeta, Izjava, Samac, Tamburaši, Rano sazrijevanje, Pjetlov kljun…) i kazalište (Inspektorove spletke, Kavana Torso, Domagojada, Hölderlin, Skup, Hamlet iz Mrduše donje, Diogeneš, Maestro i Margerita, Tena…). Dedićeva glazba za djecu snimljena je na albumima "Arsen pjeva djeci", "Pjesme sa šlagom", "Carevo novo ruho" i "Crna knjiga Djeda mraza", a za dalmatinske klape na zbirci "Ko ovo more platit". Usporedo s uglazbljenim stihovima na nosačima zvuka, Arsenovo pjesništvo tiskano je u knjigama: Narodne pjesme, Hotel Balkan, 101 pjesma, Pjesnikov bratić, Pjesnik opće prakse, Kiša, Poesia e canto, Slatka smrt, Čagalj i Hladni rat. 13. ožujka 2003. godine održan je koncert "Počast pjesmama Arsena Dedića" za koji je inicijativu dao Upravni odbor Porina, a pri izboru prvoga nosioca takve počasti, Arsena Dedića, prevagnula je spoznaja da su mnoge njegove skladbe ne samo dio najistaknutijeg kantautorskog opusa na hrvatskoj glazbenoj sceni nego i standardi hrvatske popularne glazbe uopće.
Šibenik, 28.07.1938.
Adresa: Haulikova 4/I, 10000 Zagreb
Telefon: +385 (0)1 4577113; (0)22 213922
E-mail: info@arsen.hr
Web: www.arsen.hr
Školovanje
Srednja muzička škola i Gimnazija u Šibeniku
Muzička akademija u Zagrebu (diplomirao 1964.)
Zaposlenje
kraće vrijeme glazbeni suradnik na TV Zagreb
samostalni umjetnik
Članstvo u umjetničkim i znanstvenim udrugama te institucijama u zemlji i inozemstvu
Hrvatsko društvo skladatelja
Društvo hrvatskih književnika
Nagrade i priznanja
Nagrada Radio-difuzije (za album "Arsen pjeva djeci")
nagrade za glazbu u filmovima "Donator" i "Rabuzin"; za glazbu u kazališnim predstavama "Kavana Torso", "Vuci" i "Diogeneš"
1978. - Vjesnikova nagrada za glazbu "Josip Štolcer Slavenski"
1979. - Nagrada "Ivo Tijardović"
1979. - "Prix Jacques Brel"
1982. - "Premio Tenco"
1991. - "Premio Citta'di Recanati"
1994. - Hrvatska diskografska nagrada "Porin" za najbolju produkciju (zajedno sa S. Kalogjerom za album "Tihi obrt")
1995. - Nagrada "Zlatni Histrion"
1999. - Hrvatska diskografska nagrada "Porin" za najbolju produkciju (zajedno sa S. Kalogjerom za album "Ministarstvo")
1999. - Nagrada "Porin" za životno djelo
2003. - "Goranov vijenac" za pjesnički opus i ukupan prinos hrvatskoj književnosti
O autoru
Skladatelj, interpret i pjesnik koji je stvorio jedinstven autorski opus unutar hrvatske popularne glazbe i moderne poezije. Njegove skladbe "Moderato cantabile" i "Kuća pored mora" (obje iz 1964.) začetak su pjesmarice koja se proteže na više od 30 albuma i desetak knjiga, kao emocionalno iskustvo nekoliko naraštaja slušatelja i čitatelja. Pjesme je počeo objavljivati sredinom pedesetih u "Poletu", splitskom "Vidiku" i zagrebačkim "Prisutnostima". Prije negoli se posvetio kantautorskom radu nastupao je kao flautist u pop i jazz sastavima, te pjevao u nekoliko vokalnih skupina. Na prvim pločama "Čovjek kao ja" (1970.) i "Arsen 2" (1971.) okupio je neke od svojih antologijskih naslova (Moj brat, Sandra, Sve što znaš o meni, Balada o prolaznosti…) te istovremeno objavljuje prvu knjigu poezije "Brod u boci" koja je doživjela brojna reizdanja. Svoje ljubavne, elegične balade u kojima se često prepoznaje mediteranska osjećajnost, Arsen tijekom sedamdesetih nadopunjuje ironijom i humorističko kabaretskom šansonom (Po glavi stanovnika, Pravilna ishrana, Vrijeme ironije…). Često uglazbljuje hrvatske pjesnike Z. Goloba, A. Šoljana, T. Ujevića, I. G. Kovačića, M. Krležu, G. Krkleca, Z. Baloga i druge. Do početka osamdesetih, kantautorsko stvaralaštvo Arsena Dedića postalo je priznato i uvaženo na međunarodnoj sceni, o čemu svjedoče najprestižnije europske nagrade "Prix Jacques Brel" i "Premio Tenco". Surađivao je s poznatim pjesnicima – pjevačima Sergiom Endrigom, Ginom Paolijem i Bulatom Okuđavom, a njegova poetika ravnopravno korespondira s tradicijom moderne francuske i talijanske šansone i klasičnog rock pjesništva B. Dylana i L. Cohena. Od inovativne, dvostruke ploče "Homo volans" (1973.), najznačajniji Dedićevi albumi su: Vraćam se, Provincija, Kino Sloboda, Tihi obrt, Ministarstvo, te izdanja izabranih pjesama: Arsenal, Najbolje od Arsena i Herbar. U diskografskoj produkciji Dedić se, osim kao autor, često javlja u ulogama aranžera, dirigenta i producenta. Napisao je glazbu za dvadesetak filmova (Živa istina, Žuta, Vlak u snijegu, Godišnja doba, Vlakom prema jugu, Donator, Glembajevi, Povratak Katarine Kožul, Stela, Misterij Mimara, Sakralna umjetnost u Hrvata…), TV serije i drame ( U registraturi, Prosjaci i sinovi, Zlatna nit, Punom parom, Jedrima oko svijeta, Izjava, Samac, Tamburaši, Rano sazrijevanje, Pjetlov kljun…) i kazalište (Inspektorove spletke, Kavana Torso, Domagojada, Hölderlin, Skup, Hamlet iz Mrduše donje, Diogeneš, Maestro i Margerita, Tena…). Dedićeva glazba za djecu snimljena je na albumima "Arsen pjeva djeci", "Pjesme sa šlagom", "Carevo novo ruho" i "Crna knjiga Djeda mraza", a za dalmatinske klape na zbirci "Ko ovo more platit". Usporedo s uglazbljenim stihovima na nosačima zvuka, Arsenovo pjesništvo tiskano je u knjigama: Narodne pjesme, Hotel Balkan, 101 pjesma, Pjesnikov bratić, Pjesnik opće prakse, Kiša, Poesia e canto, Slatka smrt, Čagalj i Hladni rat. 13. ožujka 2003. godine održan je koncert "Počast pjesmama Arsena Dedića" za koji je inicijativu dao Upravni odbor Porina, a pri izboru prvoga nosioca takve počasti, Arsena Dedića, prevagnula je spoznaja da su mnoge njegove skladbe ne samo dio najistaknutijeg kantautorskog opusa na hrvatskoj glazbenoj sceni nego i standardi hrvatske popularne glazbe uopće.
ARSEN DEDIĆ
Arsen Dedić rođen je 28. srpnja 1938. u Šibeniku. Tamo je završio gimnaziju i srednju muzičku školu. Od 1957. godine živi u Zagrebu gdje je diplomirao na Muzičkoj akademiji (1964). Od 1962. nastupa na glazbenim festivalima te ubrzo snima pjesme koje su odredile njegov kantautorski pravac: Kuća pored mora i Moderato cantabile (1964). Stihove je počeo objavljivati u Poletu, Prisutnostima, Književnim novinama, Književniku, a prvi je puta nagrađen u splitskom Vidiku. Prva knjiga Brod u boci (1971) objavljena je u više izdanja i prodana u 60-ak tisuća primjeraka. Stihovi su mu uglazbljeni na 50-ak nosača zvuka, a pjesništvo tiskano u 20-ak zbirki poezije: Brod u boci, Zamišljeno pristanište (s Matijom Skurjenijem), Narodne pjesme, Poesia e canto (Napulj), Zagreb i ja se volimo tajno, Hotel Balkan, Pjesnikov bratić, Pjesnik opće prakse, Slatka smrt, Stihovi, Čagalj, Zabranjena knjiga, Dječje oči... Pjesničko-grafičke mape: Ex-voto (s Matkom Trebotićem), Tvoje tijelo, moja kuća (s Munirom Vejzovićem) i Padova (s Tomislavom Petranovićem - Rvatom). Napisao je partiture za oko 200 kazališnih predstava - Hölderlin, Domagojada, Inspektorove spletke, Kavana Torso, Glumijada, Cabaret Arsen, Eko-eko, NNNI (balet za djecu), Predstava Hamleta u selu Mrduša donja, Majstor i Margarita, Cymbeline, Djevojka bez miraza, Dnevnik malog Perice, Tena, Krležijada, Kuća pored mora (balet), Lady Šram (opereta), Ondine, Bljesak zlatnog zuba, Zagreb kak Zagreb, Na rubu pameti, Mala sirena... Više od 70 igranih, dokumentarnih i animiranih filmova: Živa istina, Vlak u snijegu, Vlakom prema jugu, Mahovina na asfaltu, Glembajevi, Suncokreti, Kod kuće je najbolje, Donator, Povratak Katarine Kožul, Stela, Ruža, Kravata croatica, Pont Neuf... TV serije i drame: Prosjaci i sinovi, U registraturi, Zlatna nit, Punom parom, Tamburaši, Hajdučki gaj, Zagrljaj, Sestre, Jedrima oko svijeta, Izjava, Vrijeme je za bajku, Samac, Nedjeljno prijepodne, 24 sata u životu jedne žene... Surađivao je s avangardnim teatrom Arbos u Salzburgu te plesnim teatrom u D9Esseldorfu (glazba za balet i film Carpe diem). 80-ih postaje uvažen i na međunarodnoj sceni; prima najprestižnije europske nagrade te surađuje s poznatim pjesnicima-pjevačima Sergiom Endrigom, Ginom Paolijem i Bulatom Okuđavom. Najznačajniji albumi: Arsen 2, Homo volans, Porodično stablo, Provincija, Moje popevke, Kino Sloboda, Glazba za film i TV, Tihi obrt, Ministarstvo straha, Na zlu putu te izdanja izabranih pjesama: Arsenal, Najbolje od Arsena i Herbar... Uglazbio je i interpretirao mnogo hrvatskih pjesnika... Piše stihove i glazbu za mnoge pjevače, djeluje kao aranžer, dirigent te producent. Piše i sklada za dalmatinske klape: Zaludu me svitovala mati, Cvita moja, Dota, Ni u moru mire, Ko ovo more platit, Vratija se Šime, Veslaju, Maškare, Marenda, Kite, Da mi nije moje dice... Sakralna glazba: Majka Marija, Šimunu Filipoviću... Za djecu: Arsen pjeva djeci, Pjesme sa šlagom, Carevo novo ruho...
Arsen Dedić član je HDS-a, HGU-a, Društva hrvatskih književnika te član donorskih udruga.
Na festivalima osvaja nagrade za glazbu i stihove (Zagreb, Opatija, Split, Krapina, Sarajevo, Beograd, Ljubljana...), kao i brojna priznanja - Slavenski, Tijardović, Mlado pokoljenje, Zlatno sidro za glazbeni opus vezan za more, Prix Jacques Brel (1979), Premio Tenco (San Remo, 1982), Premio Citta’ Recanati (2000), Zlatne Arene za filmsku glazbu (Donator -1989, Pont Neuf -1997), nagrade za scensku glazbu na Danima Satire (3 puta), Marula za scensku glazbu na Marulovim danima, Zlatni Histrion (1995), Milivoj Körbler (za projekt Ministarstvo, 1997), Goranov vijenac (za sveukupan pjesnički opus, 2003), Institut Hrvatske glazbene industrije Počast pjesmama (Opatija, 2003), Kiklop (Zabranjena knjiga, 2004). Nositelj je Ordena zasluga za narod srebrnog vijenca, odličja Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1995) te drugih... Višestruki je dobitnik Porina: producent godine (izvan klasične glazbe) Tihi obrt, sa Stipicom Kalogjerom (1994), za najbolji album folklorne glazbe Ko ovo more platit - 20 šibenskih pjesama Arsena Dedića (kao glazbeni producent, 1996), za najbolji album zabavne glazbe Ministarstvo straha (1998), za najbolji kompilacijski album Herbar (autor kompilacije, 2000). Nagradu Porin za životno djelo primio je 1999.
Arsen Dedić rođen je 28. srpnja 1938. u Šibeniku. Tamo je završio gimnaziju i srednju muzičku školu. Od 1957. godine živi u Zagrebu gdje je diplomirao na Muzičkoj akademiji (1964). Od 1962. nastupa na glazbenim festivalima te ubrzo snima pjesme koje su odredile njegov kantautorski pravac: Kuća pored mora i Moderato cantabile (1964). Stihove je počeo objavljivati u Poletu, Prisutnostima, Književnim novinama, Književniku, a prvi je puta nagrađen u splitskom Vidiku. Prva knjiga Brod u boci (1971) objavljena je u više izdanja i prodana u 60-ak tisuća primjeraka. Stihovi su mu uglazbljeni na 50-ak nosača zvuka, a pjesništvo tiskano u 20-ak zbirki poezije: Brod u boci, Zamišljeno pristanište (s Matijom Skurjenijem), Narodne pjesme, Poesia e canto (Napulj), Zagreb i ja se volimo tajno, Hotel Balkan, Pjesnikov bratić, Pjesnik opće prakse, Slatka smrt, Stihovi, Čagalj, Zabranjena knjiga, Dječje oči... Pjesničko-grafičke mape: Ex-voto (s Matkom Trebotićem), Tvoje tijelo, moja kuća (s Munirom Vejzovićem) i Padova (s Tomislavom Petranovićem - Rvatom). Napisao je partiture za oko 200 kazališnih predstava - Hölderlin, Domagojada, Inspektorove spletke, Kavana Torso, Glumijada, Cabaret Arsen, Eko-eko, NNNI (balet za djecu), Predstava Hamleta u selu Mrduša donja, Majstor i Margarita, Cymbeline, Djevojka bez miraza, Dnevnik malog Perice, Tena, Krležijada, Kuća pored mora (balet), Lady Šram (opereta), Ondine, Bljesak zlatnog zuba, Zagreb kak Zagreb, Na rubu pameti, Mala sirena... Više od 70 igranih, dokumentarnih i animiranih filmova: Živa istina, Vlak u snijegu, Vlakom prema jugu, Mahovina na asfaltu, Glembajevi, Suncokreti, Kod kuće je najbolje, Donator, Povratak Katarine Kožul, Stela, Ruža, Kravata croatica, Pont Neuf... TV serije i drame: Prosjaci i sinovi, U registraturi, Zlatna nit, Punom parom, Tamburaši, Hajdučki gaj, Zagrljaj, Sestre, Jedrima oko svijeta, Izjava, Vrijeme je za bajku, Samac, Nedjeljno prijepodne, 24 sata u životu jedne žene... Surađivao je s avangardnim teatrom Arbos u Salzburgu te plesnim teatrom u D9Esseldorfu (glazba za balet i film Carpe diem). 80-ih postaje uvažen i na međunarodnoj sceni; prima najprestižnije europske nagrade te surađuje s poznatim pjesnicima-pjevačima Sergiom Endrigom, Ginom Paolijem i Bulatom Okuđavom. Najznačajniji albumi: Arsen 2, Homo volans, Porodično stablo, Provincija, Moje popevke, Kino Sloboda, Glazba za film i TV, Tihi obrt, Ministarstvo straha, Na zlu putu te izdanja izabranih pjesama: Arsenal, Najbolje od Arsena i Herbar... Uglazbio je i interpretirao mnogo hrvatskih pjesnika... Piše stihove i glazbu za mnoge pjevače, djeluje kao aranžer, dirigent te producent. Piše i sklada za dalmatinske klape: Zaludu me svitovala mati, Cvita moja, Dota, Ni u moru mire, Ko ovo more platit, Vratija se Šime, Veslaju, Maškare, Marenda, Kite, Da mi nije moje dice... Sakralna glazba: Majka Marija, Šimunu Filipoviću... Za djecu: Arsen pjeva djeci, Pjesme sa šlagom, Carevo novo ruho...
Arsen Dedić član je HDS-a, HGU-a, Društva hrvatskih književnika te član donorskih udruga.
Na festivalima osvaja nagrade za glazbu i stihove (Zagreb, Opatija, Split, Krapina, Sarajevo, Beograd, Ljubljana...), kao i brojna priznanja - Slavenski, Tijardović, Mlado pokoljenje, Zlatno sidro za glazbeni opus vezan za more, Prix Jacques Brel (1979), Premio Tenco (San Remo, 1982), Premio Citta’ Recanati (2000), Zlatne Arene za filmsku glazbu (Donator -1989, Pont Neuf -1997), nagrade za scensku glazbu na Danima Satire (3 puta), Marula za scensku glazbu na Marulovim danima, Zlatni Histrion (1995), Milivoj Körbler (za projekt Ministarstvo, 1997), Goranov vijenac (za sveukupan pjesnički opus, 2003), Institut Hrvatske glazbene industrije Počast pjesmama (Opatija, 2003), Kiklop (Zabranjena knjiga, 2004). Nositelj je Ordena zasluga za narod srebrnog vijenca, odličja Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1995) te drugih... Višestruki je dobitnik Porina: producent godine (izvan klasične glazbe) Tihi obrt, sa Stipicom Kalogjerom (1994), za najbolji album folklorne glazbe Ko ovo more platit - 20 šibenskih pjesama Arsena Dedića (kao glazbeni producent, 1996), za najbolji album zabavne glazbe Ministarstvo straha (1998), za najbolji kompilacijski album Herbar (autor kompilacije, 2000). Nagradu Porin za životno djelo primio je 1999.
Arsen Dedic
Beogradjanke me nisu zaboravile
Krajem sezdesetih otpevao sam na Opatijskom festivalu pesmu Sandra, koju sam namenio svojoj kcerki. Nasledila je od mene dar prema slikarstvu. Iz nekog kaprica prema meni odbili su da je prime na Zagrebacku likovnu akademiju. Tako su mi dete isterali iz zemlje. Ugledni slikar, clan ispitne komisije, posavetovao me je u trenutku iskrenosti da ne treba ni da dolazim s malom po rezultate nakon prijemnog ispita, zato sto nece biti primljena! Sandra je zato morala da podje za srecom u tudjinu, sada zivi u Los Andjelesu, udata je za Irca, americki je drzavljanih sto s ponosom isticem, i nije presrecna sto ne moze u Sibenik onoliko cesto koliko zeli. Stanuje na Beverli Hilsu, komsinica je pevacice Madone i s njom ujutru dzogira, s tim sto za Madonom trci telohranitelj, a za Sandrom njen pas.
I to nije sve, Sina Matiju u prvom pokusaju su grubo odbili na Muzickoj akademiji u Zagrebu, takodje samo zato sto je dete poznatog para Gabi Novak i Arsena Dedica! Doduse, Matija je kasnije polozio prijemni ispit, ali je, uvredjen zbog prethodne nepravde ipak pobegao u Grac, u Australiju. Spavao je na podu kao pas kod neke male, poreklom Sibencanke Pajicke. Ne znajuci nemacki, usao je medju trinaest kandidata i kao najnadareniji pijanista od prve bio primljen. A meni su neki zli ljudi, usred rata, prozivajuci me opako kao Srbina u pismima citlaca, prebacivali da smo Gabi i ja svoje dete sklonili! I Matija, koji je sada vec deset godina u inostranstvu, zavrsava Akademiju kao dzez pijanista, obozava Sibenik i poslednje je dve Nove godine docekao tamo sa svojim drustvom. Sada, kao akademski muzicar, dosao je u Zagreb, otisao na letovanje, odsluzio vojsku i otisao svojim putem. Videcemo kako ce i hoce li moci da zivi od dzeza. Sudeci po tome koliko ga traze, moze da uspe i da prodje bolje od mene i majke. Nedavno me je zvao iz Diseldorfa gde ima koncert.
Kao sto je u predgovoru moje prosle zbirke pesama Slatka smrt, a koju sam posvetio pokojnim roditeljima, Gabi i prijateljima, napisao Tonko Maroevic one crne tonove u meni unelo je proteklih desetak godina koje nikome nisu donele dobro. Ne kaze zalud narod da rat nikome nije brat. Jeste, prvi red je ginuo, stradali su oni koji nisu vidljivi, ali postoje i pozadinske zrtve ranjene u dusu i telo. Iako mi je mrskl podsecanje na povremena necasna podmetanja oko ocevih srpskih korena, moram da naglasim kako smo Gabi i ja opsluzivali sve sto je domovina trazila od nas i pruzali smo ono sto smo mogli i znali. Rat je, nadajmo se, otisao kraju, u krasni kurac, i sada cemo moci ponovo normalno da zivimo. Mnogi ljudi su se slepali iza mene (u muzickom smislu i medijskom propagandom) koji su mi se zaklinjali na vecnu vernost, ali koji , kako se pokazalo, prema meni uopste nisu bili iskreni.
Primera radi, Djodje Balasevic me je u niz intervjua pocastio ne narocito biranim recima. Mnogi su se hvatali za moje skute, dolazili su k meni da proniknu sta je samnom. Kao da sam bio servis nazvan: kako postati Arsen Dedic ili vise od njega. A takvi, kad shvate da to ne mogu biti, iako ja nemam tajne, ne skrivam ko sam katkad se pretvaraju u neprijatelje. To sto mi je sasvim prljavo podmetano bilo je pitanje Balaseviceve casti. Ali, necu vise o njemu i slicnim koji su se motali oko mene, pa me zatim dezavuisali, jer svako potpisuje svoje recenice.
Suprotan primer je cestiti Kemal Monteno sa kojim smo Gabi i ja uvek i dok je
izdrzavao bombe i metke u svom opkoljenom Sarajevu, a i danas, kad se s porodicom preselio u Zagreb, u odlicnim odnosima.Nacuo sam da mi se zagrebacki glumac na radu u Londonu Rade Serbedzija izrugivao na koncertima u beogradskom Centru Sava, oponasajuci ironicno moje pevanje. Fucka mi se za to, da ne kazem onako dalmoski : jebe mi se! Sa Radetom Serbedzijom nikad nisam bio blizak, kao sto on protura u medijima. Povremeno bismo se nalazili u slicnim okolnostima. Rade je zeleo da snimi moju pesmu Nedaj se, Ines, ja sam mu pravio aranzmane, slikali se za omotnicu singl-ploce i to je, uglavnom, bilo sve. Ali, sto god je rekao rekao je, a ja mogu samo da mu pozelim da uspe u svojoj svetskoj filmskoj karijeri.
Morao sam da istrpim i mucke prigovore samozvanih rodoljuba u Zagrebu zbog mojih, toboznjih bliskih veza sa Beogradom u proslom rezimu!? Nemam od koga i od cega da se branim. Citao sam o nekim svojim silnim gazama u Centru Sava, a istina je da nikad nisam odrzao samostalni koncert. Bilo ih je tek nekoliko u Domu sindikata i jedan jedini u teatru Atelje 212. Poslednji je bio zajednicki 1989. godine sa Slovencem Zoranom Predinom i Srbinom Borom Djordjevicem koji je onda bio sudski proganjan od vlasti zbog tekstova svojih pesama. U Beogradu sam obicno imao jedan koncert godisnje, a neki od hrvatskih pevaca, koji su tamo bile prave zvezde par exelence, to danas zaboravljaju. U Beogradu nikad nisam bio zvezda zbog koje su se mase obozavatelja rusile u nesvest i histericno vristale. Bila je to tek valjana prihvacenost od nekih 2000 ljudi, sto i nije mnogo za dvomilionski grad. Uvek bih dosao na dan koncerta, popio vlahovac i rucao sam. Nikad nisam, bas kao ni u jednom gradu u kojem sam gostovao, kod nekog prespavao, nego uvek u hotelu koji bih iduceg jutra uredno platio, pozvao uvek isti taksi koji bi me odveo do aerodroma i koji sam takodje uredno platio svom vozacu Vladi Bosancu. I to je cela moja beogradska prica.
Verovatno vise nikada necu doci u Jugoslaviju. Bar tako sada stvari stoje. Moje trenutno osecanje je takvo. Ja znam da tamo ima puno ljudi koje zanima ono sto ja radim. Konacno, bilo je ljudi koji su mi pisali. Ali, bilo je mnogo neugodnosti i uvreda. I to od ljudi od kojih to nikada ne bih ocekivao, kojima sam nekada pomogao u zivotu! No, ostalo je jos postenih ljudi. Bogu hvala! Negativne su strasti potrosene, ljudi moraju medjusobno da razgovaraju, posalju pisma, posecuju se i vrate svoje casne prijatelje.
Drago mi je sto cujem da me Beogradjanke nisu zaboravile. Mislim da me beogradska publika nikada vise nece videti uzivo, ali, opet kazem, nikad ne reci nikad. Ne znam sta ce mi jos vreme doneti. Svima zelim uspeh, srecu i sve ostalo, ali, kako sada stvari stoje, izgledi nisu veliki. Konacno, usao sam u sedmu deceniju zivota i scena me sve manje zanima.
http://muzika14.tripod.com/interwievs/id40.html
Arsen Dedic
Na zene uglavnom ne mogu da se pozalim
Prvi brak Arsena Dedica sa suprugom Vesnom, iz kojeg imaju kcer Sandru, raspao se jer je Vesna otisla sa Zafirom Hadzimanovim. Ljubavna veza sa prelepom glumicom Bozidarkom Frajt, kojoj je posvetio Moderato cantabile, nije bila dugotrajna, nisu mogli da opstanu zajedno, jer je ona bila udata. Manekenkama Branki Habek i Kori Potocnik poklonio je pesme, kao sto je poznata balada Milena, posvecena njegovoj ljubavi filmskoj glumici Mileni Dravic. A za svoj brak sa Gabrijelom Gabi Novak kaze: Najpre mi je bila poznanica, potom koleginica, pa saradnica, onda suloznica i napokon zena! Dok se nije ozenio sa Gabi, po novinama i kafanskim pricama, o Arsenu su govorili i pisali kao o ljubimcu zena, pise njegov drugar i hronicar Pero Zlatar. A on i ne taji da u svojim mladjim danima nije odolevao njihovom zanosu:
- Na zene uglavnom ne mogu da se pozalim. Kao sestre milosrdnice imale su lepo ponasanje prema meni i bile su mi priljezne. Ziveo sam takav zivot, a onda sam sa Gabi usao u neraskidivu zajednicku vezu koja traje 31 godinu. Matija nam se rodio 1973. godine u martu, a vencali smo se u aprilu. Moja zena dugo nije verovala da ce sa mnom izdrzati toliko dugo, pa je stalno odlagala dan kada cemo kod maticara.
Nema me danas mnogo u novinama i na malom ekranu. Proredio sam i svoje koncerte. Volim da me nema puno. Jer i ja zameram nasim hrvatskim politicarima sto su stalno u prvom planu. U tome valja biti pristojan. Ne mogu pristati da se moje bledo i banalno lice stalno pojavljuje, dok oni, politicari, bez milosti, svakodnevno, na sva cetiri kanala i u razno vreme, stalno govore, govore, govore... A pritom stalno vicu na nekoga. Na koga oni vicu? I za koga vicu? Ako su se Hrvati izmirili, ako su posle Bljeska i Oluje oslobodjeni okupirani krajevi, ako se resilo pitanje Slavonije i Podunavlja. Ali, nasi politicari i dalje vicu i ljute se. Cak i da se prelepa holivudska diva Rita Hejvort pojavljuje svakog dana sa svojim filmovima na svim programima dojadila bi ljudima, a da nece oni!
Uoci predsednickih izbora pre nekoliko godina pobesneo sam. Na opsirnom spisku, medju 500 poznatih imena koja podrzavaju kandidaturu dr Franje Tudjmana, naslo se i moje ime! Niti sam potpisao, niti sam bilo koga iz HDZ-a ovlastio da me upisu! Potom su bili prinudjeni da objave moj demant u svim glasilima. Kada sam tada sreo nekadasnjeg reditelja, a sadasnjeg vaznog coveka u politici i predsednika Hrvatskog olimpijskog odbora, Antuna Vrdoljaka, zapitao sam ga: Cuj, Tonci, a zasto ne uvedes disciplinu skok s motikom?
BEZ NASLOVA
(iz nove knjige Arsenove Izabrane poezije 1997.)
O, hocu li ikad vise vidjeti
tvoja pozlacena ramena
obrubljena barsunom za drugim pultom
drugih violina u nacionalnom orkestru
njezna suloznice koju sam volio
u zastrasujucem hodniku u kojem cvate
sklonjeno zimskko cvijece u nevidljivoj postelji
hocu li, dakle, ikada vise vidjeti
tvoja pozlacena ramena
obrubljena barsunom
osim putem televizije.
Mene u mom poslu jedino mogu zadrzati rad i porodica. Ja ne znam sta bi drugo jos bilo. Bio sam pocascen time da ima casnih ljudi koji mogu odmeriti jedno delo iz drugog prostora, koje se desava u ovoj nevolji sve ukupnoj, i na njega reagovati posteno, razlozno i strucno. Ali, da sam imao neugodnih intervencija, nije mi ih falilo. Bilo je vrlo tesko izdrzati i ne fali mi ni sada, da se odmah razumemo, ni sa jedne, ni sa druge strane. Neku moju sentimentalnu revoluciju (zapocetu Moderatom cantabile) nastavio sam albumima Tihi obrt i Ministarstvo straha, koje govore o svemu sto nas je snaslo u poslednjih deset godina. Uzivam i u pisanju za pozoriste.
U prvom redu racune svodim sa svojom osobom koja nije imala tu srecu, a pitanje je da li mi je ta sreca i bila potrebna. Imao sam nevolja u svim rezimima koji su se odvijali na ovim prostorima. Vec 1958. godine, kad sam imao 20 godina, prvi moj ciklus pesama koji se zvao Cuda doneo je probleme. Prema tome, nijedno vreme nije bilo moje, nije mi bilo vreme udobnosti. Ma kakve privilegije? Nikad nisam imao stipendiju, nikad mi niko nije dao stan, nikad mi niko nije dao kredit kad sam ga trazio. To je sve obavljeno sa moje dve ruke i dve ruke moje zene. Dakle, u smislu udobnosti i komoditeta, masovnog prihvacanja i masovnog zaradjivanja, nijedno vreme nije bilo moje. Ali ce doci vreme sredjivanja stvari i obracuna. Nemogucnost zaborava, nemogucnost prastanja, ja opet ne mogu u svemu tome sudelovati. Ja ne mogu suditi niti narodima, niti politicki mogu biti merodavan ko je sta ucinio. Samo znam da mi je sve ovo vreme bilo neizmerno tesko. Meni i mojoj porodici. A svoj zivot zivim ozbiljno, odgovoran sam za svoju decu, kao sto sam bio odgovoran i za svoju majku, suprugu i ostale.
Eto, 28. jula napunio sam 63 godine. Uvek sam za svoj rodjendan u svojoj radnoj sobi. Godine, naravno, nose svoje, to je biologija. Ne mogu se tome suprotstaviti, niti pokusavam glumiti nekog decka. Puno se toga skupilo, samo ne brinem o tome da ce meni faliti nadahnuce, impulsa. Pozornicu vise tako ne volim. Isto tako, sve ovo vreme je proizvelo jedno vrlo tesko, naglo i ubrzano gubljenje smisla. Prema tome, u takvim okolnostima, tako potrosenog smisla, meni je tesko izaci na estradu.
Cuo sam da je u jednoj Politikinoj anketi vecina umetnika, dakle pisaca, kompozitora i glumaca, bila za to da ponovo, kao nekada, dolaze na moje koncerte u Beogradu. To je bilo jos 1996. godine, i zao mi je sto nisam video te ankete. Ali, ponavljam, ja sam doziveo takvih povreda s te strane, bezrazloznih i teskih, nicim izazvanih. Dosta sam tankocutan, kako se kaze ovde u Sibeniku, neki ljudi lakse podnose te stvari. Doziveo sam tako grubih stvari dok je moja majka zivela sama u Sibeniku, dok su na njenu ulicu padale bombe, tako da mi je to vrlo mucno da govorim i pisem u ovoj za mene, do sada, jedinstvenoj kolumni koja ispade mini-feljton. Salim se. Nakon svega toga tesko je proci i ja vam kazem tesko je zaboraviti, tesko je oprostiti. Hriscanski bi bilo oprostiti i zaboraviti, ja ne znam da li sam toliko dobar hriscanin.
Saznao sam da je Dusan Prelevic obradio i snimio moju pesmu O, mladosti, koja je ponovo postala hit u Jugoslaviji. Cuo sam takodje da me Prelevic na radiju izvredjao na tezak nacin. Sta je onda isao snimati moju pesmu!? Ali, nek mu Bog da zdravlja. Moje nije zeleti zlo. Ja se zahvaljujem onima koji me slusaju, to mi je milo, ali ne primam to srcu. Ako su moje pesme bile u jednom casu neophodne kao emocionalni pasos, mozda je to tako i bilo, a poslednjih godina slusateljima verovatno treba politicki pasos. Nek si ga uzmu!
Moja penzija, kao istaknutog umetnika, danas iznosi 1.009 kuna (oko 260 maraka), sto je za hrvatske prilike jako malo (prosecna plata iznosi oko 800 maraka). Gabi i ja dobijamo pripomoc Ministarstva kulture, ali da nema dodatnih zarada, posle 43 godine radnog staza, ne bi mogli ziveti. U Sibeniku su dosta prihvatili Gabi, a i mene. Stvari se menjaju. No, ne mogu precutati cinjenicu da je meni moj grad u ovim delikatnim godinama priredio dosta tisine, tame i precutkivanja. Sibenik je moja kolevka, a Zagreb kuca. Ja mogu imati i drugu domovinu (kao sto je ima moja kcerka Sandra koja vec 16 godina zivi u Americi i koja je Amerikanka), ali ne mogu kolevku. A ta je moja kolevka duze vreme prema meni bila veoma rigidna. Samo se Gabi vec tri decenije neprestano brine o meni i mojim koncertima. Kada sam 1999. godine imao solisticki koncert u zagrebackom Kazalistu Itd, zeleo sam da i Gabi peva Nije htela, vec se angazovala oko svih drugih stvari vezanih uz taj koncert. Brinula se o mojoj garderobi, gostima, kartama, hodala je po gradu i nosila plakate, sama ih lepila... Zato svake Nove godine pozelim sebi i Gabi da ostajemo kao i uvek zajedno, da izdrzimo sve sto je pred nama i da izdrzimo sve sto je iza nas.
Za celo vreme rata samo sam dva puta digao slusalicu. Bio sam u Laskom i tad se javio dvojici prijatelja slikara iz Beograda i Herceg Novog. To su moja jedina dva telefoniranja. Ne radi se o tome da se o njih opirem, ali moram priznati da je u meni nesto ugasilo i da me tera u osamu ili, kako vole da kazu: Arsen se zatvara!
RATNI LJUBAVNICI
(iz zbirke pesama Tihi obrt 1996.)
Naci ce ih neko daleko pokoljenje
ukopane jedno u drugo
kao one dve mucne figure od Franka Bekona.
Naci ce ih pitajuci se: otkud im tako nesretna lica
kao da ne cine TO.
Naci ce ih posle tisucu godina zasute pompejskom slavom
okrenuti jedno drugom u smrtnom casu,
njene velike dobre grudi, njena sicusna ramena
okicena njegovim tezackim prstima.
Naci ce NJIH ratne ljubavnike.
NIJEDNO VRIJEME NIJE MOJE
(iz knjige poezije Slatka smrt 1995.)
Drugi su jos daleko, ime ce im biti slavno
Stigao sam prije sviju, al je bilo prerano.
Drugi su preda mnom, pustam ih jer mi je jasno
Stigao sam posle sviju, al je bilo prekasno.
Nijedno vrijeme nije moje, ja visim kao drveni lutak
Kazaljke nece da se spoje, pogrijesim uvijek za trenutak.
Napokon ce svi uz mene, sve mrtvo i sve zivo
Stigli smo u pravom casu
al je vrijeme bilo krivo.
http://muzika14.tripod.com/interwievs/id41.html
Na zene uglavnom ne mogu da se pozalim
Prvi brak Arsena Dedica sa suprugom Vesnom, iz kojeg imaju kcer Sandru, raspao se jer je Vesna otisla sa Zafirom Hadzimanovim. Ljubavna veza sa prelepom glumicom Bozidarkom Frajt, kojoj je posvetio Moderato cantabile, nije bila dugotrajna, nisu mogli da opstanu zajedno, jer je ona bila udata. Manekenkama Branki Habek i Kori Potocnik poklonio je pesme, kao sto je poznata balada Milena, posvecena njegovoj ljubavi filmskoj glumici Mileni Dravic. A za svoj brak sa Gabrijelom Gabi Novak kaze: Najpre mi je bila poznanica, potom koleginica, pa saradnica, onda suloznica i napokon zena! Dok se nije ozenio sa Gabi, po novinama i kafanskim pricama, o Arsenu su govorili i pisali kao o ljubimcu zena, pise njegov drugar i hronicar Pero Zlatar. A on i ne taji da u svojim mladjim danima nije odolevao njihovom zanosu:
- Na zene uglavnom ne mogu da se pozalim. Kao sestre milosrdnice imale su lepo ponasanje prema meni i bile su mi priljezne. Ziveo sam takav zivot, a onda sam sa Gabi usao u neraskidivu zajednicku vezu koja traje 31 godinu. Matija nam se rodio 1973. godine u martu, a vencali smo se u aprilu. Moja zena dugo nije verovala da ce sa mnom izdrzati toliko dugo, pa je stalno odlagala dan kada cemo kod maticara.
Nema me danas mnogo u novinama i na malom ekranu. Proredio sam i svoje koncerte. Volim da me nema puno. Jer i ja zameram nasim hrvatskim politicarima sto su stalno u prvom planu. U tome valja biti pristojan. Ne mogu pristati da se moje bledo i banalno lice stalno pojavljuje, dok oni, politicari, bez milosti, svakodnevno, na sva cetiri kanala i u razno vreme, stalno govore, govore, govore... A pritom stalno vicu na nekoga. Na koga oni vicu? I za koga vicu? Ako su se Hrvati izmirili, ako su posle Bljeska i Oluje oslobodjeni okupirani krajevi, ako se resilo pitanje Slavonije i Podunavlja. Ali, nasi politicari i dalje vicu i ljute se. Cak i da se prelepa holivudska diva Rita Hejvort pojavljuje svakog dana sa svojim filmovima na svim programima dojadila bi ljudima, a da nece oni!
Uoci predsednickih izbora pre nekoliko godina pobesneo sam. Na opsirnom spisku, medju 500 poznatih imena koja podrzavaju kandidaturu dr Franje Tudjmana, naslo se i moje ime! Niti sam potpisao, niti sam bilo koga iz HDZ-a ovlastio da me upisu! Potom su bili prinudjeni da objave moj demant u svim glasilima. Kada sam tada sreo nekadasnjeg reditelja, a sadasnjeg vaznog coveka u politici i predsednika Hrvatskog olimpijskog odbora, Antuna Vrdoljaka, zapitao sam ga: Cuj, Tonci, a zasto ne uvedes disciplinu skok s motikom?
BEZ NASLOVA
(iz nove knjige Arsenove Izabrane poezije 1997.)
O, hocu li ikad vise vidjeti
tvoja pozlacena ramena
obrubljena barsunom za drugim pultom
drugih violina u nacionalnom orkestru
njezna suloznice koju sam volio
u zastrasujucem hodniku u kojem cvate
sklonjeno zimskko cvijece u nevidljivoj postelji
hocu li, dakle, ikada vise vidjeti
tvoja pozlacena ramena
obrubljena barsunom
osim putem televizije.
Mene u mom poslu jedino mogu zadrzati rad i porodica. Ja ne znam sta bi drugo jos bilo. Bio sam pocascen time da ima casnih ljudi koji mogu odmeriti jedno delo iz drugog prostora, koje se desava u ovoj nevolji sve ukupnoj, i na njega reagovati posteno, razlozno i strucno. Ali, da sam imao neugodnih intervencija, nije mi ih falilo. Bilo je vrlo tesko izdrzati i ne fali mi ni sada, da se odmah razumemo, ni sa jedne, ni sa druge strane. Neku moju sentimentalnu revoluciju (zapocetu Moderatom cantabile) nastavio sam albumima Tihi obrt i Ministarstvo straha, koje govore o svemu sto nas je snaslo u poslednjih deset godina. Uzivam i u pisanju za pozoriste.
U prvom redu racune svodim sa svojom osobom koja nije imala tu srecu, a pitanje je da li mi je ta sreca i bila potrebna. Imao sam nevolja u svim rezimima koji su se odvijali na ovim prostorima. Vec 1958. godine, kad sam imao 20 godina, prvi moj ciklus pesama koji se zvao Cuda doneo je probleme. Prema tome, nijedno vreme nije bilo moje, nije mi bilo vreme udobnosti. Ma kakve privilegije? Nikad nisam imao stipendiju, nikad mi niko nije dao stan, nikad mi niko nije dao kredit kad sam ga trazio. To je sve obavljeno sa moje dve ruke i dve ruke moje zene. Dakle, u smislu udobnosti i komoditeta, masovnog prihvacanja i masovnog zaradjivanja, nijedno vreme nije bilo moje. Ali ce doci vreme sredjivanja stvari i obracuna. Nemogucnost zaborava, nemogucnost prastanja, ja opet ne mogu u svemu tome sudelovati. Ja ne mogu suditi niti narodima, niti politicki mogu biti merodavan ko je sta ucinio. Samo znam da mi je sve ovo vreme bilo neizmerno tesko. Meni i mojoj porodici. A svoj zivot zivim ozbiljno, odgovoran sam za svoju decu, kao sto sam bio odgovoran i za svoju majku, suprugu i ostale.
Eto, 28. jula napunio sam 63 godine. Uvek sam za svoj rodjendan u svojoj radnoj sobi. Godine, naravno, nose svoje, to je biologija. Ne mogu se tome suprotstaviti, niti pokusavam glumiti nekog decka. Puno se toga skupilo, samo ne brinem o tome da ce meni faliti nadahnuce, impulsa. Pozornicu vise tako ne volim. Isto tako, sve ovo vreme je proizvelo jedno vrlo tesko, naglo i ubrzano gubljenje smisla. Prema tome, u takvim okolnostima, tako potrosenog smisla, meni je tesko izaci na estradu.
Cuo sam da je u jednoj Politikinoj anketi vecina umetnika, dakle pisaca, kompozitora i glumaca, bila za to da ponovo, kao nekada, dolaze na moje koncerte u Beogradu. To je bilo jos 1996. godine, i zao mi je sto nisam video te ankete. Ali, ponavljam, ja sam doziveo takvih povreda s te strane, bezrazloznih i teskih, nicim izazvanih. Dosta sam tankocutan, kako se kaze ovde u Sibeniku, neki ljudi lakse podnose te stvari. Doziveo sam tako grubih stvari dok je moja majka zivela sama u Sibeniku, dok su na njenu ulicu padale bombe, tako da mi je to vrlo mucno da govorim i pisem u ovoj za mene, do sada, jedinstvenoj kolumni koja ispade mini-feljton. Salim se. Nakon svega toga tesko je proci i ja vam kazem tesko je zaboraviti, tesko je oprostiti. Hriscanski bi bilo oprostiti i zaboraviti, ja ne znam da li sam toliko dobar hriscanin.
Saznao sam da je Dusan Prelevic obradio i snimio moju pesmu O, mladosti, koja je ponovo postala hit u Jugoslaviji. Cuo sam takodje da me Prelevic na radiju izvredjao na tezak nacin. Sta je onda isao snimati moju pesmu!? Ali, nek mu Bog da zdravlja. Moje nije zeleti zlo. Ja se zahvaljujem onima koji me slusaju, to mi je milo, ali ne primam to srcu. Ako su moje pesme bile u jednom casu neophodne kao emocionalni pasos, mozda je to tako i bilo, a poslednjih godina slusateljima verovatno treba politicki pasos. Nek si ga uzmu!
Moja penzija, kao istaknutog umetnika, danas iznosi 1.009 kuna (oko 260 maraka), sto je za hrvatske prilike jako malo (prosecna plata iznosi oko 800 maraka). Gabi i ja dobijamo pripomoc Ministarstva kulture, ali da nema dodatnih zarada, posle 43 godine radnog staza, ne bi mogli ziveti. U Sibeniku su dosta prihvatili Gabi, a i mene. Stvari se menjaju. No, ne mogu precutati cinjenicu da je meni moj grad u ovim delikatnim godinama priredio dosta tisine, tame i precutkivanja. Sibenik je moja kolevka, a Zagreb kuca. Ja mogu imati i drugu domovinu (kao sto je ima moja kcerka Sandra koja vec 16 godina zivi u Americi i koja je Amerikanka), ali ne mogu kolevku. A ta je moja kolevka duze vreme prema meni bila veoma rigidna. Samo se Gabi vec tri decenije neprestano brine o meni i mojim koncertima. Kada sam 1999. godine imao solisticki koncert u zagrebackom Kazalistu Itd, zeleo sam da i Gabi peva Nije htela, vec se angazovala oko svih drugih stvari vezanih uz taj koncert. Brinula se o mojoj garderobi, gostima, kartama, hodala je po gradu i nosila plakate, sama ih lepila... Zato svake Nove godine pozelim sebi i Gabi da ostajemo kao i uvek zajedno, da izdrzimo sve sto je pred nama i da izdrzimo sve sto je iza nas.
Za celo vreme rata samo sam dva puta digao slusalicu. Bio sam u Laskom i tad se javio dvojici prijatelja slikara iz Beograda i Herceg Novog. To su moja jedina dva telefoniranja. Ne radi se o tome da se o njih opirem, ali moram priznati da je u meni nesto ugasilo i da me tera u osamu ili, kako vole da kazu: Arsen se zatvara!
RATNI LJUBAVNICI
(iz zbirke pesama Tihi obrt 1996.)
Naci ce ih neko daleko pokoljenje
ukopane jedno u drugo
kao one dve mucne figure od Franka Bekona.
Naci ce ih pitajuci se: otkud im tako nesretna lica
kao da ne cine TO.
Naci ce ih posle tisucu godina zasute pompejskom slavom
okrenuti jedno drugom u smrtnom casu,
njene velike dobre grudi, njena sicusna ramena
okicena njegovim tezackim prstima.
Naci ce NJIH ratne ljubavnike.
NIJEDNO VRIJEME NIJE MOJE
(iz knjige poezije Slatka smrt 1995.)
Drugi su jos daleko, ime ce im biti slavno
Stigao sam prije sviju, al je bilo prerano.
Drugi su preda mnom, pustam ih jer mi je jasno
Stigao sam posle sviju, al je bilo prekasno.
Nijedno vrijeme nije moje, ja visim kao drveni lutak
Kazaljke nece da se spoje, pogrijesim uvijek za trenutak.
Napokon ce svi uz mene, sve mrtvo i sve zivo
Stigli smo u pravom casu
al je vrijeme bilo krivo.
http://muzika14.tripod.com/interwievs/id41.html
ponedjeljak, 24.07.2006.
Nada Gaćešić-Livaković, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Nada
prezime: Gaćešić
spol: žensko
datum rođenja: 08. 10.1951.u Požegi
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
suprug: Mirko Livaković kirurg
sin: Ivan Livaković student prava (r.1983)
http://www.imdb.com/name/nm0300443/
Nada Gaćešić Livaković
Filmska i dramska umjetnica rođena je 8. listopada 1951. godine u Požegi. U Požegi je završila osnovnu školu i gimnaziju, a 1970. godine upisuje se na Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju u Zagrebu. Studij završava prije roka 1974. godine s prosjekom ocjena 5.0. Nada Gaćešić Livaković igrala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, čiji je bila stipendist, u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, Splitskom ljetu, Dubrovačkim ljetnim igrama, Teatru u gostima i dr.
Još za studentskih dana sudjelovala je u televizijskim dramama, serijama i brojnim televizijskim emisijama. Za ulogu u TV seriji “Kapelski kresovi” dobiva brojna priznanja (Glumica godine, TV lice godine i dr.). Snima više domaćih filmova, koprodukcija, a za ulogu epileptičarke u filmu “Ščepan mali” dobiva nagradu za Glumačko ostvarenje. Za vrijeme Domovinskog rata sudjeluje u brojnim humanitarnim projektima. Igra glavnu ulogu u prvom hrvatskom filmu o Domovinskom ratu, Oje Kodar, “Vrijeme za...”, koji sudjeluje na mnogim festivalima. Također igra glavnu ulogu u filmu Vicka Ruića “Nausikaja”, koji je bio na devet svjetskih festivala i dobio tri nagrade, a bio je predstavnik Hrvatske za prestižnu nagradu Oscar Američke filmske akademije. U proteklih deset godina glumi u niz hrvatskih filmova i tv serija “Transantalntic” redatelja Mladena Jurana, TV seriji “Novo doba” Hrvoja Hribara, TV seriji “Kraljica noći” redatelja Branka Schmidta, te u dokumentarno-igranoj seriji “Policijske priče” Jasmine Božinovske Živalj, zatim u filmovima “Serafin - svjetioničarev sin”redatelja Vicka Ruića, “Potonulo groblje” Mladena Jurana, “Kraljeva ostavština” redatelja Krste Papića, “Konjanik” Branka Ivande, “Ispod crte” Petra Krelje, i “Ptica” Dalibora Matanića. Momentalno tumači jednu od glavnih uloga u televizijskoj seriji “Vila Marija”.
Nada Gaćešić Livaković članica je HRVATSKOG DRUŠTVA FILMSKIH DJELATNIKA, HRVATSKOG DRUŠTVA DRAMSKIH UMJETNIKA I HRVATSKE ZAJEDNICE SAMOSTALNIH UMJETNIKA u čijem radu aktivno sudjeluje.
Dugogodišnja je predsjednica Ogranka glumaca Hrvatskog društva filmskih djelatnika, a od mjeseca travnja 1998. godine kada je prvi puta izabrana već tri mandata vrši dužnost predsjednice Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Nositeljica je visokog odlikovanja RED DANICE HRVATSKE SA LIKOM MARKA MARULIĆA za osobite zasluge u kulturi. film.hr
Filmska i dramska umjetnica rođena je 8. listopada 1951. godine u Požegi. U Požegi je završila osnovnu školu i gimnaziju, a 1970. godine upisuje se na Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju u Zagrebu. Studij završava prije roka 1974. godine s prosjekom ocjena 5.0. Nada Gaćešić Livaković igrala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, čiji je bila stipendist, u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, Splitskom ljetu, Dubrovačkim ljetnim igrama, Teatru u gostima i dr.
Još za studentskih dana sudjelovala je u televizijskim dramama, serijama i brojnim televizijskim emisijama. Za ulogu u TV seriji “Kapelski kresovi” dobiva brojna priznanja (Glumica godine, TV lice godine i dr.). Snima više domaćih filmova, koprodukcija, a za ulogu epileptičarke u filmu “Ščepan mali” dobiva nagradu za Glumačko ostvarenje. Za vrijeme Domovinskog rata sudjeluje u brojnim humanitarnim projektima. Igra glavnu ulogu u prvom hrvatskom filmu o Domovinskom ratu, Oje Kodar, “Vrijeme za...”, koji sudjeluje na mnogim festivalima. Također igra glavnu ulogu u filmu Vicka Ruića “Nausikaja”, koji je bio na devet svjetskih festivala i dobio tri nagrade, a bio je predstavnik Hrvatske za prestižnu nagradu Oscar Američke filmske akademije. U proteklih deset godina glumi u niz hrvatskih filmova i tv serija “Transantalntic” redatelja Mladena Jurana, TV seriji “Novo doba” Hrvoja Hribara, TV seriji “Kraljica noći” redatelja Branka Schmidta, te u dokumentarno-igranoj seriji “Policijske priče” Jasmine Božinovske Živalj, zatim u filmovima “Serafin - svjetioničarev sin”redatelja Vicka Ruića, “Potonulo groblje” Mladena Jurana, “Kraljeva ostavština” redatelja Krste Papića, “Konjanik” Branka Ivande, “Ispod crte” Petra Krelje, i “Ptica” Dalibora Matanića. Momentalno tumači jednu od glavnih uloga u televizijskoj seriji “Vila Marija”.
Nada Gaćešić Livaković članica je HRVATSKOG DRUŠTVA FILMSKIH DJELATNIKA, HRVATSKOG DRUŠTVA DRAMSKIH UMJETNIKA I HRVATSKE ZAJEDNICE SAMOSTALNIH UMJETNIKA u čijem radu aktivno sudjeluje.
Dugogodišnja je predsjednica Ogranka glumaca Hrvatskog društva filmskih djelatnika, a od mjeseca travnja 1998. godine kada je prvi puta izabrana već tri mandata vrši dužnost predsjednice Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Nositeljica je visokog odlikovanja RED DANICE HRVATSKE SA LIKOM MARKA MARULIĆA za osobite zasluge u kulturi. film.hr
Gloria 2004., prosinac, broj: 519
ŽENSKI RAZGOVORI
U kući ja imam glavnu riječ
Nada Gaćešić Livaković, zagrebačka glumica i jedna od zvijezda 'Ville Marije', priznaje da je posesivna majka te da sinu Ivanu i suprugu Mirku 'kroji' život, no uz njezinu požrtvovnost nikad nisu ostali bez ručka, kao ni 20 mačaka iz susjedstva o kojima se brine
Razgovarala Jagoda Zamoda
Snimio Mario Kučera
Premda je Nada Gaćešić Livaković sedam mjeseci od jutra do mraka snimala "Villu Mariju", u kojoj glumi samohranu majku Dunju Pongrac, njezini ukućani nisu bili nimalo zakinuti. Sina Ivana, 22-godišnjeg studenta prava, i supruga Mirka, kirurga u zagrebačkoj bolnici Rebro, svaki je dan, kao što su i naviknuli, čekao skuhan ručak. Počela bi ga pripremati kasno na večer, učeći istodobno tekst za sutradan, a završavala rano ujutro, prije odlaska na cjelodnevno snimanje prve hrvatske sapunice. Slobodne dane koristila je za odlazak na još jedno snimanje - filma Hrvoja Hribara "Što je muškarac bez brkova", u kojem glumi gazdaricu Ružu. Kad je taj ubitačan tempo napokon završio, iscrpljena i neispavana, Nada se razboljela. No, čim je prizdravila, pridružila se ekipi Dejana Šorka koji snima komediju "Dva igrača s klupe".
Koliko je "Villa Maria" gledana i omiljena, Nada se uvjerava na svakom koraku: prilaze joj nepoznati ljudi, baš kao i prije 29 godina, kad su se na malim ekranima prikazivali "Kapelski kresovi" u kojima je glumila ilegalku Inu. I na lik Dunje Pongrac publika danas reagira burnim emocijama.
Možete li se zamisliti kao samohrana majka, poput svog lika iz "Ville Marije"?
- Možda sam previše tradicionalna i konzervativna kad je riječ o braku, no dovoljno sam jaka da bih se u takvoj situaciji borila za sebe i za svoje
dijete. No, ne bih bila sretna da me snašla takva sudbina, jer mislim da dijete treba imati oba roditelja, naravno ako je to barem u granicama sređenog, ne kažem idealnog, obiteljskog života.
Jeste li i prema sinu Ivanu posesivni kao i prema svom televizijskom sinu Luki?
- Moj sin je jedinac, on mi je najvažniji, i sigurno je da sam katkad posesivna. Zapravo, ne toliko posesivna, koliko sam možda - popustljiva. Možda mu previše dajem, silno volim da mu bude lijepo, da izlazi, da ima i muško i žensko društvo, ugađam mu koliko god mogu.
Strepite li da ne upadne u loše društvo?
- Noću ne mogu zaspati dok se ne vrati kući, osluš-kujem viku na cesti i škripu kočnica. Moj se sin nikada nije potukao, nikad se nije napio, ali uvijek se čudi - zašto se brinem. Normalno da se brinem, i vjerojatno ću se cijeli život brinuti. Jedino se nikad nisam bojala, jer znala sam da je tako odgajan i da je dovoljno pametan, da će posegnuti za drogom.
Upoznaje li vas sa svojim djevojkama?
- Ima mnogo prijateljica, znam ja sve te njegove curice i simpatije, ali onako pravo da me s nekom od njih dosad upoznao - nije. Niti bih to, iskreno rečeno, voljela. Jer bih se, možda, uz tu djevojku previše vezala.
Što mislite, kakva ćete biti svekrva?
- Odlična! Dobro poznajem muškarce, odrastala sam uz dvojicu starije braće i dobro proniknula u sve njihove tajne, i često zastupam žensku stranu. Ali, nisam ipak do te mjere feministički nastrojena da mislim kako žene ne griješe, i da su za sve krivi muškarci. Ima, na žalost, i svakakvih žena.
Što mislite o feministicama?
- Sumnjam da žena može biti potpuno sretna ako je neprestano u sukobu s muškim rodom, a one to, na neki način, jesu. Feminizam je donekle isključiv, a ništa što je isključivo nije dobro.
Budući da ste u vlastitoj kući u manjini, nadglasavaju li vas muž i sin?
- Nadglasaju oni mene, bune se da im krojim život. No, tako sam sugestivna da ih uvjerim kako je bolje ono što ja hoću: naravno, dam im mogućnost izbora, ali o važnim stvarima, ipak ja na kraju odlučujem. Nisam površna osoba, a osim toga, život je pokazao da u mene mogu imati povjerenja: ja sam ta koja drži sve konce, plaćam račune, vodim brigu o kreditima, o našoj kući na moru...
Gleda li vaš suprug "Villu Mariju" ?
- Da, sviđa mu se i serijal, i moj lik, i kako ga igram. No, ništa mu nisam unaprijed otkrila, ni tko je otac moga sina. Kako se upravo prikazuju epizode u kojima se liječim od tuberkuloze, čula sam da su ga pacijenti upozorili: "Doktore Livakoviću, pa žena vam je jako bolesna!"
Koristite li često pogodnost što imate doktora u kući?
- Užasavam se biti bolesna. Nisam od onih koja si, zato što ima muža liječnika, uzima za pravo da bude doktorica. No, drago mi je kad može pomoći mojim prijateljima i prijateljicama. Kad mi je na sjednici Vijeća HRT-a, čiji sam član, proljetos pozlilo - onesvijestila sam se i tlak mi je skočio na 220 - tražila sam da me odvezu u bolnicu Sestara milosrdnica, a ne na Rebro, gdje radi moj muž.
Je li točno da ste se sa suprugom upoznali kad vam je on, "preko veze", sredio snimanje vratne kralježnice?
- Nije baš bilo tako. Znala sam otprije za njega, čula sam da na Rebru završava specijalizaciju, pa sam mu se obratila kad sam nakon prometne nesreće trebala snimiti kralježnicu. I danas ga zezam da je, upoznavši me, dobio glavni zgoditak na lutriji.
Već ste četvrti put izabrani za predsjednicu Hrvatskog društva filmskih djelatnika: čime ste zaslužili povjerenje kolega?
- Svojim radom. Zvučat će otrcano, ali ja doista volim te ljude, vezana sam za filmske djelatnike i istinski se borim za njih, vrlo često na vlastitu štetu. Osoba sam od njihova povjerenja i oni to, očito, znaju.
Susjedi iz ulice znaju vas i kao osobu koja se brine o napuštenim životinjama. O koliko mačaka se trenutačno skrbite?
- Svaki dan ih hranim više od dvadeset. Na određenim im mjestima, uvijek oko četiri popodne, ostavljam hranu, a one me čekaju. Moje mace nisu bile gladne ni kad sam snimala "Villu Mariju" jer im je hranu donosila moja prijateljica. No, prije dva mjeseca sam doživjela strahovit šok - uginula je moja kućna perzijska mačka Čokoladna, stara trinaest godina. Mnogo nam je značila. Pokopali smo je kod prijatelja na Bukovcu, ispod jabuke i divlje trešnje.
Koje ste najveće razočaranje dosad doživjeli?
- Kad bi mi prijatelji okrenuli leđa, to bi me slomilo.
U doba kad su se prikazivali "Kapelski kresovi" proglašeni ste najpopularnijim TV licem, a sa Žarkom Radićem i glumačkim parom godine u bivšoj državi. U "Villi Mariji" među vama opet "ima nečega". Postoji li neka tajna veza zbog čega vam redatelji dodjeljuju uloge ljubavnoga para?
- Ne znam što ih je ponukalo, a i publici se, očito, sviđamo, drago im je da nas opet vide zajedno. Kao da su očekivali da se među nama opet nešto dogodi. Nas dvoje nismo zajedno snimali od "Kresova", a u međuvremenu sreli smo se samo jednom: Marija Sekelez nas je iznenadila i prije tri godine "organizirala" naš susret na svojoj predstavi "Majstorska klasa Marije Callas".
Jeste li se ikad zaljubili u svog partnera na snimanju?
- Mnogo sam snimala, neki su mi partneri bili draži, i s njima sam mogla ostvariti dublji kontakt, s drugima površniji, ali nisam se zaljubljivala. Ako vam se to često događa, u mom je poslu to životna nesreća. Ljubav je mnogo više od površne veze koja traje nekoliko tjedana, koliko i snimanje filma.
Duga plava kosa vaš je zaštitni znak, a kaže se da bi žena, s godinama, trebala imati kraću kosu. Hoćete li se ošišati?
- Oduvijek imam dugu kosu i, bez obzira na godine, za mene je ona znak ženstvenosti. Kad su zbog neke uloge tražili da se ošišam, uspijevali smo se dogovoriti. Također, nikad se ne bih obojila u crno, pristajala bih samo na smeđi preljev. Moja je kosa, kažu mi frizeri, zapravo prirodno obojena i ovisno o godišnjem dobu mijenja se od plave do svijetlosmećkastih tonova i boje meda. Kao djevojčica bila sam nordijski plava pa su me braća zvali Žujkica.
Kako je njegujete?
- Uglavnom L'Orealovim preparatima za suhu kosu, a katkad prije pranja na kosu stavim čičkovo ulje, i ispirem je u kamilici. Da bih je mogla raščešljati, utrljam regenerator, a za sjaj kose nanesem masku.
Kako ste sačuvali vitku liniju?
- Za to su, vjerojatno, zaslužni geni, jer svi su u mojoj obitelji vitki. Iako, s obzirom na to koliko jedem, trebala bih se boriti s viškom kilograma. Baš nikada nisam bila na dijeti, a jedem sve, od kruha do slatkiša. Za čvarke se - prodajem. No, stalno sam u pokretu, mnogo radim, hodam. To je moj fitness.
Što mislite o nošenju bundi od pravog krzna?
- Ja ih ne nosim, i premda silno volim životinje, smatram da ljudi sami moraju odlučiti hoće li ih nositi ili ne. No, licemjerni su protesti protiv jedne osobe, kao što je nedavno bio slučaj. Toliko je žena koje nose krzno, a sav bijes se upućuje samo na jednu adresu. Na žalost, dokle god se bunde budu nudile, bit će i onih koji će ih kupovati i nositi.
Kakav vas dar za Božić može najviše razveseliti?
- Svaka sitnica, znak pažnje, spoznaja da se netko sjetio. Potpuno mi je nevažno je li dar skup. Najvažnija je namjera, to da je netko poželio da me razveseli. I to mi je dovoljno.
ŽENSKI RAZGOVORI
U kući ja imam glavnu riječ
Nada Gaćešić Livaković, zagrebačka glumica i jedna od zvijezda 'Ville Marije', priznaje da je posesivna majka te da sinu Ivanu i suprugu Mirku 'kroji' život, no uz njezinu požrtvovnost nikad nisu ostali bez ručka, kao ni 20 mačaka iz susjedstva o kojima se brine
Razgovarala Jagoda Zamoda
Snimio Mario Kučera
Premda je Nada Gaćešić Livaković sedam mjeseci od jutra do mraka snimala "Villu Mariju", u kojoj glumi samohranu majku Dunju Pongrac, njezini ukućani nisu bili nimalo zakinuti. Sina Ivana, 22-godišnjeg studenta prava, i supruga Mirka, kirurga u zagrebačkoj bolnici Rebro, svaki je dan, kao što su i naviknuli, čekao skuhan ručak. Počela bi ga pripremati kasno na večer, učeći istodobno tekst za sutradan, a završavala rano ujutro, prije odlaska na cjelodnevno snimanje prve hrvatske sapunice. Slobodne dane koristila je za odlazak na još jedno snimanje - filma Hrvoja Hribara "Što je muškarac bez brkova", u kojem glumi gazdaricu Ružu. Kad je taj ubitačan tempo napokon završio, iscrpljena i neispavana, Nada se razboljela. No, čim je prizdravila, pridružila se ekipi Dejana Šorka koji snima komediju "Dva igrača s klupe".
Koliko je "Villa Maria" gledana i omiljena, Nada se uvjerava na svakom koraku: prilaze joj nepoznati ljudi, baš kao i prije 29 godina, kad su se na malim ekranima prikazivali "Kapelski kresovi" u kojima je glumila ilegalku Inu. I na lik Dunje Pongrac publika danas reagira burnim emocijama.
Možete li se zamisliti kao samohrana majka, poput svog lika iz "Ville Marije"?
- Možda sam previše tradicionalna i konzervativna kad je riječ o braku, no dovoljno sam jaka da bih se u takvoj situaciji borila za sebe i za svoje
dijete. No, ne bih bila sretna da me snašla takva sudbina, jer mislim da dijete treba imati oba roditelja, naravno ako je to barem u granicama sređenog, ne kažem idealnog, obiteljskog života.
Jeste li i prema sinu Ivanu posesivni kao i prema svom televizijskom sinu Luki?
- Moj sin je jedinac, on mi je najvažniji, i sigurno je da sam katkad posesivna. Zapravo, ne toliko posesivna, koliko sam možda - popustljiva. Možda mu previše dajem, silno volim da mu bude lijepo, da izlazi, da ima i muško i žensko društvo, ugađam mu koliko god mogu.
Strepite li da ne upadne u loše društvo?
- Noću ne mogu zaspati dok se ne vrati kući, osluš-kujem viku na cesti i škripu kočnica. Moj se sin nikada nije potukao, nikad se nije napio, ali uvijek se čudi - zašto se brinem. Normalno da se brinem, i vjerojatno ću se cijeli život brinuti. Jedino se nikad nisam bojala, jer znala sam da je tako odgajan i da je dovoljno pametan, da će posegnuti za drogom.
Upoznaje li vas sa svojim djevojkama?
- Ima mnogo prijateljica, znam ja sve te njegove curice i simpatije, ali onako pravo da me s nekom od njih dosad upoznao - nije. Niti bih to, iskreno rečeno, voljela. Jer bih se, možda, uz tu djevojku previše vezala.
Što mislite, kakva ćete biti svekrva?
- Odlična! Dobro poznajem muškarce, odrastala sam uz dvojicu starije braće i dobro proniknula u sve njihove tajne, i često zastupam žensku stranu. Ali, nisam ipak do te mjere feministički nastrojena da mislim kako žene ne griješe, i da su za sve krivi muškarci. Ima, na žalost, i svakakvih žena.
Što mislite o feministicama?
- Sumnjam da žena može biti potpuno sretna ako je neprestano u sukobu s muškim rodom, a one to, na neki način, jesu. Feminizam je donekle isključiv, a ništa što je isključivo nije dobro.
Budući da ste u vlastitoj kući u manjini, nadglasavaju li vas muž i sin?
- Nadglasaju oni mene, bune se da im krojim život. No, tako sam sugestivna da ih uvjerim kako je bolje ono što ja hoću: naravno, dam im mogućnost izbora, ali o važnim stvarima, ipak ja na kraju odlučujem. Nisam površna osoba, a osim toga, život je pokazao da u mene mogu imati povjerenja: ja sam ta koja drži sve konce, plaćam račune, vodim brigu o kreditima, o našoj kući na moru...
Gleda li vaš suprug "Villu Mariju" ?
- Da, sviđa mu se i serijal, i moj lik, i kako ga igram. No, ništa mu nisam unaprijed otkrila, ni tko je otac moga sina. Kako se upravo prikazuju epizode u kojima se liječim od tuberkuloze, čula sam da su ga pacijenti upozorili: "Doktore Livakoviću, pa žena vam je jako bolesna!"
Koristite li često pogodnost što imate doktora u kući?
- Užasavam se biti bolesna. Nisam od onih koja si, zato što ima muža liječnika, uzima za pravo da bude doktorica. No, drago mi je kad može pomoći mojim prijateljima i prijateljicama. Kad mi je na sjednici Vijeća HRT-a, čiji sam član, proljetos pozlilo - onesvijestila sam se i tlak mi je skočio na 220 - tražila sam da me odvezu u bolnicu Sestara milosrdnica, a ne na Rebro, gdje radi moj muž.
Je li točno da ste se sa suprugom upoznali kad vam je on, "preko veze", sredio snimanje vratne kralježnice?
- Nije baš bilo tako. Znala sam otprije za njega, čula sam da na Rebru završava specijalizaciju, pa sam mu se obratila kad sam nakon prometne nesreće trebala snimiti kralježnicu. I danas ga zezam da je, upoznavši me, dobio glavni zgoditak na lutriji.
Već ste četvrti put izabrani za predsjednicu Hrvatskog društva filmskih djelatnika: čime ste zaslužili povjerenje kolega?
- Svojim radom. Zvučat će otrcano, ali ja doista volim te ljude, vezana sam za filmske djelatnike i istinski se borim za njih, vrlo često na vlastitu štetu. Osoba sam od njihova povjerenja i oni to, očito, znaju.
Susjedi iz ulice znaju vas i kao osobu koja se brine o napuštenim životinjama. O koliko mačaka se trenutačno skrbite?
- Svaki dan ih hranim više od dvadeset. Na određenim im mjestima, uvijek oko četiri popodne, ostavljam hranu, a one me čekaju. Moje mace nisu bile gladne ni kad sam snimala "Villu Mariju" jer im je hranu donosila moja prijateljica. No, prije dva mjeseca sam doživjela strahovit šok - uginula je moja kućna perzijska mačka Čokoladna, stara trinaest godina. Mnogo nam je značila. Pokopali smo je kod prijatelja na Bukovcu, ispod jabuke i divlje trešnje.
Koje ste najveće razočaranje dosad doživjeli?
- Kad bi mi prijatelji okrenuli leđa, to bi me slomilo.
U doba kad su se prikazivali "Kapelski kresovi" proglašeni ste najpopularnijim TV licem, a sa Žarkom Radićem i glumačkim parom godine u bivšoj državi. U "Villi Mariji" među vama opet "ima nečega". Postoji li neka tajna veza zbog čega vam redatelji dodjeljuju uloge ljubavnoga para?
- Ne znam što ih je ponukalo, a i publici se, očito, sviđamo, drago im je da nas opet vide zajedno. Kao da su očekivali da se među nama opet nešto dogodi. Nas dvoje nismo zajedno snimali od "Kresova", a u međuvremenu sreli smo se samo jednom: Marija Sekelez nas je iznenadila i prije tri godine "organizirala" naš susret na svojoj predstavi "Majstorska klasa Marije Callas".
Jeste li se ikad zaljubili u svog partnera na snimanju?
- Mnogo sam snimala, neki su mi partneri bili draži, i s njima sam mogla ostvariti dublji kontakt, s drugima površniji, ali nisam se zaljubljivala. Ako vam se to često događa, u mom je poslu to životna nesreća. Ljubav je mnogo više od površne veze koja traje nekoliko tjedana, koliko i snimanje filma.
Duga plava kosa vaš je zaštitni znak, a kaže se da bi žena, s godinama, trebala imati kraću kosu. Hoćete li se ošišati?
- Oduvijek imam dugu kosu i, bez obzira na godine, za mene je ona znak ženstvenosti. Kad su zbog neke uloge tražili da se ošišam, uspijevali smo se dogovoriti. Također, nikad se ne bih obojila u crno, pristajala bih samo na smeđi preljev. Moja je kosa, kažu mi frizeri, zapravo prirodno obojena i ovisno o godišnjem dobu mijenja se od plave do svijetlosmećkastih tonova i boje meda. Kao djevojčica bila sam nordijski plava pa su me braća zvali Žujkica.
Kako je njegujete?
- Uglavnom L'Orealovim preparatima za suhu kosu, a katkad prije pranja na kosu stavim čičkovo ulje, i ispirem je u kamilici. Da bih je mogla raščešljati, utrljam regenerator, a za sjaj kose nanesem masku.
Kako ste sačuvali vitku liniju?
- Za to su, vjerojatno, zaslužni geni, jer svi su u mojoj obitelji vitki. Iako, s obzirom na to koliko jedem, trebala bih se boriti s viškom kilograma. Baš nikada nisam bila na dijeti, a jedem sve, od kruha do slatkiša. Za čvarke se - prodajem. No, stalno sam u pokretu, mnogo radim, hodam. To je moj fitness.
Što mislite o nošenju bundi od pravog krzna?
- Ja ih ne nosim, i premda silno volim životinje, smatram da ljudi sami moraju odlučiti hoće li ih nositi ili ne. No, licemjerni su protesti protiv jedne osobe, kao što je nedavno bio slučaj. Toliko je žena koje nose krzno, a sav bijes se upućuje samo na jednu adresu. Na žalost, dokle god se bunde budu nudile, bit će i onih koji će ih kupovati i nositi.
Kakav vas dar za Božić može najviše razveseliti?
- Svaka sitnica, znak pažnje, spoznaja da se netko sjetio. Potpuno mi je nevažno je li dar skup. Najvažnija je namjera, to da je netko poželio da me razveseli. I to mi je dovoljno.
Vice Vukov, pjevač
OSNOVNI PODACI
ime: Vice
prezime: Vukov
spol: muško
datum rođenja: 03.08.1936 u Šibeniku
zanimanje: pjevač zabavne glazbe
trenutno prebivalište: Zagreb
supruga: Diana Vukov
kći: Ivana Vukov
sin: Emil Vukov
snaha: Ksenija Pajić
unuka: Vita Vukov
Biografija: Zapazen na Opatijskom festivalu 1959. po specificnom baritonu cisoka registra (Mirno teku rijeke); nastavlja uspjesnu estradnu do 1971, kada mu tadasnje vlasti zabranjuju javne nastupe kao sudioniku --> hrvatskog proljeca. Nakon uspjelih turneja po Americi i Australiji zavrsava studij prava u Parizu, a kao pjevac reaktivira se 1989. nizom koncerata u koncertnoj dvorani "Varoslav Lisinski" i novim diskografskim ostvarenjima. HL.
Gloria 2005., studeni, broj: 568
VICE VUKOV
Vice Vukov rođen je 3. kolovoza 1936. u Šibeniku. Estradni je umjetnik, pjevač snažnog visokog baritona belkantističke impostacije koji mu je omogućio uspješno izvođenje najrazličitijih žanrova.
Diplomirao je filozofiju i talijanski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Francuskoj diplomirao na Institutu za visoke međunarodne studije (Institut des Hautes Etudes Internationaless) na Sveučilištu Paris 2. Danas je zastupnik u Hrvatskome saboru.
Pjevačku karijeru počeo je na Opatijskom festivalu prvonagrađenim evergreenom Miroslava Biroa i Drage Britvića Mirno teku rijeke (1959). U sklopu međunarodne festivalske scene nastupao je na Festivalu Eurovizije (London 1963, Napulj 1965), Svjetskom festivalu Sopot (1966), te na dva Festivala Intervizije, gdje oba puta osvaja Srebrni notni ključ, za Bokeljsku noć (Hegedušić-Perfiljeva - Bratislava, 1967) i Ako sada odeš (Mihaljinec-Britvić, Karlovi Vary 1968). Na Midemu u Cannesu zastupa Jugoton (1967). Nastupa u Rio de Janeiru (1969) te u Tokyju (1970), gdje uz drugu nagradu za skladbu The Dream World (Kabiljo-Britvić) prima i nagradu The Best Singer. Jugoton mu objavljuje prvu LP ploču Mirno teku rijeke (1970). Od početka 1972. njegove se pjesme, kao istaknutom sudioniku Hrvatskog proljeća, ne izvode na radiju i televiziji, a punih će mu 18 godina biti zabranjeno i javno djelovanje u domovini. Od 1972. do 1976. boravi u Parizu. Godine 1989. javlja se s izborom klasičnih napuljskih pjesama pod naslovom Bella Italia! koji mu donosi zlatnu i platinastu ploču. Te godine slijedi povratak na domaću scenu (13 recitala u KD Vatroslava Lisinskog). Sa kćeri Ivanom objavljuje albume Majci i izbor božićnih pjesama Vječni Božić (zlatna i platinasta naklada). Pjevao je u gotovo svim gradovima SFRJ i u mnogim zemljama na svih šest kontinenata. Snimio je gotovo 400 skladbi, veliki broj gramofonskih ploča u nas i u inozemstvu (Jugoton, Croatia Records, Telefunken, Supraphon, Ariola, Balkanton i RCA-Viktor). Od 1996. stalni je kolumnist, politički komentator nekoliko novina. Kao rezultat toga, zagrebački Nakladni zavod Matice hrvatske objavio je knjige političkih eseja Pogled iza ogledala (1999) i Tvoja zemlja, uspomene na 1971. (2002). Vice Vukov imenovan je 15. siječnja 2001. veleposlanikom Republike Hrvatske u Švicarskoj. Na parlamentarnim izborima izabran je za zastupnika u petome sazivu Hrvatskog sabora (2003). Sa suprugom Dianom Bulat (1938), s kojom je u braku od 1961. ima sina Emila (1962) i kćer Ivanu (1978).
Vice Vukov član je HGU-a i Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava.
Dobitnik je mnogih priznanja - Zlatnoga vijenca za najpopularnije TV lice tjednika Studio (1968, 1970, 1971) te mnogobrojnih prvih nagrada na festivalima: Split (1965, 1966, 1967, 1968, 1970), Krapina (1967, 1968, 1969, 1970), Putujući festival Pjesma leta (1968), Zagreb (1962, 1969, 1970), Zlatne žice Slavonije (1969, 1970). Nagrade za životno djelo (Split Aš5, Zagrebfest 1995). Nositelj je državnog odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995).
nedjelja, 23.07.2006.
Sanda Miladinov-Langerholz, glumica, pjevačica i plesačica
OSNOVNI PODACI
ime: Aleksandra
prezime: Langerholz
spol: žensko
datum rođenja: 18.07.1932 u Zagrebu
zanimanje: glumica, pjevačica i plesačica
trenutno prebivalište: Zagreb
suprug: Angel Miladinov (? - 04.01.1984)
sin: Kiril Miladinov magistar filozofije, publicist i prevoditelj
sin: Ivan Miladinov TV redatelj
unuk: Mika Miladinov (r.??.07.2001)
Biografija: Diplomirala na Akademiji za kazalisnu umjetnost i zavrsila solo pjevanje u Muzickoj skoli "Vatroslav Lisinski" u Zagrebu. Angazirana u Zagrebackom dramskom kazalistu (1954-1956) te Varazdinu (1958-1960). Od 1960. prvakinja zagrebackog kazalista Komedija; istaknula se u dramskim predstavama i mjuziklima: Grgic-Kabiljo Jalta, Jalta, Leigh-Wasserman Covjek iz Mance, Stein-Bock Guslac na krovu, Brecht-Weill Opera za tri grosa i Uspon i pad grada Mahagonya i dr. Vodila TV emisije, igrala na filmu (Godisnja doba P. Krelja, 1979). HL.
Gloria 2002., sijecanj, broj: 367
Gloria 2001., rujan, broj: 351
Poznati Zagrepčani o Zagrebu i svojoj četvrti
--------------------------------------------------------------------------------
Sanda Langerholz-Miladinov, glumica, pjevačica i plesačica
Zagreb uvijek otvoreni grad
--------------------------------------------------------------------------------
• ININA zgrada sakrila nam je Sljeme • Kao mlada bila sam općinjena cirkusom • Bacač noževa trenirao je do zadnjeg trenutka, a u međuvremenu je brže-bolje djetetu promijenio pelene • Od novih građana Zagreb mnogo toga dobiva za uzvrat
Danas predstavljamo glumicu i pjevačicu Sandu Langerholz-Miladinov, njezin doživljaj četvrti u kojoj danas stanuje i barem djelomičan pogled na rodni grad. A rodila se, kaže, doma, premda nadomak rodilišta u Petrovoj. To je Padovčeva, jedna od poprečnih ulica između Petrove i Maksimirske. Kako je, navodno, tada u rodilištu vladala epidemija babinje groznice, mama Zora ju je, za svaki slučaj, odlučila roditi u vlastitoj postelji.
Otada je život naizmjence tekao mirnijim strujama i brzacima. Njezina je današnja ulica dugo bila kratka i slijepa. Do novijeg doba zvala se po teoretiku socijalizma Svetozaru Markoviću.
Potom kao da je progledala, otvorila se prema malom, ali ljupkom parku iza lijevog bloka zgrada, i dobila ime fra Filipa Grabovca.
Na mjestu današnjeg parka, svojedobno su bila tvornička skladišta.
- Za vremena otkad smo mi ovdje, a to je od 1970. - u svoj nas kvart uvodi gospođa Langerholz - Miladinov - zadnjih 15-ak godina ovaj dio grada dobiva drukčije konture izgradnjom novih zgrada u cijeloj ulici. Ja, međutim, živim u starom, rekla bih reprezentativnom zdanju, sagrađenom prije gotovo 65 godina, ali situacija s upravljanjem tim zgradama nekako ne štima. Naša je već više puta fotografirana kao ruina usred grada. Činjenica je i to da su se ljudi vrlo teško navikli na privatno vlasništvo, a pogotovo na zajedničko održavanje kuće u kojoj žive.
Sanda je, kaže, od malih nogu rasla u privatnom obiteljskom stanu i to joj je u navici, ali kad se sjeti koliko stanara s različitih strana, vrlo se teško usklađuju sve te navike, potrebe i obveze. Taj joj se novi način upravljanja zgradama ne čini najboljim rješenjem. Misli da će trebati još vremena da se sve to dovede u red.
- Naša je zgrada peterokatnica, mi stanujemo na petom katu, ima lift koji bi se po svim tehničkim mjerilima trebao obnoviti. U jednom, odvojenom dijelu, doduše prostranog stana, živim ja, u drugome moj mlađi sin Ivan sa suprugom Anamarijom i sinčićem Mikom, dok stariji sin Kiril, sa suprugom Marinom, stanuje na drugoj adresi. Dakle, ne daj Bože da lift stane na dulje vrijeme.
- Ovaj se kvart uz Šubićevu ipak mijenjao. Čega se vi sjećate?
- Dakako da se ja ne sjećam promjena o kakvima je govorio akademik Supek u vašem nedavnom nasipu, ali mi je bilo vrlo zanimljivo ono o Laginjinoj ulici koja je u našem susjedstvu. Ondje je osnovna škola u koju su išla moja djeca. Također se sjećam, dok sam prvih poratnih godina bila učenica Muzičke škole na Trgu žrtava fašizma i kako sam iz Trnja, gdje sam tada stanovala, uredno dolazila tramvajem, koji je nastavljao dalje Ulicom socijalističke revolucije, odnosno prijašnjom i današnjom Zvonimirovom.
Ne sjećam se da je ovaj dio grada bio baš ladanjski, s vilama i vrtovima. Već su postojale okolne ulice, Nodilova, Ulica Crvenoga križa i druge. Bio je to već urbanizirani dio grada u koji smo se dolesili iz Bleiweisove.
To je pak onaj dio oko Zapadnog kolodvora, gdje smo moj pokojni suprug Angel i ja kupili prvi vlastiti stan. Ondje su nam se rodili dečki, pa je stan ubrzo postao premalen.
Dakle, kad smo 1970. godine došli ovamo, oko našeg bloka nije bilo gotovo ničega, osim ograđenog dijela skladišta Elke, preseljene tvornice kablova. A na prostoru nedavno preseljene tržnice s Kvatrića i oko njega, svojedobno su također bile tvornice Badel i Gorica posuđe.
Preko puta naše zgrade, na mjestu gdje je sada INA, bila je tvornica Sila koja je, ako se ne varam, proizvodila parne kotlove i jako zagađivala zrak i okoliš, kao i Elka. Srećom, nešto prije nego smo se mi doselili, te su se tvornice zatvorile. Bili su još samo zapušteni, ali ograđeni prostori.
Kad se pak odlučivalo o tome što će se graditi umjesto tvorničkih hala, sakupljali su se potpisi po cijelom kvartu. Građani su htjeli da se tu uredi jedan središnji, ne preveliki park, kakav je taj dio grada zaslužio nakon svih tih tvornica što su ga gušile.
To je već bilo skoro dogovoreno, međutim, INA je bila jača i sagradila je taj, kako ga ja zovem, crni bunker koji nam je zagradio pogled na Sljeme, jer je mimo svih urbanih normi nadvisio naše zgrade.
Inače je, sjeća se Sanda, na tom prostoru pije INA-e često gostovao cirkus, na veselje sve djece iz susjedstva.
- I ja sam sa stvarnim zanimanjem s terase promatrala život tih ljudi u njihovim kolima, pod šatorima, u svakidašnjim poslovima, kao da su nam u dvorištu. Čovjek ne bi rekao da su to tako jake i skladne organizacije. Ostali bi tu po nekoliko mjeseci i njihova su djeca išla u školu s našom djecom. Tako bi nastavila tamo gdje bi se preselili.
Osim svega, meni su, kao glumici, bili doista zanimljivi i zbog izvjesnih rituala pred nastupe, kroz koje na svoj način prolazimo svi mi kazališni ljudi. Ja sam normalno obavljala svoje kućne poslove prije predstave, neovisno o ulozi što me čeka na pozornici. A znam mnoge kolegice kod kojih se na dan predstave u kući hodalo na prstima.
Promatrala sam tako te cirkusante, koji javno nastupaju, kao ljude koji su imali čak teže zadatke, hodanje po užetu, bacanje noževa i slično. Dobila bih dobru pouku, promatrajući čovjeka kako do zadnjeg časa prije nego što će dvadesetak noževa zabiti u auru vlastite žene, prislonjene na drvenu podlogu, brže-bolje promijeni pelenu svome djetetu i onda trči u arenu.
Sjećam se, također, da je na tom trokutu između Šubićeve, Derenčinove i Martićeve prije INA-e svoju prvu izložbu imala danas poznata grupa Biafra. Umjetnici, kipari, od stiropora su pravili ljudske figure u prirodnoj veličini i to je u tom ambijentu izvrsno funkcioniralo.
Danas je to lijepo sređena četvrt i stvari puno bolje funkcioniraju. Na kraju, makar i u natuknicama, recimo koju o dugom i bogatom umjetničkom putu Sande Langerholz-Miladinov.
Nakon dvogodišnjeg učenja klavira kod poznate pijanistice Melite Lorković upisala je solo pjevanje, čemu se i namjeravala posvetiti. Pri kraju šestogodišnjeg školovanja na srednjoj muzičkoj školi u Gundulićevoj ulici, na nagovor profesora Habuneka i nekih drugih, upisala je Akademiju za kazališnu umjetnost. Osim Habuneka, profesori su joj bili Kosta Spaić, Bogdan Jerković i druga poznata imena. A kolege na istoj klasi bili su joj Vanja Drach, Izet Hajdarhodžić, Ljubica Wagner, kasnije kostimografkinja.
- Također jednom slučajnošću, krenula sam u žanr mjuzikla. Već kao studentica igrala sam glavnu ulogu u današnjoj Gavelli u komadu Vještice iz Salema, Arthura Millera. Potom su me pozvali u Komediju i ponudili mi glavnu ulogu u mjuziklu Poljubi me Kato, koji je režirao prof. Habunek. Za taj je žanr potrebno biti glumac, pjevač i plesač, s čime sam se prvi put susrela.
Bila je dosta velika senzacija što je moja uloga dobila Nagradu grada Zagreba. Djelovalo je to pomalo šokantno, takve su se nagrade u kazalištu dodjeljivale za Hamlete i slične uloge.
Poslije je Sanda odigrala u Komediji cijeli niz mjuzikla, a kao dramska glumica, i brojne dramske uloge, sve do 1992., kada je otišla u mirovinu. Malo prerano, zato što je kao pjevačica imala beneficirani staž. U svojem repertoaru imam 80-ak uloga, od kojih su neke izvođene 300-400 puta.J alta, Jalta se izvodila možda i 500 puta u rasponu od 20 godina i predstava je uvijek bila rasprodana.
- Umirovljenica ste, ali i dalje nastupate.
- Da, u zadnjih desetak godina bilo je i nekoliko novih aktivnosti koje su me pomalo osvježile. Bila sam asistentica na Akademiji dramskih umjetnosti, gdje sam glumcima predavala tzv. tehniku songa. To je bilo dobro primljeno, imala sam niz talentiranih mladih ljudi koji nisu pjevači po profesiji, nego dramski glumci, ali kojima je potrebno savladati vještinu pjevanog izražavanja na sceni.
Zadnje dvije godine Sanda nastupa u Kvartetu, komadu engleskog dramatičara Ronalda Harwooda, koji je na svcenu postavio Relja Bašić u Teatru u gostima. Partneri su joj Pero Kvrgić, Vanja Drach, Ivanka Boljkovac te Slavica Jukić u alternaciji. Sada su na 70 i nekoj predstavi, a prošli mjesec su igrali četiri predstave u Sloveniji.
- Za sam kraj jedan pogled na Zagreb.
-Zagreb je jedan od najljepših europskih gradova. Ni prevelik, niti malen i to je njegova prednost. Ponekad se može čuti da je ksenofobičan, s čime se ja nikad ne bih složila. Mislim da otvoreno prima sve pridošlice, premda ih kojiput zove dojdekima. Ja to dobro znam, jer je moj otac Franjo kao mlad čovjek, Slovenac, došao iz Ljubljane, i zaposlio se na istaknutom činovničkom položaju, u direkciji Željeznice. A moj se suprug, zajedno s roditeljima, 1947. doselio iz Skopja u Zagreb. Bio je isto tako dobro primljen i dao neprocjenjiv doprinos razvoju zagrebačkoga televizijskoga studija, gdje je djelovao od njegovih početaka pa, na žalost, do svojega tragičnog kraja 1984. godine.
Mislim da to Zagreb radi vrlo razborito i zato obično dobije od tih svojih novih građana mnogo toga zauzvrat. Ja, također, mislim da se ne bi trebao previše širiti, ali se iskreno nadam da nikad neće postati ksenofobičan i zatvoren grad.
Željko Žižić
http://www.pou.hr/komvj/Kv292/Langerholz.htm
SANDA MILADINOV LANGERHOLZ,
režija i prilagodba za scensko izvođenje
Glumica i vokalna solistica rođena u Zagrebu 1932.god. gdje je 1954.god. završila i glazbenu školu "Vatroslav Lisinski" (solo pjevanje) , a 1956.god. diplomirala glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u klasi prof. V. Habuneka. Još kao studentica debitirala je u tada osnovanom Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas "Gavela") s jednom od glavnih uloga u "Vješticama iz Salema".
Prvi profesionalni angažman ostvarila je u Varaždinskom kazalištu, 1958.god. u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a od 1960.god. zauzela je neprikosnoveno mjesto primadone novog genre-a "musicala", koji se tako uspješno gajio u Gradskom kazalištu "Komedija" u Zagrebu.
Nsatupala je na domaćim i inozemnim kazališnim festivalskim pozornicama i koncertnim podijima noseći istovremeno dramski i glazbeni repertoire, od kraljice Gertrude u "Hamletu" do Nine Filipovne u musicalu "Jalta, Jalta", te je nagrađivana za uloge u obje discipline. Među mnogima ističu se: Nagrada grada Zagreba, Nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnosti, Nagrada na Sterijinom pozorju, godišnja nagrada "Vladimir Nazor" te Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.
Svoju kreativnu "multidisciplinarnost" zaokružuje i intezivno djelovanje u TV mediju, u koji je uključena od samih početaka 1956.god. i gdje je za svoje konferansijersko novinarske nastupe nagrađivana na tadašnjim saveznim TV festivalima (Bled, Portorož). Uloga mame u televizijskoj seriji za djecu "Veliki i mali" također joj pribavlja nagradu.
Igrala je u dokumentarnoj TV-seriji i filmovima P. Krelje "Godišnja doba" i "Vlakom prema jugu", koji su obrađivali problematiku mladih.
Svoje iskustvo prenosila je nekoliko semestara studentima glume zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti, djelujući kao izvanredni profesor prakticirajući specifičnost "glumačkog pjevanja", što po prvi puta primjenjuje u radu s ansamblom Gradskog kazališta lutaka Rijeka.
Na radiofonskoj (potom gramofonskoj) snimci "Ježeve kućice" 1971. god. kreirala je lik lisice Mice.
http://www.gkl-rijeka.hr/Predstava.asp?ID=7
Dunja Vejzović, operna pjevačica
OSNOVNI PODACI
ime: Dunja
prezime: Vejzović
spol: žensko
datum rođenja: 20.10.1943 u Zagrebu
zanimanje: operna pjevačica
trenutno prebivalište: Stuttgart, Zagreb, Rab
2. suprug: Christian Romanowski (??.12.1979 - )
1.suprug: Fadil Vejzović, slikar (1963 - 1978) (razvod)
Gloria 2002., travanj, broj: 380
DUNJA VEJZOVIĆ
Dunja Vejzović rođena je 20. listopada 1943. u Zagrebu, gdje je 1966. na Likovnoj akademiji diplomirala grafiku, a na Muzičkoj 1969. pjevanje. Usavršava se u lidu na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu. Debitira u zagrebačkom HNK ulogom Ariela u Šulekovoj operi Oluja. Prvi joj je angažman u nirnberškoj Operi (1971). Debitira 1978. na znamenitom festivalu u Bayreuthu, gdje iduće dvije sezone trijumfira u Parsifalu. Pod Karajanovim vodstvom snima tri velike Wagnerove uloge: Kundry - Parsifal (DGG), Ortrud - Lohengrin (EMI) te Sentu - Ukleti Holandez (EMI) i oduševljava na Uskrsnim festivalima u Salzburgu (1980, 1981, 1984)... Nastupala je na najuglednijim opernim scenama i svjetskim koncertnim podijima: Tannhauser (Metropolitan, 1978), Trojanci (Scala, 1979), koncertna izvedba Le Cid (Pariz, 1981); pod Kleiberovim vodstvom - Wozzeck suite (Beč, 1982), te pod ravnanjem Abbada (London - 1985, Bečka državna opera - 1990). Pod Maazelom nastupa u Requiemu (Cleveland, New York, 1982), slijede Ukleti Holandez (Bečka državna opera, 1983), Suor Angelica (Scala, 1983), Nabucco (Karakaline Terme u Rimu, 1984), Medeja i Salambo (Pariška opera 1986), Alceste pod Eschenbachovim ravnanjem (Stuttgart, 1987), Parsifal u Wilsonovoj režiji (Hamburg - 1990, Houston - 1991), Fierrabras pod Abbadovim ravnanjem (Bečka državna opera, 1990) te Hagoromo, također u Wilsonovoj režiji (Firenca, 1994). Operna je primadona svjetskoga ugleda; osobito se proslavila kao nenadmašna vagnerijanka. Sustavno bogati svoj jednakovrijedan koncertni repertoar i popijevkama Gounoda, Masseneta i Berlioza, Čajkovskog i Rahmanjinova, Schuberta, Schumanna i Brahmsa, Wolfa, Berga i R. Straussa te Granadosa i de Falle. S glazbeno-scenskom družinom VE-RO (Vejzović - Romanowski) utemeljenom 1993. realizira glazbeno-scenska djela koja promoviraju mlade pjevače: operu-oratorij Prikazanje duše i tijela (režija Romanowski) i Giulio Cesare (režija Medvešek). Umjetnica je respektabilne diskografije (EMI, DGG, Virgin Classics...). Unutar VE-RO Visiona objavljuje tonske nosače zvuka: In Memoriam Lovro von Matačić, Winterreise i prvu zbirku autohtonog folklora u Hrvatskoj Ovo je naše najbolje, kao i iscrpnu monografiju na 216 stranica s više od 300 fotografija i CD-om s presjekom njezinih interpretacija (1966-2004). Od godine 1995. bavi se i pjevačkom pedagogijom, prenoseći svoje golemo umjetničko iskustvoi mladim naraštajima (Graz 1996/97, Zagreb 1995-2000). Danas je profesorica na Hochschule f9Fr Musik und darstellende Kunst u Stuttgartu.
Dunja Vejzović je osnivački član svjetskog kluba Soroptimist Zagreb od 1995. Danas u istom klubu u Stuttgartu sudjeluje u mnogim humanitarnim i angažiranim projektima. Kroz tvrtku VERO Vision, uz HNK, inicijator je i organizator Hrvatskog natjecanja za stipendiranje mladih profesionalnih pjevača. Predsjednica je Društva Richarda Wagnera Zagreb (2005).
Dobitnica je prestižne nagrade Orph8Ee dABor - Fany Heldy za snimke Kundry (1981-82) te Ortrud (1984), kao i Milke Trnine (1982), Vladimira Nazora (1983), Orlanda (1989) te Josipa Štolcera Slavenskog (1993). Nositeljica je odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996). Primila je brojne nagrade Porin (za najbolju vokalnu izvedbu, za najbolju solističku ili komornu izvedbu te za album godine) kao i Porina za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (1999).
Dunja Vejzović rođena je 20. listopada 1943. u Zagrebu, gdje je 1966. na Likovnoj akademiji diplomirala grafiku, a na Muzičkoj 1969. pjevanje. Usavršava se u lidu na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu. Debitira u zagrebačkom HNK ulogom Ariela u Šulekovoj operi Oluja. Prvi joj je angažman u nirnberškoj Operi (1971). Debitira 1978. na znamenitom festivalu u Bayreuthu, gdje iduće dvije sezone trijumfira u Parsifalu. Pod Karajanovim vodstvom snima tri velike Wagnerove uloge: Kundry - Parsifal (DGG), Ortrud - Lohengrin (EMI) te Sentu - Ukleti Holandez (EMI) i oduševljava na Uskrsnim festivalima u Salzburgu (1980, 1981, 1984)... Nastupala je na najuglednijim opernim scenama i svjetskim koncertnim podijima: Tannhauser (Metropolitan, 1978), Trojanci (Scala, 1979), koncertna izvedba Le Cid (Pariz, 1981); pod Kleiberovim vodstvom - Wozzeck suite (Beč, 1982), te pod ravnanjem Abbada (London - 1985, Bečka državna opera - 1990). Pod Maazelom nastupa u Requiemu (Cleveland, New York, 1982), slijede Ukleti Holandez (Bečka državna opera, 1983), Suor Angelica (Scala, 1983), Nabucco (Karakaline Terme u Rimu, 1984), Medeja i Salambo (Pariška opera 1986), Alceste pod Eschenbachovim ravnanjem (Stuttgart, 1987), Parsifal u Wilsonovoj režiji (Hamburg - 1990, Houston - 1991), Fierrabras pod Abbadovim ravnanjem (Bečka državna opera, 1990) te Hagoromo, također u Wilsonovoj režiji (Firenca, 1994). Operna je primadona svjetskoga ugleda; osobito se proslavila kao nenadmašna vagnerijanka. Sustavno bogati svoj jednakovrijedan koncertni repertoar i popijevkama Gounoda, Masseneta i Berlioza, Čajkovskog i Rahmanjinova, Schuberta, Schumanna i Brahmsa, Wolfa, Berga i R. Straussa te Granadosa i de Falle. S glazbeno-scenskom družinom VE-RO (Vejzović - Romanowski) utemeljenom 1993. realizira glazbeno-scenska djela koja promoviraju mlade pjevače: operu-oratorij Prikazanje duše i tijela (režija Romanowski) i Giulio Cesare (režija Medvešek). Umjetnica je respektabilne diskografije (EMI, DGG, Virgin Classics...). Unutar VE-RO Visiona objavljuje tonske nosače zvuka: In Memoriam Lovro von Matačić, Winterreise i prvu zbirku autohtonog folklora u Hrvatskoj Ovo je naše najbolje, kao i iscrpnu monografiju na 216 stranica s više od 300 fotografija i CD-om s presjekom njezinih interpretacija (1966-2004). Od godine 1995. bavi se i pjevačkom pedagogijom, prenoseći svoje golemo umjetničko iskustvoi mladim naraštajima (Graz 1996/97, Zagreb 1995-2000). Danas je profesorica na Hochschule f9Fr Musik und darstellende Kunst u Stuttgartu.
Dunja Vejzović je osnivački član svjetskog kluba Soroptimist Zagreb od 1995. Danas u istom klubu u Stuttgartu sudjeluje u mnogim humanitarnim i angažiranim projektima. Kroz tvrtku VERO Vision, uz HNK, inicijator je i organizator Hrvatskog natjecanja za stipendiranje mladih profesionalnih pjevača. Predsjednica je Društva Richarda Wagnera Zagreb (2005).
Dobitnica je prestižne nagrade Orph8Ee dABor - Fany Heldy za snimke Kundry (1981-82) te Ortrud (1984), kao i Milke Trnine (1982), Vladimira Nazora (1983), Orlanda (1989) te Josipa Štolcera Slavenskog (1993). Nositeljica je odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996). Primila je brojne nagrade Porin (za najbolju vokalnu izvedbu, za najbolju solističku ili komornu izvedbu te za album godine) kao i Porina za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (1999).
I Dunja Vejzović, rođena u Zagrebu 20. listopada 1943, počela je karijeru još kao studentica Muzičke akademije, nastupom u ulozi Vještice u operi Ivica i Marica Engelberta Humperdincka u produkciji Akademije 20. svibnja 1968. Prva velika uloga u angažmanu u HNK bio joj je 1970. Ariel u Oluji Stjepana Šuleka. Nakon jednogodišnjeg angažmana u Zagrebu i jednogodišnjeg usavršavanja u Stuttgartu došla je 1971. u Nürnberg, gdje se oblikovala u snažnu, sasvim posebnu umjetničku osobnost, i svojom Azucenom u Trubaduru u režiji Hansa Neuenfelsa 1974. na sebe skrenula pozornost glazbene javnosti. Po odlasku iz Nürnberga 1978. dvije je godine provela u angažmanu u Frankfurtu i nastavila strelovit uspon u vrh svjetske operne reprodukcije. Od 1980. slobodna je umjetnica. Tri je godine, od 1978-1980. u hramu Wagnerove umjetnosti na Bayreuthskim svečanim igrama pjevala njegovu kultnu ulogu Kundry i postala njezina vodeća svjetska interpretkinja. Pod ravnanjem Herberta von Karajana s Berlinskom filharmonijom snimila je za velike gramofonske tvrtke DGG i EMI tri cjelovite Wagnerove opere Parsifala, koji je dobio Grand Prix du Disque, Lohengrina i Ukletog Holandeza. Ona sama dobila je nagradu Orphée d’or (Zlatnog Orfeja). Bila je protagonisticom premijera u Bečkoj državnoj operi, Scali, pariškoj Velikoj operi. U zenitu svoje vagnerijanske afirmacije poželjela je prijeći u sopranski fah i talijanski belkantistički repertoar nastavljajući njegovanje francuskoga, koji joj osobito dobro leži. U Zagreb se vratila kao gošća 1980. i oduševila svojom Adalgisom u Normi. Slijedile su izvrsne Abigaille u Nabuccu i Massenetova Thér#se. Godine 1986. počela je surađivati s avangardnim redateljem Robertom Wilsonom, koji je znatno utjecao na njezina dalja promišljanja što je svrstavaju u red onih umjetnica operne scene koje se ne mogu ničemu pokoriti i uvijek iznova nečim iznenađuju. Zanimljiva osobnost, vrhunske muzikalnosti i iznimnih vokalnih mogućnosti, posljednja je u nizu velikih hrvatskih umjetnika koji su nastupali na najvećim svjetskim opernim scenama.http://www.matica.hr/Vijenac/vij219.nsf/AllWebDocs/prilog
subota, 22.07.2006.
Ella Dvornik
OSNOVNI PODACI
ime: Ella
prezime: Dvornik
spol: žensko
datum rođenja: 23.12.1990
zanimanje: učenica
trenutno prebivalište: Zagreb
tata: Dino Dvornik (r.20.08.1964 u Splitu)
mama: Danijela Kuljiš-Dvornik (r.1967) (vj. u Splitu 12.08.1989-) blog
deda: Boris Dvornik (r.06.04.1939 u Splitu)
baka:Diana Dvornik (vj.28.12.1962)
stric: Dean Dvornik (r.27.02.1963 u Splitu)
e-mail: ellica(at)net.hr
Jutarnji list 12.02.2006
blog
Dvornikovi
Video
http://antielladvornik.blog.hr/arhiva-2006-01.2.html
Ella Dvornik
Ella kao Kelly Osbourne
Ona mrzi fancy stvari, markiranu odjeću, ne voli šik mjesta i ne želi biti fina mamina curica. Sa svojim starcima napravila je reality show, a i bez njega, njoj zabave ne nedostaje...
Umjesto da nosi sjajilo na usnama, ona će oči istaknuti crnom olovkom, a umjesto da lijepo pospremi svoj ormar, nogom će u njega nagurati stvari i zalupiti vratima. Tako bi se najjednostavnije mogla opisati Ella Dvornik, hrvatska Kelly Osbourne koja je, bez obzira na to što je u sjeni poznatih roditelja, sve samo ne fina djevojčica. Pohađa srednju privatnu školu primijenjenih umjetnosti, sama šije odjeću, naravno tamnih boja, obožava tetovaže, nosi one napravljene kanom, strast joj je dopisivanje e-mailom, izlasci s frendicama... Upoznaj Ellu Dvornik iz showa Dvornikovi, koji se počeo prikazivati na RTL Televiziji.
Teen: Da se s nekim, koga ne poznaješ, trebaš naći ispod sata, kako bi se opisala?
Ella: Crna kosa u rapsovima (ili pramenovi omotani vunom), crna jakna s natpisom Fuck You na leđima, oko rukava crvena, plava, žuta i crna boja, zelene hlače (gestapo stil), zelene Vans tenisice sa žutim v, smeđe oči, zelena palestinka i maskirne bisage s bedževima i prišivcima. Pa eto, nadam se da bi me ta taj netko prepoznao.
Teen: Upisala si srednju umjetničku školu. Za koju si granu umjetnosti posebno talentirana?
Ella: Najviše volim crtati, i to ugljenom i olovkom. Ne volim crteže u boji jer imam problema s bojama, pa to ispadne katastrofalno. Ovako, olovkom i ugljenom, koliko god ružno ispalo, ipak je dobro.
Teen: Vidjela sam da si sašila hlače. Šiješ li inače svoju odjeću?
Ella: Ma, obožavam izvoditi neke ludosti od svoje odjeće. Trudim se ipak biti drukčija. Ne izgledam kao da slušam neku određenu glazbu i, unatoč tome što drugi govore, ja sam ja, i baš to me čini posebnom. Uvijek naiđem na neku manu na odjeći, imam svoju viziju kako to treba izgledati pa su intervencije potrebne.
Teen: Koji stil u odijevanju voliš?
Ella: Najviše mi se sviđaju rastafarijanci. Oni su svoji uvijek drukčiji, s nekim čudnim modnim detaljima, i vrlo me veseli kada vidim takve ljude na cesti. Volim vidjeti različite ljude, ma kojoj grupi pripadali. Ne volim uniformiranost i jednoličnost u odijevanju.
Teen: Što misliš o curama koje nose šminkerske stvari?
Ella: Zašto ne? Mislim da bih vjerovatno i ja to nosila da mi starci povraćaju novce, zar ne? Ne želim biti dvolična, mislim, tko zna što bi tada bilo! Nemam ništa protiv takvih cura, samo da se ne osjećaju uzvišeno i bolje od tzv. običnih ljudi. Nemam ništa ni protiv tih razvikanih modnih kreatora, oni su majstori svoga zanata. Sigurno se i kod njih mogu naći fine i otkačene stvari. Stvar je u tome kako to neko nosi.
Teen: Tko su tvoji životni uzori?
Ella: Pa, ne znam... Hmmm... Inače ljudi koji počnu ni iz čega i završe na visokoj nozi. Takvi ljudi stvarno imaju ono nešto u sebi, a opet, isti su kao i ostali jer su ipak i sami bili nekad 'obični' ljudi. Mislim da oni znaju cijeniti novac i snaći se u situacijama i kad ga imaju i kad ga nemaju.
Ako ti se svidio show Dvornikovi i ako ti je Ella cool, sve o njoj pročitaj
http://teen.revije.hr/Stars.aspx?id=33
Matteo Cetinski, pjevač i TV voditelj
OSNOVNI PODACI
ime: Matteo
prezime: Cetinski
spol: muško
datum rođenja: ??
zanimanje: pjevač i TV voditelj
trenutno prebivalište: Zagreb
Audio
Nenadani susret u KoprivniciNAKON AMERIKE, MATTEO U KOPRIVNICI
Mattea Cetinskog i danas mnogi pamte po hitu Arrivederci signorina, ali je znan i kao mlađi brat poznatijeg pjevača Tonija Cetinskog. No Matteo već dugo nije u pjevačkim vodama. Nakon završenog magisterija u Americi, vratio se u Hrvatsku i započeo s vlastitim biznisom. Prošloga tjedna Mattea smo zatekli u Koprivnici kada nam je otkrio da se namjerava baviti produkcijskim poslovima, a usto i novim projektom kojeg je prezentirao i u koprivničkoj Podravci. Radi se o audio cd vodiču koji će već ovoga ljeta biti od iznimne pomoći stranim, ali i domaćim turistima na Jadranu. Iako u vlastitoj nakladi, njegov vid privatnog audiovodiča podržalo je i Ministarstvo turizma koje je zainteresirano za ovakav vid turističke promocije. Radi se o prvom vodiču takve vrste na hrvatskom tržištu ali i šire. Audio cd vodič trebao bi biti privlačan proizvod za osam milijuna stranaca koliko je prošle godine posjetilo Hrvatsku, no dobro će doći i domaćim gostima koji prvi puta posjećuju neko turističko odredište. Uz CD na kojem se nalaze informacije o svim znamenitostima određenoga kraja, turist dobiva i knjižicu sa servisnim informacijama. Na engleskom, njemačkom, talijanskom i hrvatskom jeziku izići će audio vodiči za sedam regija na Jadranu, a u pripremi su i vodiči na češkom i poljskom jeziku. Turist će na ovaj način zapravo imati privatnog vodiča kojeg će slušati kada i koliko želi. Kada se nađe pored neke znamenitosti, u svojem automobilu ili pak na discmanu turist može od svojeg privatnog vodiča čuti sve relevantne podatke o nekoj kulturnoj građevini, restoranu, disko klubu, vinskoj cesti i slično.
- Mnogo sam dosad putovao, no još nigdje nisam vidio ovakvo nešto. Sada je projekt audio cd vodiča u procesu zaštite i mogao bi biti autentični hrvatski proizvod, rekao nam je Matteo Cetinski. Novi hrvatski proizvod svakako će biti primamljiv i hrvatskim oglašivačima s kojima je Matteo pregovarao i u Koprivnici. Ne sumnjamo da će ovaj projekt uspjeti, a usto što će se distribuirati po svim hrvatskim turističkim mjestima, naći će se i kod hrvatskih turoperatora u inozemstvu.
Matteo Cetinski je nakon svoje glazbene karijere, koju ne isključuje ni u budućnosti, diplomirao masovne komunikacije u Bologni, a potom je magistrirao na Media Studies u New Yorku. Kako nam je rekao, studij i magisterij bili su za njega vrijedno iskustvo i poticaj za posao u Hrvatskoj. Tijekom boravka u New Yorku radio je producentske poslove na talk show-u u televizijskoj kući NBC gdje je imao prilike surađivati sa svjetski poznatim pjevačima Eltonom Johnom, Alanis Moriset, Lenny Kravtizom, Aliceom Keys, dok je na akademiju imao čast susresti se s poznatim glumcima Richardom Gereom, Kevinom Costnerom, Bruceom Willisom te Jesiccom Parker, popularnom Carrie iz serije Sex i grad. Hoće li upravo ona kojim slučajem biti kolumnistica u časopisu kojeg Matteo također ovih dana pokreće nije nam želio otkriti, kao ni detalje tog novog projekta. Detalje je obećao za sljedeći susret...
A. S.
Na snimci:
Matteo Cetinski u Koprivnici se susreo i sa svojim višegodišnjim prijateljem Nenadom Marincem
Broj 16. 25.04.2003
Glas Podravine i Prigorja
Aleksandra Broz, kazališna redateljica
OSNOVNI PODACI
ime: Aleksandra
prezime: Broz
spol: žensko
datum rođenja: 08.06.1961 u Puli
zanimanje: kazališna redateljica
trenutno prebivalište: Pula
veza: Livio Bolković (2001-
1.suprug:Ranko Zidarić (1994-2000) (razvod)
kci: Sara Zidarić (r. 1994)
svekrva: Danica Zidarić
svekar: Kruno Zidarić
Adresa:
Istarsko narodno kazalište - Kazališna kuća Pula
Matka Laginje 5
52100 PULA HRVATSKA
Phone: +385 (52) 212 677
Phone: +385 (52) 381 835
Fax: +385 (52) 214 303
e-mail: ink@ink.hr
URL: http://www.ink.hr
Gloria 2004., studeni, broj: 515
Ekskluzivno: Saša Broz Titova unuka
Moj otac je poneo krst
Htela je da bude balerina, ali je sada u Hrvatskoj poznati režiser. Iz prvog braka ima ćerku. S novom ljubavi živi u stanu svog oca Miše koji je upravo postavljen za ambasadora u Indoneziji
Pedeseti jubilarni filmski festival u Puli je protekao u znaku koječega, o čemu smo već pisali, ali mu je svoj pečat dala i Saša Broz, režiser. Ona je osmislila i postavila svečano otvaranje i zatvaranje smotre. Dva spektakla ispunjena igrom, glumom, vatrometom i video-bimovima, glumačkim legendama, kaskaderima na motorima i sa još mnogo uzbudljivih tačaka učinili su Sašu jednom od zvezda ovogodišnjeg festivala.
(NASTAVAK SA PRVE STRANE)
Naravno, ona nije zanimljiva samo kao umetnik već i po porodičnom nasleđu. Saša je unuka Josipa Broza Tita. U Hrvatskoj je dosta poznata po svojim pozorišnim predstavama, ali ne i kod nas. Pre nego što smo seli da razgovaramo u jednoj lepoj pulskoj bašti, saznali smo da je Saša emotivno vezana za ovaj pulski region gde je njen deda imao kuće (na ostrvima Vanga i Brioni) i gde je sa njim kao devojčica dolazila na filmski festival.
Hrvatski džet-set
Rođena je 1968. godine. Iz prvog braka sa glumcem Rankom Zidarićem ima osmogodišnju ćerku Saru. Razveli su se posle šest godina. Oktobra prošle godine, posle premijere njenog komada "Velika očekivanja", predstavila je hrvatskoj javnosti novu ljubav. To je inženjer mašinstva, biznismen i političar iz Pule četrdesetpetogodišnji Livio Bolković.
To nam nije bilo teško da saznamo jer se usred festivala na naslovnoj strani jednog časopisa pojavila, ne neka glumica ili vedeta, već baš ona, Saša Broz, sa svojim dečkom. Da li to naša sagovornica pripada hrvatskom džet-setu?
– Ne dao Bog – odmah će Saša kojoj čak ni takve stvari ne mogu skinuti osmeh sa lica. – Svaki put se nasankam na istu stvar. Neki novinari sa kojima sam dobra dođu mi na predstavu pa onda poslije sjede sa mnom kao što vi sada sjedite. Tada im dozvolim da uđu u moj privatni život koji sam ja dosta dobro držala po strani dvije godine, misleći da neće iskoristiti moju, ponekad, naivnost.
Saša je tužna zbog toga jer ne bi volela da je ljudi doživljavaju kao deo sadašnjeg hrvatskog džet-seta.
U pulskoj areni ovog leta
– Ja sam jedno normalno stvorenje i ne bih se htjela u to uklopiti jer bi onda izgubila taj neki prefiks slobodnog umjetnika. Ne kažem da kao slobodni umjetnik moram imati neki jadni džeparac, biti sva jadna, poderana, sa nekim ludim idejama pa da se kaže: "Gle, ova je opaljena u glavu, sigurno je dobar umjetnik". To je jedna kriva predodžba. Pored toga, moj se dragi ne bavi umjetnošću i ne bi voljela da i njega uvlače u to.
Kad bolje razmisli, Saša je sigurna da nije deo tog "in" društva:
– Ja i ne znam šta je to u Hrvatskoj džet-set. Vani on postoji, a kod nas je šačica ljudi sebe tako nametnula jer je to jedino čime oni, preko petparačke žute štampe, mogu zainteresovati širi krug ljudi. Znam dosta ljudi iz kruga prijatelja mojih i mojih roditelja koji su imućni, na visokim pozicijama i koji bi realno mogli biti džet- set, ali njih nikada nećete vidjeti na mjestima u Hrvatskoj gdje se navodno, skuplja neki džet-set. Oni mirno žive svoj život i uspjeli su unovčiti svoj intelekt što je u poslednje vrijeme kod nas, a pretpostavljam i kod vas, vrlo teško. Ja bih bila sretna kada bi u ovoj zemlji sveučilišni profesori, akademici ili vrhunski umjetnici bili džet-set. Ako ne ja, nadam se da će moje dijete to doživjeti.
Revolt zbog vize
Dete o kome govori zove se Sara i ima osam i po godina. Saša se nada da Sara neće biti umetnica.
– Htjela bih samo da bude sretna, zdrava i da se bavi nekim vrlo, vrlo unosnim zanimanjem. Zato je nju mama za sada usmjerila na tenis.
Znači, sprema se nova Iva Majoli?
– Molim vas, kakva Iva, pa mi smo već na Kurnjikovoj – smeje se Saša i dodaje: – Već sam se uplašila jer mnogo voli crtati. Jednu slikaricu teško da ću moći hranit dugo, osim ako ne nađe bogatog muža. Ona je živo dijete, a svi mi kažu da će Sara sigurno biti umjetnica jer živi nekakav svoj svijet. Pošaljemo je mi na teniski kamp. Dosta to platimo i pitamo trenera je li Sara napredovala, a on odgovara: "Da. Ako usred meča ugleda neki cvijet, ona baci loptu i reket i ide ga mirisati". Dok je ona meni vesela i zdrava, to je najbitnije. Zašta god da se odluči ja ću je podržati. Ima na to prava isto kao što sam ga ja iskoristila kod svojih roditelja.
Sašin otac je Titov sin Miša Broz. Čuli smo da će biti hrvatski ambasador u Indoneziji?
– On je prvo pet godina bio opunomoćeni ministar za gospodarska pitanja u hrvatskom veleposlanstvu u Moskvi. Potom je isti posao radio dvije godine u Kairu poslije čega je u istom gradu bio otpravnik poslova. Nedavno je imenovan našim novim veleposlanikom u Indoneziji.
Mišina supruga i Sašina majka je u Londonu specijalizirala:
– Ona je ortodont i protetičar, ali otkako je moj tata otišao u diplomatiju, ona ga prati. Bila je i ravnatelj Sveučilišne bolnice u Dubravi.
Naša sagovornica ima i brata Andreja koji je po zvanju magistar ekonomskih nauka (diplomirao na Plehanovu sa 23 godine i sada se bavi kompjuterima i softverima). Scenograf Dragutin Broz, čije se ime našlo na listi onih koji su pravili otvaranje i zatvaranje pulskog festivala, nije Saši nikakav rod, ali kao da jeste!
– On je naš najpoznatiji televizijski redatelj i moj prijatelj. Slučajno smo se upoznali prilikom mog prvog angažmana na "Dori", dodjeli glumačkih nagrada. Kada su mi rekli da će mi scenografiju raditi Dragutin Broz, pala sam na pod od smijeha. Mislila sam da me zafrkavaju. Kada smo se upoznali, on mi kaže "Broz", a ja njemu "Broz". To je bio prvi Broz koji mi se tako predstavio, a da nije moj rođak. Od tada je on moj suradnik na svakom projektu.
Koga još od rodbine, sa Titove strane, Saša ima u Hrvatskoj?
Mala Saša u krilu
dede Josipa
– Ima još jedan Titov unuk koji se zove Eduard Broz. On ima tiskaru i neki samostalan posao. A Joško i Zlatica, oni su u Beogradu. S njima se vidimo. Dolazili su u Moskvu kod mojih, Zlatica je bila i u Kairu. Zapravo, moj tata je bliži sa njima nego što je bio sa svojim pokojnim bratom Žarkom koji je umro 1995. godine. On je bio mnogo stariji od mog tate.
Podsećamo: tu je i Jovanka Broz. Da li Saša prati i ono što se dešava sa njom?
– Ne mnogo. Ja sam tu ženu vidjela samo jednom, na pogrebu svog djeda. Ona nikada nije bila prisutna ni na kojem našem druženju. Ja imam svoju baku.
Dolazi li na Titov grob?
– Znate što, za vrijeme rata je to bilo gotovo nemoguće. To je bila čak stvar sigurnosti za moje roditelje. Ja sam poslednji put na njegovu grobu bila devedesete godine. Od tada svake godine na njegov rođendan mi pohodimo djedovu rodnu kuću u Kumrovcu. Mislim da sjećanja na neku dragu osobu čovjek nosi u sebi i da ona nisu vezana za grob. Ove godine smo htjeli doći u Beograd, ali smo bili revoltirani tom odlukom da se nekakve vize uvode. Naš stav je bio da ne idemo i smatramo da granice trebaju biti drugačije regulirane.
Cena prezimena
Kako se oseća Titova unuka kada u Pulu iz Zagreba stižu neka "uputstva" da festival treba da smanji doživljaj sa njenim dedom, Jugoslavijom i srpskim glumcima?
– To ne bih htjela komentirati.
To je bilo jedino što Saša nije htela da komentariše. O svemu drugom priča otvoreno. Lokalni mediji je često pitaju i da li bi se možda bavila politikom?
– Uvijek im kažem da me to ne zanima jer ovo nije pametno vrijeme za bavit se politikom. Moje je mišljenje da je imidž političara kod nas trenutno veoma loš. Zašto bih ja sebe trošila u takvom poslu kad postoji nešto što me uistinu veseli i što volim raditi? I uspjem dobro od toga živjeti, što nije nebitno. Tri godine sam već rastavljena, živim sama sa svojim djetetom pa mi je i te kako bitno da ono ima apsolutno sve što mu treba.
Nesuđena balerina, Saša Broz je u Hrvatskoj napravila zavidnu karijeru.
– Imala sam dvogodišnju stipendiju u Moskvi, ali sam nakon prve godine imala težu ozledu koja se poslije često ponavljala i nanosila mi bol. Više nisam mogla uživati u igri. Završila sam tu koreografsku akademiju i onda se vratila u Zagreb i upisala režiju.
Do sada je Saša postavila desetak pozorišnih predstava ("Ljubav" Marija Šizgala, "Poljubac žene pauka", "Velika očekivanja", "Saloma", "LJubavna pisma Staljinu"...), a pored toga je režirala mnoge svečanosti, dodele nagrada, crtane filmove pa čak i političke izborne kampanje.
– Imala sam sreću raditi kad sam htjela, s kim sam htjela i što sam htjela. Samo komad "Negdje daleko" sam radila po tekstu koji su mi drugi ponudili i on mi je najmanje drag. Pokušavali su mi razne tekstove podvaljivati, nudili velike pare da ih režiram, ali sam rađe bila spremna tri mjeseca se spremati za jedan pošteni projekt nego odrađivati nešto ljevom rukom.
Film i Saša su se do sada uzajamno izbegavali.
– Ja sam u prvom redu kazališni redatelj. Pored toga, kvalitet hrvatskih filmova danas i njihov status nisu takvi da bi mogli motivirati. Zašto da radim nešto što neće imati publiku da ga gleda? Meni je još mnogo lakše dovuć ljude u kazalište.
Koliko joj je prezime Broz pomoglo ili odmoglo u poslu i životu nije sigurna, ali Saša sasvim iskreno govori:
– Mislim da sam imala sreću što sam uvijek bila okružena ljudima koji su gajili duboki pijetet i cijenili ono što je moj deda napravio. Posebno ovdje u Puli, to vam ne moram ni reć. Ono što vam mogu reć najiskrenije jeste da se ovdje osjećam kao kraljica. Bilo je perioda kada nije bilo jednostavno. Najviše zla su mi naneli novinari koji su, blateći prezime Broz, sebi htjeli podići cijenu. Njih više nema, nestali su ili su to osobe koje se sad tako ljepe za mene da ih se vrlo teško mogu otarasiti. Ali, ja se nisam promijenila. Imam iste prijatelje kao i prije deset godina. Koliko sam radila tada, radim i sada. Ne mogu reći da je meni nešto bilo uskraćeno. Mislim da je veći križ poneo moj otac dok je mene to preskočilo.
Poklon od dečka
Sa toliko posla koji je sustiže jedan za drugim, Saša ne mora da brine za budućnost. Ni za sadašnjost. Otvoreno i duhovito priča o onome što ima i onome što nema.
– Nemam nikakvu kuću niti svoj stan. Moji roditelji već deset godina žive vani i u Zagrebu provode maksimalno jedan mjesec godišnje. Ove su bili nešto duže jer svaki put kada diplomata mijenja mandat, mora provesti najmanje šest mjeseci u svom ministarstvu. Pošto moji roditelji imaju stan u elitnom delu Zagreba, mislim da bi bilo idiotski da kraj 150 kvadratnih metara, gdje živim sama sa djetetom, idem iznajmljivati nešto.
Ubrzo otkrivamo da Saša i Sara u stvari nisu same u tom stanu:
Saša sa dečkom Livijom Bolkovićem i roditeljima
– Imamo i jednog perzijskog mačka koji se zove Pupi i koji je prekrasan. Jedino se mora paziti da nemaš nešto tamno obučeno jer zna ostaviti tragove. Roditelji imaju i dva psa i kada oni dođu, puna nam je kuća ljudi i životinja.
Shvatajući da naš razgovor počinje da liči na popunjavanje poreske prijave, Saša nam sama dodaje:
– Imam svoj auto "tojotu korolu", motor jedan koma šest, sa kompletnom opremom i klimom!
– O, pa Vi se baš razumete u mehaniku...
– Ma ne razumem se uopće. Friški sam vozač. Počela sam voziti iz vlastite potrebe nakon što sam se rastala od muža kako bih se mogla prevesti svugdje gdje treba. Auto je odabrao moj dečko, a ja sam ga kupila. Svojim sredstvima, što je vrlo bitno.
Kad smo kod tehnike, primećujemo na stolu i Sašin mobilni telefon čudnog oblika. Kao neka mini-podmornica, kažemo. Kroz smeh ona odgovara:
– Dajte, čovječe, nemojte me zafrkavati. To je najnovija "motorola", poklon od dečka. Imam još jedan. On je u torbi. Tajna linija.
Nekoliko puta se Saša javila na telefon tokom našeg razgovora. Uvek je razgovarala nasmejana i delovala je vrlo optimistično. Da li je to zbog sunca u Puli ili je uvek takva?
– Mislim da sam dosta vedra osoba, volim se zabavljati, volim se nasmijati. Sad sam toliko sretna zbog otvaranja festivala da biste me teško mogli uhvatit u nekom lošem raspoloženju. Nemam razloga biti nezadovoljna: bavim se poslom koji volim, dobro mi ide, osobe do čijeg mi je mišljenja stalo cijene to što radim i to je najbitnije. Imam podršku svog dragog bez koje ne bih mogla tako hrabro ići dalje. Roditelji mi dosta pomažu u svemu, curica mi je ljepa, velika, krasna. Imam dobre prijatelje i to je mnogo razloga da čovjek bude zadovoljan i da nije tmuran. Mislim, nije jednostavno, ali ne vidim nikakve koristi u tome da kukam okolo i otežavam situaciju sebi i bliskim ljudima.
Ipak je za vreme otvaranja festivala nervozno trčkarala po Areni i zabrinuto gledala koliko umetnici ostvaruju njene zamisli. Da li je zadovoljna?
– Imala sam strašnu tremu, ali je sve bilo kako sam planirala. Htjela sam napraviti jedan ljepi, topli prijem i feštu za ljude koji su poslednjih pedeset godina značili nešto ovom gradu, filmu ili toj Areni. Cijela večer je trebalo biti omaž našim domaćim glumcima i mislim da je to tako bilo.
Kada kažete domaćim mislite na...
– Mislim sa svih prostora koji su bili poslednjih pedeset godina. Volela bih da je došlo više ljudi, ali nažalost, ja nisam bila sama koja je predlagala listu uzvanica. Ona je prolazila još stepenica iznad mene, tako da uz nužne korekcije, ja sam dobila sve što sam mogla dobiti.
Srđan JOKANOVIĆ
Snimio Željko SINOBAD
Paola Poljak, model
OSNOVNI PODACI
ime: Paola
prezime: Poljak
spol: žensko
datum rođenja: 23.04.1982
zanimanje: model
trenutno prebivalište: Zagreb
veza: Dominik Sedlar
sestra: Alda Poljak (r.23.04.1987)
24 sata
http://zapresicanka.mojblog.hr/arhiva.aspx?year=2006&showfull=true&month=4
NOVA “LOTO” DJEVOJKA HTV-a TVRDI DA NIJE DOMA U VRIJEME
KAD IDE “EXKLUZIV” S NJEZINOM VODITELJSKOM NASLJEDNICOM
PAOLA POLJAK
Sad imam vremena za Mladež HDZ-a
“Čovjek bira najbolje u danom trenutku, meni je to sada Loto 6/45 na Hrvatskoj televiziji. Mnogo toga privuklo me tom poslu, prije svega ljudi iz Hrvatske lutrije; pa i to što se radi o televiziji, što sve ide uživo, a i kratak je format, gdje nema mjesta za grešku. Naravno, privuklo me i to što sad konačno imam vremena za sebe, obitelj, fakultet, prijatelje ...”
Razgovarala Željana MATIJEVIĆ
Snimio Bruno KONJEVIĆ
Paola Poljak (23) nedjeljom sreću dijeli. Znaju to svi revnosni HTV-ovi loto igrači, oni “6/45”. Nakon Karmele Vukov-Colić, i njezina odlaska na porodiljni, nova “loto” djevojka postala je simpatična Splićanka sa zagrebačkom adresom, i s televizijskim iskustvom čak iz dvije kuće. Najprije Nova TV i “Vremenska prognoza”, potom i RTL Televizija s pripadajućim “Exkluzivom”, a od prije mjesec dana i “loto” uloga na HTV-u. Zacijelo unosna, prije svega u financijskom smislu, no ne baš i za TV karijeru Paole Poljak, koja se sve do “loto šestice”, činilo se tako, kretala uzlaznom putanjom!
Nakon Nove TV i RTL TV-a - “Loto 6/45” na HTV-u. Neki bi rekli s konja na magarca?!
To su ljudi koji se televizijskim poslom nikada nisu bavili. Ili, to je isto kao da ja komentiram neki transfer u sportu. Sve ima svoje razloge, čovjek bira najbolje u danom trenutku, meni je to sada “Loto 6/45” na Hrvatskoj televiziji. Mnogo toga privuklo me tom poslu, prije svega ljudi iz “Hrvatske lutrije”; pa i to što se radi o televiziji, što sve ide uživo, a i kratak je format, gdje nema mjesta za grešku. Naravno, privuklo me i to što sad konačno imam vremena za sebe, obitelj, fakultet, prijatelje ...
Simpatično stvorenje
Žalite li za “Exkluzivom” i uopće RTL Televizijom?!
Žalim samo za ljudima koji su tamo ostali. Prije svih, to su Ivana Paradžiković, Željka Sablić i Maja Perica, moje drage prijateljice.
“Exkluziv” i Vanja Halilović?!
U vrijeme kada ide “Exkluziv” uglavnom nisam doma, rijetko kad to pogledam. A, što se tiče moje nasljednice Vanje Halilović, vrlo je simpatično stvorenje, vidi se da radi na sebi.
Možda “Exkluziv” zbog termina oko 19 sati nije bio baš gledan ni kada ste ga Vi vodili?!
Znam da sam imala svoju publiku, pokazivala su to istraživanja. A to što me nema doma u vrijeme “Exkluziva”, pa nikad nisam doma, uglavnom navečer, kada rado pogledam “Pravdu za sve”.
Rastanak s RTL Televizijom bolan, bezbolan?!
Sve je bilo jako profesionalno. Jednogodišnji honorarni ugovor mi je istekao u lipnju, a novoga projekta nije bilo.
RTL Televizija je imala velikih planova s Vama?!
Zbog promjene uređivačke politike na RTL-u neki projekti ni dandanas nisu krenuli. To je sve što imam reći na tu temu.
Odijelo ne čini čovjeka
Prva radna ponuda, nakon rastanka s RTL-om?
“Hrvatska lutrija” bila je prva, i moja najprihvatljivija opcija. Zbog slobodnog vremena, koje ranije gotovo uopće nisam imala. Sada imam gotovo cijeli tjedan za sebe!
Je li za “loto” djevojku možda ipak najbitniji izgled?!
Kvaliteta je bitnija, važno je da osoba bude profesionalna.
Vaš “loto” styling? Sličan onome u “Exkluzivu” ili ne?!
U “Exkluzivu” je išlo pola torza, dolje trenirka ili traperice, ha-ha-ha ... No, u “lotu” je apsolutno sve bitno: od frizure, make-upa, preko topića, suknje, hlača do čarapa, cipela ...
Nije joj strana “instant lutrija”
Razodjevenost “loto” djevojke?!
Nikad se baš nisam razodijevala, ne volim to ni privatno ni na poslu, nisam u tome opuštena. Decentan dekolte, suknja poviše koljena - da, ali predubok dekolte ili prekratka traka suknja - to ne volim!
Tko Vam određuje styling, “Hrvatska lutrija”, HTV...?!
Stilistica mi je s HTV-a, Lada Gamulin, vrhunska je profesionalka, gušt mi je s njom raditi!
Nakon Nove TV i RTL Televizije, prvi put ste na HTV-u. Komparacija?!
Bile su to privatne i komercijalne TV kuće, dok je HTV svakako televizijski broj jedan u Hrvata!
Na HTV-u ste sada za račun “Hrvatske lutrije”. Buduće prisavske ambicije, honorarne, zaposleničke?!
U slučaju da se ukaže neka prilika, o njoj ću razmisliti, kao i o svakoj do sada. Imam faks, imam još puno obveza u životu, i ne želim se striktno vezati samo uz televiziju!
Iskustva s igračima “lota”, zovu li...?!
Ne, nitko me ne zove. Osim što se u studiju upoznam s dobitnicima koji osvoje igru “joker”. Sretni su zbog dobitka, ali malo ih je i strah TV medija, tako da i nema neke priče.
Igrate li igre na sreću, sportske prognoze..., dobitak?!
Dosta davno, kad bi bili veći iznosi. Kladila se ne bih, no nije mi strana “instant lutrija”, gušt mi je zastrugat’. Što se dobitaka tiče, nisam imala sreće, ha-ha-ha.
Fali joj balet
Sreće ste imali u TV transferima. Kako Vam to uspijeva?!
Valjda trud i rad. Eto, nikad se ne bih uhvatila pjevanja, jer to ne znam. A, mislim da ovo što radim i ne radim baš loše.
S “lotom” imate puno više vremena za sve, zacijelo i za Nacionalni odbor Mladeži HDZ-a, čija ste predsjednica od 2002.?!
Na Novoj i na RTL-u sam bila svakodnevno. Sad sam na televiziji jednom tjedno, oko sat i pol, tako da imam vremena za sve što me interesira u životu, a u to, naravno, spada i Mladež HDZ-a.
Ne žalite za prijašnjom TV minutažom, jer sad ih je tek pet?!
Moj jedini cilj je raditi što bolje, nikada se nisam bavila zbrajanjem minuta!
Žalite li za baletom?!
A, joj, to mi jako fali! Nakon mononukleoze u 4. srednje, i tri mjeseca ležanja, prestala sam s baletom. Istinski mi nedostaje.
Zagrebački studij nutricionizma?!
Nije postojala opcija izvanrednog studiranja, samo redovitog; nisam to uspijevala, zbog Nove TV i RTL-a, gdje sam radila svakodnevno. Pa sam stala na loptu, razmislila o budućnosti, te u Zagrebu odlučila upisati Visoku školu za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti Visokog učilišta Vern. Prezadovoljna sam, preporučiti ću to i svojoj sestri Aldi. Fakultet je trogodišnji, na drugoj sam, prva je sređena - sve petice i samo jedna četvorka!
Ode Paola u poduzetnice?!
To iskustvo i znanje mi neće škoditi.
Početnička trema
Koliko su Vam u životu i u poslu koristili ili škodili raniji izbori ljepote na kojima ste dobro prolazili?!
Pa, koristili su. Zapravo je to bio moj san iz djetinjstva. Šetala sam se po pistama sve dok mi je to bio gušt, nikako, hvala Bogu, životna egzistencija. I, kad mi je to dosadilo, otišla sam. Bilo je to dobro iskustvo; čovjek se nauči na reflektore, kamere, fotografe; a oslobodi se i početničke treme, koja nikako ne smije biti kočnica već, dapače, poticaj! No, ipak mislim da su ključni faktori moje TV karijere znanje, koje mi je prenjela moja majka Viviana, kao i moja “Govornička škola”.
Izbori ljepote opet, jer 23 su Vam tek?!
Ne, nikad više. Prošla je ta faza mog života.
Što Vam je sad najbitnije u životu?
Biti sretna. I, usrećiti ljude oko sebe. Vidjeti osmijeh na njihovu licu.
Neki kažu da je Vaš osmijeh malo kiseo.
O ukusima se ne raspravlja!
Poruka za Dominika Sedlara?!
Ne šaljem mu poruke preko medija, jer sve što želim kažem mu u četiri oka.
TOTALNO DRUKČIJA OD KARMELE
Ljudi će uspoređivati Vas i Vašu prethodnicu Karmelu Vukov Colić. Hoćete li je, možda, i oponašati, slijediti?!
Ljudi uvijek uspoređuju. Ali, mislim da smo Karmela i ja u potpunosti različite. Čast mi je, naravno, nakon takve voditeljice doći na njezino mjesto, jer je riječ o osobi s dugogodišnjim televizijskim iskustvom, i koja taj posao radi jako dobro. Mjesec dana prije negoli sam počela raditi “loto” uživala sam proučavati svaku Karmelinu emisiju, skupiti ono najbolje, iskustva...
Slobodna Dalmacija četvrtak, 17.11.2005.
Tony Cetinski, pjevač
OSNOVNI PODACI 
ime: Anthony
prezime: Cetinski
spol: muško
datum rođenja: 31.05.1969 u Puli
zanimanje: pjevač
trenutno prebivalište: Zagreb
djevojka: Ivana Nobilo (2000-
1.supruga: Antonela Butigan-Cetinski manekenka (r.1976) (25.12.1995-2000) (razvod)
sin: Christian Cetinski (r.08.07.1997)
veza: Ivana Nikolić dizajnerica
mama: Vinka Cetinski
tata: Mirko Cetinski
brat: Matteo Cetinski
http://www.tony-cetinski.com/tony/index.htm
24 sata
wikipedia
Gloria 2005., srpanj, broj: 548
Gloria 2004., srpanj, broj: 496
Gloria 2000., ozujak, broj: 269
Gloria 1999., studeni, broj: 253
Matko Jelavić, Glazbenik-pjevač, skladatelj i instrumentalista
OSNOVNI PODACI
ime: Matko
prezime: Jelavić
spol: muško
datum rođenja: 29.03.1958 u Splitu
zanimanje: Glazbenik-pjevač, skladatelj i instrumentalista
trenutno prebivalište: Split
supruga: Mirjana Jelavić
sin: Marko Jelavić (r. 1983)
sin: Sandro Jelavić (r. 1989)
http://www.matkojelavic.com/index.php
BIOGRAFIJA: MATKO JELAVIĆ
Glazbenik-pjevač, skladatelj i instrumentalista, rođen u Splitu, 29.03.1958. Glazbenu karijeru Matko je započeo kao bubnjar u raznim splitskim skupinama.
Iskustvo nastalo u pratećim grupama pjevača zabavne glazbe, ljetnim hotelskim svirkama, a posebno iz studijskog rada, učinilo je Matka vrsnim i kompletnim glazbenikom. Najznačajnija je iz tog doba, ipak, bila rock grupa "METAK". Ova je grupa svojom glazbom, a osobito angažmanom u tonskom studiju "TETRAPAK", bitno utjecala na stvaranje rock škole u Splitu i Dalmaciji, koja je kasnije iznjedrila neke od najvećih glazbenih zvijezda Hrvatske. METAK danas uživa status kult - grupe, a dva objavljena albuma "U TETRAPAKU", "RATATATATIJA", te singlovi DA MI JE BITI MORSKI PAS, ONA IMA SVOJU DRAGU MAMU i ŠIJAVICA smatraju se neprolaznim ostvarenjima. Nakon razlaza grupe, Matko počinje pisati skladbe za druge pjevače.
Njegov se skladateljski angažman uglavnom temeljio na Splitskom festivalu, tada najpopularnijem festivalu zabavne glazbe u zemlji. Od 1983 – skladba USPAVANKA (za Dalibora Bruna), preko niza skladbi po raznim festivalima, do 1987 – DOBRA VEČER PRIJATELJI (za Mila Hrnića), pjesme koja je otvorila novo poglavlje u karijeri Matka Jelavića. II nagrada publike i grand prix stručnog ocjenjivačkog suda za ovu pjesmu lansirale su autorski dvojac Matko Jelavić-Zvonimir Stipičić Miš kao jedan od najuspješnijih tandema hrvatske zabavne glazbe. Naravno, pravi uspjesi slijede od 1988 godine i dalje, kad se Matko prihvatio i uloge interpretatora vlastitih pjesama. Primajući nagrade za skladbu DOBRA VEČER PRIJATELJI 1987 na Split festivalu, Matko je otpjevao samo nekoliko stihova, na veliko odobravanje publike.
Godinu dana kasnije, 1988, na istom festivalu, Matko Jelavić kao debitant nastupa sa skladbom MAJKO STARA. Rezultat je bio iznenađujuće uspješan. Toliko, da se ni prije ni poslije ne pamti takav početak jedne samostalne pjevačke karijere. I nagrada publike na Splitu 88, nagrada za debitanta, nagrada za najveći hit tadašnje Jugoslavije za 1988 godinu, prodano preko 600.000 nosača zvuka, prvi solo album prodan u zlatnom tiražu, te ogroman broj Matkovih koncerata u zemlji i inozemstvu samo su neki od rezultata tog prvog pjevačkog nastupa. Bez obzira na to koliko imao uspješnih skladbi kasnije, MAJKO STARA kao jedan od najvećih hrvatskih hitova svih vremena, bila je i ostati će zaštitni znak karijere Matka Jelavića. I danas, 16 godina kasnije od prvog izvođenja te skladbe, ona nepromijenjenim intenzitetom dira srca publike gdje god da se izvede.
Kao iskusan glazbenik, Matko se stalno trudi da svaka nova pjesma bude različita od prošle, znajući da samo nove ideje osiguravaju pozornost najšire publike. Na ovim stranicama možete preslušati neke od najuspješnijih skladbi, koje će vas uvjeriti u vjerodostojnost prijašnje tvrdnje.
Ono u čemu je Matkova glazbena karijera različita od većine ostalih je upravo Matkova samostalnost, bilo u poslovnom bilo u umjetničkom smislu. Ne pripada nijednom "klanu", ne ovisi o brojnim zakulisnim igrama, niti o volji nekog skladatelja kad će i kakvu pjesmu dobiti. Naravno da takav stav ima i nedostataka, ali Matko je uvjeren da sloboda stvaranja i kreativnost traži neovisnost od bilo kakvih poslovnih lobbya, a posebno od od modnih glazbenih trendova. Iskrenost, osjećajnost i raskošna melodika uvijek će ostati glavne značajke u pjesmama Matka Jelavića.
http://www.crosingers.com/matkoinfo.html
Ana Sasso
OSNOVNI PODACI
ime: Ana
prezime: Sasso
spol: žensko
datum rođenja:1963
zanimanje:
trenutno prebivalište: Split
2.suprug: Igor Franceschi (??.12.2001-)
1.suprug: Nenad Teklić-"Baro" (razvod)
mama:Stojka Sasso
otac: Božidar Sasso
brat: Lovre Sasso
snaha: Virna Sasso
necakinja: Ema Sasso
sestra: Sandra Plančić
zet: Toni Plančić
necak: Damjan Plančić
svekrva: dr.Kitica Frenceschi
svekar: dr.Vjekoslav Frenceschi
svak: prof. dr. Joško Paladino
zaova: Zrinka Paladino
svak: Draško Franceschi
zaova: Vlast Franceschi
http://www.imdb.com/name/nm1564355/
http://www.nacional.hr/articles/view/25274/
ISPRAVAK
Ana Sasso: Spremna sam se podvrgnuti testovima na drogePiše: Nacionalova redakcija
19.05.2006. 12:05 Ana Sasso-Franceschi Ana Sasso – Franceschi, miss Jugoslavije ranih osamdesetih, demantirala je putem svojeg odvjetnika vijest objavljenu 18.travnja ove godine u rubrici EXTRA!ZONE na Internet stranici Nacionala, pod naslovom «Ana Sasso: Ovisna o opijatima?». U svojem demantiju navodi kako se o njoj i njezinim navodnim sklonostima pisalo na neprimjeren i neistinit način. Ana Sasso je u pismu izrazila spremnost podvrgnuti se testovima, kako bi dokazala da nikad ranije kao ni sada, nije konzumirala droge.
Ispravak informacije prenosimo u cjelosti:
«Dana 18. travnja 2006. godine na web siteu www.nacional.hr objavljen je članak Vaše novinarke Ele Radić pod naslovom «Ana Sasso: Ovisna o opijatima?», u kojem se na neprimjeren i neistinit način govori o meni, mojim navodnim sklonostima, konstruiranim problemima… Objavom članka o meni i mom navodnom «stilu života» nanesena je nepravda i šteta, kako meni, tako i mojoj cijeloj obitelji, zbog toga molim da se moj demanti objavi u cijelosti i sa ovim svojim osvrtom na cjelokupni uradak novinarke Ele Radić stojim sa svakim svojim ispravkom objavljenih navoda.
Nikada ranije nisam, niti kobnzumiram bilo kakve opijate na koje se aludira (droge). Spremna sam se podvrgnuti testovima kako bih dokazala svoju tvrdnju. Nisam pred ikakvim financijskim krahom, a još manje u kakvim nezavidnim novčanim situacijama, dapače, moja financisjka situacija prilično je stabilna.
Neprimjeran i sasvim proizvoljan komentar novinarke Ele Radić o mojim povremenim pojavljivanjima na modnim pistama. Te da su to blijedi odrazi bivše slave, demantiram u cijelosti uz odgovor da čak i da su točni njezni osobni zaključci, ja sam upravo za te poslove dobro plaćena. Radi se o poslovima koje ja osobno odaberem te radim pod svojim uvjetima. Zato su možda povremeni, ali dobro plaćeni. Na moju sreću još sam uvijek tražena pa nemam potrebu za učestalijim pojavljivanjem, tako da od svoje ranije ušteđevine te ovih povremenih poslova sasvim solidno živim, plaćam svoje račune, uredno i na vrijeme, što je sve svakom dobronamjernom novinaru vrlo lako i provjeriti. Dakako da konstrirane insinuacije koje su o tome objavljene nije bilo potrebno skrivati iza «riiječi mojih prijatelja», kada se potpuna i točna informacija mogla vrlo jednostavno dobiti od mene same, a što između ostalog i nalaže ne samo novinarska već i civilizacijska etika.
S poštovanjem,
Ana Sasso-Franceschi
http://www.nacional.hr/articles/view/24601/
EXTRA!ZONE
Ana Sasso: Ovisna o opijatima?Bivša Miss Jugoslavije Ana Sasso, poznata po reklami za Pipi navodno ima velikih problema s konzumiranjem opijata te je u velikim dugovima
Piše: Ela Radić
18.04.2006. 16:42Ana Sasso u najboljim danimaRanih osamdesetih miss bivše države Ana Sasso snimila je reklamu za bezalkoholni napitak Pipi u kojoj je, poput morske sirene, odjevena u pripijenu majicu izronila iz mora i uz uzvik "Pipi" postala velika zvijezda. Danas ta 43-godišnja Splićanka, kako svjedoče njezini prijatelji, ima velikih problema s učestalim konzumiranjem opijata a i velike dugove zbog neuspješnih poslovnih pukušaja. Ana Sasso iza sebe ima dva neuspješna braka, jedan s građevinarom i ugostiteljem Nenadom Teklićem Barom s kojim je prije dvadeset godina bila u petogodišnjoj bračnoj zajednici te drugi, prije nekoliko godina, s vršnjakom Igorom Franceschijem. Po riječima njenih prijatelja, Ana je nakon propalog drugog braka zapala u veliku krizu, potaknutu i neuspješnim poslovnim pokušajima koji su je doveli u nezavidnu novčanu situaciju. Uslijed nesretnih životnih okolnosti, Ana se navodno okrenula konzumiranju opijata a povremena pojavljivanja na modnim pistama tek su blijedi odrazi nekadašnje velike slave.
http://www.lupiga.com/enciklopedija/enciklopedija.php?id=132
Sasso, Ana
iksx@lupiga.com 20.02.2002
Ana Sasso, poznatija kao djevojka s ONE Pipi reklame gdje joj se vide sise ispod mokre majice. Osim reklame sa sisama Ana je poznata i ko bivša missica bivše države.Kratko vrijeme prije nego je postala misica (ne netom prije toga ali u osnovnoj da ) provela je u gradu TBM-a, Slavka Rodića, NK Iskre, pogađate Bugojnu(dodao Džoni). Nakon titule bila je po Splitu poznata kao žena pekarskog tajkuna Gusića, ali su bile poznatije svađe koje su završavale tučama. Nakon jedne legendarnije svađe je Ana završila viseći na palmi. Nakon očito neuspješne veze, bila je kratkotrajno kao i svaka prava missica u vezi s nogometašem Igorom Štimcem, koji ju navodno također ponekad mlatio. Danas je opet udana, a mlati li ju i novi izabranik (šatro) srca, nije poznato. Krajem devedestih se okušala i kao voditeljica na HTV-u, ali nije dugo trajala.
Iako su godine prošle od one godine kad je Ana bila missica, i dalje je seks simbol grada pod Marjanom. Slavu Ane Sasso niti Severina ne može potamniti.
writen by: iksx@lupiga.com
komentari
Sasso, Ana
iksx@lupiga.com 20.02.2002
Ana Sasso, poznatija kao djevojka s ONE Pipi reklame gdje joj se vide sise ispod mokre majice. Osim reklame sa sisama Ana je poznata i ko bivša missica bivše države.Kratko vrijeme prije nego je postala misica (ne netom prije toga ali u osnovnoj da ) provela je u gradu TBM-a, Slavka Rodića, NK Iskre, pogađate Bugojnu(dodao Džoni). Nakon titule bila je po Splitu poznata kao žena pekarskog tajkuna Gusića, ali su bile poznatije svađe koje su završavale tučama. Nakon jedne legendarnije svađe je Ana završila viseći na palmi. Nakon očito neuspješne veze, bila je kratkotrajno kao i svaka prava missica u vezi s nogometašem Igorom Štimcem, koji ju navodno također ponekad mlatio. Danas je opet udana, a mlati li ju i novi izabranik (šatro) srca, nije poznato. Krajem devedestih se okušala i kao voditeljica na HTV-u, ali nije dugo trajala.
Iako su godine prošle od one godine kad je Ana bila missica, i dalje je seks simbol grada pod Marjanom. Slavu Ane Sasso niti Severina ne može potamniti.
writen by: iksx@lupiga.com
komentari
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000525/magazin.htm
VILA DALMACIJA 8. LIPNJA UGOŠĆUJE
MODNI SPEKTAKL
Poslovni, tinejdžerski
i večernji look škarama
Nede Makjanić - Kunić
Piše: Marijana KASALO
--------------------------------------------------------------------------------
U atraktivnom prostoru Vile Dalmacije 8. lipnja će se održati, kako organizatori najavljuju, spektakularna modna večer splitskoga modnog atelijera MAK i njegove kreatorice Nede Makjanić-Kunić.
MAK će tom prigodom predstaviti svoje tri modne linije: Poslovni look, dakle kolekciju namijenjenu zaposlenoj ženi; Teen’s look za mlade djevojke i tinejdžerice, te kolekciju tzv. Cocktail haljina, nadopunjenu ekskluzivnim modelima iz nove linije Atelier look, koji nastaju prema posebnim narudžbama klijenata, u skladu s njihovim specifičnim životnim i poslovnim aktivnostima.
Modele će nositi najpoznatije hrvatske manekenke, među kojima su: Iva Buchwald, Iva Radić, Livija Butući (koja je zadužena i za koreografiju), Martina Novosel, Olivera Slavica, Nataša Horvat, Kristina Čerina, Daniela Čulap, Ana Gruica, Paola Poljak i druge. Kao posebne gošće revije nastupit će Ana Sasso i Viktorija Đonlić. U programu će, kroz posebni izlaz, biti predstavljena ekskluzivna obuća poznatog lanca salona Karla.
Revija će se održati u organizaciji splitske modne agencije Valentino Fashion, a produkciju i režiju potpisuje Tonči Šundov.
VILA DALMACIJA 8. LIPNJA UGOŠĆUJE
MODNI SPEKTAKL
Poslovni, tinejdžerski
i večernji look škarama
Nede Makjanić - Kunić
Piše: Marijana KASALO
--------------------------------------------------------------------------------
U atraktivnom prostoru Vile Dalmacije 8. lipnja će se održati, kako organizatori najavljuju, spektakularna modna večer splitskoga modnog atelijera MAK i njegove kreatorice Nede Makjanić-Kunić.
MAK će tom prigodom predstaviti svoje tri modne linije: Poslovni look, dakle kolekciju namijenjenu zaposlenoj ženi; Teen’s look za mlade djevojke i tinejdžerice, te kolekciju tzv. Cocktail haljina, nadopunjenu ekskluzivnim modelima iz nove linije Atelier look, koji nastaju prema posebnim narudžbama klijenata, u skladu s njihovim specifičnim životnim i poslovnim aktivnostima.
Modele će nositi najpoznatije hrvatske manekenke, među kojima su: Iva Buchwald, Iva Radić, Livija Butući (koja je zadužena i za koreografiju), Martina Novosel, Olivera Slavica, Nataša Horvat, Kristina Čerina, Daniela Čulap, Ana Gruica, Paola Poljak i druge. Kao posebne gošće revije nastupit će Ana Sasso i Viktorija Đonlić. U programu će, kroz posebni izlaz, biti predstavljena ekskluzivna obuća poznatog lanca salona Karla.
Revija će se održati u organizaciji splitske modne agencije Valentino Fashion, a produkciju i režiju potpisuje Tonči Šundov.
Gloria 2004., kolovoz, broj: 503
BRAČNI KRAH ANE SASSO
Kraj fatalne ljubavi
Miss bivše države, koja se proslavila izranjajući iz mora u reklami za sok pipi, razvodi se nakon tri godine braka jer nije mogla podnijeti da se njezin suprug Igor Franceschi Splitom šeće s drugom ženom
Napisala Dolores Tolić
Snimio Saša Burić
Istina je, napustila sam supruga. Brakorazvodna parnica je u tijeku i s obzirom na to da se razvodimo sporazumno, trebala bi završiti najkasnije za mjesec dana. No, o tome, kao i onome što je stalo na put našem braku, još nisam spremna govoriti. Za mene je to sve vrlo svježe, i mislim da će mi trebati vremena da ovu stranicu svog života zauvijek zatvorim - kaže Ana Sasso, potvrđujući tako ono o čemu njezin rodni Split već dulje nagađa: da je najpoznatija misica bivše države poslije nepune tri godine strastvene ljubavi sa splitskim pravnikom Igorom Franceschijem ponovno sama. I, kako se čini, prvi put ostavljena. Iako nijedno od njih to ne želi javno priznati, razlog njihove rastave je, čuje se, treća osoba: plavokosa Splićanka Vasilija, s kojom se Anin suprug ovih dana zaljubljeno šeće Splitom i s kojom, kako se šapuće, čeka svoje prvo dijete. No, žena koja je u bračni život Franceschijevih ušla iznenada, prije niti dva mjeseca, te čak ni njihovi prijatelji o njoj ne znaju mnogo - osim da ima dijete i da radi u jednoj sportskoj kladionici - čini se da je tek posljednja kap na koju se čekalo da prelije prepunu čašu bračnih nesuglasica.
Ljubavna priča 41-godišnje Ane Sasso i dvije godine starijega Igora Franceschija, koji se bavi turizmom, od početka je bila veoma burna. Ludo su se zaljubili prije četiri i pol godine - drugi put u životu. Naime, na pragu tridesetih godina proživjeli su strastvenu romansu, doduše kratku, jer nijedno od njih tada nije bilo spremno na trajniju vezu. Nakon dugog niza godina, slučajan susret na splitskim ulicama probudio je staru vatru. Ubrzo je Igor zaprosio Anu, a kad je ona poslije nekoliko mjeseci pristala, činilo se da je to ovaj put zauvijek.
Vjenčali su se u prosincu 2001. Ani je to bio drugi brak, a Igoru prvi. Premda su ljubavnu zakletvu izrekli u krugu najbliže rodbine i prijatelja, bila je to veoma lijepa svadba. Ana je bila neodoljiva u kompletu boje šampanjca i snježnobijeloj pelerini s krznenim ovratnikom. Njezin suprug nije skrivao koliko je zaljubljen i ponosan na svoju lijepu mladenku. A kad su dan uoči vjenčanja doznali da se nekada davno u Splitu vjenčao par s istim imenima i prezimenima, ta nevjerojatna podudarnost ojačala im je vjeru da je njihov brak prst sudbine.
I njihove obitelji dijelile su s njima tu sreću. Osobito Igorovi roditelji, ugledni splitski liječnici Vjekoslav i Kitica Franceschi, koji su bili radosni što će dvoje mladih u početku živjeti s njima. Ana i Igor se, naime, nisu žurili s uređenjem vlastitoga stana na Marjanu u kojem, na kraju, nisu proveli nijednu noć.
Zlatni kavez
Umjesto toga, svu su energiju - i mnogo novca - utrošili na izgradnju i uređenje apartmana u Maslinici na otoku Šolti, gdje Igorova obitelj već dugo ima kuću. O tim je apartmanima Ana pričala s toliko ushićenja da su mnogi pomislili kako je popularna Splićanka napokon pronašla zanimanje koje bi je, uz povremeni posao modela, moglo potpuno zaokupiti. No, to je, priznala je poslije, bio samo privid. Samo jedan od njezinih bjegova iz braka u kojem, zapravo, od prvog dana nije baš sve štimalo.
Unatoč snažnoj privlačnosti, Ana i Igor često su se svađali, a njihove rasprave su, tvrde njima bliske osobe, nerijetko prerastale i u fizičke obračune. Igoru je smetala Anina prevelika želja za slobodom, a ona se, pak, branila da joj poslije jednog lošeg braka, sa splitskim ugostiteljem Nenadom Teklićem, najmanje treba život u zlatnom kavezu. Tim više što im se nije ostvarilo ono o čemu su oboje sanjali kad su se odlučili vjenčati - roditeljstvo. Da joj u braku više ne cvjetaju ruže, svojim najbližima Ana je otkrila već godinu dana nakon vjenčanja.
- Ja ovako više ne mogu. Igor i ja moramo nešto promijeniti ili ovo neće dobro završiti - kazala je tada jednoj prijateljici. Ono što je počelo kao idila, za Anu je, nenaviknutu da drugima polaže račune, ubrzo postalo opterećenje. Spas za svoj brak vidjela je u preseljenju iz luksuznog dvoetažnog stana Igorovih roditelja u stan gdje će živjeti samo njih dvoje. To je suprugu i rekla, nedugo nakon smrti njegova oca Vjekoslava prije dvije godine. No, on je smatrao da u tom trenutku trebaju ostati uz njegovu majku što je, uvjereni su Anini i Igorovi znanci, bio početak kraja njihova braka. Ana je sve češće izbivala iz kuće, u kojoj se, prema njezinim riječima, više nije dobro osjećala. Uz to su, priča se, oboje utjehu za ljubavne jade potražili u kocki, što je još više produbilo jaz među njima jer su se međusobno optuživali i za rastrošan život.
U proteklih godinu dana Ana je nekoliko puta s kovčezima napuštala njihov dom i odlazila roditeljima, Stojki i Božidaru Sasso. Uoči ljeta to je napravila još jednom, ne sluteći da to tada čini zauvijek.
A nedugo prije toga još je izgledalo da za brak Franceschijevih ima nade. Kad se prije nepunih godinu dana po Splitu prvi put počelo šuškati o njihovim nesuglasicama i mogućem razlazu, oboje je to oštro opovrgnulo. Još su se proteklog proljeća pojavljivali u javnosti zajedno i nasmijani, poput sretnih supružnika.
No, nagomilani problemi i Anina odluka da se, dok dobro ne razmisli o svemu, na neodređeno vrijeme vrati u roditeljski dom, učinili su svoje. Bilo je samo pitanje dana kad će netko od njih dvoje povući onaj odlučujući, posljednji, potez. Povukao ga je Igor, a Ani, čini se, ostaje jedino da ljubavnu - a možda i treću bračnu - sreću potraži negdje drugdje.
Gloria 2001., prosinac, broj: 361
ANA SASSO I IGOR FRANCESCHI
Buran početak braka
Najpoznatija misica i splitski pravnik,koji su prije 10 godina bili u kratkoj vezi,opet se zaljubili preklani, dan prije vjenčanja saznali da se još 1753. jedan Franceschi oženio jednom Anom Sasso
Napisala: Sandra Njavro
Snimio: Saša Burić
Nedavni nastup na reviji Linee Exclusive smatra iznimkom
"Ljudi ne shvaćaju", kaže Anica "da uz nogometaša jedn
Jednom davno, točnije 1753., Splićanin Ivo Franceschi oženio se Anom Sasso, djevojkom iz Trogira. Kakav im je bio brak? Ne znamo. Je li sudbina, možda, htjela da se te dvije obitelji ponovno spoje kako bi ponovile njihovu sreću ili, pak, ispravile neke stare grijehe? Ne znamo, no svakako ćemo slučaj dodatno istražiti - kaže Ana Sasso koja je prošle subote postala gospođa Franceschi.
Uoči vjenčanja s četrdesetogodišnjim Igorom Franceschijem, pravnikom koji se bavi turizmom i trguje ribom, najpoznatija misica bivše države saznala je za neobičnu priču, koju je paru otkrio Slaven Franceschi, Igorov rođak.
- Zapravo nas je oboje iznenadio, nakratko "ostavio bez teksta". Potom smo svi prasnuli u smijeh. Slaven je pronašao podatak, rekao nam je, u Heraldičkom zborniku - priča Ana.
Sudbina je, čini se, uplela svoje prste i u ovo stoljeće, u priču o početku romanse između Ane i Igora. Njih dvoje, naime, vežu neke davne i stare strasti: upoznali su se prije deset godina u Splitu, proživjeli su kratku, ali burnu mladenačku romansu, razišli se, svatko je svoju sreću potražio negdje drugdje, da bi se ponovno slučajno sreli na splitskim ulicama prije godinu dana. Taj susret bio je, kažu, fatalan za oboje. Igora je nešto natjeralo da odmah zaprosi Anu! Nije pristala, ali on je bio uporan. Isplatilo mu se !
Torbica od bijelih ruža
Par se vjenčao prošlu subotu, u splitskom matičnom uredu, u zgradi u kojoj je i Gradska galerija umjetnina. I to u strogoj konspiraciji! Osim kumova Julije Matković, Anine starije sestre koja je došla u pratnji supruga Marinka i kćeri Petre, koja obožava tetu Anu, te Svena Šegavčića, građevinskog poduzetnika i Igorovog prijatelja iz djetinjstva, ceremoniji su nazočni bili još samo članovi njihovih najužih obitelji.
- Više nismo u cvijetu mladosti, oboje smo davno prestali biti momak i djevojka - priča tridesetosmogodišnja Ana - pa smo "preskočili" tradicionalnu proslavu djevojačke i momačke večere. Kad budu dovršeni radovi u stanu, koji se prostire na šesdesetak četvornih metara, a koji smo kupili na splitskom Marjanu, te kad uselimo namještaj i sve naše stvari, prirediti ćemo proslavu za zajedničke prijatelje. Tad ćemo imati dvostruki razlog za slavlje: vjenčanje i useljenje u novi stan.
Hladna bura, koja je prošle subote ispraznila splitske ulice, natjerala je svatove, njih dvadesetak, da nešto prije 19 sati gotovo pretrče put od svojih ugrijanih automobila do matičnog ureda. Ana Sasso je blistala. Imala svileni komplet boje šampanjca (hlače s prorezima do koljena i košulju), koji joj je sašila Božena Martinčević iz splitskog butika Nostalgija. Držala je u ruci ljupki buketić od bijelih ruža u obliku torbice dizajniran u cvjećarnici Dijana, kosu je uredila to jutro u frizerskom salonu Mladen, a od vjetra se zaštitila snježnobijelom pelerinom, čiji je ovratnik bio urešen krznom iste boje.
Iako je čula da prema starom vjerovanju mladenka mora na dan svog vjenčanja, da bude sretna u braku, odjenuti uz "nešto novo, nešto staro, nešto plavo te nešto posuđeno", Ana se nije toga pridržavala. Uz novi komplet, na sebi je imala još samo staro donje rublje. A to je objasnila činjenicom: - Jednostavno, nisam praznovjerna!
Ni mladoženja nije zaostajao u eleganciji. Igor Franceschi nosio je elegantno crno Pradino odijelo koje je kupio u Trstu. A imao je, priznaje, i strahovitu tremu. Sve dok svojoj dragoj na ruku nije stavio vjenčani prsten od bijelog i žutog zlata. Kad ju je poljubio, uzvanici su ga nagradili aplauzom. Međutim, matičarka je protestirala.
- Ja takve brze poljupce ne priznajem - našalila se Marija Lučin, koja je vjenčala poznati splitski par. Stoga je mladoženja napravio bis: snažnije je zagrlio i ponovno, ali strastvenije, poljubio svoju mladu. Dvadesetak uzvanika moglo je odahnuti, a par je proglašen - vjenčanim.
Sreću u braku mladencima su prvo poželjeli njihovi roditelji. Stojka i Božidar Sasso darovali su im posuđe i posteljinu, a Kitica i Vjekoslav Frenceschi, inače ugledni splitski liječnici, mladenki su darovali zlatnu narukvicu. Čestitkama se pridružio Igorov stariji brat prof. dr. Joško Paladino, poznati neurokirurg na zagrebačkom Rebru i novi ravnatelj KBC "Zagreb", koji je sa suprugom Zrinkom paru darovao sliku Zvonimira Mihanovića, potom mlađi brat Draško sa suprugom Vlastom, koji su im darovli kristalni servis, te sestra Sandra sa suprugom Darkom Dragičevićem koja im je, također, po njihovoj želji, darovala nešto za novi stan.
S Anine su strane, osim roditelja i sestre Julije, njezine vjenčane kume, mladencima čestitali brat Lovre Sasso, koji je došao sa suprugom Virnom i kćerkicom Emom, te mlađa Anina sestra Sandra Plančić koja je stigla u pratnji supruga Tonija i sina Damjana. I oni su mladence darivali potrebnim sitnicama za stan u koji se planiraju useliti za mjesec dana. Samo je splitski slikar Zvonimir Mihanović Igoru Franceschiju darovao udicu kojom se lovi tuna jer je mladoaenja, kojeg Split popularno zove Điđi, strastveni, ali uspješan, ribolovac.
Kuba ili Afrika
- Planiramo i odlazak na medeni mjesec, ali još razmišljamo kamo - kaže Igor ne skidajući zaljubljen pogled sa svoje supruge.
- Moj rođak Joško predložio nam je sedmodnevno putovanje na Kubu ili u Afriku, a Anin brat Lovre da mu se pridružimo na krstarenju u Americi. O tomu ćemo misliti kad se uselimo u stan i dobro odmorimo - govori uzbuđeni mladoženja.
Svadbena večera služila se u restoranu Duje na splitskim Gripama. Na meniju su bile uglavnom fine morske delicije: razne školjke, crni i bijeli rižoto, manistra s lososom, jastog, najfinije ribe na gradelama, ali i ispod peke, nekoliko vrsta priloga, povrće na žaru i salate. Osim u pjenušcu, gosti su uživali u finim vinima movia, svjetski poznatog slovenskog vinara Aleša Kristančiča. Oko ponoći mladenci su razrezali svadbenu tortu od čokolade koju je ispekla, otkriva Ana, gospođa Rozela, glasovita u Splitu po pripremanju čarobnih torti. Dok su je rezali, Ana je šarmantno stavila svoju ruku preko Igorove, jer to znači, otkriva, da će ona biti "glavna u braku".
- Učinila sam to više iz fore. No, Igor je to također ponovio pa su nam snage u braku podjednake.
Ana se, kaže, teška srca rastala od svog vjenčanog buketića. Kad ga je, napokon, bacila među nekolicinu neudanih djevojaka, najspretnija je bila Mia, djevojka sina njezine sestre Julije. Svadba je potrajala do sitnih jutarnjih sati, a u pjevanju je prednjačio Igorov brat Joško Paladino.
- Dakako da planiramo bebu. Štoviše, radimo na tome i nadamo se da će nam se ta želja uskoro ispuniti. A ako ne, angažirati ćemo dr. Asima Kurjaka, čiji je sin Alen Igorov prijatelj i nedavno je postao tata djevojčice - veselo govori Ana Sasso-Franceschi koja je prvu bračnu noć provela u kući suprugovih roditelja, u kojoj će par živjeti do useljenja u vlastiti stan.
Milko Kelemen, dirigent
**Milko Kelemen**
OSNOVNI PODACI
ime: Milko
prezime: Kelemen
spol: muško
datum rođenja: 30. ožujka 1924. u Slatini
zanimanje: dirigent
trenutno prebivalište:
MILKO KELEMEN
Milko Kelemen rođen je 30. ožujka 1924. u Slatini. Pohađa studij kompozicije (Stjepan Šulek) i dirigiranja (Friedrich Zaun) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1947-1952), te kod Oliviera Messiaena u Parizu (1954). Pomoću stipendije DAAD-a studira i na Državnoj Visokoj glazbenoj školi u Freiburgu kod Wolfganga Fortnera (1958-1960). Stipendija Zaklade Humboldt vodi ga na studij elektroničke glazbe u minhenski Siemensov Elektronički studio (1966-1968). Glazbeno se usavršava i na Accademia musicale chigiana u Sieni (kod Vita Frazzija, 1954) te u Sjedinjenim Državama. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je asistent (1953) i docent (1954-1968). Rezidencijalni je skladatelj u Berlinu (1968-1970), na Institutu Robert Schumann u D9Fsseldorfu predaje kompoziciju (1970-1972). Na Visokoj školi za glazbu u Stuttgartu profesor je kompozicije (1973-1988), a kao docent predaje na Sveučilištu Yale (SAD, 1975) te na Ljetnim tečajevima za novu glazbu u Darmstadu. Gostujući je profesor na Sveučilištima u Montrealu (1977), Buenos Airesu i Rio de Janeiru (1978) te Sydneyju (1979). Utemeljuje i organizira Muzički biennale Zagreb (1961), čiji je prvi i počasni predsjednik (1981). Autor je knjiga Poruka pateru Kolbu i Svjetlost zvuka tiskanih na hrvatskom, njemačkom, francuskom i engleskom jeziku. U svom stvaranju razlikuje tri faze. Nakon ranih djela nastalih za vrijeme studija (od Male muzike za gudače do Koncerta za violinu i orkestar), vrativši se s jednogodišnjeg studija u Parizu (1953), stvara imaginarni folklor (Koncertantne improvizacije, Adagio i Allegro, Tri plesa, Koncert za fagot i gudače, Concerto giocoso). Slijedi intelektualistička faza (1957) - izražavanje serijalnom i elektroničkom glazbom (Ekvilibri, Novi stanar, Opsadno stanje, Motion, Splintery, Compos8E, Changeant, Mirabilia). S multimedijalnom baletnom operom Apocalyptica (1963) počinje faza nove artikulacije tonaliteta (Grand jeu classique, Drammatico, Mageia, Infinity, Delicate clausters, Salut au monde, Concerto 2000, Interplay). Autor je 130 kompozicija, koje su objavile svjetske izdavačke kuće Universal Edition (Beč), Peters (Frankfurt), Schott (Mainz), Schirmer (New York) i Sikorski (Hamburg). Objavio je više od 100 CD-a i 4 biografska filma. U rodnoj Slatini s Jadrankom Srdoč organizira međunarodni festival nove glazbe - Dane Milka Kelemena (1990), koji se održavaju svake godine od 1. do 4. listopada.
Član je njemačkog autorskog društva GEMA i Hrvatskoga društva skladatelja (1948.). Dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1988).
Milko Kelemen dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja - Nagrade Grada Zagreba (za Koncertne improvizacije - 1955, za Igre za bariton i gudače - 1957. te za Koncert za fagot i gudače - 1960), prve nagrade na Natječaju Zlatka Balokovića (Koncert za violinu i orkestar, 1954), Beethovenove nagrade grada Bonna (Transfiguracije za klavir i orkestar, 1961), nagrade talijanske sekcije IGNM-a (Radiant, 1963), nagrade Bernhard Sprengel grada Hannovera (Motion, 1969), Vladimira Nazora za životno djelo (1984), nagrade Josip Štolcer Slavenski (Mirabilia, 1975), priznanja Virovitičko-podravske županije (1998). Počasni je građanin grada Slatine (1999). Odlikovan je Velikim križem Savezne Republike Njemačke za zasluge u kulturi (GroA7es Bundesverdienstkreuz, 1973), odličjem francuskoga Ministarstva kulture (Chevalier des Arts et des lettres, 1980), ordenima država Argentine i Mađarske te odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995). Godine 1999. uručen mu je Porin za poseban doprinos hrvatskoj kulturi.
petak, 21.07.2006.
Zdenko Runjić, skladatelj
OSNOVNI PODACI
ime: Zdenko
prezime: Runjić
spol: muško
datum rođenja: 26.10.1942 u Slavonskom Brodu
datum smrti: 27.10.2004 u 12:53h u Krapinskim toplicama
zanimanje: skladatelj
supruga: Vedrana Runjić
sin: Boris Runjić
kći: Ana Runjić
kći: Ivana Runjić
Gloria 2004., studeni, broj: 513
Gloria 2004., listopad, broj: 509
Gloria 2004., sijecanj, broj: 473
ZDENKO RUNJIĆ
Zdenko Runjić, podrijetlom iz Labina Dalmatinskog, rođen je 26. listopada 1942. u Slavonskom Brodu. Od 1945. živi u Splitu, gdje pohađa osnovnu i srednju tehničku školu te diplomira elektroniku na Elektrotehničkom fakultetu (1967). Nema formalno glazbeno obrazovanje. Dugogodišnji je direktor Jugoplastike, današnjega Diokoma, (1968-1978), asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Splitu (1968-1970), direktor nakladničke kuće MEI-INTERFEST (1970-1974), glazbeni urednik Radio Splita (1960-1976, 1979-1992), umjetnički direktor festivala SPLIT (1988-1992). Napisao je više od 600 zabavnih skladbi za najuglednije hrvatske pjevačice, pjevače i skupine te potpisao tridesetak samostalnih diskografskih izdanja prodanih u višemilijunskoj nakladi. Dvadesetak skladbi snimljeno mu je i izvođeno diljem svijeta. Najplodonosniju suradnju ostvario je s Oliverom Dragojevićem, za kojeg je napisao gotovo 200 pjesama. Taj iznimno uspješan tandem nastupio je zajedno na više od 100 festivala zabavne glazbe u zemlji i inozemstvu i višestruko je nagrađivan. S 83 skladbe izvedene na splitskoj festivalskoj pozornici dao je najznačajniji pojedinačni doprinos tom festivalu te je tako utemeljio njegovu glazbenu osebujnost i komercijalno prepoznatljivu vrijednost. Zdenko Runjić se uspješno okušao i kao skladatelj glazbe za filmove Miljenka Smoje (Servantes iz malog mista, Roko i Cicibela). Kao dugogodišnji aktivni sportaš, vratar u NK Hajduk i RK Split, skladao je glazbu za sve međunarodne sportske priredbe u Splitu - Mediteranske igre (MIS 1979), Prvenstvo Europe u plivanju (PEP 1981) te atletsko prvenstvo Europe (A ‘90). Sa suprugom Vedranom 1990. utemeljuje nakladničku tvrtku Skalinada, koja je objavila više od 60 izdanja prodanih u milijunskoj nakladi. Skalinada pokreće festival zabavne glazbe Melodije hrvatskoga Jadrana (1993), uspješni umjetnički izdanak nekadašnjeg slavnoga festivala SPLIT. Posljednjih je godina Zdenko Runjić intenzivno radio na glazbi za hrvatski pučki mjuzikl Grgur. U tome ga je, u 62. godini, prekinula prerana smrt. Preminuo je 27. listopada 2004. u Krapinskim Toplicama dok se oporavljao od posljednica moždanog udara.
Zdenko Runjić dobitnik je mnogobrojnih priznanja: samo na festivalu SPLIT u tandemu s Dragojevićem osvojio je 23 prve nagrade (12 nagrada publike, 11 stručnog ocjenjivačkog suda), Nagrade Grada Splita (1984, 2001), Estradna nagrada (1985), Milivoj Korbler (za 40 godina umjetničkog djelovanja, 2000). Nositelj je odličja Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1995). Uručen mu je Institut Hrvatske glazbene industrije Počast pjesmama (Opatija, 2004), a primio je i brojne Porine: u kategoriji najboljeg ponovnog izdanja Antologije - Oliver Mix I Oliver Mix II (kao producent/autor, 1998), za najbolji album zabavne glazbe Kao da te ne volim (kao producent, 2000), za najbolji festivalski album Melodija hrvatskoga Jadrana (kao umjetnički direktor, 2000), te u kategoriji najboljeg tematsko-povijesnog albuma Moj galebe, 100 snimaka 1962-2002 (kao autor izdanja, 2004). Godine 1998. uručen mu je i Porin za životno djelo
Zdenko Runjić, podrijetlom iz Labina Dalmatinskog, rođen je 26. listopada 1942. u Slavonskom Brodu. Od 1945. živi u Splitu, gdje pohađa osnovnu i srednju tehničku školu te diplomira elektroniku na Elektrotehničkom fakultetu (1967). Nema formalno glazbeno obrazovanje. Dugogodišnji je direktor Jugoplastike, današnjega Diokoma, (1968-1978), asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Splitu (1968-1970), direktor nakladničke kuće MEI-INTERFEST (1970-1974), glazbeni urednik Radio Splita (1960-1976, 1979-1992), umjetnički direktor festivala SPLIT (1988-1992). Napisao je više od 600 zabavnih skladbi za najuglednije hrvatske pjevačice, pjevače i skupine te potpisao tridesetak samostalnih diskografskih izdanja prodanih u višemilijunskoj nakladi. Dvadesetak skladbi snimljeno mu je i izvođeno diljem svijeta. Najplodonosniju suradnju ostvario je s Oliverom Dragojevićem, za kojeg je napisao gotovo 200 pjesama. Taj iznimno uspješan tandem nastupio je zajedno na više od 100 festivala zabavne glazbe u zemlji i inozemstvu i višestruko je nagrađivan. S 83 skladbe izvedene na splitskoj festivalskoj pozornici dao je najznačajniji pojedinačni doprinos tom festivalu te je tako utemeljio njegovu glazbenu osebujnost i komercijalno prepoznatljivu vrijednost. Zdenko Runjić se uspješno okušao i kao skladatelj glazbe za filmove Miljenka Smoje (Servantes iz malog mista, Roko i Cicibela). Kao dugogodišnji aktivni sportaš, vratar u NK Hajduk i RK Split, skladao je glazbu za sve međunarodne sportske priredbe u Splitu - Mediteranske igre (MIS 1979), Prvenstvo Europe u plivanju (PEP 1981) te atletsko prvenstvo Europe (A ‘90). Sa suprugom Vedranom 1990. utemeljuje nakladničku tvrtku Skalinada, koja je objavila više od 60 izdanja prodanih u milijunskoj nakladi. Skalinada pokreće festival zabavne glazbe Melodije hrvatskoga Jadrana (1993), uspješni umjetnički izdanak nekadašnjeg slavnoga festivala SPLIT. Posljednjih je godina Zdenko Runjić intenzivno radio na glazbi za hrvatski pučki mjuzikl Grgur. U tome ga je, u 62. godini, prekinula prerana smrt. Preminuo je 27. listopada 2004. u Krapinskim Toplicama dok se oporavljao od posljednica moždanog udara.
Zdenko Runjić dobitnik je mnogobrojnih priznanja: samo na festivalu SPLIT u tandemu s Dragojevićem osvojio je 23 prve nagrade (12 nagrada publike, 11 stručnog ocjenjivačkog suda), Nagrade Grada Splita (1984, 2001), Estradna nagrada (1985), Milivoj Korbler (za 40 godina umjetničkog djelovanja, 2000). Nositelj je odličja Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1995). Uručen mu je Institut Hrvatske glazbene industrije Počast pjesmama (Opatija, 2004), a primio je i brojne Porine: u kategoriji najboljeg ponovnog izdanja Antologije - Oliver Mix I Oliver Mix II (kao producent/autor, 1998), za najbolji album zabavne glazbe Kao da te ne volim (kao producent, 2000), za najbolji festivalski album Melodija hrvatskoga Jadrana (kao umjetnički direktor, 2000), te u kategoriji najboljeg tematsko-povijesnog albuma Moj galebe, 100 snimaka 1962-2002 (kao autor izdanja, 2004). Godine 1998. uručen mu je i Porin za životno djelo
Vedrana Runjić: Skalinada i bez Zdenka
Vedrana Runjić, udovica velikog tekstopisca i skladatelja hitova Moj galebe, Skalinada i mnogih drugih, prvi put nakon muževe smrti govori o životu uz njega i otkriva zašto je nastavila njegov posao
Iako je od smrti velikog skladatelja i tekstopisca Zdenka Runjića, autora hitova Galeb i ja, Skalinada, Oprosti mi, pape, prošla godina i deset mjeseci, njegovoj supruzi Vedrani još uvijek na zvuke njegovih pjesama zastaje dah, a oči se ispune suzama. Bol zbog njegova odlaska i danas je toliko jaka da Vedrana teško i priča o tome. Tek nakon mnogo nagovaranja pristala je progovoriti ekskluzivno za Tenine čitateljice i prisjetiti se sretnih zajedničkih dana sa Zdenkom, njihovih početaka, ljubavi, odrastanja njihove kćeri Ivane, sudjelovanja u zajedničkim projektima... A njihova je priča počela doista davno, kad je Vedrani bilo samo 15 godina.
Tada su je, kao gimnazijalku, roditelji prvi put doveli na Prokurative na Splitski festival i tada je pri put čula za Zdenka Runjića, pokretača i organizatora tog festivala. Očarana glamurom i blještavilom, sjedeći kraj mame, nije ni sanjala da će se samo nekoliko godina kasnije zaljubiti u tog markantnog Slavonca, opijenog Splitom i Dalmacijom, i postati njegovom ženom.
Iako je s njim, nakon udaje, osim privatnih dijelila i mnoge javne trenutke, nikad nije rado govorila za novine. Otud i danas taj otpor prema njima. - Nisam pristajala na intervjue čak ni kad mi je suprug bio živ jer svoj život i ono što nas je spajalo punih trideset godina nismo željeli dijeliti s drugima. Uvijek smo nastojali sačuvati privatnost za sebe pa je ovo moje prvo javno istupanje koje se ne tiče isključivo posla. Kad govorim o Zdenku, ne znam ni sama što da kažem. Toliko je osjećaja, sve je za nas još uvijek jako stresno, neke stvari još nisam posložila i nekih se detalja vezanih za naš život još ne mogu i ne želim sjetiti. Kad je otišao, hodala sam stanom ne skrećući pogled s puta jer posvuda su njegove slike, nisam slušala radio jer nisam imala snage čuti niti jednu njegovu pjesmu, a kad bih izašla u kafić s prijateljicama na kavu, znala sam ustati i moliti konobara da promijeni stanicu ako bi se puštao neki Zdenkov hit.
Ljubav u parfumeriji
Sve to nije nimalo teško shvatiti ima li se na umu da su Vedrana i Zdenko trideset godina proveli nerazdvojni, živeći u svom voljenom Splitu u kojem ih je sve asociralo i na njihov prvi susret kojeg se Vedrana također sjeća s pomiješanim osjećajima, s radošću zbog ljubavi koja joj se dogodila i s tugom što te ljubavi više nema. Kao da je bilo jučer, Vedrana se sjeća kako je Zdenko ušao u parfumeriju u kojoj se kao 20-godišnjakinja zaposlila nakon očeve smrti da bi financijski pomogla obitelji. Kad se na vratima pojavio markantan mladić s tamnim brkovima, prisjeća se, zastao joj je dah. Iako je sve izgledalo kao slučajna kupnja, kasnije je Vedrana doznala da je Zdenko došao baš kako bi je upoznao. Naime, nekoliko dana prije toga listao je album s fotografijama kod nekog prijatelja i za oko mu je zapela slika na kojoj je Vedrana bila s prijateljicama. Raspitao se tko je ta mala, uzeo sliku i pitao prijatelja gdje će ljepoticu naći. Kad je došao u parfumeriju, nije ničim pokazao svoje namjere, ali sudbina je htjela da se Vedrana i Zdenko ponovno sretnu već idućeg dana. Pojavili su se oboje, slučajno, na rođendanu Vedranine prijateljice. Iako je iza sebe imao već jedan brak i dvoje djece, Anu i Borisa, Zdenku se opet osmjehnula ljubav. (c)est mjeseci nakon toga on i Vedrana već su bili u braku i očekivali rođenje svojeg prvog djeteta. Na žalost, dijete je Vedrana izgubila u trudnoći, no trudna je opet ostala dvije godine kasnije kad im se i rodila kćerkica Ivana, danas diplomirana dizajnerica vizualnih komunikacija.
Pjesma pred rodilištem
U noći kad je Ivana dolazila na svijet, prisjeća se Vedrana, Zdenko je napisao i jednu posebnu pjesmu, Ključ života, rad posvećen svojoj mladoj ženi i novorođenoj bebici. - Sjećam se kao danas kad je stigao pred bolnicu i zapjevao mi pod prozorom. Dok je pjevao, slušalo ga je cijelo rodilište, a ja sam se u pjesmu, baš kao u njezina autora, zaljubila na prvi pogled - priča Vedrana.
Osim kroz ljubav par je svih tih godina živio zajedno i kroz Zdenkov posao. Njegov bogat stvaralački opus iznjedrio je mnoge hitove, oko njega su se okupljale i s njim su prijateljevale zvijezde poput Olivera Dragojevića, Tereze Kesovije, Doris Dragović, Miše Kovača, Vice Vukova... A preko muža sa svima je njima prijateljevala i Vedrana. Od zbunjene djevojke uz Zdenka je odrasla u samosvjesnu, uspješnu ženu.
- Uz supruga sam upoznala mnoge umjetnike pjevače i naučila razlikovati tko lijepo pjeva, a tko ima karizmu. Zdenko me uvijek oduševljavao svojom jednostavnošću dok je razgovarao s njima, ali i nevjerojatnim interesom za mnoga života područja. On je znao nazive svih mjuzikala na svijetu, rezultate svih nogometnih i košarkaških utakmica, a poznavao je i likovnu umjetnost pa su ga svi nazivali hodajućom enciklopedijom. Tu je svestranost od njega naslijedila i kći Ivana i njih su dvoje znali satima sjediti i diskutirati o umjetnosti, glazbi, arhitekturi... U našoj je kući uvijek vladalo veselje i prije svega sve troje bili smo prijatelji. Dok je Zdenko bio živ, puno smo i putovali. Znalo se da ljeto provodimo na vikendici uz more, a prije početka školske godine tjedan dana istražujemo jednu od europskih metropola. Tako smo zavoljeli i Pariz, pa Rim...
Prekinuta sreća
Nekoliko tjedana prije odlaska na takvo jedno putovanje, u rujnu kobne 2004., Zdenku je naglo pozlilo. U početku se tužio na bol u podlaktici koja se širila prema srcu, u splitskoj bolnici konstatirano mu je predinfarktno stanje, a do drugog jutra još je dobio moždani udar i pao u komu. Nakon toga prevezen je na rehabilitaciju u Krapinske toplice gdje je i umro 27. listopada, samo dan nakon 62. rođendana.
- Kad je otišao, nisam izgubila samo supruga, već i prijatelja, izuzetno jakog i posebnog čovjeka. Kad se samo sjetim koliko se borio za život. Kad je umro, u prvom trenutku sam tu spoznaju odbijala od sebe, no onda sam se prepustila i shvatila neke stvari. Prva godina je bila najgora. Preko noći sam se morala snaći oko posla, preuzeti na svoja leđa Zdenkovu izdavačku kuću Skalinadu, a ostala je nezavršena i opera Grgur Ninski na kojoj je radio punih petnaest godina.... No, Ivana i ja smo se zarekle da ćemo nastaviti tamo gdje je stao. Ivana vodi Skalinadu, a zajedno smo organizirale Runjićeve večeri na kojima ćemo čuti neke njegove najbolje pjesme u svježijim aranžmanima i izvedbama - priča Vedrana. I premda je, u pripremi Runjićevih večeri, često nailazila na zatvorena vrata sponzora, gradskih otaca i Ministarstva kulture, ništa je nije moglo smesti u namjeri da udahne novi život pjesmama svog supruga, vječno lijepima, ali tako drukčijima bez njega.
http://www.tena.revije.hr/clanak.aspx?id=2390
četvrtak, 20.07.2006.
Ivo Pogorelić, pijanist
OSNOVNI PODACI
ime: Ivo
prezime: Pogorelić
spol: muško
datum rođenja: 20.10.1958 u Beogradu
zanimanje: pijanist
trenutno prebivalište: Lugano
veza: Miljenka Stanić
2.supruga: Utta Schneider (2001-2004)
1.supruga: Aliza Kezeradze (1980+18.02.1996)
posinak: George Tesla
Gloria 2005., studeni, broj: 568
Gloria 2005., rujan, broj: 557
Gloria 2004., studeni, broj: 514
Gloria 2004., srpanj, broj: 499
Gloria 2004., lipanj, broj: 492
Gloria 2003., svibanj, broj: 435
Gloria 2002., sijecanj, broj: 368
Gloria 2001., listopad, broj: 355
IVO POGORELIĆ
Ivo Pogorelić rođen je 20. listopada 1958. u Beogradu. Glazbu je počeo učiti sa sedam godina, a naobrazbu nastavlja na Središnjoj glazbenoj školi u Moskvi (1970). Upisuje studij klavira na Konzervatoriju Petar Iljič Čajkovski (1975). Počinje intenzivnu suradnju s glasovitom gruzijskom pijanisticom i pedagoginjom Alicom Kezeradze (1976), s kojom potom stupa u brak i ostaje profesionalno vezan uz nju sve do njezine smrti (1996).
Nakon nekoliko pobjeda na državnim natjecanjima u SFRJ, osvaja prvu nagradu u Italiji na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Alessandro Casagrande (Terni, 1978), pobjeđuje i na Međunarodnom glazbenom natjecanju u Montrealu (Kanada, 1980), gdje se dokazao kao darovit pijanist jedinstvenih sposobnosti. Skandalozno ga isključuju iz završnice prestižnog Međunarodnog pijanističkog natjecanja Frederic Chopin (Varšava, 1980) i ti ga medijski odjeci istoga trenutka izbacuju na vrh međunarodne glazbene scene. Nakon debija u njujorškom Carnegie Hallu (1981) bilježi trijumfalne nastupe u prestižnim koncertnim dvoranama Sjedinjenih Država, Kanade, Europe, Australije, Japana, Južne Amerike i Izraela. Nastupa s vodećim svjetskim simfonijskim orkestrima: Berlinskom filharmonijom, Bostonskim simfonijskim orkestrom, Čikaškim simfonijskim orkestrom, Bečkom filharmonijom, Filadelfijskim orkestrom, Filharmonijskim orkestrom iz Los Angelesa, Filharmonijskim orkestrom Tonhalle, Londonskim simfonijskim orkestrom. Za tvrtku Deutsche Grammophon snima prvi recital (1981) i potpisuje dugoročan ekskluzivni ugovor (1982). Na kompaktnim pločama zabilježene su njegove majstorske i osebujne interpretacije skladbi Beethovena, Schumanna, Chopina, Čajkovskog, Prokofjeva, Ravela, Liszta, Skrjabina, Haydna, Scarlattija, Brahmsa, Mozarta, Bacha i Musorgskog. Hvalospjeve kritičara prati i iznimno oduševljenje glazbenih entuzijasta diljem svijeta, pa Pogorelićevi nosači zvuka bilježe najbolju prodaju klasičnih glazbenika uopće. Uz mnogobrojna studijska snimanja i gusto ispunjen koncertni kalendar, Pogorelić se gorljivo zauzima za razvoj obrazovanja pa u Hrvatskoj utemeljuje Fond za mlade glazbenike namijenjen financiranju inozemnih studija najdarovitijih mladih glazbenika (1986). U njemačkome Bad W9Arishofenu inaugurirao je međunarodni glazbeni festival koji nosi njegovo ime (1988). Među najvećim klasičnim glazbenicima današnjice, Ivo Pogorelić je prvi umjetnik kojemu je UNESCO dodijelio svoj visokocijenjeni naslov Ambasadora dobre volje (1988). Pri Zakladi ambasadora u Pasadeni, utemeljio je iznimno cijenjeno Međunarodno klavirsko natjecanje Ivo Pogorelić (SAD, 1993) čiji je cilj, uz 100 tisuća dolara stipendije, pobjedniku omogućiti potpun umjetnički razvoj u vrhunskog solista-koncertanta. Podjednako se djelatno zauzima za konkretnu pomoć bolesnim, siromašnim i društveno obespravljenim osobama pa je utemeljio Dobrotvornu zakladu Sarajevo (1994) pod patronatom UNESCO-a.
Ivo Pogorelić primio je mnoge domaće i inozemne nagrade, među kojima izdvajamo: Orlando (Dubrovačke ljetne igre, 1981), Vladimir Nazor (1985), Milka Trnina (2002). Nositelj je odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999). Dobitnik je Porina za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (1997).
Ivo Pogorelić rođen je 20. listopada 1958. u Beogradu. Glazbu je počeo učiti sa sedam godina, a naobrazbu nastavlja na Središnjoj glazbenoj školi u Moskvi (1970). Upisuje studij klavira na Konzervatoriju Petar Iljič Čajkovski (1975). Počinje intenzivnu suradnju s glasovitom gruzijskom pijanisticom i pedagoginjom Alicom Kezeradze (1976), s kojom potom stupa u brak i ostaje profesionalno vezan uz nju sve do njezine smrti (1996).
Nakon nekoliko pobjeda na državnim natjecanjima u SFRJ, osvaja prvu nagradu u Italiji na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Alessandro Casagrande (Terni, 1978), pobjeđuje i na Međunarodnom glazbenom natjecanju u Montrealu (Kanada, 1980), gdje se dokazao kao darovit pijanist jedinstvenih sposobnosti. Skandalozno ga isključuju iz završnice prestižnog Međunarodnog pijanističkog natjecanja Frederic Chopin (Varšava, 1980) i ti ga medijski odjeci istoga trenutka izbacuju na vrh međunarodne glazbene scene. Nakon debija u njujorškom Carnegie Hallu (1981) bilježi trijumfalne nastupe u prestižnim koncertnim dvoranama Sjedinjenih Država, Kanade, Europe, Australije, Japana, Južne Amerike i Izraela. Nastupa s vodećim svjetskim simfonijskim orkestrima: Berlinskom filharmonijom, Bostonskim simfonijskim orkestrom, Čikaškim simfonijskim orkestrom, Bečkom filharmonijom, Filadelfijskim orkestrom, Filharmonijskim orkestrom iz Los Angelesa, Filharmonijskim orkestrom Tonhalle, Londonskim simfonijskim orkestrom. Za tvrtku Deutsche Grammophon snima prvi recital (1981) i potpisuje dugoročan ekskluzivni ugovor (1982). Na kompaktnim pločama zabilježene su njegove majstorske i osebujne interpretacije skladbi Beethovena, Schumanna, Chopina, Čajkovskog, Prokofjeva, Ravela, Liszta, Skrjabina, Haydna, Scarlattija, Brahmsa, Mozarta, Bacha i Musorgskog. Hvalospjeve kritičara prati i iznimno oduševljenje glazbenih entuzijasta diljem svijeta, pa Pogorelićevi nosači zvuka bilježe najbolju prodaju klasičnih glazbenika uopće. Uz mnogobrojna studijska snimanja i gusto ispunjen koncertni kalendar, Pogorelić se gorljivo zauzima za razvoj obrazovanja pa u Hrvatskoj utemeljuje Fond za mlade glazbenike namijenjen financiranju inozemnih studija najdarovitijih mladih glazbenika (1986). U njemačkome Bad W9Arishofenu inaugurirao je međunarodni glazbeni festival koji nosi njegovo ime (1988). Među najvećim klasičnim glazbenicima današnjice, Ivo Pogorelić je prvi umjetnik kojemu je UNESCO dodijelio svoj visokocijenjeni naslov Ambasadora dobre volje (1988). Pri Zakladi ambasadora u Pasadeni, utemeljio je iznimno cijenjeno Međunarodno klavirsko natjecanje Ivo Pogorelić (SAD, 1993) čiji je cilj, uz 100 tisuća dolara stipendije, pobjedniku omogućiti potpun umjetnički razvoj u vrhunskog solista-koncertanta. Podjednako se djelatno zauzima za konkretnu pomoć bolesnim, siromašnim i društveno obespravljenim osobama pa je utemeljio Dobrotvornu zakladu Sarajevo (1994) pod patronatom UNESCO-a.
Ivo Pogorelić primio je mnoge domaće i inozemne nagrade, među kojima izdvajamo: Orlando (Dubrovačke ljetne igre, 1981), Vladimir Nazor (1985), Milka Trnina (2002). Nositelj je odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999). Dobitnik je Porina za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (1997).
http://www.youtube.com/watch?v=LQTTFUtMSvQ&search=pogorelich
srijeda, 19.07.2006.
Đorđe Novković, skladatelj
OSNOVNI PODACI
ime: Đorđe
prezime: Novković
spol: muško
datum rođenja: 02.09.1943 u Sarajevu
zanimanje: skladatelj
trenutno prebivalište: Zagreb i Rovinj
sin: Boris Novković (r. 25.12.1967 u Sarajevu)
ĐORĐE NOVKOVIĆ
Đorđe Novković rođen je 2. rujna 1943. u Sarajevu. Glazbom se bavi od šeste godine. Diplomirao na sarajevskoj Muzičkoj akademiji (odjel dirigiranje. Svirao je u rock i pop sastavima Indeksi i Pro-Arte. Skladao je više od 2500 pjesama za gotovo sve estradne zvijezde na ovim prostorima. Autor je najvećeg broja hitova u povijesti hrvatske pop glazbe koje izvode Gabi Novak, Tereza Kesovija, Zdravko Čolić, Kemal Monteno, Arsen Dedić, Neda Ukraden, Severina Vučković, Danijela Martinović, Mišo Kovač, Srebrna Krila, Danijel Popović i mnogi drugi... Najveći uspjeh u svijetu ostvario je pjesmom Stari Pjer. Objavljena je u više verzija, a najpoznatija je ona u izvedbi poznate pjevačice Nane Mouskouri te instrumentalna verzija slavnog orkestra Paula Mauriata. Europski hit ostvario je prepjevom pjesme Zora je u nizozemskoj verziji Pieta Vermana, pod naslovom Sailing Home (1987). Ove se, 2005. godine, priprema još jedna verzija te pjesme.
Bio je član žirija prvog reality showa, SSN Music Talents (Nova TV, 2004) kao i reality showa Hrvatski idol (Nova TV, 2004) - iz kojih su proizišla nova imena hrvatske estrade - Rafo, Saša, Tin i Kedžo, Ivana Radovniković, Nera Stipičević, Emina Arapović, Natalie Dizdar, Žanamari Lalić, skupina Feminem... Danas je direktor programa najveće diskografske kuće Croatia Recordsa - Hrvatske naklade zvuka i slike (1998).
Đorđe Novković član je HDS-a od 1969. godine.
Đorđe Novković je pobjednik prvog hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije Dora s pjesmom Don’t Ever Cry skupine Put (Irska, 1993) kao i mnogobrojnih festivala: Vaš šlager sezone - Mišo Kovač (1969), Zagrebfest - Ivica Percl (Stari Pjer, 1968), Duško Lokin (Riječi pomirenja, 1975), Gabi Novak (Živim u snu, 2001), Melodije hrvatskog Jadrana - Severina Vučković (Virujen u te, 2001). Dobitnik je najvećeg diskografskog priznanja Zlatna ptica Jugotona (milijun prodanih nosača zvuka, 1985) kao i Zlatne ptice Croatia Recordsa - HNZS (100.000 prodanih nosača zvuka, 2000). Dobitnik je nagrade Porin za životno djelo (1996).
Đorđe Novković rođen je 2. rujna 1943. u Sarajevu. Glazbom se bavi od šeste godine. Diplomirao na sarajevskoj Muzičkoj akademiji (odjel dirigiranje. Svirao je u rock i pop sastavima Indeksi i Pro-Arte. Skladao je više od 2500 pjesama za gotovo sve estradne zvijezde na ovim prostorima. Autor je najvećeg broja hitova u povijesti hrvatske pop glazbe koje izvode Gabi Novak, Tereza Kesovija, Zdravko Čolić, Kemal Monteno, Arsen Dedić, Neda Ukraden, Severina Vučković, Danijela Martinović, Mišo Kovač, Srebrna Krila, Danijel Popović i mnogi drugi... Najveći uspjeh u svijetu ostvario je pjesmom Stari Pjer. Objavljena je u više verzija, a najpoznatija je ona u izvedbi poznate pjevačice Nane Mouskouri te instrumentalna verzija slavnog orkestra Paula Mauriata. Europski hit ostvario je prepjevom pjesme Zora je u nizozemskoj verziji Pieta Vermana, pod naslovom Sailing Home (1987). Ove se, 2005. godine, priprema još jedna verzija te pjesme.
Bio je član žirija prvog reality showa, SSN Music Talents (Nova TV, 2004) kao i reality showa Hrvatski idol (Nova TV, 2004) - iz kojih su proizišla nova imena hrvatske estrade - Rafo, Saša, Tin i Kedžo, Ivana Radovniković, Nera Stipičević, Emina Arapović, Natalie Dizdar, Žanamari Lalić, skupina Feminem... Danas je direktor programa najveće diskografske kuće Croatia Recordsa - Hrvatske naklade zvuka i slike (1998).
Đorđe Novković član je HDS-a od 1969. godine.
Đorđe Novković je pobjednik prvog hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije Dora s pjesmom Don’t Ever Cry skupine Put (Irska, 1993) kao i mnogobrojnih festivala: Vaš šlager sezone - Mišo Kovač (1969), Zagrebfest - Ivica Percl (Stari Pjer, 1968), Duško Lokin (Riječi pomirenja, 1975), Gabi Novak (Živim u snu, 2001), Melodije hrvatskog Jadrana - Severina Vučković (Virujen u te, 2001). Dobitnik je najvećeg diskografskog priznanja Zlatna ptica Jugotona (milijun prodanih nosača zvuka, 1985) kao i Zlatne ptice Croatia Recordsa - HNZS (100.000 prodanih nosača zvuka, 2000). Dobitnik je nagrade Porin za životno djelo (1996).
HRTV
ĐORĐE NOVKOVIĆ
Đorđe je rođen 2. rujna 1943. godine u Sarajevu.
Sa 6 godina je krenuo u glazbenu školu, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirao je dirigiranje u klasi profesora Mladena Pozajića.
Šezdesetih je svirao s Indexima, a zatim osniva Pro Arte. 1968. preselio se u Zagreb i iste godine s pjesmom „Stari Pjer“ postigao prvi uspjeh.
Pisao je pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Đoa Maračića, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, grupu Pro Arte, Gabi Novak, Srebrna krila … i postao najtiražniji skladatelj. Ploče izvođača za koje je on skladao prodavane su u više od 100 milijuna primjeraka . Od 1989. do 2000. živio je u Rovinju 1993. njegova pjesma „Don't ever cry“ u izvedbi riječkih „Putokaza“ bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu 1996. dobio je Porina za životno djelo. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima na ovim prostorima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada (Zagreb, Split, Opatija, Krapina, Slavonija …). Do danas je napisao više od 2500 pjesama i prodao oko 20 milijuna ploča. Od 1997. suvlasnik je i direktor programa u najvećoj hrvatskoj diskografskoj kući „Croatia Records“.
NOVINSKI CITATI:
o „natiražniji i najuspješniji skladatelj bivše države“
o „najveći hit maker na našoj estradi“
o „tata hrvatske zabavne glazbe“- navodno sam sebe voli tako zvati,
KAKO OPISUJE SAMOG SEBE:
„Ja sam „picajzlast“ i strog, prava Djevica u svemu. Kod mene sve uvijek mora biti savršeno složeno i čisto, čak su i vješalice u ormaru posložene po bojama. Grozim se prljavih cipela i uvijek sa sobom u torbi nosim pastu za poliranje te žlicu za obuvanje cipela. Volim red, dok je Boris impulzivan i neprilagodljiv, a pritom tvrdoglav kao pravi Jarac. Od mene je, čini se, nasljedio samo ljubav prema glazbi i sportu.“
„Vrlo sam pedantan. Alergičan sam na to da mi vire dlake iz ušiju i nosa, a ne volim ni neuredne obrve. Zato jednom tjedno obavezno sve podšišam škaricama, a onda pincetom iščupam pokoju nestašnu dlaku. Svako jutro brijem glavu,a nakon toga stavim after shave i Nivea kremu preko lica i glave.“
„Ja sam čovjek zaljubljen u svoju ženu, glazbu i sport“
ZANIMLJIVOSTI:
- da nije glazbenik bio bi profesionalni sportaš
- ima sjajnu memoriju, zna 500 telefonskih brojeva napamet
- bio je osmi na svijetu u stolnom tenisu
- može napraviti 100 trbušnjaka u seriji
svaki dan vježba 40 minuta: 20 min. na orbitrecku, 15 min. vesla, 5 min. lupa u vreću i napravi 100 trbušnjaka
spava u spavaćici, mrzi pidžame : „Trenutačno spavam u ženskoj haljini za plažu s nacrtanim sidrom na prsima. Uzeo sam najveći broj i u njoj se osjećam najugodnije“
kako je počeo brijati glavu: posijedio je i počeo bojiti kosu u frizerskim salonima, tamo su mu se smijali pa se preselio u kupaonicu i sam počeo s bojenjem. Onda si je spalio kosu, poludio, uzeo brijač, obrijao glavu i nikada nije zažalio.
ne može si oprostiti što je Borisu prešutio ponudu da profesionalno igra nogomet za NK Zagreb
BORIS NOVKOVIĆ
Boris je rođen 25. prosinca 1968. u Sarajevu.Sa šest mjeseci s roditeljima se preselio u Zagreb, tako da je zapravo pravi „zagrebački dečko“.
Rođen je u pravoj glazbenoj obitelji jer je i majka Ozana profesorica glazbe. Prvi veliki uspjeh postigao je kao osamnaestogodišnjak s pjesmom „Kuda idu izgubljene djevojke“ – istoimeni album prodan je u više od 120 tisuća primjeraka. Već godinu dana kasnije album „Jači od sudbine“ prodaje u 160 tisuća primjeraka.
U osamnaest godina karijere prodao je više od 550 tisuća albuma
Njegovi hitovi „Kuda idu izgubljene djevojke“, „Plakat ću sutra“, „Dok svira radio“, „U dobru i zlu“, „Prodala me ti“, „Daleko“ i „Struji struja“ postali su domaći evergrini.
Prije pet godina dobio je nagradu „Zlatna ptica“, a prije četiri „Kristalnu gitaru“ kao najtiražniji autor s više od 500 tisuća prodanih albuma od 1986. do 2000.
Još kao 19-godišnjak shvatio je da on i Đorđe nemaju kompatibilne karaktere pa se zbog „mira u kući“ odlučio iseliti iz roditeljskog doma
Stalno naglašava da ne želi da se stekne dojam da se njih dvojica svađaju i ne vole, već su jednostavno potpuno različitih karaktera.
Bio je u petogodišnjem braku s Bojanom Gregorić
Nakon tri godine zajedničkog života 14. rujna 2003. godine oženio se s novinarkom Lucijom Matić
Upoznali su se na jednom od morskih festivala s kojeg je Lucija izvještavala za Obiteljski radio
S Lucijom se odlično slaže, jednako uživaju u životu, ne trče za novcem i poslom pod svaku cijenu, već im posao služi za ostvarenje njihovih privatnih ciljeva
Poznat je kao sportaš: odlično igra nogomet i član je nogometne ekipe estradnjaka, voli trčanje: četiri puta na tjedan trči po Maksimirskoj šumi, a nogomet igra dva puta na tjedan.
Kao dijete želio je biti nogometaš. Hrani se zdravo: puno povrća, malo mesa. Održi stotinjak koncerata na godinu.
Nedavno je, nakon 17 godina vjernosti „Croatia Recordsu“, prešao u „Dallas Records“ i snimio albuma „Ostvaren san“. Najavni singl tog albuma bila je pjesma „Malo nas je al' nas ima“ - hit duet s Dinom Dvornikom u kojem nabrajaju dvjestotinjak imena i pojmova vezanih uz Hrvatsku.
NOVINSKI CITATI:
- „najpristojniji dečko naše estrade“
- „najstrastveniji nogometaš među glazbenicima“
KAKO OPISUJE SAMOG SEBE:
„Ja sam vrlo intuitivna osoba. Katkad se previše oslanjam na svoju intuiciju, tako da zanemarujem druge bitne stvari. Mnogi za mene misle da sam „cool“, a ja sam zapravo miran, uspavani zmaj koji se katkad probudi i počne rigati vatru.“
„Veoma sam tvrdoglav i principijelan. Ne podnosim neodgojene i zločeste ljude, a često su te dvije osobine u kombinaciji“
BORIS I ĐORĐE
BORIS O ĐORĐU:
„Kako se bavimo istim poslom, nemamo tipičan odnos oca i sina. U nekim smo stvarima slični, a o nekima imamo posve različita stajališta: tada se nadmudrujemo i svatko vrlo temperamentno iznosi svoje mišljenje. Đorđe i ja smo, zapravo, dva različita ljudska koncepta i na različit način doživljavamo svijet, ali to ne znači da smo posvađani i da ne razgovaramo“
SLIČNOSTI:
„Obojica imamo jasan odnos prema pravdi i nepravdi.“
RAZLIČITOSTI:
„Đorđe je pragmatičniji od mene, bliži mu je ovaj današnji „okrutni kapitalizam“ u kojem su važni samo brojevi. Njegov oklop je jači i tvrđi od moga. Njega ne zanima zašto se i kako nešto dogodilo, je li Bog tako htio ili nije, već za sve ima logično objašnjenje. Ja, pak, uvijek razmišljam o uzrocima i posljedicama. Ja bih na album stavio pjesmu koja samo meni nešto znači, iako znam da neće biti hit. Đorđe nikada ne bi stavio pjesmu koja nije potencijalni hit.“
ŠTO CIJENI KOD ĐORĐA:
- pošten je čovjek
- nikada nije iskoristio svoj položaj
- nikada nije ljubomoran na tuđi uspjeh
- što duboko vjeruje da na estradi nema zakulisnih igara (Boris misli da ih ima poprilično)
ŠTO MU SMETA KOD ĐORĐA:
- uske majice : „Ne sviđa mi se njegov stil i ne želim ga podržavati u tome, premda on te stvari odijeva na prikladnim mjestima. Pokušao mi je nekoliko puta uvaliti neku svoju majicu, uvjeravajući me da mi dobro pristaje, ali nisam nasjeo na provokaciju.“
ĐORĐE O BORISU:
„Naše osnovno neslaganje je u poimanju uloge talenta i profesionalizma u glazbi. Osim talenta koji ti neosporno posjeduješ, potrebna ti je veća doza profesionalizma. A upravo to uporno nastojiš zanemariti na račun svog intuitivno-umjetničkog doživljaja i ja se s tim ne slažem“
„Boris je po prirodi idealist i živi u svom svijetu, koji je dobar, pošten i u njemu svi dobivaju prema zaslugama. I koji, na žalost, ne postoji. Svijet u kojem ja živim je realan. Problem je u tome što je on silno tvrdoglav i ne želi žrtvovati ni jedan od svojih ideala da bi postigao velik uspjeh. Ja mu pokušam nametnuti svoju realnost, što obično ne naiđe na plodno tlo – otuda priča o našim svađama, dizanjima od obiteljskog stola i odlascima s obiteljskog ručka“ (na kraju kao uvijek jedan popusti i opet sve bude OK. Mama Ozana i žena Lucija su nešto kao porota. )
Gloria 2004., svibanj, broj: 490
MUŠKO-ŽENSKI RAZGOVORI: ĐORĐE NOVKOVIĆ
Volim red i rad
Đorđe Novković (59), najveći hit-maker na našoj estradi, kaže da bi se danas sigurno bolje slagao sa sinom Borisom da mu je u djetinjstvu posvećivao više pažnje, te otkriva tajnu svog odjevnog stila: odjeću ne bira po marki i cijeni, nego kupuje ono što mu pristaje - uglavnom u kultnoj Konjščinskoj ulici
Razgovarala Kristinka Šćavina
Snimio Ivan Posavec
Samo jednom u životu ozbiljno si je postavio pitanje: želi li biti cijenjeni umjetnik ili estradnjak koji osvaja vrhove top-lista? Bilo je to davno, onog dana kad je Đorđe Novković, danas 59-godišnji direktor programa i suvlasnik diskografske kuće Croatia Records, diplomirao na sarajevskoj Muzičkoj akademiji, a pred njim je bila karijera dirigenta klasične glazbe. Odvagnuvši razloge za i protiv, sjeo je u kombi i s prijateljima iz Indeksa, benda u kojem je svirao klavijature, krenuo na turneju po bivšoj Jugoslaviji. Dirigentski štapić ostavio je kod kuće. Đorđe Novković danas se diči nadimkom "tata hrvatske estrade" i nezaobilazna je točka kad se govori o lakoj glazbi u Hrvata. Godinama je bio "moćan čovjek iz sjene" koji stvara zvijezde, osobito otkako je postao član žirija natjecanja Story Super Nova Music Talents i Hrvatski idol, a zahvaljujući tom poslu i sam je postao - zvijezda.
Često ste grubi i drski prema kandidatima Hrvatskog idola, ne mislite li da bi to moglo ostaviti traume mladim ljudima?
- Vrlo je moguće da hoće. No, to je licencni show koji ima svoja pravila, a jedno od njih je i bezobrazno ponašanje žirija. U originalnoj američkoj verziji kandidati prođu još gore: mi ih vrijeđamo samo zbog lošeg pjevanja, scenskog nastupa i odjeće, a tamo padaju i osobne uvrede. No, bez obzira na našu "blagost", često dobivam SMS poruke:"sramotno je to što ste napravili, moja kći je bila bolja, niste pošteni..."
Kako podnosite šalu na vlastiti račun?
- Bez problema, ja sam cijepljen čak i protiv neukusnih šala. Jedan vaš kolega, primjerice, rekao mi je da me obožavaju hrvatske žene. Nisam ni trepnuo.
Kojeg se člana žirija Hrvatskog idola kandidati najviše boje?
- Vjerojatno mene, jer komentare Miroslava Škore shvaćaju kao šalu, a za moje primjedbe znaju da su ozbiljne.
Tko su bili vaši mladenački glazbeni idoli?
- Paul McCartney, Bee Gees i Ray Charles.
A jeste li vi ikad bili idol svom sinu, danas vrlo popularnom pjevaču Borisu Novkoviću?
- Nikad. Niti je to bio itko od poznatih ljudi koji su dolazili u našu kuću. On je odrastao među njima i nikad ih nije gledao kao zvijezde, a kamoli kao idole. Kao mali, nije shvaćao razliku između, primjerice, Vlade Kalembera i mog kuma.
Je li istina da se vas dvojica često svađate?
- Boris je po prirodi idealist i živi u svom svijetu, koji je dobar, pošten i u njemu svi dobivaju prema zaslugama. I koji, na žalost, ne postoji. Svijet u kojem ja živim, realan je. Problem je u tome što je on silno tvrdoglav i ne želi žrtvovati nijedan od svojih ideala da bi postigao veliki uspjeh. Ja mu pokušavam nametnuti svoju realnost, što obično ne naiđe na plodno tlo, pa otuda priča o našim svađama.
Je li mu bilo teško odrastati u vašoj sjeni, s obzirom na to da je odabrao istu profesiju?
- Sigurno da jest. Od prvog dana svi su govorili da je za Borisov uspjeh zaslužan tata, što je potpuno pogrešno jer je postao uspješan zahvaljujući svom talentu. Zbog toga mi je drago što napušta Croatia Records i prelazi u Dallas jer će se, napokon, osloboditi vječne hipoteke oca, a ja ću se prestati osjećati kao da mi je vlastiti sin talac.
Tko se više bavio Borisovim odgojem, vi ili supruga Ozana?
- Vjerojatno bi naši odnosi danas bili drukčiji da sam mu u djetinjstvu posvećivao više pažnje. Borisa je, zbog moje prezaposlenosti, uglavnom odgajala mama. A i karakterno je sličniji njoj nego meni.
Kako biste opisali sebe, a kako svog sina?
- Ja sam "picajzlast" i strog, prava Djevica u svemu. Kod mene sve uvijek mora biti savršeno složeno i čisto, čak su i vješalice u ormaru posložene po bojama. Grozim se prljavih cipela i uvijek sa sobom u torbi nosim pastu za poliranje, te žlicu za obuvanje cipela. Volim red, dok je Boris impulzivan i neprilagodljiv, a pritom tvrdoglav kao pravi Jarac. Od mene je, čini se, naslijedio samo ljubav prema glazbi i sportu.
Za vjenčanje ste Borisovoj supruzi Luciji darovali automobil opel agilu - je li to bio vaš znak odobravanja njegova izbora?
- Apsolutno da. Lucija je divna mlada žena i čini mi se da razumije Borisa bolje od ikog. Što se tiče želje za unucima, nije da nešto čeznem za njima, ali vjerojatno će mi biti drago kad dođu.
Jeste li i vi imali takav odnos sa svojim ocem?
- Odrastao sam u Sarajevu, a i mene je, poput Borisa, uglavnom odgajala mama. S ocem sam bio u korektnim odnosima, no moj je otac bio građevinar pa nam različito viđenje glazbe nije moglo biti kamen spoticanja. Zanimljivo je da mi je mama bila učiteljica, baš kao i moja supruga Ozana, no ni jedna ni druga nikada nisu radile u školi.
Kako vaša supruga komentira vaš mladenački stil odijevanja?
- Bilo bi joj draže da nosim odijela s kravatom, što bi, smatra Ozana, bilo primjerenije mojim godinama. No, to je u skladu s njezinim karakterom: Ozana je povučena, ne voli izlaziti niti se isticati među ljudima, baš kao ni Boris.
Znači, sami kupujete odjeću. Gdje?
- Kod svojih prijatelja Janjevaca u Konjščinskoj ulici u Dubravi. Kupujem ono što mi se sviđa i što mi dobro pristaje. Poznatim se markama ne opterećujem. Radije ću kupiti odjeću u nekoj "prčvarnici", nego dati mnogo novca za Versaceovo odijelo u kojem izgledam grozno. Odijela, zapravo, ne volim, a u prigodama koje to nalažu obično nosim - svileno. Mrzim kad se odjeća gužva, i kad supruga nije kod kuće, sam si glačam hlače. Inače, Ozani ne dopuštam dvije stvari: da mi pakira kovčeg i čisti cipele. Jer to si sam najbolje radim.
Što baš nikad ne biste odjenuli?
- Pidžamu. Trenutačno spavam u ženskoj haljini za plažu s nacrtanim sidrom na prsima. Uzeo sam najveći broj i u njoj se osjećam najugodnije.
Koliko pažnje posvećujete vlastitom izgledu?
- Nisam narcisoidan, ali, kao što sam već rekao, vrlo sam pedantan. Recimo, alergičan sam na to da mi vire dlake iz ušiju i nosa, a ne volim ni neuredne obrve. Zato jednom tjedno obvezno sve podšišam škaricama, a onda dodatno pincetom iščupam pokoju nestašnu dlaku. Svako jutro brijem glavu, a nakon toga stavim after shave i Nivea kremu preko lica i glave.
Zašto brijete glavu?
- Duga priča: kosa mi se mastila i morao sam je prati svaki dan, a kad mi je to dojadilo, ošišao sam se i počeo bojiti kosu. Prvo sam odlazio u ženske frizeraje, gdje su mi se svi smijali, pa sam to nastavio raditi u svojoj kupaonici, no u kućnoj radinosti sam si "spalio" kosu. Tad mi je prekipjelo. Uzeo sam brijač i riješio se ostataka. I danas sam uvjeren da je to bila prava odluka.
Mislite li da je ćelavost bolna točka za mušku taštinu?
- Pa pogledajte samo futurističke filmove: tu nitko nema ni kose ni dlaka u ušima.
Je li vam duga kosa u mladosti pomagala u osvajanju žena?
- Više sam ih šarmirao svojim talentom za glazbu i sport. "Padale" bi kad bi vidjele da sam umjetnička duša, a pritom i sportaš. Nekoć sam čak bio osmi na svijetu u stolnom tenisu, a i danas sam u dobroj kondiciji: mogu napraviti sto trbušnjaka u seriji. Vjerojatno zato jer svaki dan vježbam u našem trim-kabinetu u zgradi. Da nisam glazbenik, vjerojatno bih bio profesionalni sportaš. No, osim tijela, potrebno je trenirati i mozak. Ja, recimo, imam sjajnu memoriju, čemu je dokaz to što znam barem 500 telefonskih brojeva napamet.
Što vas može izbaciti iz takta?
- Nekulturno ponašanje. Primjerice, kad mi netko nenajavljeno dođe u ured ili kući.
Neko ste vrijeme imali problema s kilogramima. Kako ste ih uspjeli skinuti?
- U teretani. "Nabio" sam ih kad sam se prestao baviti sportom i počeo odlaziti na poslovne večere. Danas jedem normalno, nije da se previše toga odričem, ali držim se one "bolje riba, nego buncek".
Da možete vratiti vrijeme unatrag, što biste napravili drugačije?
- Pustio bih Borisa da postane profesionalni nogometaš, što je on svojedobno želio, a ja sam mu prešutio da su me neki treneri pitali da potpiše ugovor za njihove klubove. Bila je to moja pogreška zbog koje mi je danas žao. Ne zato što mislim da bi bio bolji sportaš nego glazbenik, nego stoga što bi kao nogometaš mnogo bolje zarađivao.
utorak, 18.07.2006.
Ivo Robić, pjevač
OSNOVNI PODACI
ime: Ivo
prezime: Robić
spol: muško
datum rođenja: 28.01.1923. u Garešnici
datum smrti: 09.03.2000 u Rijeci
zanimanje: pjevač
supruga: Marta Robić (r.1921)
brat: Rajko Robić
brat: Miroslav Robić
IVO ROBIĆ
Ivo Robić rođen je 28. siječnja 1923. u Garešnici, a maturirao je u Bjelovaru. U Zagrebu studira na Pravnome fakultetu te u jesen 1943. nakon radijske audicije s Kinelovom Sniježi počinje uživo pjevati u programu Državne krugovalne postaje Zagreb. Istodobno nastupa u zagrebačkom Kolu, uz orkestar Charlija Pavlića, a potom u noćnom lokalu Gradskog podruma - Grill roomu, uz orkestar Kalmana Kočija. Pobjednik je prvog domaćeg festivala zabavne glazbe (Zagreb), tadašnjeg Natječaja za najljepše plesne melodije 1953. sa skladbom Ta tvoja ruka mala (Ljubo Kuntarić/Blanka Chudoba), kao i prvog festivala u Opatiji s pjesmom Mala djevojčica (Milutin Vandekar/Alka Ruben, 1958). Taj duet sa 16-ogodišnjom Zdenkom Vučković bio je apsolutni pobjednik prema glasovanju slušatelja svih jugoslavenskih radio postaja. Prvi je glas šlagera svojih generacijskih suvremenika - skladatelja (Kuntarića, Šebetića, Grčevića, Vandekara, Sorokina, Gotovca, K9Arblera, Biroa, Nardellija), a uspješno radi i prepjeve svjetske glazbene produkcije. Od 1949. do 1958. objavljuje respektabilna 62 velika singla (78 okretaja) i 3 LP ploče. Za Jugoton snima prvu pjevanu solističku LP ploču u SFRJ - Pjeva vam Ivo Robić. Albume mu objavljuju Supraphon i Polydor (14 LP-ja, 1959-1966) u čijem studiju snima Morgen (Hamburg, 4. veljače 1959). Postaje prvi izvozni hrvatski simbol pop glazbe, jer tim hitom osvaja 13. mjesto na Billboardovom Top 40 (21. rujna 1959), kao i 23. mjesto britanske top ljestvice (New Musical Express, 7. studenog 1959). Morgen je ujedno i prva ploča na njemačkom jeziku koja se pojavila na anglo-američkim ljestvicama (nakladnik Laurie), a postiže velik uspjeh i u zapadnoeuropskim zemljama (tadašnja SR Njemačka - Ivo Robić und die Sing-Masters). Velike uspješnice su također: Muli Song, (također na Billboardovoj top listi - 58. mjesto, 1960), Mit 17 f8Angt das Leben erst an, Rot is der Wein i Fremde in der Nacht, s kojom je 1966. Frank Sinatra postigao golem uspjeh. Uz skladatelja i producenta K8Ampferta Robića veže iskreno prijateljstvo, ali i nikad službeno priznato autorstvo pjesme Strangers in the Night, koju je, prema svjedočenju supruge Marte, Robić slao i na Splitski festival, međutim, nije prošla selekciju.
Uz zlatom ovjenčane milijunske naklade Morgena, prvog i jedinog uspjeha nekog domaćeg pjevača u svjetskome šou-biznisu, najčešće se spominjala anegdota o šetnji Hamburgom, kada je svojega producenta Berta Kampferta nagovorio da poslušaju novi zvuk koji je dolazio iz Top Ten Cluba (Beatlesi, tada još s Tonyjem Sheridanom). Oduševljen, Robić je Kampferta nagovorio da im snimi prvu ploču i tako je nastala My Bonnie.
Sa statusom uvaženog europskog zabavljača, na estradnoj sceni tadašnje SFRJ Robić stvara diskografski opus bez premca (50-ih: Ta tvoja ruka mala, Serenada Opatiji, Jabuke i trešnje...). Sam je skladao neke od svojih najvećih šlagera 50-ih: Srce, laku noć, Ja ću doć, Za tobom čeznem, Ne plači, Ko nježni cvijet i Samo jednom se ljubi. Bliska mu je bila etno baština, pa uspješno piše i za regionalne festivale u Krapini, Slavoniji i na Kvarneru. Godine 2000. skupina Di Strojers (Marijan Podgorski, Saša Zalepugin jr i Piko Stančić) snima album Časna pionirska riječ na kojemu u post punk maniri obrađuju veliki hit Golubovi. Legendarni Robić im se pridružuje na snimanju albuma i tako nastaje posljednja snimka najuspješnijeg hrvatskog pjevača svih vremena (pjesma doživljava ponovni uspjeh nakon gotovo 36 godina). Mitski lik hrvatske popularne glazbe preminuo je u Rijeci 9. ožujka 2000.
Ivo Robić bio je počasni predsjednik HGU-a. Od mnogobrojnih nagrada izdvajamo Josipa Štolcera Slavenskog za glazbenu umjetnost (1981) i Porina za životno djelo (1997
Ivo Robić rođen je 28. siječnja 1923. u Garešnici, a maturirao je u Bjelovaru. U Zagrebu studira na Pravnome fakultetu te u jesen 1943. nakon radijske audicije s Kinelovom Sniježi počinje uživo pjevati u programu Državne krugovalne postaje Zagreb. Istodobno nastupa u zagrebačkom Kolu, uz orkestar Charlija Pavlića, a potom u noćnom lokalu Gradskog podruma - Grill roomu, uz orkestar Kalmana Kočija. Pobjednik je prvog domaćeg festivala zabavne glazbe (Zagreb), tadašnjeg Natječaja za najljepše plesne melodije 1953. sa skladbom Ta tvoja ruka mala (Ljubo Kuntarić/Blanka Chudoba), kao i prvog festivala u Opatiji s pjesmom Mala djevojčica (Milutin Vandekar/Alka Ruben, 1958). Taj duet sa 16-ogodišnjom Zdenkom Vučković bio je apsolutni pobjednik prema glasovanju slušatelja svih jugoslavenskih radio postaja. Prvi je glas šlagera svojih generacijskih suvremenika - skladatelja (Kuntarića, Šebetića, Grčevića, Vandekara, Sorokina, Gotovca, K9Arblera, Biroa, Nardellija), a uspješno radi i prepjeve svjetske glazbene produkcije. Od 1949. do 1958. objavljuje respektabilna 62 velika singla (78 okretaja) i 3 LP ploče. Za Jugoton snima prvu pjevanu solističku LP ploču u SFRJ - Pjeva vam Ivo Robić. Albume mu objavljuju Supraphon i Polydor (14 LP-ja, 1959-1966) u čijem studiju snima Morgen (Hamburg, 4. veljače 1959). Postaje prvi izvozni hrvatski simbol pop glazbe, jer tim hitom osvaja 13. mjesto na Billboardovom Top 40 (21. rujna 1959), kao i 23. mjesto britanske top ljestvice (New Musical Express, 7. studenog 1959). Morgen je ujedno i prva ploča na njemačkom jeziku koja se pojavila na anglo-američkim ljestvicama (nakladnik Laurie), a postiže velik uspjeh i u zapadnoeuropskim zemljama (tadašnja SR Njemačka - Ivo Robić und die Sing-Masters). Velike uspješnice su također: Muli Song, (također na Billboardovoj top listi - 58. mjesto, 1960), Mit 17 f8Angt das Leben erst an, Rot is der Wein i Fremde in der Nacht, s kojom je 1966. Frank Sinatra postigao golem uspjeh. Uz skladatelja i producenta K8Ampferta Robića veže iskreno prijateljstvo, ali i nikad službeno priznato autorstvo pjesme Strangers in the Night, koju je, prema svjedočenju supruge Marte, Robić slao i na Splitski festival, međutim, nije prošla selekciju.
Uz zlatom ovjenčane milijunske naklade Morgena, prvog i jedinog uspjeha nekog domaćeg pjevača u svjetskome šou-biznisu, najčešće se spominjala anegdota o šetnji Hamburgom, kada je svojega producenta Berta Kampferta nagovorio da poslušaju novi zvuk koji je dolazio iz Top Ten Cluba (Beatlesi, tada još s Tonyjem Sheridanom). Oduševljen, Robić je Kampferta nagovorio da im snimi prvu ploču i tako je nastala My Bonnie.
Sa statusom uvaženog europskog zabavljača, na estradnoj sceni tadašnje SFRJ Robić stvara diskografski opus bez premca (50-ih: Ta tvoja ruka mala, Serenada Opatiji, Jabuke i trešnje...). Sam je skladao neke od svojih najvećih šlagera 50-ih: Srce, laku noć, Ja ću doć, Za tobom čeznem, Ne plači, Ko nježni cvijet i Samo jednom se ljubi. Bliska mu je bila etno baština, pa uspješno piše i za regionalne festivale u Krapini, Slavoniji i na Kvarneru. Godine 2000. skupina Di Strojers (Marijan Podgorski, Saša Zalepugin jr i Piko Stančić) snima album Časna pionirska riječ na kojemu u post punk maniri obrađuju veliki hit Golubovi. Legendarni Robić im se pridružuje na snimanju albuma i tako nastaje posljednja snimka najuspješnijeg hrvatskog pjevača svih vremena (pjesma doživljava ponovni uspjeh nakon gotovo 36 godina). Mitski lik hrvatske popularne glazbe preminuo je u Rijeci 9. ožujka 2000.
Ivo Robić bio je počasni predsjednik HGU-a. Od mnogobrojnih nagrada izdvajamo Josipa Štolcera Slavenskog za glazbenu umjetnost (1981) i Porina za životno djelo (1997
http://www.hgu.hr/robic/Hrvatska glazbena unija
oprostila se od počasnog predsjednika
U riječkoj je bolnici u četvrtak, 9.ožujka u 11:10 sati umro Ivo Robić, legenda hrvatske glazbene scene i počasni predsjednik Hrvatske glazbene unije. Popularni Mister Morgen rodio se 28. siječnja 1923. godine u Bjelovaru a cijeli je život posvetio glazbi.
Nakon vijesti o smrti barda hrvatske glazbene scene upućeni su brojni brzojavi sućuti njegovoj suprugi Marti i braći u Zagrebu i Ljubljani, Vladimiru i Nini Robić. Sahranjen je u Zagrebu na groblju Mirogoj u ponedjeljak 13. ožujka.
HRTV
9. ožujka 2000- U Rijeci je u 78. godini preminuo doajen hrvatske zabavne glazbe Ivo Robić.
Na završnoj večeri prošlogodišnjeg Krapinskog festivala trebao je nastupiti sa skladbom Na bregu, ali zbog iznenadne bolesti doajen hrvatske glazbe Ivo Robić, kojega su u Krapini obožavali i koji je tom festivalu sve vrijeme ostao vjeran, prvi put u dugogodišnjoj blistavoj karijeri nije mogao izići na pozornicu.
U Croatia Recordsu pripremali su svečanost za zlatni jubilej zlatnog glasa, ali Ivo Robić od danas ostaje tek uspomena. Hrvatski Sinatra, Mister Morgen - kako su ga od milja zvali i poštovaoci njegove umjetnosti i kolege, preminuo je u 78. godini u riječkoj bolnici. Prvi čovjek naše zabavne glazbe i u izvjesnom smislu njezin utemeljitelj, svoju je pjevačku karijeru počeo davne 1945. osvajajući zvonkim i toplim baritonom naraštaje ljubitelja zabavne glazbe u nas i u svijetu. Lansirao je brojne šlagere Nenada Grčevića - tko se još ne sjeća Robićevih hitova Tiho plove moje čežnje i Ta tvoja ruka mala ili Jesenske ruže. Godine 1960. u Njemačkoj postiže velik uspjeh pjesmom Morgen, pamte se njegove nezaboravne interpretacije pjesama Crveno vino, Stranci u noći, Sedamnaestogodišnjoj. Ivo Robić je snimio milijunske naklade ploča za Polidor i tadašnji Jugoton, održao nebrojeno koncerata, međunarodnih turneja, nastupa na radiju i televiziji. I kao što kaže stih pjesme Tiho plove moje čežnje tako i zlatni glas Ive Robića danas otplovio u vječnost.
ponedjeljak, 17.07.2006.
Miljenko Prohaska, kompozitor
OSNOVNI PODACI
ime: Miljenko
prezime: Prohaska
spol: muško
datum rođenja: 17.09.1925 u Zagrebu
zanimanje: kompozitor
trenutno prebivalište: Zagreb
http://www.badrov.hr/report/Koncerti/prohaska/index.htm
MILJENKO PROHASKA
Miljenko Prohaska rođen je 17. rujna 1925. u Zagrebu. U nižoj muzičkoj školi uči violinu, a 1951. završava srednju muzičku (kontrabas). Na Teoretsko-nastavničkom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu diplomirao je 1956. godine. Utemeljio je mnoge orkestre. Najdulje je djelovao kao šef dirigent Plesnog orkestra (Big Banda) Radio Zagreba, kasnije RTV Zagreb. Kao kontrabasist bio je član Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra Radio Zagreba, Orkestra Jugoslavenske radiodifuzije, Komornog orkestra Radio Zagreba, Zagreb Jazz Kvarteta te mnogih drugih jazz sastava. Od 1955. do 1989, kada odlazi u mirovinu, stalni je šef - dirigent Plesnog orkestra Radio Zagreba. Sa Simfonijskim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske surađuje od 1994, a sudjeluje i u organiziranju Big Banda Hrvatske vojske koji vodi od 1996. do 1998. Kao dirigent i instrumentalist gostovao je u gotovo svim europskim zemljama, te u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Dirigirao je na pet Eurosong natjecanja (2 puta u Londonu, 2 puta u Dublinu te u Madridu). Vrhuncem njegovih gostovanja smatra se dirigiranje vlastitim skladbama na 10. Jazz festivalu u Montereyu (Kalifornija, SAD) 1967. s orkestrom Dona Ellisa. Na tom su festivalu sudjelovala velika solistička imena - Dizzie Gilespie, John Lewis, Ray Brown, James Moody. Godine 1960. Leonard Feather uvrstio ga je u The Encyclopedia of Jazz In The Sixties, a Willis Conover, kultni urednik na radio postaji Glas Amerike, posvetio mu je dvije emisije. Direktor je Zagrebačkog festivala zabavne glazbe (1967-1969). Danas Miljenko Prohaska surađuje sa Zagrebačkim solistima, Zagrebačkim kvartetom saksofona, Zborom i Simfonijskim orkestrom HRT-a, Komornim orkestrom, kao i s raznim ansamblima - osobito s gudačkim kvartetima Rucner i Sebastian. Povremeno radi s Big Bandom HRT-a, a redovito sudjeluje u radu Društva za promicanje orguljaške glazbe Franjo Dugan na koncertima Salona Očić. Stalno piše za slovenske vokalne ansamble New Swing Kvartet i mješoviti zbor Perpetuum jazzile. Bavio se pedagoškim radom, uz ostalo i na Akademiji dramskih umjetnosti. Uz mnogobrojne jazz skladbe piše zabavnu, laku orkestralnu i simfonijsku glazbu. Skladbe Intima, Koncert br. 2 i Concertino za jazz kvartet i gudače, te skladba Dilemma doživjele su svjetsku premijeru u New Yorku (Carnegie Hall, 1966), kao i u Parizu, u izvođenju Modern Jazz Quarteta, USA Orchestra, Cinncinnati Symphony Orchestra i Pariške filharmonije. Autor je glazbe za radio i TV drame, kazalište, crtane i kratkometražne filmove, balete i zborove. Potpisuje glazbu u petnaest cjelovečernjih filmova (Iluzija, Gravitacija, Sutjeska - obrada glazbe Mikisa Teodorakisa, Visoki napon, Veliki transport, Ponedjeljak ili utorak, Prometej s otoka Viševice, Rondo, Povratak i Kiklop) te dvjema TV serijama (Kuda idu divlje svinje i Sumorna jesen). Koautor je prve hrvatske rock opere Gubec-beg, a orkestrirao je i rock operu Grička vještica.
Miljenko Prohaska član je Hrvatskoga društva skladatelja i u dva mandata njegov predsjednik (1967-1968,1988-1990). Predsjednik UKLMH bio je od 1954-1957.
Dobitnik je mnogih nagrada, plaketa i priznanja. Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencima (1966), Ordenom zasluge za narod sa srebrnim zracima (1971), nagrađen Zlatnom Arenom za filmsku glazbu (Gravitacija, 1968), Josipom Štolcerom Slavenskim (1976), za životno djelo Vladimirom Nazorom (1988), te Porinom za životno djelo (1995), kao i nagradom Zagrebačkog festivala za životno djelo i cjelokupan doprinos uspjehu hrvatske zabavne glazbe, kao i za osobit doprinos hrvatskoj umjetnosti i kulturi (1996). Nositelj je Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1995).
Miljenko Prohaska rođen je 17. rujna 1925. u Zagrebu. U nižoj muzičkoj školi uči violinu, a 1951. završava srednju muzičku (kontrabas). Na Teoretsko-nastavničkom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu diplomirao je 1956. godine. Utemeljio je mnoge orkestre. Najdulje je djelovao kao šef dirigent Plesnog orkestra (Big Banda) Radio Zagreba, kasnije RTV Zagreb. Kao kontrabasist bio je član Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra Radio Zagreba, Orkestra Jugoslavenske radiodifuzije, Komornog orkestra Radio Zagreba, Zagreb Jazz Kvarteta te mnogih drugih jazz sastava. Od 1955. do 1989, kada odlazi u mirovinu, stalni je šef - dirigent Plesnog orkestra Radio Zagreba. Sa Simfonijskim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske surađuje od 1994, a sudjeluje i u organiziranju Big Banda Hrvatske vojske koji vodi od 1996. do 1998. Kao dirigent i instrumentalist gostovao je u gotovo svim europskim zemljama, te u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Dirigirao je na pet Eurosong natjecanja (2 puta u Londonu, 2 puta u Dublinu te u Madridu). Vrhuncem njegovih gostovanja smatra se dirigiranje vlastitim skladbama na 10. Jazz festivalu u Montereyu (Kalifornija, SAD) 1967. s orkestrom Dona Ellisa. Na tom su festivalu sudjelovala velika solistička imena - Dizzie Gilespie, John Lewis, Ray Brown, James Moody. Godine 1960. Leonard Feather uvrstio ga je u The Encyclopedia of Jazz In The Sixties, a Willis Conover, kultni urednik na radio postaji Glas Amerike, posvetio mu je dvije emisije. Direktor je Zagrebačkog festivala zabavne glazbe (1967-1969). Danas Miljenko Prohaska surađuje sa Zagrebačkim solistima, Zagrebačkim kvartetom saksofona, Zborom i Simfonijskim orkestrom HRT-a, Komornim orkestrom, kao i s raznim ansamblima - osobito s gudačkim kvartetima Rucner i Sebastian. Povremeno radi s Big Bandom HRT-a, a redovito sudjeluje u radu Društva za promicanje orguljaške glazbe Franjo Dugan na koncertima Salona Očić. Stalno piše za slovenske vokalne ansamble New Swing Kvartet i mješoviti zbor Perpetuum jazzile. Bavio se pedagoškim radom, uz ostalo i na Akademiji dramskih umjetnosti. Uz mnogobrojne jazz skladbe piše zabavnu, laku orkestralnu i simfonijsku glazbu. Skladbe Intima, Koncert br. 2 i Concertino za jazz kvartet i gudače, te skladba Dilemma doživjele su svjetsku premijeru u New Yorku (Carnegie Hall, 1966), kao i u Parizu, u izvođenju Modern Jazz Quarteta, USA Orchestra, Cinncinnati Symphony Orchestra i Pariške filharmonije. Autor je glazbe za radio i TV drame, kazalište, crtane i kratkometražne filmove, balete i zborove. Potpisuje glazbu u petnaest cjelovečernjih filmova (Iluzija, Gravitacija, Sutjeska - obrada glazbe Mikisa Teodorakisa, Visoki napon, Veliki transport, Ponedjeljak ili utorak, Prometej s otoka Viševice, Rondo, Povratak i Kiklop) te dvjema TV serijama (Kuda idu divlje svinje i Sumorna jesen). Koautor je prve hrvatske rock opere Gubec-beg, a orkestrirao je i rock operu Grička vještica.
Miljenko Prohaska član je Hrvatskoga društva skladatelja i u dva mandata njegov predsjednik (1967-1968,1988-1990). Predsjednik UKLMH bio je od 1954-1957.
Dobitnik je mnogih nagrada, plaketa i priznanja. Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencima (1966), Ordenom zasluge za narod sa srebrnim zracima (1971), nagrađen Zlatnom Arenom za filmsku glazbu (Gravitacija, 1968), Josipom Štolcerom Slavenskim (1976), za životno djelo Vladimirom Nazorom (1988), te Porinom za životno djelo (1995), kao i nagradom Zagrebačkog festivala za životno djelo i cjelokupan doprinos uspjehu hrvatske zabavne glazbe, kao i za osobit doprinos hrvatskoj umjetnosti i kulturi (1996). Nositelj je Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1995).
nedjelja, 16.07.2006.
Drago Britvić, pjesnik i novinar
OSNOVNI PODACI
ime: Drago
prezime: Britvić
spol: muško
datum rođenja: 06.07.1935 u Pitomači
datum smrti: 25.12.2005 u Zagrebu
zanimanje: pjesnik
26. prosinca - Drago Britvić, jedan od najplodnijih hrvatskih tekstopisaca zabavne glazbe i šansona, umro je jučer poslijepodne u Zagrebu, nakon duge i teške bolesti.
Britvić je bio pjesnik i novinar. Rodio se u Pitomači 6. srpnja 1935. godine, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je na Radio Zagrebu i kao urednik na Hrvatskoj televiziji. Osnovao je 1966. Festival kajkavske popevke u Krapini i bio njegov dugogodišnji direktor. Dobio je mnogobrojna festivalska priznanja te je aktivno djelovao u mnogim glazbenim udrugama. Poznat je kao autor tekstova velikog broja uspješnih pjesmama i šansona, među kojima se ističu "Mirno teku rijeke", "Potraži me u predgrađu", "Kockar", "Milioner", "Proplakat će zora", "Pod starim krovovima" i dr.
Drago Britvić
(1935.-2005.)
Ime Drage Britvića u hrvatskoj će zabavnoj glazbi ostati zabilježeno kao pojam autora teksta i pjesnika koji je sudbinu svojih stihova u književnim časopisima ili ukoričenim zbirkama poezije pretpostavio suživotu s notama najistaknutijih skladatelja. Prema riječima kritičara Branimira Donata: "usudio se upustiti u pjesničku pustolovinu negdje tamo na rubu trivijalnog, običnog, pa čak i potrošenog, u predjelima gdje započinju umjetni vrtovi sentimentalnosti...". Prepoznatljive tematske cjeline Britvićeva "primijenjenog" pjesništva – ljubavni, kajkavski i rodoljubni stihovi te pjesme o Zagrebu – podjednako su lako komunicirale s generacijama slušatelja u regionalnim idiomima (Festival kajkavske popijevke u Krapini koji je utemeljio 1966., Splitski festival zabavne glazbe) i urbanim žanrovima zabavne pjesme, šansone i balade.
Britvićev koautorski doprinos toliko je skladna sastavnica u opusima predstavnika zagrebačke škole šansone poput Zvonka Špišića ("Bicikl", "Kockar", "Milioner", "Trešnjevačka balada"...) i Hrvoja Hegedušića ("Nedjelje u predgrađima", "Ponekad mislim", "Razgovara zemlja stara"...) koji su sami interpretirali svoje skladbe, da ih gotovo čini kantautorima. Tekstovi Drage Britvića prirodno su se udomili u glazbi skladatelja međusobno različitih rukopisa - Arsena Dedića ("Vrtovi malih kuća", "Kuća za ptice", "Mala iz III b", "Podragaš lasi"...), Zdenka Runjića ("Potraži me u predgrađu", "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim", "Ne žuri, djevojčice"), Đele Jusića ("Pusti da ti leut svira", "Kad zazvone dubrovačka zvona“"), Alfija Kabilja ("Svijet je velik", "Tvoja zemlja", mjuzikl "Tko pjeva zlo ne misli"), Alfonsa Vučera ("Oči", "Pismo") ili Siniše Leopolda ("Božić bili", "Svirci moji").
U suradnji s primjerenim autorom glazbe Stjepanom Mihaljincem, dugogodišnjim kolegom urednikom s Radiotelevizije Zagreb, Drago Britvić dao je pečat nizu velikih hitova ("Proplakat će zora", "Noćas ćemo zemlji k'o materi reći", "Odvest ću te na vjenčanje"...), ali i bezvremenskoj zagrebačkoj gornjogradskoj popijevki "Zadnji fijaker". Njegov potpis nalazi se na mnogim klasičnim skladbama iz pjesmarice hrvatske popularne glazbe: "Mirno teku rijeke" (Miroslav Biro), "Golubovi" (Branko Mihaljević), "Zbog jedne davne melodije" (Miljenko Prohaska), "Igra života" (Drago Diklić), "Ti si moja obala", "Tvojih pola sata" (Stipica Kalogjera), "Zvona moga grada" (Zvonko Špišić), "Zabruje tako pjesme znane" (Nikica Kalogjera), "Umiru stare kavane" (Julije Njikoš) i "Maslina je neobrana" (Duško Šarac), a molitva Drage Britvića i Đanija Maršana "Bože, čuvaj Hrvatsku" esencijalno je utjelovljenje domoljubnog osjećaja.
Usprkos golemoj produktivnosti koja se ogleda u još stotinama njegovih uglazbljenih tekstova, Drago Britvić nije bio puki profesionalac stiha i kovač rima po narudžbi glazbene industrije. Baš obratno, njezinu zahuktalom tempu, kojega su banalnost i problematični standardi otpjevane riječi neizbježna popratna pojava, parirao je lirskim nadahnućima u sjeni festivalskih pozornica i pompoznosti spektakla koja su dijelom objavljena u knjizi "Bože čuvaj Hrvatsku".
Drago Britvić cijeli je radni vijek proveo na Hrvatskom radiju, odnosno Radio Zagrebu kao urednik redakcije i popularnih emisija "Lice s fotografije", "Pod starim i novim krovovima", "Ulice i trgovi" …Bio je jedan od osnivača 2. programa Radio Zagreba te pokretača zagrebačke škole šansone i Festivala kajkavskih popevki. Najnagrađivaniji je autor stihova na glazbenim festivalima.
Britvić je bio pjesnik i novinar. Rodio se u Pitomači 6. srpnja 1935. godine, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je na Radio Zagrebu i kao urednik na Hrvatskoj televiziji. Osnovao je 1966. Festival kajkavske popevke u Krapini i bio njegov dugogodišnji direktor. Dobio je mnogobrojna festivalska priznanja te je aktivno djelovao u mnogim glazbenim udrugama. Poznat je kao autor tekstova velikog broja uspješnih pjesmama i šansona, među kojima se ističu "Mirno teku rijeke", "Potraži me u predgrađu", "Kockar", "Milioner", "Proplakat će zora", "Pod starim krovovima" i dr.
Drago Britvić
(1935.-2005.)
Ime Drage Britvića u hrvatskoj će zabavnoj glazbi ostati zabilježeno kao pojam autora teksta i pjesnika koji je sudbinu svojih stihova u književnim časopisima ili ukoričenim zbirkama poezije pretpostavio suživotu s notama najistaknutijih skladatelja. Prema riječima kritičara Branimira Donata: "usudio se upustiti u pjesničku pustolovinu negdje tamo na rubu trivijalnog, običnog, pa čak i potrošenog, u predjelima gdje započinju umjetni vrtovi sentimentalnosti...". Prepoznatljive tematske cjeline Britvićeva "primijenjenog" pjesništva – ljubavni, kajkavski i rodoljubni stihovi te pjesme o Zagrebu – podjednako su lako komunicirale s generacijama slušatelja u regionalnim idiomima (Festival kajkavske popijevke u Krapini koji je utemeljio 1966., Splitski festival zabavne glazbe) i urbanim žanrovima zabavne pjesme, šansone i balade.
Britvićev koautorski doprinos toliko je skladna sastavnica u opusima predstavnika zagrebačke škole šansone poput Zvonka Špišića ("Bicikl", "Kockar", "Milioner", "Trešnjevačka balada"...) i Hrvoja Hegedušića ("Nedjelje u predgrađima", "Ponekad mislim", "Razgovara zemlja stara"...) koji su sami interpretirali svoje skladbe, da ih gotovo čini kantautorima. Tekstovi Drage Britvića prirodno su se udomili u glazbi skladatelja međusobno različitih rukopisa - Arsena Dedića ("Vrtovi malih kuća", "Kuća za ptice", "Mala iz III b", "Podragaš lasi"...), Zdenka Runjića ("Potraži me u predgrađu", "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim", "Ne žuri, djevojčice"), Đele Jusića ("Pusti da ti leut svira", "Kad zazvone dubrovačka zvona“"), Alfija Kabilja ("Svijet je velik", "Tvoja zemlja", mjuzikl "Tko pjeva zlo ne misli"), Alfonsa Vučera ("Oči", "Pismo") ili Siniše Leopolda ("Božić bili", "Svirci moji").
U suradnji s primjerenim autorom glazbe Stjepanom Mihaljincem, dugogodišnjim kolegom urednikom s Radiotelevizije Zagreb, Drago Britvić dao je pečat nizu velikih hitova ("Proplakat će zora", "Noćas ćemo zemlji k'o materi reći", "Odvest ću te na vjenčanje"...), ali i bezvremenskoj zagrebačkoj gornjogradskoj popijevki "Zadnji fijaker". Njegov potpis nalazi se na mnogim klasičnim skladbama iz pjesmarice hrvatske popularne glazbe: "Mirno teku rijeke" (Miroslav Biro), "Golubovi" (Branko Mihaljević), "Zbog jedne davne melodije" (Miljenko Prohaska), "Igra života" (Drago Diklić), "Ti si moja obala", "Tvojih pola sata" (Stipica Kalogjera), "Zvona moga grada" (Zvonko Špišić), "Zabruje tako pjesme znane" (Nikica Kalogjera), "Umiru stare kavane" (Julije Njikoš) i "Maslina je neobrana" (Duško Šarac), a molitva Drage Britvića i Đanija Maršana "Bože, čuvaj Hrvatsku" esencijalno je utjelovljenje domoljubnog osjećaja.
Usprkos golemoj produktivnosti koja se ogleda u još stotinama njegovih uglazbljenih tekstova, Drago Britvić nije bio puki profesionalac stiha i kovač rima po narudžbi glazbene industrije. Baš obratno, njezinu zahuktalom tempu, kojega su banalnost i problematični standardi otpjevane riječi neizbježna popratna pojava, parirao je lirskim nadahnućima u sjeni festivalskih pozornica i pompoznosti spektakla koja su dijelom objavljena u knjizi "Bože čuvaj Hrvatsku".
Drago Britvić cijeli je radni vijek proveo na Hrvatskom radiju, odnosno Radio Zagrebu kao urednik redakcije i popularnih emisija "Lice s fotografije", "Pod starim i novim krovovima", "Ulice i trgovi" …Bio je jedan od osnivača 2. programa Radio Zagreba te pokretača zagrebačke škole šansone i Festivala kajkavskih popevki. Najnagrađivaniji je autor stihova na glazbenim festivalima.
Točno na Božić, 25. prosinca 2005. godine, nakon duge i teške bolesti u 71. godini umro je u Zagrebu Drago Britvić, tekstopisac i pjesnik. Jedan od najplodnijih stvaratelja zabavne glazbe i šansona rođen je u Pitomači 6. srpnja 1935. godine, a diplomirao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Radio je na Radio Zagrebu i kao urednik na Hrvatskoj televiziji. Drago Britvić je 1966. godine osnovao Festival kajkavske popevke u Krapini i bio njegov dugogodišnji direktor.
“Mirno teku rijeke”, “Potraži me u predgrađu”, “Kockar”, “Milioner”, “Proplakat će zora”, “Pod starim krovovima”, “Maslina je neobrana”, “Umiru stare kavane”, “Tvoja zemlja”, “Golubovi”, “Budi uvijek blizu”, “Vrtovi malih kuća”, “Zadnji fijaker”... samo su neke među velikim brojem uspjelih pjesama i šansona za koje je tekstove napisao Drago Britvić. “Zašto naša ljubav prema Zagrebu ima ljubavni jezik Drage Britvića? Zašto domovinu prepoznajemo u slikama ovoga pjesnika? Zašto Britvićev kajkavski kraj doživljavamo kao SVOJ čarobni svijet mašte i nevine dobrote? Zašto su nam Britvićeve ljubavne pjesme toliko bliske i toliko naše? Čudesna, privlačna jednostavnost slika izloženih u Britvićevim pjesmama, slika sazidanih od običnih, svakodnevnih riječi koje pobuđuju već desetljećima našu osjećajnost, dotiču našu intimu. Britvićeve stihove primamo i otkrivamo kao kôdove, kao skrovite zapise vlastitih poetskih uzbuđenja.”, napisao je o Britvićevim pjesmama Ratko Vince.
Britvić je autor stihova za pjesmu “Bože čuvaj Hrvatsku” koju je 1991. godine prvi put izveo Đani Maršan, o kojoj je Vince, među ostalim, zapisao: “Kada su s Domovinskim ratom buknule i domovinske pjesme, počela je svoj put do srca ljudi i pjesma s Britvićevim stihovima Bože, čuvaj Hrvatsku. Krenula je skromno u crkvama i skloništima u nadahnutoj izvedbi pjevača skladatelja, a onda se pomalo razgranala po dvoranama, trgovima, bolnicama, bojištima, bedemima ljubavi i prkosa, pa su je prihvatili zborovi, drugi pjevači i nepjevači i ubrzo je postala svečana pjesma, zavjet hrvatskoga puka. Danas tu pjesmu pjevamo u najradosnijim, najtužnijim i najsvečanijim trenutcima. Uobličena je u njoj molitva koju smo svi mi toliko puta u sebi izricali ususret vremenu u kojem ju smijemo i tako jasno pjesmom objaviti.” ...
FokusŽeljka Lezaić 06.01.2006
subota, 15.07.2006.
Enver Idrizi, karatista
OSNOVNI PODACI
ime: Enver
prezime: Idrizi
spol: muško
datum rođenja: 1965
zanimanje: karatista
trenutno prebivalište: Zagreb
veza: Zlata Petrović
svet
ENVER SE UDVARA BIVŠOJ ŽENI DANIELA POPOVIĆA
Čuveni hrvatski karatista albanskog porekla Enver Idrizi, zbog neutemeljenih optužbi da obučava teroriste na Kosovu, ne namerava da u skorije vreme dođe u Srbiju. To ujedno znači i kraj njegove romanse s pevačicom Zlatom Petrović
koju je, čini se, brzo prežalio. Iako zajedničku fotografiju s njom još uvek nosi u novčaniku, Idrizi se u Zagrebu "bacio" i na druge žene. Trenutno je najviše opsednut atraktivnom modnom agentkinjom Sanjom Bjedov-Popović, inače bivšom suprugom pevača Daniela Popovića. Atraktivna plavuša zasad ga uporno izbegava, ali tu njenu taktiku nedavno je u "Svetu" otkrio i sam Daniel rekavši da ga je upravo to najviše i privuklo njoj. Znači, ako Idrizi bude uporan (barem godinu-dve), možda će mu se i posrećiti...
ENVER SE UDVARA BIVŠOJ ŽENI DANIELA POPOVIĆA
Čuveni hrvatski karatista albanskog porekla Enver Idrizi, zbog neutemeljenih optužbi da obučava teroriste na Kosovu, ne namerava da u skorije vreme dođe u Srbiju. To ujedno znači i kraj njegove romanse s pevačicom Zlatom Petrović
koju je, čini se, brzo prežalio. Iako zajedničku fotografiju s njom još uvek nosi u novčaniku, Idrizi se u Zagrebu "bacio" i na druge žene. Trenutno je najviše opsednut atraktivnom modnom agentkinjom Sanjom Bjedov-Popović, inače bivšom suprugom pevača Daniela Popovića. Atraktivna plavuša zasad ga uporno izbegava, ali tu njenu taktiku nedavno je u "Svetu" otkrio i sam Daniel rekavši da ga je upravo to najviše i privuklo njoj. Znači, ako Idrizi bude uporan (barem godinu-dve), možda će mu se i posrećiti...
petak, 14.07.2006.
Alka Vuica, pjesnikinja
OSNOVNI PODACI
ime: Alka
prezime: Vuica
spol: žensko
datum rođenja: 08.06.1961 u Puli
zanimanje: pjesnikinja
trenutno prebivalište: Zagreb
veza: Goran Bregović
veza: Vuk Vidor Veličković konceptualni umjetnik
sin: Arijan Vuica (r.26.03.1989)
veza: Momčilo Bajagić Bajaga
veza: Igor Štimac
http://www.alkavuica.com/
voxmagazin
Gloria 2004., studeni, broj: 514
Alka Vuica
muzika
Alka Vuica za Balkanmedica.com - Septembar 2001
Stvarno mi je zao muskaraca
Ponekad se doista cini da sam o muskarcima vec podosta toga rekla i da je krajnje vrijeme da ponesto kazem i o zenama. Ali, zene kao zene, uvijek smatraju da o muskarcima nikad nije dovoljno receno i stalno im ponesto nedostaje da kompletiraju sliku. Kao sto je vec poznato, zene vole komplete i kompletice, pa tako najcesce vole i kompletne muskarce. Kompletni muskarci, naravno, ne postoje i zato ih i stavljam pod navodne znakove. Ali, umjesto kompletnih muskaraca postoje oni koji ostavljaju dojam da su kompletni i koje zene najcesce zovu pravim muskarcima
Jedan takav nekompletan muskarac, koji je prije nekoliko godina ostavio na mene dojam kompletnoga, nedavno mi se javio i odusevljeno mi priopcio da ga se stvarno dojmila moja karijera i moj uspjeh. Nisam mogla vjerovati vlastitim usima. Konacno sam se i ja njega dojmila! E, pa neka sam! Kad ga se nisu dojmila moja pisma, moje pjesme, treptanja okicama i drhtanje bedara, moja djetinja zaljubljenost u njega i iscekivanja telefonskih poziva, neka ga je napokon strefila moja slika u novinama. Covjek je konacno dokazao da je kompletan kreten!
Inace, to s dojmovima, posebna je prica. Muskarci vole ostaviti dojam, a zene vole privuci paznju. Paznja i dojam dve su oprecne stvari. Primjerice, paznja je trenutacna, a dojam to ne mora biti. Paznja je bezazlena i nikad toliko oprecna koliko to moze biti dojam. Dojam, kao sto i sama rijec kaze, oznacava privid stvari, dojam je ono sto ostavljamo za sobom u zraku, da lebdi poput mirisa... A miris, kao miris, posle odredjenog vremena ishlapi i nema ga vise!
Prema tome, cuvajte se muskaraca koji ostavljaju dojam da su pravi. Iza dojma pravoga, najcesce se skriva krivi!
Jedna moja prijateljica, koju je muz ostavio s dvoje djece i zbrisao u Australiju, cesto se cudi sto joj se on vise nikad nije javio. Ali uvijek je po mene ostavljao dojam da je odgovoran. Upravo u tome je problem, objasnjavam joj ja vec mesecima. Kao sto sam vec upozorila, muskarci vole ostaviti dojam, pa se, u stvari, najcesce prikazuju onakvima kakvi misle da bi trebali biti, a kakvi uopce nisu. Sjeti se tebe..., pokusavam joj objasniti. Kad si htjela privuci njegovu paznju, sto si sve radila? Svasta bas svasta... Smijala sam se preglasno, sminkala sam se prejako, bila sam drska, jebozovna, glumila promiskuitetnu osobu, govorila kako sam fatalna jebacica, imitirala raspusne i vulgarne zene, smeskajuci se pricala kako mnoge pusacice nisu meni ravne, uglavnom, bila sam onakva kakva uopce nisam. Eto vidis..., kazem ja njoj. Sve sto si radila kako bi privukla njegovu paznju, odbij od njegovog dojma i dobit ces realnu sliku. Sta ce mi realna slika? To bi mi oduzelo i ovo malo iluzija sto je imam. Pusti me da vjerujem kako ce se ipak javiti. Pa neces me valjda uvjeriti da imam djecu sa kompletnim idijotom?
Eto tu je i kljucna recenica... Sta ce mi realna slika!!??
Zenama, naravno, realna slika nije potrebna. Zene se
zaljubljuju u privid, a sto je najgore, muskarci to znaju. Ili ne znaju, ali su tako napravljeni oni da odrzavaju privid, a zene da ga obozavaju. Jer, zene su sklone tome da obozavaju ono sto u srzi mozda i nema vrijednosti. Skupu odjecu, brilijante, bljestavilo, usminkane izloge, moc, kao vrane se lijepe na sve sto svjetluca i sija, na sve sto je tesko dohvatljivo i nestvarno. Cak i Biblija pocinje pricom o zenskoj slabosti, u kojoj je, naravno, muskarac sirota zrtva zenske pohlepe.
Kad malo razmislim, stvarno mi je zao muskaraca. Oni stalno moraju ostavljati dojam, da su najjaci, najhrabriji, najbogatiji, najljepsi i najvece face u gradu da bi impresionirali tu nezajazljivu zensku prirodu. Drage moje, nije to njima lako. Dapace. U toj vjecitoj borbi nema ni loseg ni boljeg. Svako ima svoju tuznu pricu.
Unistite li dojam koji muskarac ostavlja, to je kao da ste ga zgazili. Dakle, ono sto pametne zene znaju jeste: ostavite im dojam, a vi vladajte situacijom.
muzika
Alka Vuica za Balkanmedica.com - Septembar 2001
Stvarno mi je zao muskaraca
Ponekad se doista cini da sam o muskarcima vec podosta toga rekla i da je krajnje vrijeme da ponesto kazem i o zenama. Ali, zene kao zene, uvijek smatraju da o muskarcima nikad nije dovoljno receno i stalno im ponesto nedostaje da kompletiraju sliku. Kao sto je vec poznato, zene vole komplete i kompletice, pa tako najcesce vole i kompletne muskarce. Kompletni muskarci, naravno, ne postoje i zato ih i stavljam pod navodne znakove. Ali, umjesto kompletnih muskaraca postoje oni koji ostavljaju dojam da su kompletni i koje zene najcesce zovu pravim muskarcima
Jedan takav nekompletan muskarac, koji je prije nekoliko godina ostavio na mene dojam kompletnoga, nedavno mi se javio i odusevljeno mi priopcio da ga se stvarno dojmila moja karijera i moj uspjeh. Nisam mogla vjerovati vlastitim usima. Konacno sam se i ja njega dojmila! E, pa neka sam! Kad ga se nisu dojmila moja pisma, moje pjesme, treptanja okicama i drhtanje bedara, moja djetinja zaljubljenost u njega i iscekivanja telefonskih poziva, neka ga je napokon strefila moja slika u novinama. Covjek je konacno dokazao da je kompletan kreten!
Inace, to s dojmovima, posebna je prica. Muskarci vole ostaviti dojam, a zene vole privuci paznju. Paznja i dojam dve su oprecne stvari. Primjerice, paznja je trenutacna, a dojam to ne mora biti. Paznja je bezazlena i nikad toliko oprecna koliko to moze biti dojam. Dojam, kao sto i sama rijec kaze, oznacava privid stvari, dojam je ono sto ostavljamo za sobom u zraku, da lebdi poput mirisa... A miris, kao miris, posle odredjenog vremena ishlapi i nema ga vise!
Prema tome, cuvajte se muskaraca koji ostavljaju dojam da su pravi. Iza dojma pravoga, najcesce se skriva krivi!
Jedna moja prijateljica, koju je muz ostavio s dvoje djece i zbrisao u Australiju, cesto se cudi sto joj se on vise nikad nije javio. Ali uvijek je po mene ostavljao dojam da je odgovoran. Upravo u tome je problem, objasnjavam joj ja vec mesecima. Kao sto sam vec upozorila, muskarci vole ostaviti dojam, pa se, u stvari, najcesce prikazuju onakvima kakvi misle da bi trebali biti, a kakvi uopce nisu. Sjeti se tebe..., pokusavam joj objasniti. Kad si htjela privuci njegovu paznju, sto si sve radila? Svasta bas svasta... Smijala sam se preglasno, sminkala sam se prejako, bila sam drska, jebozovna, glumila promiskuitetnu osobu, govorila kako sam fatalna jebacica, imitirala raspusne i vulgarne zene, smeskajuci se pricala kako mnoge pusacice nisu meni ravne, uglavnom, bila sam onakva kakva uopce nisam. Eto vidis..., kazem ja njoj. Sve sto si radila kako bi privukla njegovu paznju, odbij od njegovog dojma i dobit ces realnu sliku. Sta ce mi realna slika? To bi mi oduzelo i ovo malo iluzija sto je imam. Pusti me da vjerujem kako ce se ipak javiti. Pa neces me valjda uvjeriti da imam djecu sa kompletnim idijotom?
Eto tu je i kljucna recenica... Sta ce mi realna slika!!??
Zenama, naravno, realna slika nije potrebna. Zene se
zaljubljuju u privid, a sto je najgore, muskarci to znaju. Ili ne znaju, ali su tako napravljeni oni da odrzavaju privid, a zene da ga obozavaju. Jer, zene su sklone tome da obozavaju ono sto u srzi mozda i nema vrijednosti. Skupu odjecu, brilijante, bljestavilo, usminkane izloge, moc, kao vrane se lijepe na sve sto svjetluca i sija, na sve sto je tesko dohvatljivo i nestvarno. Cak i Biblija pocinje pricom o zenskoj slabosti, u kojoj je, naravno, muskarac sirota zrtva zenske pohlepe.
Kad malo razmislim, stvarno mi je zao muskaraca. Oni stalno moraju ostavljati dojam, da su najjaci, najhrabriji, najbogatiji, najljepsi i najvece face u gradu da bi impresionirali tu nezajazljivu zensku prirodu. Drage moje, nije to njima lako. Dapace. U toj vjecitoj borbi nema ni loseg ni boljeg. Svako ima svoju tuznu pricu.
Unistite li dojam koji muskarac ostavlja, to je kao da ste ga zgazili. Dakle, ono sto pametne zene znaju jeste: ostavite im dojam, a vi vladajte situacijom.
svet
ALKA VUICA uskoro obilježava 20 godina karijere velikim koncertom u zagrebačkom Domu sportova, objašnjava zašto nije snimila duet sa VESNOM ZMIJANAC, a o svom angažmanu u BREGOVIĆEVOM filmskom prvencu kaže:
GLUMIĆU TRANSVESTITA!
To sam Bregi, zapravo, sama predložila jer ima i transvestita u filmu. To mi je super jer uz moj glas... bilo bi savršeno
Pjevačica, spisateljica i kantautorica Alka Vuica u svibnju će obilježiti 20 godina svoga profesionalnog rada. U zagrebačkoj dvorani Doma sportova, Alka će održati veliki koncert pod nazivom "Cirkus", kako se zove i njezin novi album, a pridružit će joj se i 20 najpoznatijih estradnih imena kojima je napisala pjesme koje su obilježile njihove karijere. Među njima su Oliver Dragojević, Josipa Lisac, Tony Cetinski, Nina Badrić, Boris Novković, "Hari Mata Hari", Mladen Grdović, Daniel Popović, Vlado Kalember, Massimo, "Neki to vole vruće"... Zbog obveza kojih ima u Americi, još nije potvrđen nastup Tatjane Matejaš Tajči, kojoj je Alka napisala tekstove najpopularnijih pjesama "Hajde da ludujemo", "Moj mali je opasan" i "Don Juan i smokvica". Na koncert su, samo kao gosti, pozvani Goran Bregović i Momčilo Bajagić-Bajaga, koji su značajno obilježili njezinu karijeru, a među uzvanicima naći će se i legendarni bosanski narodnjak Halid Bešlić, s kojim je Alka nedavno snimila duet "Bosna".
* Zašto tako značajnu obljetnicu rada održavate pod nazivom "Cirkus"?
Zbog toga što se moj novi album zove "Cirkus", po istoimenoj pjesmi koja će se na njemu naći. Inače, ta riječ nam se učinila zgodnom jer u nju stane sve ono što pripremamo moji gosti i ja. Ivan Leo Lemo, koji će sve to režirati, veliki je ljubitelj cirkusa. Kada sam mu predložila da režira moj koncert on je, ne znajući kako mi se album zove, rekao kako uz mene vidi perje, papige, ludilo i sve je zamislio u tom stilu. Na to sam se totalno naježila i rekla mu za ime novoga albuma, na što je on počeo vriskati. Tako se rodila ideja da napravimo ugođaj cirkusa i da sve bude jedan pravi spektakl.
* S kime ste sve surađivali na novom albumu?
Tu je moj dragi kolega Fayo, s kojim u posljednje vrijeme jako puno surađujem. Naravno, tu je i moj stari suradnik, još od prvih albuma, Branimir Mihaljević, zatim Ante Pecotić i Sandra Sagena. Angažirala sam i Jadranku Krištof, najbolje "grlo" hrvatske estrade, koja svima nama pjeva prateće vokale i genijalka je, a odnedavno je počela raditi fantastične skladbe. Tu je i Siniša Vuco, koji mi je napravio pjesmu za "Hrvatski radijski festival", kojeg već godinama molim da mi napiše pjesmu. Svi oni, dok su radili, mislili su na mene i tako profilirali pjesme, pa one zvuče kao da sam ih sama napisala. Naravno, na albumu se nalaze i mnoge moje skladbe.
* A što je s najavljivanim duetom s Vesnom Zmijanac?
To je zapravo bio Vesnin prijedlog, budući da ja imam jednu pjesmu koja bi bila jako dobra kao duet, a koju je željela otpjevati zajedno sa mnom. Bilo je tu raznih priča, da smo se nas dvije posvađale zbog toga što sam ja otpjevala Bajaginu pjesmu "Nek ti jutro miriše na mene". Kasnije sam čula da se ona zbog toga nešto pobunila, no mi smo se u stvari tek nedavno upoznale. Vesna je bila kod mene na večeri, preslušala moj album i dogovorile smo suradnju, odnosno, da za nju radim neke tekstove na novom albumu. Tu je i došla ideja za duet, međutim, ja sam na svom albumu već snimila duet "Bosna" s Halidom Bešlićem. Zato u to još ne bih miješala Vesnu Zmijanac, pogotovo što album nije profiliran kao narodnjački. Trebao mi je netko iz Bosne, a Halid je apsolutno osoba koja može predstavljati Bosnu, njega tamo zovu - Tito. Presretna sam što sam s njim snimila tu pjesmu koja govori o Sarajevu 80-ih godina, o nostalgiji... To je nekakvo moje viđenje Bosne.
* Volite li i inače narodnjake?
U principu ne idem na narodnjake, a nisam išla ni prije. Narodnjaci su se nekako sada uvukli u naš život, u mnogo većoj mjeri nego prije, a nekada to nismo ni slušali. No, kako u svijetu vlada taj jedan etno trend, tako je i kod nas narodnjačka glazba doživjela svoj bum. Ja fakat nisam bila ni na jednom narodnjačkom koncertu, osim što sam nedavno bila gost Halidu Bešliću u sarajevskoj "Zetri" pred više od 15.000 ljudi i to je bilo prekrasno. Tu su bili još Haris Džinović, Tifa i mnogi drugi. Zaista sam bila počašćena što sam pozvana u takvo društvo, jer su oni svi veliki pjevači i umjetnici.
* Hoće li na vašem koncertu biti Goran Bregović i Momčilo Bajagić Bajaga?
U svakom slučaju, bit će pozvani kao gosti, ali neće ništa ni svirati niti pjevati. Bilo bi lijepo kada bi Momo mogao doći i odsvirati pjesmu "Nek ti jutro miriše na mene", ali ne znam hoće li biti slobodan. Kako ja njima nisam ništa pisala, nego smo jedno drugom samo pomagali prijateljskim savjetima, zbog toga nisu na popisu mojih gostiju pjevača. A možda Brega navrati s trubačima, a Bajaga s "Instruktorima"... (smijeh) No, Brega je trenutačno jako zauzet oko svoga filma, pa ne znam hoće li moći doći.
* Je li vam Brega ponudio kakvu ulogu u svome filmu "Carmen sa sretnim krajem"?
Razgovarali smo o toj mogućnosti, a on je čak htio da ja odigram glavnu ulogu, ali stalno mijenja scenarije, pa ćemo još vidjeti. Sada je sve prebačeno na Francusku i na francuski jezik, scenariji se i dalje mijenjaju tako da... ima još ljudi u konkurenciji (smijeh). No, ta prva uloga bila je stvarno rađena po meni i bila je fenomenalna. Sada ne znam što je najnovije napravio, ali ga potpuno razumijem, jer je to njegov prvi film koji režira i nije mu lako.
* Postoji li onda mogućnost da zaigrate neku od sporednih uloga?
Sigurno je da ću imati jednu od uloga, nešto moram igrati pa makar i transvestita. To sam mu, zapravo, i sama predložila, jer u filmu ima i transvestita. To mi je super jer uz moj glas... bilo bi savršeno.
* Imate li od filmskog iskustva ranije nekog?
Imala sam jednu manju ulogu u filmu "Jel' jasno, prijatelju?", redatelja Dejana Aćimovića. To je više bilo iz prijateljskih pobuda, a odglumila sam narodnu pjevačicu koja dolazi u zatvor i pjeva zatvorenicima. To je bilo užasno smiješno. Dejan mi je dodijelio kostimografkinju, ali kada je vidio što sam ja sve donijela sa sobom, po uzoru na modu 80-ih godina i Lepu Brenu, između ostalog i plavu periku, rekao je da sam nadmašila sve one "pevaljke" na TV Pinku.
* Često pratite modna događanja, pomišljate li i na karijeru modne kreatorice?
Kao klinka željela sam upisati modni dizajn i moda je nešto što je jako prisutno u mome životu. Budući da sam rođena u znaku Blizanca, vrlo sam pomodna i volim se uređivati, odnosno "kostimirati", kako ja to zovem. Uvijek se odijevam prema raspoloženju i to mi je važnije nego razmišljanje o tome što bih trebala odjenuti za neku prigodu. Kao modna kreatorica, jako bih "šarala" iz stila u stil jer stvarno volim puno različitih stvari, od kostima "Coco Chanel" pa sve do punkerskog looka.
* Tko će raditi kostime za vaš "Cirkus"?
Modna kuća "Linea Exclusive". Strašno volim kreatoricu Danijelu Car, prekrasna je osoba i uvijek spremna na suradnju. Čini mi se da ću dobro surađivati i s njezinim novim dizajnerom Zoranom Mrvošem, jer mi je Danijela već rekla da me on obožava.
* Koliko ćete se puta presvući na pozornici?
Koliko god budem mogla, jer mi je moj redatelj rekao kako bi bilo šteta da se ne presvučem što više puta.
* Smeta li vam što vas često nazivaju "kontroverznom" osobom?
Smeta mi jer je to nekakav pridjev koji su mi dali, a da ni sami ne znaju zašto. Možda je to zato što ljudi o meni razmišljaju na različite načine, pa sam tako ja ispala kontroverzna, zbog njihovih razmišljanja o meni. No, to sigurno nije moja karakteristika jer brojne suprotnosti koje nosim u sebi predstvljaju samo moju blizanačku prirodu. Vrlo sam odana nekim svojim principima i razmišljanjima, i od 18. godine do danas nisam baš puno mijenjala svoje odluke. Što se toga tiče, vrlo sam stamena i kamena.
* Kako to da ste uvijek u blizini kada se kod nas pojave neke svjetske zvijezde?
Nije baš da se uvijek nađem u blizini, bilo je tu i zvijezda koje me nisu zanimale. Pretpostavljam da mislite na Dennisa Rodmana.
* Sjećam se i članova iz grupe "Duran Duran"...
Aha, za to postoji objašnjenje. Njihov pjevač Simon Le Bon veliki je prijatelj oca mog sina, Vuka Veličkovića. Kada je 80-ih godina, dok su bili na vrhuncu slave, Simon odselio iz Londona u Pariz, bio je prvi susjed Vukovih roditelja. Ostali su prijatelji, a Vuk je došao na njihov koncert u Zagreb. On je snimio i dokumentarac o bandu, koji je već završen i prikazan u Londonu. Tako da smo moj sin Arijan i ja, prigodom njihova gostovanja u Zagrebu bili s njima, zapravo, iz obiteljskih razloga. Vodila sam Simona i dečke na ručak u Mokrice, jer on obožava jesti zečeve, no, bili smo jako razočarani jer smo se, umjesto zečetinom, morali zadovoljiti srnetinom. Inače, Simon je vrlo simpa kit, koji me zove "crazy mama". Svima nama zapravo je jako drago upoznati svjetske zvijezde izvana, a tko kaže drugačije - laže.
* A Dennis Rodman?
Njega sam stvarno htjela upoznati jer mi je fascinantna osoba i ima karizmu rock 'n' roll zvijezde. Lud je i otkačen, no, isto tako bih voljela upoznati i Madonnu, Micka Jaggera... Dok, recimo, stvarno ne znam što bih radila ili pričala s Juliom Iglesiasom.
* Što smatrate svojim najvećim uspjehom?
Rođenje i odgoj moga sina, čime sam do sada vrlo zadovoljna. A profesionalno, mislim da je bio jako dobar trenutak kada sam odlučila pjevati, bez obzira što tko mislio o tome. Bila je to odluka kojom sam ostvarila mnoge svoje želje, da pjevam i glumim u svojim spotovima, da se presvlačim, a posebice da pjevam pjesme koje sam sama napisala. Znači, da dopustim sebi apsolutnu slobodu, što sam i dokazala na prošlogodišnjem "Splitskom festivalu" i otpjevala pjesmu "Tko jebe iluzije". To fakat nisam mogla nikome staviti "u usta", ali zato sebi mogu.
* A pjevali ste odmalena?
Pjevala sam u osnovnoj školi u zboru i to treći glas. Nisam nikad bila neka velika pjevačica, ali sam voljela pjevati i svirala sam klavir, išla sam u nižu glazbenu školu, itd. No, ne mogu reći da je pjevanje oduvijek bila moja najveća ljubav, jer to je ipak pisanje i čitanje. Ono što netko doživljava kada sluša neku glazbu, ja doživljavam kada čitam nešto što je dobro napisano. Meni jednostavno "cure sline" na neke pisce i totalno uzbudim se jer imam tu ljubav prema riječima.
* S kim još niste, a željeli biste, recimo, popiti kavu?
S Madonnom, definitivno. A vrlo rado bih voljela popiti šampanjac s Richardom Gereom... (smijeh) On mi je fenomenalan, djeluje vrlo šarmantno i jedini je frajer na ovom svijetu koji mi se apsolutno sviđa, ludilo!
* Ima li nekih ljudi s hrvatske estrade koji vas fasciniraju?
Pa, ne znam sad... ovo je nezgodno pitanje, a moram biti iskrena. Ima ljudi na hrvatskoj estradi koje volim i poštujem, naravno, ali me ne fasciniraju zbog toga što ih znam. Recimo, kako će me fascinirati Josipa Lisac, kada je poznajem 20 godina, ali je ipak po mnogočemu fascinantna osoba i jako sam sretna što je poznajem, jer mi u svakom našem druženju donese neku radost. Tu je i Petar Grašo, koji je topla i prekrasna osoba, čiju obitelj obožavam, zatim Boris Novković kojeg znam od 11. godine života kada smo skupljali školjkice na Šolti... No, nisam ni s kim zadivljena jer su to sve ljudi koji su zapravo moji prijatelji i suradnici, tako da ih ne mistificiram.
* U kakvim ste odnosima sa Severinom?
U jako dobrim, donedavno. Dok se nije zaljubila. Sada mi se više ne javlja pa eto, Seve, ovim putem ti poručujem - javi mi se malo. Ona je također fascinantna osoba, vrlo vas lako osvoji. Imale smo i nekih svađa u životu i mirile se, no, Seve je vrlo topla i draga. Isto tako je jako cijenim kao autoricu i pjevačicu, te općenito kao osobu koja je u životu napravila mnogo toga.
* Jeste li, u ovih 20 godina karijere, ponekad poželjeli biti anonimni?
To mi je pomalo smiješno jer čim prijeđem granicu Slovenije i Austrije, već sam anonimna. Osim ako tamo ne odem u "Ikeu" i ne sretnem pola Zagreba. Znači, nije teško biti anoniman u našim okvirima. No, mislim da neka svjetska slava sa sobom nosi užasno opterećenje i to ne bih voljela. Ova popularnost na nivou Hrvatske, to je smiješno i nema veze.
* Tko je, po vama, najseksepilniji hrvatski muškarac?
Joj, to je tako teško pitanje. No, ipak ću Vam reći, definitivno - Igor Tudor! Ne poznajem ga osobno, ali on mi djeluje vrlo seksi, zgodan je i baš je faca.
* Jednom ste izjavili kako ste često u životu poželjeli biti muško. Zašto?
Imam jednu pjesmu na albumu koja počinje stihovima: "Sanjala sam da sam muško, da ti mogu vratiti, pa da mogu istom mjerom bol naplatiti...". Zamislite na jedan dan biti muškarac i naučiti kako oni razmišljaju? Mislim da bi to bilo jedno veliko iskustvo za svaku ženu.
* Mislite da bi to bilo moguće samo u jednom danu?
Mislim da bi. Dobro, ne kažem da žalim što sam žensko, ali često sam poželjela biti muško, a pogotovo kada je trebalo nekoga istući ili riješiti nešto s nekim, onako muški, šakama. Ipak je malo neprimjereno da se žena tuče.
* Pretpostavljam da u vašem životu postoji neprežaljena ljubav?
Da, a takvom će i ostati.
IZVOĐAČI I ALKINE PJESME
Oliver Dragojević - Lijepa bez duše
Josipa Lisac - Gdje Dunav ljubi nebo i Danas sam luda
Tony Cetinski - Ja sam zaljubljen
Nina Badrić - Nije mi svejedno
Boris Novković - Dok svira radio
"Hari Mata Hari" - Otkud to 'ko sudbina
Mladen Grdović - Tu je moj dom
Daniel Popović - Lewisice
Vlado Kalember - Vino na usnama
Massimo Savić - Moja ljubica bubica
"Neki to vole vruće" - Medu moj, šećeru
četvrtak, 13.07.2006.
Daniel Popović, pjevač
OSNOVNI PODACI
ime: Milan
prezime: Popović
spol: muško
datum rođenja: 29.10.1955 u Podgorici
zanimanje: pjevač
trenutno prebivalište: Podgorica/Zagreb?
3. supruga: Sandra Grekša-Popović medicinska sestra (r.1971) (??.01.2001-01.06.2006) (razvod)
sin: Dominik Popović (r.??.11.1999)2.supruga: Sanja Bjedov manekenka (1986 - 1996) (razvod) vlasnica Best Models
kći:Isabella Popović (r.1991)
sin: Sebastian Popović (r. 1986)
1.supruga: Marija Popović ekonomistica (1978 - 1981) (razvod)
punica: Jozefinu Hrenović
mama: Nadia Popović pijanistica
tata: Filip Popović pedijatar
brat:Dragan Popović
sestra: Mirjana Popović
Gloria 2005., kolovoz, broj: 554
tutico
24 sata
24 sata
24 sata
TenaDaniel Popović: Zašto sam tužio sina
Nakon optužbi bivše supruge Sandre, nekadašnja velika pjevačka zvijezda Daniel Popović javio nam se kako bi iznio svoju istinu
- Sve što je moja bivša supruga izrekla o meni kao nasilniku je laž i još jedan od njenih pokušaja privlačenja pažnje - rekao nam je pjevač Daniel Popović kada nas je nazvao u redakciju netom nakon što smo u Teni objavili ispovijest njegove bivše supruge. Naime, 35-godišnja Sandra Popović je zbog sustavnog psihičkog i fizičkog zlostavljanja, koje je trpjela tijekom braka od svog bivšeg supruga, zatražila i pomoć u Autonomnoj ženskoj kući. Kako je rekla, psihičko zlostavljanje nje i njihova 6-godišnjeg sina Dominika nastavilo se kroz nedavnu apsurdnu tužbu.
Nakon njihova službenog razvoda 1. lipnja Daniel je, naime, podnio tužbu protiv vlastitog sina u kojoj nekada velika pjevačka zvijezda osporava očinstvo nad svojim i Sandrinim djetetom. Istodobno je od Centra za socijalnu skrb tražio da više viđa dijete za koje uopće ne plaća alimentaciju od 1000 kuna, određenu u listopadu prošle godine.
Stresni susreti
- Istina je da tužim vlastitog sina, ali to je samo zato što mi je odvjetnik rekao kako je to pravna forma i kako tako mora ići - objašnjava nam Daniel pokrenutu neobičnu parnicu osporavanja očinstva.
- Vjerujem da će nalaz pokazati da je Dominik moj sin. Nakon toga ja ću preuzeti sve svoje odgovornosti kao otac i plaćat ću alimentaciju. Kada se dokaže da je dijete moje, imat ću ga pravo i viđati u normalnim okolnostima - priča nam Daniel, koji svog sina nije vidio pet mjeseci jer, kaže, nije htio prihvatiti sudsku odluku da dijete može viđati samo u prisustvu treće osobe. To su za njega bili nenormalni i stresni susreti koje je, kaže, Sandra koristila kako bi njihovo dijete nagovorila da svaki put od oca traži novac, koji je Daniel, kaže, redovito i davao.
Na pitanje zašto uopće sumnja u svoje očinstvo, Daniel odgovara:
- Zbog toga što mi je Sandra tijekom našeg braka u nekoliko navrata rekla da to nije moje dijete, zbog toga što mi je rekla da je za trajanja našega braka imala i druge ljubavne veze, zbog toga što je rekla da ona muškarcima služi kao vreća za pražnjenje, kako ne trebam plaćati alimentaciju i da se odreknem djeteta. Radi svog mira želim znati istinu.
Dva fascikla dokaza
S nikad mršavijim Danielom našli smo se u kavani jednog hotela na zagrebačkom Zrinjevcu. Na razgovor je doputovao vlakom iz Slovenije, gdje često boravi radi posla, oboružan s dva debela fascikla puna dokaza o tome, kako je rekao, da on nije nikakav zlostavljač. Kao glavne dokaze iznio je kopirane članke iz 2005. godine, s izjavom svoje bivše supruge, u kojima ona poriče da je on zlostavljač te da oni imaju ikakvih problema u braku, dokumentaciju o njihovu, tvrdi on, jednom i jedinom verbalno-fizičkom sukobu koji se dogodio u obiteljskoj kući u Brdovcu 7. sprnja 2003. godine.
- Inicijator tog sukoba bila je moja bivša supruga u prisustvu dvoje malodobne djece, što je na policiji i sama priznala. Sin je htio staviti cigaretu u usta i ja sam od straha da se ne otruje viknuo: "Idiote!", na što je Sandra skočila na mene i ogrebla me po ruci. Nakon toga izazivala me da je udarim, unosila mi se u facu i kada sam vidio da se neće smiriti, odveo sam je u sobu i izlupao dlanom pet puta po stražnjici. Inspektori su se raspitivali o meni, razgovarali s ljudima, ali na kraju i odbacili optužbe jer su uvidjeli da nisam nasilnik. Zbog tog zajedničkog fizičko-verbalnog sukoba ne znači da se mene može, a nju ne, okarakterizirati obiteljskim nasilnikom - priča nam Daniel i dodaje:
- Sandra me je na najgori mogući način prikazala u javnosti, a razloge zašto iznosi neistine i podlosti o meni zna samo ona. Nanijela mi je neprocjenjivu štetu i sramotu, kako u poslu tako i u privatnom životu. Jedino se pitam kako joj to polazi za rukom bez ikakvih dokaza, slika, ogrebotina i slično. Sve državne institucije meni su uskratile osnovna roditeljska prava, a sve na osnovi njezine riječi.
Pokušala se ubiti
A Sandra je osoba, kaže Daniel, kojoj se ne može vjerovati jer je psihički labilna. Dvaput se, tvrdi, pokušavala ubiti prevelikom dozom tableta.
- Jednom sam je, nakon što je popila previše tableta, ja sam vozio u Traumatološku u Draškovićevu. Drugi put se pokušala ubiti u Crnoj Gori, ali nije uspjela jer sam je zgrabio za grlo. Nakon toga ona je govorila da sam je pokušao ugušiti šalom. Ta je žena dijete rastavljenih roditelja, imala je traumatično djetinjstvo zbog nasilnog oca. Sklona je vezama s oženjenim muškarcima, prijetila mi je da će mi odrezati spolovilo te da će me ubiti na spavanju.
Nadohvat ruke na policama u blizini kreveta nalazio sam škarice, noževe i slično. Pa mi vi sada recite je li ta osoba u redu. Kriv sam što nisam prepoznao taj profil - kaže Daniel. Napominje nam da on o njoj zna štošta, ali da se zasad neće upuštati u razotkrivanje njezinih najmračnijih tajni za koje je saznao nakon razvoda, a zbog kojih je, tvrdi, Sandru uhvatila panika pa je opet krenula prati njihovo prljavo rublje po medijima, iako su se dogovorili da neće davati nikakve izjave. No, bude li trebalo, te će tajne, kaže, otkriti.
Velika glumica
Na svježem grobu svoje mrtve najbolje prijateljice Jelene Jakopović, koju je suprug ubio u Domu u Nazorovoj, kaže Daniel, Sandra kao očajna protestira za prava stvarnih zlostavljanih žena, a istodobno se nasmiješena slika za novine.
- Ona ima 666 lica. Zlostavljana žena ne šalje poruke s pusama, izjavama ljubavi svom zlostavljaču, ne traži od njega da iznajmi stan kako bi ljubovali, ne govori mu da nije sigurna da je bila u pravu kada je predala papire za razvod, ne šalje mu stihove ljubavnih pjesama, što je Sandra tijekom cijelog svog boravka u Autonomnoj kući slala meni. Kao dokaz imam 60-ak poruka upućenih meni s njenog mobitela, s datumima koji odgovaraju vremenu kada se ona, navodno, skrivala od mene u Autonomnoj kući. Drugima, pak, govori kako će me uništiti i otjerati iz Hrvatske. Velika je glumica - priča Daniel, koji nam je i pokazao sve te poruke.
Problem je, kaže, u tome što je Sandra tijekom cijelog braka, baš kao i za predbračne trudnoće, živjela kod svoje majke.
- Oženili smo se kada je Dominik imao 11 mjeseci. Ona je mene zaprosila i sve organizirala, a meni je samo rekla da se pojavim na svadbi i ja sam se pojavio. Naša veza nije počela tako davno kao što ona priča. Znao sam je iz viđenja, a vezu smo započeli tek nakon što sam se 1994. razveo od supruge Sanje Bjedov, s kojom sam i danas u odličnim odnosima i koja može posvjedočiti i već je svjedočila u javnosti da ja nisam nikakav nasilnik. Prve bračne noći provela je u našem iznajmljenom stanu, u zgradi do zgrade njene majke u Zaprešiću, doslovce sat vremena i onda otišla kod svoje majke. Kakva je to žena koja ne želi živjeti sa svojim mužem? Ne pitajte me za objašnjenje takvog nenormalnog ponašanja - priča nam Daniel.
Detektivska istraga
Kada bi on samo zakucao na vrata stana njene majke da vidi svoju ženu i dijete, one bi zvale policiju. Nedugo nakon toga, Daniel je, kaže, shvatio i zašto.
- Shvatio sam, a sada i sa sigurnošću znam da je tijekom cijele naše veze ona imala drugoga. Željela se namjerno posvađati sa mnom, pozvati policiju, a sve kako bi me se riješila i nakon toga našla s njim. Čak me je i nazivala kasno navečer i obavještavala da ide spavati, a nakon toga sam je vidio kako izlazi van iz zgrade - priča nam Daniel. Priznaje da ga je ta spoznaja učinila pomalo paranoičnim.
- Istina je da sam unajmio detektive da istraže s kim se ona nalazi, istina je da sam postavio aparate za prisluškivanje po stanu, istina je da sam je snimao kamerom ispred kuće, ali sve samo kako bih dokazao svoje sumnje i natjerao je da prizna da se zaljubila u drugoga i da me s njim vara. Jedne noći slagao sam joj da sam otišao u Sloveniju, a ostao sam prisluškivati na stubištu zgrade. Tada sam ih čuo kako komuniciraju. On joj je na portafon pozvonio i rekao neka iziđe iz stana, a ona mu je odgovorila kako ne može sada izaći jer je kasno. Upravo je zbog tog čovjeka, kaže Daniel, i pobjegla s djetetom od njega iz Crne Gore, u koju su odselili prošle godine nakon što su zajednički odlučili da pokušaju negdje drugdje, izvan Zaprešića u kojem su se osramotili. Tamo su čak i isplanirali novo vjenčanje jer se Sandra željela udati u pravoslavnoj crkvi, pa čak je, kaže Daniel, kupila i vjenčanicu.
- Nije ona pobjegla zbog mog zlostavljanja, nego jednostavno nije uspjela izdržati daleko od tog čovjeka. Kao dokaz imam pozive koje mu je upućivala iz Crne Gore. Cijelo vrijeme dok smo živjeli tamo silno se htjela vratiti u Zagreb. Kada sam je jedanput odveo, čudno se ponašala, a ja ju nisam puštao iz vida. Kada smo se vratili u Crnu Goru, nazvala je policiju jer je očigledno shvatila da će se zadržati dulje nego što je planirala. Mislim da ju je taj čovjek i nagovarao da za svaku glupost zove zaprešičku policiju jer mene nije htio blizu. Znam da su i sada skupa, samo ga skriva.
Nisam žigolo
No, i Sandra je, kaže Daniel, u njihovu braku bila ljubomorna. Tjerala je obožavateljice iz njegovih garderoba, optuživala ga da ima ljubavnicu u Makedoniji, da ljubuje s menadžericom i prijetila da će mu zbog toga uništiti studio.
- Sada me proziva žigolom, optužuje da me žene uzdržavaju, što nije istina. Nikada me ni jedna žena nije uzdržavala. Smatram sebe dovoljno sposobnim da mogu imati kvalitetnu vezu. Na optužbe da je u braku bio agresivan, Daniel odgovara:
- Ja sam vam jako temperamentan i vrlo burno reagiram, ali da dignem ruku na nekoga, stvarno bih trebao biti lud ili bi mi život trebao biti u opasnosti. Ona je mene izazivala da je udarim, ali joj to nije pošlo za rukom. Nikad nije dobila batine od mene iako ih je zaslužila. Osoba koja se boji i kojoj je netko razvalio vilicu ili slomio ruku, takve stvari nikad ne bi iznosila u javnosti, kao što je Sandra.
Istina je, kaže, da joj je govorio da ne nosi crveni ruž i lak za nokte, ali samo zato što ju je, kaže, htio profiniti jer nije primjereno da mlada djevojka bude tako napadno našminkana tijekom bijeloga dana te da nosi suknjice u kojima su joj se doslovce vidjele gaćice.
- Neka mi zamjeri tko god hoće, ali koji bi muškarac dopustio da njegova žene takva hoda.
Daniel misli da je tijekom cijelog njihova braka Sandra planirala ovo što je na kraju i napravila.
- Željela me se riješiti da bude s njim. Uza se je stalno imala putovnice, planirala bijeg. Kada sam je pitao zašto se uopće udavala za mene, rekla mi je da je to napravila iz ljubavi, no mislim da se samo htjela naslikavati uz pjevača. Sve što je radila bilo je suprotno ljubavi - tumači Daniel, pojašnjavajući kako sada, navodno, strahuje za život.
- Pa ja cijelo ovo vrijeme znam gdje živi i radi. Da sam joj htio nauditi, već bih to napravio. Ona me ne zanima.
Tjeralice i bankrot
Na Sandrine priče o njegovu bankrotu, tjeralicama koje su izdane za njim te dugovanjima, Daniel odgovara:
- Još uvijek mogu živjeti od glazbe. Uglavnom radim na slovenskom tržištu, gdje održavam koncerte, sada idem na turneju po Austriji, produciram i zarađujem. U zajedničkom smo dugu prema našoj zajedničkoj prijateljici, koja nam je pomagala dok smo bili u kolapsu. No, budući da sam ja tu posudbu potpisao kod javnog bilježnika, ona sada tvrdi kako je to samo moj dug. Drugih dugova nemam. Tjeralica je bila vezana uz kaznu koju sam platio za verbalno vrijeđanje jer sam joj rekao da je kurva.
Sandra ga je, kaže, prijavila policiji kada je pobjegla iz Crne Gore jer je mislila da će ga uhititi i da će ga tako strpati u zatvor. No, nije uspjela jer je kazna bila plaćena.
- Javnost treba znati da je bez ijedne ogrebotine ušla u Autonomnu kuću i to samo zato što se, navodno, trese od straha za sebe i dijete. Dobar scenarij. Prvo se prikaže žrtvom, a potom zove novinare kako bi imala svojih pet minuta slave jer pokušava biti glumica. Meni takva reklama nije potrebna jer sam u svom životu doživio pravu slavu i hvala Bogu još je uvijek imam, a ona neka svojim radom zasluži svoju slavu, ali ne preko trupla bivšega supruga i na račun svoga djeteta kojega koristi u promidžbene svrhe. Imam još dvoje djece, imamo problema i ja i oni, i želim to spriječiti i zaštititi svoje ime koje još nešto vrijedi. Ovo je moja borba za istinu - na kraju će Daniel.
srijeda, 12.07.2006.
Nada Babić, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Nada
prezime: Babić
spol: žensko
datum rođenja: 05.02.1903 u Sv. Jurju kraj Senja
datum smrti: 26.01.1951 u Zagrebu
zanimanje: Glumac
Biografija: Od 1921. clanica HNK u Zagrebu. U pocetku tumaci naivke, zatim prelazi na klasiku i ruski realizam, te na kraju zalazi u psiholosku dramu i tragediju. Vaznije uloge: Susie (L. Fodor, Crkveni mis), Zuska (F. Langer, Deva kroz usicu igle), Mirandolina (C. Goldoni), Jana (T. Strozzi, Komedija na stubistu), Marica (K. Mesaric, Gospodsko dijete), Mira (G. Senecica, Slucaj s ulice) i dr. HL
utorak, 11.07.2006.
Ante Babaja, redatelj
OSNOVNI PODACI
ime: Ante
prezime: Babaja
spol: muško
datum rođenja: 06.10.1927 u Imotskom
zanimanje: redatelj
Biografija: Profesor ADU; utemeljitelj studija filmske rezije (1966) na tadanjoj Akademiji za kazalisnu umjetnost. Za studija (ekonomije) asistent redatelja u Parizu, a onda i u Zagrebu (1954, Koncert B. Belana). Godine 1955. rezira prvi kratki film, impresiju o gradu, Jedan dan u Rijeci, a 1961. cjelovecernji film Carevo novo ruho. Rezirao 20-ak kratkih filmova, mnoge po vlastitom scenariju, i 5 igranih cjelovecernjih filmova. Otpocetka naglasen i poman stilist i meditativan promatrac. Filmovi su mu kultivirani i uvijek osobita ustrojstva, kao primjerice kratke igranofilmske alegorije (Pravda, 1962, Lakat kao takav, 1959), meditativni esejisticki dokumentarci (Cujes li me?, 1965; Tijelo, 1965), a takav je i u svojim cjelovecernjim filmovim uspjesima: Breza, 1967 (po S. Kolaru) i Izgubljeni zavicaj, 1980 (po S. Novaku). Ostali cjelovecernji filmovi: Mirisi, zlato i tamjan (1971), Kamenita vrata (1992). Dobitnik domacih i inozemnih nagrada za filmove i nagrade "Vladimir Nazor" za zivotno djelo.
izvor
izvor
izvor
ponedjeljak, 10.07.2006.
Aleksandar Aranicki, prevoditelj, dramatizator i libretist
OSNOVNI PODACI
ime: Aleksandar
prezime: Aranicki
spol: muško
datum rođenja: 19.03.1892 u Zagrebu
datum smrti: 08.07.1977 u Zagrebu
zanimanje: prevoditelj, dramatizator i libretist
Biografija:Organizator kinematografske djelatnosti, predsjednik i tajnik Saveza vlasnika kinematografa Jugoslavije i potpedsjednik Medjunarodnog filmskog saveza u Parizu (1930-1941). Izdavac Filmske revije (1927-1941). Dramatizirao roman J. Haseka Dobri vojak Svejk, napisao libreto za musical Katarina Velika I. Tijardovica, preveo musical F.Loewea My Fair Lady, te drame H. Gressiekera, E. O'Neilla i dr. HL
nedjelja, 09.07.2006.
Lucija Stamać, pjesnikinja i glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Lucija
prezime: Stamać
aka: Lucia Laman
spol: žensko
datum rođenja: 1972 u Zagrebu
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište:
otac: Ante Stamać
mama: Truda Stamać
"Playboy" (Croatia) Prosinac 2001
imdb
Lucija Stamać
Rođena je 1972. godine u Zagrebu.
Diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti.
Pisanjem se bavi od svoje šesnaeste godine.
Za prvu zbirku pjesama Uranova kći nagrađena je Goranovom nagradom 1991.
Trenutno živi i glumi u Beču (Interkulturtheater).
Inspiracija su joj Lord Byron, punk i alternativna rock scena.
Bibliografija:
Uranova kći, Goranovo proljeće 1991.
Istina ili ja, AREA Grafika 1998.
Lucifer
Moderna vremena
Zagreb, 2000
96 str., meki uvez, 24 cm
ISBN 9536828-030
Muke po Veneri
Meandar
Zagreb, 2002
217 str./ 14,5 x 9 cm
ISBN: 953-206-075-8
Mala sirena
Pr223 str., 20cm
ISBN ofil international
Zagreb, 2004
953-12-0043-2
Labud
Naklada Ljevak
Zagreb, 2004
132 str., 19 cm
ISBN 953-178-610-0
Lucija Stamać rođena je 1972. godine u Zagrebu, gdje se školovala i diplomirala glumu. od 1988. godine živi i radi u Beču kao glumica i redateljica. Sa osamnaest godina bila je nagrađena na "Goranovom proljeću" za prvu knjigu pjesama Uranova kći (SKUD Ivan Goran Kovačić, 1990). Nakon toga objavila je zbirke pjesama Istina ili ja (Area grafika, 1988) te Lucifer (Naklada Moderna vremena, 2000). Muke po Veneri prva joj je knjiga proze.
Knjige u nakladi Meandar: Muke po Veneri
meandar.hr
Lucija Stamać rođena je 1972. godine u Zagrebu. Diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Pisanjem se bavi od svoje šesnaeste godine.
Za prvu zbirku pjesama Uranova kći nagrađena je Goranovom nagradom 1991. Trenutno živi i glumi u Austriji (predstave: Hasanaginitza – Beč 1999. i Die Hexenjagd – Graz 2000).
Može li knjiga pjesma postati (u hrvatskim okvirima!) bestsellerom? Ako je suditi po novoj, trećoj po redu knjizi poezije Lucije Stamać Lucifer, koja potvrđuje da je riječ o autorici čije pjesme spadaju u sam vrh mlađeg hrvatskog pjesništva (pjesnici ispod 30-te) – odgovor je pozitivan. Može!
Za razliku od ne tako malobrojnih hrvatskih pjesnika-inja koji više propitkuju zakučasta područja jezika kao građe svojih pjesama, Lucija Stamać je u Luciferu više sklona "tradicionalnijem" pjesničkom izričaju, u kojem ispovjedni ton pjesama i zaokupljenost intimističkim motivima i temama (u maniri danas već klasičnih autoričinih uzora poput Sylvie Plath ili Lorda Byrona) postižu visoku razinu komunikacije s čitateljem.
Budući da pjesme Lucije Stamać traže aktivna čitatelja, njih nije moguće čitati s inače ne tako rijetkom čitateljskom distancom i bezbrižnošću, one čitatelja uvlače u svoj svijet, otkrivajući se bez zadrške, neovisno o osjećajima ugode ili neugode koji se tom prilikom od pjesme do pjesme pojavljuju. Jer, na kraju krajeva, ako već ne u onolikoj mjeri koliko je u pjesme autorica bez ostatka uložila sebe, red je i na čitateljima da uzvrate istom, ili približno istom mjerom.
Poseban pečat knjizi daju i fotografije autorice koje potpisuje Eva Azinović
moderna-vremena
Anita Schmidt, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Anita
prezime: Schmidt
spol: žensko
datum rođenja: 13.06.1960 u Osijeku
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Osijek
ANITA SCHMIDT
Rođena sam na vlastitu inicijativu 13. lipnja 1960.
Akademiju upisala 1979. i prvo zapamtila riječi profesora Šove: “Svima figa u džepu!”
Prvi put na scenu se popela kao jedna od Vještica u Shakespeareovoj tragediji čije ime ni za potrebe ove biografije ne namjeravam izgovorit’.
1983. dobila diplomu na kojoj je krasnim slovima pisalo da sam diplomirana glumica. Trik je u tome da taj certifikat loviš i dokazuješ do kraja života. U prvim koracima i “uvlačenjima” pod tuđe kože i lica, jako su mi pomogle Magdalena (Dom Bernarde Albe, senora Lorce), Žena (Igra gazde Becketta) i Nene (Večeras improviziramo Pirandella). Zahvalna sam tim curama, bez njih ne bi dalje mogla. Ponajbolje sam se osjećala s Krležom (Anka u Kraljevu); Čehovom (Natalija Ivanovna, Tri sestre); opet s Beckettom (May, Koraci); Špišićem (Petra, Godina dobre berbe); Frielom (Agnes, Žetveni ples); Zajecom (Ibru, Svinje) i Dostojevskim (Generalica Jepančina, Idiot), Shakespeare (Lady Macbeth, Macbeth).
Imala sreću kopati po sebi (i svim tim ženama) s Georgijem Parom, Marinom Carićem, Zlatkom Svibenom, Ozrenom Prohićem, Leom Katunarićem, Milanom Živkovićem, Petrom Večekom, Želimirom Mesarićem, Želimirom Oreškovićem, Joškom Juvančićem...
Lutala i po drugim scenama (HNK Zagreb, Hrvatsko kazalište Pečuh, Gradsko kazalište “Joza Ivakić” Vinkovci) i off-grupama (STUC Osijek, Tv miniteatar Osijek).
Snimila tri filma. Plivam, mačujem, sviram glasovir. Kuham i uživam. Sretna sam. Jer, ‘ko to može platit’ – ovaj posao.
HNK Osijek
Anita Schmidt
Rođena sam 13. 06. 1960. u Osijeku. 1979. upisala Akademiju dramskih umjetnosti (Područno odjeljenje Osijek) u klasi Fabijana Šovagovića. Diplomirala 1983. godine i ušla u stalni angažman Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku. Osim u matičnom kazalištu nastupala sam u produkcijama HNK Zagreb, Hrvatskog kazališta u Pečuhu te drugim off-produkcijama. Završila sam i srednju muzičku školu – odsjek klavira. Aktivno govorim engleski i njemački jezik. Bavim se sportom, posebno plivanjem. Kazalište: Magdalena (Lorca: "Dom Bernarde Albe"); Žena (Beckett: "Igra"); Dona Elvira (Ivanac: "Odmor za umorne jahače"); Nene (Pirandello: "Večeras improviziramo"); Natalija Ivanovna (Čehov: "Tri sestre"); Grobar (Shakespeare: "Hamlet"); May (Beckett: "Koraci"); Ist (Vujčić: "Crkveni miš"); Petra (Špišić: "Godina dobre berbe"); Agnes (Friel: "Žetveni ples"); Udana žena (Hare: "Plava soba"); Anka (Krleža: "Kraljevo"); Ibru (Zajec: "Svinje") TV: Tv-drama "Gospodski život Stipe Zvonareva" Film: "Đuka Begović", "Srce nije u modi", "Kraljica noći"
Osijek HNK Osijek film.hr
Ana Stanojević, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Ana
prezime: Stanojević
spol: žensko
datum rođenja: 1947 u Požegi
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Osijek
film.hr
ANA STANOJEVIĆ
Rođena 1947. u Požegi. Studirala je u Zagrebu, a diplomirala na Pedagoškoj akademiji u Osijeku. Tijekom studija kroatistike apsolvirala je kolegij Glume pod vodstvom prof. S. Štukelje. Prvi angažman ostvarila je u Hrvatskome narodnom kazalištu u Varaždinu. Od 1972/3. do danas neprestance je u stalnom angažmanu u Hrvatskome narodnom kazalištu u Osijeku, u kojem je danas najstarija glumica po godinama i stažu. Jubilej tri desetljeća umjetničkog rada obilježila je 2002. kao Vojnicka u Čehovljevu Ujaku Vanji.
Na osječkoj pozornici ostvarila je širok repertoari raspon od uloga mladih djevojaka i naivki do zrelih karakternih rola. Bila je Polja u Malograđanima Gorkog, Ismena u Anouilheovoj Antigoni, Leonardova žena (Krvava svadba F. G. Lorce), Francka (Kralj Betajnove I. Cankara), Djevojka (Marinkovićeve Inspektorove spletke), Sarka (Ožalošćena porodica B. Nušića), Cezonija (Camusov Kaligula), Ponzia (Lorkin Dom Bernarde Albe), Ignatia (Pirandelov Večeras improviziramo), Ogudalova (Djevojka bez miraza A. N. Ostrovskog), Majkača (Predstava Hamleta u selu Mrduša donja I. Brešana), Raymonde (Feydeauova Buba u uhu). Okušala se u svim žanrovima, od tragedije do komedije, a često je sudjelovala i u operetama i mjuziklima (Jovana u Tijardovićevu Splitskom akvarelu; Gđa Eynsford-Hill u My fair lady Lernera-Loewea; Anhilta u Kálmánovoj Kneginji čardaša; Kneginja Cuddenstein u Grofici Marici).
U poslijeratnom razdoblju Ana Stanojević odigrala je tridesetak uloga na osječkoj dramskoj pozornici, od kojih su dojmljivije: Barunica Castelli-Glembay u Krležinim Gospodi Glembayevima, Columbina u Slavonskoj Juditi, Kneginja Carollyna von Wittgenstein u Tomaševu Zlatoustom, Služavka u Posljednjoj karici Lade Kaštelan, Gospođa Pernelle u Moliereovu Tartuffeu, Baba Teza u Inočama J. Ivakića, Regina u Krležinu Povratku Filipa Latinovicza, Milostiva u Malim komedijama M. Begovića, Dadilja u Shakespeareovu Romeu i Giulietti, Madam u Krležinu Kraljevu, Majka u Naranči u oblacima Ivane Sajko. Trenutačno igra u predstavama Teštamenat Pere Budaka (Manda), Osam žena Roberta Thomasa (Mamy) i Cyrano de Bergerac Edmonda Rostanda (Majka Margareta).
Glumica je dobitnica Nagrade 7. prosinac (1979) i uglednog javnog priznanja Zlatna plaketa Grb grada Osijeka za osobit doprinos kulturnom i umjetničkom životu grada Osijeka (2002).
Govori engleski jezik, snimala je za radio i televiziju (recentno: Zabranjena ljubav na RTL-u).
Anita Baturina
OSNOVNI PODACI
ime: Anita
prezime: Baturina
spol: žensko
datum rođenja: 01.06.1953 u Splitu
zanimanje:vlasnica restorana
slava: Miss Teen Jugoslavije (1970)
trenutno prebivalište: Tribunj
veza: Ante Gulin r.06.01.1953 (od 27.07.2000-)
1.suprug: Mišo Kovač (1973-1996)
sin: Eduard "Edi" Kovač (r.03.06.1975-09.04.1992 u Zagrebu)
kći: Ivana Kovač (r.1977)
Gloria 2001., kolovoz, broj: 345
Gloria 2001., kolovoz, broj: 345
Anita Baturina: i nakon Miše vjerujem u ljubav
Anita Kovač, bivša supruga Miše Kovača, ispričala nam je kako gleda na početak kćerine glazbene karijere, zašto se iz Tribunja više ne namjerava vratiti u Zagreb i što čini čarobnom njenu drugu ljubavnu priču
Splićanima nikad neću biti omiljen pjevač jer sam im pred nosom uzeo najbolji komad koji se rodio u tom gradu, znao je u šali komentirati Mišo Kovač svoju vezu s fatalnom miss Jugoslavije Anitom Baturinom u koju se do ušiju zaljubio davne sedamdesete, za svog nastupa u Splitu. Na taj je koncert Anita stigla u pratnji prijateljica, a čim se pojavila u dvorani, svima je zastao dah. Ipak, ona je bila Miss Jugoslavije 1970., gimnazijalka koju je čekala blistava karijera. Režiseri su joj nudili filmske uloge, modni skauti otimali se za fatalnom plavušom, pozirala je na naslovnicama svih tadašnjih novina, nosila modne revije na terasama najelitnijih dalmatinskih hotela... Iako te večeri nije stigla na koncert Miše Kovača, večer je provela u njegovu društvu, no prilično suzdržana. Mišo je, naime, već bio oženjen, a reputacija osobe za kojim je ludjela svaka žena za Anitu je bio dovoljan razlog za distancu. Kad se prisjeća tog vremena, reći će da su granicu između ljubavi i prijateljstva prošli potpuno slučajno, nekoliko mjeseci nakon prvog susreta, kad ju je Mišo vozio kući. U zavoju joj je slučajno dodirnuo ruku i taj je dodir uzburkao strasti. Nakon dvije godine par se oženio, ubrzo im se rodio sin Edi, potom i kći Ivana. Živjeli su u Zagrebu, u luksuznom stanu na Gornjem gradu, proputovali gotovo čitav svijet, a medije su hranili pričama o mirnom obiteljskom životu bez trzavica i afera.
Edijeva smrt
Slika o idealnoj obitelji trajala je sve do početka 90-ih kad im je u ratu stradao sin Edi. Priču o tome što se točno dogodilo i kako se raspala jedna obitelj Mišo Kovač nikad nije ispričao do kraja. No, nakon dugog nagovaranja Anita Kovač pristala je na razgovor za Tenu. Dočekala nas je na vratima svog restorana u centru Tribunja, mjestu u kojem je godinama ljetovala s obitelji, a u kojem se skrasila nakon rastave. Dok smo je promatrali odjevenu u uske lanene hlače i seksi košulju, pomislili smo kako je moguće da je za nju vrijeme stalo te da godine i osobna tragedija nisu ostavili puno traga na njoj.
- Ljudi me često pitaju kojim se kremama mažem, kako uspijevam pobijediti celulit i jesam li napravila neku plastičnu operaciju - komentirala je Anita i otkrila da je njezin izgled samo rezultat sređenog unutarnjeg života.
- Kad se dogodila obiteljska tragedija, kad je poginuo naš Edi, obitelj se raspala. Mišo se povukao u sebe i počeo uzimati enormne količine tableta za smirenje. I ja sam mjesec dana bila na tabletama, nakon čega sam se osvijestila i rekla si: "Tako više ne ide!" Okrenula sam se duhovnom, Bogu koji mi je mjesecima davao odgovore na sva pitanja i pomogao mi da ostanem normalna. Osim toga, upoznala sam sebe, svoje vrijednosti i lakše podnijela sve što se oko mene događalo. A nije bilo lako. Posebno kad je moj odvjetnik došao do povijesti bolesti našeg sina. Za razliku od papira što smo ih mi dobili, a u kojima je stajalo da je naš sin Edi umro od prostrijela glave, takvog da bi na kraju mogao živjeti, prava je verzija bila drukčija. U tim je dokumentima pisalo kako je Edi umro od sepse izazvane velikom količinom bakterija u organizmu. Bio je sedam dana u komi i umro je u velikim bolovima. Danas kad ga nema, mogu reći da se sigurno nije sam ubio i da je, po mom mišljenju, bio dio neke političke igre. Kakve, ne znam, i to je ono što i mene i Mišu kao roditelje boli. Mišo se želio osvećivati, tražiti pravog krivca, no ja sam mu savjetovala da to ne čini jer svakome će se vratiti milo za drago.
Kobna astrologinja
Osim te tragedije, javnost je u to vrijeme šokirala i vijest da je Mišo Kovač napustio obitelj i sreću pronašao u zagrljaju druge žene. Radilo se o astrologinji Silviji Conte-Calvi Marković koju je upoznao slučajno i u kojoj je vidio osobu koja će mu ponuditi mir nakon obiteljske tragedije.
- Mišo je samo otišao iz našeg stana. Kad sam ga pitala kamo ide, rekao mi je jedino da odlazi. Istog poslijepodneva javila mi se poznanica i rekla mi da ga je vidjela kako se ukrcao na trajekt za Brač s dotičnom damom. Ivana i ja bile smo šokirane. Nakon nekoliko dana, koliko mi je trebalo da ga dobijem telefonom, Mišo i ja smo se našli u motelu Plitvice na zagrebačkoj obilaznici. Dok smo sjedili za stolom i dok sam ga gledala, mogla sam jedino reći kako ne vjerujem da mu se to dogodilo. Mišo je samo kratko izustio: "Eto, dogodilo se." Meni se to nikad ne bi dogodilo, pomislila sam i otišla iz motela. To je bio kraj naše ljubavi.
Problemi s kćeri
Mišo je tog poslijepodneva ostao s njihovom srednjoškolkom Ivanom i predao joj ključeve stana na Gornjem gradu u kojem je ostala živjeti sama. Anita se odselila u Tribunj, a Mišo je tada živio na nekoliko adresa. Kako to obično biva, Mišina se ljubimica zaljubila u pogrešnog dečka, liječenog narkomana uz kojeg je i sama počela konzumirati droge.
- Jednom je Ivana s tim dečkom doputovala u Tribunj i, čim sam je vidjela, shvatila sam da nešto nije u redu. Bila je izrazito mršava, izgubljena. Iste sam večeri nazvala Mišu i rekla mu kako sumnjam da se Ivana drogira. Umjesto zabrinutosti oca, s druge sam strane čula netipičnog Mišu. Rekao mi je da ne izmišljam, pitao me što imam protiv nje i molio me da ih pustim na miru. No, Anitina se intuicija pokazala točnom i uskoro je otkriveno da je Ivana heroinska ovisnica koju je trebalo hitno spasiti. Posebno kad se predozirala velikom količinom tableta za smirenje. U Ivaninu spašavanju važnu je ulogu odigrala tadašnja Mišina djevojka, a danas supruga Lidija koja je, vidjevši beživotno Ivanino tijelo, pozvala hitnu pomoć i time je izvukla.
- Ivana je tada provela mjesec dana na odvikavanju u zagrebačkoj bolnici Sestara Milosrdnica na odjelu kod doktora Sakomana. Dok se liječila, rekla sam Miši da nakon izlaska iz bolnice ne smije doći ni k meni ni k njemu i da je za njezin spas jedino rješenje komuna. Mišo je bio pomalo zbunjen, primio bi je k sebi da mu nisam zaprijetila i doslovno mu naredila da u roku dva dana potegne sve svoje veze i nađe mjesto u komuni. Znala sam da je za nju to bilo jedino rješenje i da joj ne smijemo dati mogućnost povratka na ulicu.
Nakon odvikavanja
Kad je izašla iz bolnice, Ivanu je istog poslijepodneva Lidija dovela u Tribunj iz kojeg je mala idućeg jutra otišla na Čiovo. Anita se tog dana sjeća kao da je bio jučer opisujući kako je njezina jedinica plakala, kumila i molila da ne ide u zatvor, kako je nazivala komunu.
- Sva se tresla, plakala, vikala na mene... Koliko god mi je bilo teško, znala sam da je za nju to jedini spas. Nakon šest mjeseci poželjela je izaći, Mišo joj je htio popustiti, no ja sam opet presudila da mora ostati. Rekla sam da ću joj pobacati sve stvari koje ima. Dok sam to izgovarala, sjetila sam se svoje mame koja je to isto govorila dvadeset godina prije kad sam joj rekla da ću se udati za Mišu - komentirala je uz smiješak Anita i ponosno dodala kako je baš zbog njezine odlučnosti i sigurnog stava Ivana dobila svoju najtežu životnu bitku.
- Danas je krasna djevojka, stvarno sam oduševljena njome. Vjerujem joj, bez obzira na sve, i više od sto posto. Ona se izgradila u komuni, otkrila mnogo skrivenih talenata, zaista je divno stvorenje. Ima super posao i moram vam priznati da sam se ugodno iznenadila kad sam čula kako pjeva - ispričala je Anita pokazujući Ivanine slike s jednog od nastupa u srednjoj muzičkoj školi.
- Uopće nisam znala kakva boju glasa ima. Kad mi je poslala snimku dueta s tatom, bila sam ugodno iznenađena. Oduševljena sam njezinim glasovnim mogućnostima, ona se mora baviti glazbom - komentira Anita kao ponosna mama. Uz to, znalački je prokomentirala i novi album svog bivšeg supruga koji se često sluša u njezinu restoranu.
- Kad gosti zatraže Mišine pjesme, rado ih im pustim. Ovaj posljednji album me oduševio, to je opet onaj stari Mišo. Više mu glas nije tmuran kao iz bunara, već je opet vedar i optimističan.
Ljubav u pizzeriji
A taj je optimizam i vedrinu najvećoj pjevačkoj zvijezdi bivše Jugoslavije dala njegova mlađahna supruga Lidija o kojoj je Anita tijekom našeg razgovora imala samo riječi hvale.
- To je jednostavno tako. Stvarno joj želim sve najbolje u životu, naravno uz Mišu. Po njihovu ponašanju zaključila sam da se vole i to je najvažnije. Ništa joj ne zamjeram i drago mi je što je uz njega - rekla je iskreno što nas i nije toliko začudilo s obzirom na to da je i Anita našla drugu sreću na ljubavnom planu. Kad je prije desetak godina, s nešto ušteđenog novca što joj ga je Mišo godinama davao, krenula u tribunjsku kuću, dobivenu rastavom, nije ni znala da će život ipak biti milostiv prema njoj.
- Ova je kuća bila vikendica koju smo Mišo i ja pretvorili u pizzeriju. Kako smo pokrenuli biznis, tako smo ga nakon tri sezone zatvorili. Tada nam se to više nije radilo. Kad sam, nakon dvanaest godina pauze, ponovno otvorila kuću, u nju sam uložila svu ušteđevinu i počela ispočetka. Među ostalim, morala sam pronaći osoblje i u tome mi je pomogao prijatelj koji je poznavao Vinka Gulina i preporučio ga kao najboljeg pizza majstora. Vinko je odmah počeo raditi, dolazio je svaki dan, a sedmog mi se dana upalila neka čudna lampica. Ne mogu si to objasniti, ali činilo mi se kao da sam ponovno živa. Zaljubila sam se u minuti. No, kako u tim godinama priznati ljubav, tko to treba prvi napraviti i je li pravi trenutak za to? Jednostavna, iskrena i pričljiva Anita iskoristila je pravi trenutak i priznala osjećaje.
- Vinko i ja smo jednom tako krenuli na magareće utrke. Dok smo hodali prema centru, pogledala sam ga i rekla mu: "Vinko, ja sam se u vas zaljubila!" - I ja u vas - odgovorio mi je. Bili smo zaljubljeni jedno u drugo, a još smo si nekoliko dana govorili vi. Ipak sam mu bila šefica - prisjeća se uz smijeh Anita.
I premda je Vinko tada bio oženjen, ljubav je pobijedila. Anita i Vinko nisu se oženili, ali godinama žive zajedno u ljubavi jednako jakoj kao prvog dana. Njihovu je ljubavnu priču blagoslovio i Mišo, koliko god to nestvarno zvučalo za tradicionalnog Dalmatinca. Anita je pak intuitivno shvatila kakva je Mišina družica Lidija i prihvatila ju je od prvog dana.
- Mi odrasli smo se ipak nekako složili i prihvatili međusobno svoje odabire. No, s Ivanine je strane bilo dosta negodovanja i problema. Trebalo joj je vremena za sve to, no kako je sazrijevala, vidjela je da je okružena ljudima koji je vole. Čini mi se da je na kraju iskreno prihvatila i Vinka i Lidiju - zaključila je Anita i u šali dodala kako će povećalom kojim je Ivana promatrala njezin i Mišin ljubavni život i oni uskoro promatrati njezin. Jer, takva cura, po maminim i tatinim riječima, zaslužuje samo princa na bijelom konju. Tena broj 381, 19.6.2006 - poznati
Updated: 13.07.2006
Mišo Kovač, pjevač
OSNOVNI PODACI
ime: Mate Mišo 
prezime: Kovač
spol: muško
datum rođenja: 16.07.1941. godine u Šibeniku
zanimanje: pjevač
trenutno prebivalište: Zagreb
veza: Lidija Pintarić (r.1972) (1999-)
veza:Silvije Conte Calvi Marković (1970)astrologinja (1996-1999)
2.supruga: Anita Badurina (1973-1996)
sin: Eduard "Edi" Kovač (r.03.06.1975-09.04.1992 u Zagrebu)
kći: Ivana Kovač (r.1977)
1.supruga: Ljubica Kovač (1965-1969)
Gloria 2005., studeni, broj: 565
Gloria 2004., srpanj, broj: 497Gloria 2001., rujan, broj: 351
Gloria 2001., ozujak, broj: 325
Slobodna Dalmacija subota, 27.9.2003
bhdani
wikipedia.org
Biografija : Mišo Kovač
'Neokrunjeni kralj hrvatske estrade Mišo Kovač rođen je 16. srpnja 1941. godine u Šibeniku. Roditelji Zrinka i Jakov pored Miše imali su uz Mišu još dvoje djece - Ratka i Blanku. Nakon završene osnovne škole učio je tapetarski zanat, ali već tada je znao kako mu to neće biti životni poziv. Kao mladić gradom je često išao pjevušeći, a pored glazbe zanimao ga je i nogomet pa je tako nastupao u juniorskoj selekciji NK Šibenika. Ljubav prema glazbi je ipak prevagnula pa se 1959. godine prijavio na glazbeni festival Prvi glas Šibenika i pobijedio. Tri ploče Elvisa Presleya bile su nagrada za osvojeno prvo mjesto. Dvije godine kasnije (1961.) na odsluženju je vojnog roka u Beogradu gdje pjeva na amaterskim glazbenim festivalima. Kako bi si osigurao izlaz u grad svakog vikenda stražarima je poklanjao šteke cigareta te bi oni tada 'zažmirli'.
Nakon odsluženja vojnog roka (1963.) dolazi u Zagreb s jednim kovčegom i 1000 dinara u džepu bez ikog poznatog. Spava na klupama u parku, a hrani se u studentskoj menzi. Ljubav prema pjevanju bila je velika i silno je želio postati pjevač.
U vrh glazbene scene bivše države vinuo je 1969. godine na sarajevskom Šlageru sezone s pjesmom Ti se nećeš vratiti koja će se kasnije prodati u 500.000 primjeraka. Na poslovnom planu doživio je uspjeh, ali privatno stvari nisu stajala baš najbolje jer razveo se od svoje prve surpuge Ljubice nakon četiri godine braka. Godinu dana (na Splitskom festivalu 1970.) nakon velikog glazbenog uspjeha upoznaje svoju drugu suprugu, Miss Jugoslavije, splićanku Anitu Baturinu. S njom će 1975. dobiti sina Edija, a dvije godine kasnije (1977.) i kćerku Ivanu.
Glazbeni uspjeh nastavlja se pobjedom u Splitu 1971. godine s pjesmom Proplakat' će zora kada u dva dana osvaja pet nagrada. Zaradu od prodaje ploče uplaćuje za izgradnju autoceste Zagreb-Split, što će učiniti i 30 godina kasnije kada će autocesta biti konačno izgrađena. Iste te 1971. godine skoro je poginuo u prometnoj nesreći kod Zadra. Njegov automobil bio je potpuno smrskan, a za vrijeme oporavka Mišo odlučuje pustiti brkove koji će kasnije postati njegov zaštitni znak. Godine 1980. odlučuje kako ubuduće neće nastupati na festivalima. Na splitskom festivalu, kada je njegova odluka bila poznata, Mišini obožavatelji zasuli su pozornicu na kojoj je nastupao s 200 ruža.
Okušao se i glumačkim vodama glumeći s Radom Šerbedžijom u filmu Poslijepodne jednog fazana . Glazbena karijera i dalje je cvala, pet puta je proglašavan pjevačem godine, a 1989. godine proglašen je za osobu godinu u bivšoj Jugoslaviji. U politiku se nije miješao niti je s političarima koketirao pa je tako čak osam puta odbio pjevati Titu , a što se malo tko tada usudio učiniti.
Početkom Domovinskog rata 1991. godine Kovačev šesnaestogodišnji Edi dragovoljno se prijavio u specijalnu postrojbu Hrvatske vojske Škorpioni . Smatralo se to svojevrsnim iskupljenjem zbog javno deklariranog očevog protivljenja HDZ-u, što se očitvalo u njegovoj izjavi kako će morati emigrirati ako HDZ dođe na vlast . Edi je ubrzo poginuo (1992.) pod još ne posve razjašnjenim prilikama. Policija je objavila priopćenje u kojem tvrdi kako je riječ o samoubojstvu. No, Mišo Kovač i danas tvrdi kako je riječ o ubojstvu.
Nakon Edijeve smrti prestao je snimati pjesme i održavati javne nastupe, te je svom građanskom imenu dodao i krsno ime Mate. Javno je tada obznanio da više neće nasupati. Emocionalni udarac bio je velik: Kad je Edi umro, za mene je to bio kraj svijeta, pio sam i po 50 tableta dnevno . Nije se mogao nositi sa svojom boli, što je rezultiralo razlazom s drugom suprugom i pucanjem u grudi 14. siječnja 1999. godine. U svom zagrebačkom stanu u Maksimirskoj 69 na lijevu stranu grudi prislonio je neprijavljenu berettu i zapucao. Međutim, ostao je živ. Posegnuo za mobitelom i nazvao svog menadžera kojije brzo reagirao i nazvao hitnu pomoć. Uslijedila je hitna operacija kojom je Kovaču spašen život. Nakon opravka u Splitu održava oproštajni koncert na kojem će biti oko 50 tisuća ljudi. Ubrzo će isto ponoviti u zagrebačkom Domu sportova, a zatim će uslijediti cijela serija oproštajih koncerata. Ali to neće biti stvarni kraj glazbene karijere jer uslijediti će i novi albumi.
Prije nego što pokuša samoubojstvo napustiti će ga druga supruga Anita, a Kovač će utjehu potražiti u zagrljaju 30 godina mlađe astrologinje Silvije Conte Calvi Marković. Nakon što i ta ljubavna veza nesretno završi novu će ljubav naći u trećoj supruzi Lidiji.
Jutarnji list
Gloria
Petar Grašo, pjevač
OSNOVNI PODACI
ime: Petar
prezime: Grašo
spol: muško
datum rođenja: 19.03.1976
zanimanje: pjevač
trenutno prebivalište: Zagreb
http://www.petargraso.com/
Gloria 2006., ozujak, broj: 583
Gloria 2005., travanj, broj: 538
Gloria 2004., travanj, broj: 484
Gloria 2003., svibanj, broj: 438
Gloria 1999., listopad, broj: 251
Biografija : Petar Grašo OSTALE BIOGRAFIJE
- Oliver na "Dori 1995." (izboru hrvatske pjesme za pjesmu Europe) izvodi prvu Petrovu pjesmu "Boginja" i osvaja 2.mjesto
- Oliverov album "Vrime" izlazi sa pjesmama "Boginja" i "Vrime božje" u aranžmanima Guida Minea (producenta albuma) i Gorana Mačužića ili Dragana Lukića
1996. - Petar se odlučuje za samostalni nastup na "Dori 1996." sa pjesmom "Otkada nije mi tu" te osvaja 8.mjesto
- primjećen uspjeh Petar postiže na "Melodijama hrvatskog Jadrana Split '96." sa hitom "Prosjak ljubavi" osvojivši 3. nagradu po glasovima publike i titulu najboljeg debitanta druge festivalske večeri
- nastupom na "ZadarFestu '96." sa hitom "Trebam nekoga" njegova popularnost počinje vrtoglavo rasti ("Trebam nekoga" dobija nagradu za najbolji aranžman i 1.nagradu po glasovima publike, a pjesma koju je izveo Oliver Dragojević "Gore si ti" 1.nagradu po glasovima stručnog žirija - Petar postaje apsolutnim pobjednikom festivala !)
1997. - Graso snima video-spot za hit-pjesmu "Trebam nekoga" u režiji Vinka Brešana
- Petru na "Dori 1997." po drugi put ispred nosa bježi pobjeda i odlazak na "Euroviziju" (sa hitom "Idi" osvaja 2.mjesto)
- nakon dugo vremena izlazi slijedeći hrvatski animirani film "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" za kojega je Petar napisao završnu hit-pjesmu "Ljubav pozlati sve" (paralelno izlazi i video-spot za tu pjesmu u režiji Željka Zime)
- Petar u Opatiji snima video-spot za pjesmu "Idi" (režirala ga je Katja Restović)
- Petar u duetu sa košarkašem Dinom Rađom izvodi pjesmu "Nisan više ja sa njon"
- Grašo nastupa na "Festivalbaru '97." u Puli, gdje uz Garya Barlowa (bivseg pjevača grupe "Take that") oduševljava publiku (posebno tinejdžerski dio)
- na "Melodijama hrvatskog Jadrana Split'97." Petar izvodi pjesmu "Ne boli me" i postaje ponovno pobjednik nekog festivala; osvaja "Zlatnog galeba" prve finalne večeri i "Grand Prix" "Superfinala Melodija"
- 18.kolovoza Petru konačno izlazi prvi album "Mjesec iznad oblaka", koji u prvih sedam dana prodaje biva prodan na 13500, u prvih mjesec dana na više od 35000, u prva dva mjeseca na 44700, u prva tri mjeseca na preko 60000, u godinu dana na više od 80000 a u dvije godine na preko 90000 CDova i kazeta
2003. - Četiri godine nakon hit albuma Utorak koji je
prodan u dijamantnoj nakladi (preko 60 000).
- Petar Grašo uskoro objavljuje novi album.
- Osim pobjednice Splitskog festivala, pjesme
Vera od suvog zlata, na albumu se nalazi još
deset novih pjesama, od kojih prvi slijedi
singl Jedina.
- Autori na albumu su Tonči i Vjekoslava Huljić te
sam Petar Grašo, a producenti Nikša Bratoš
i Ian Vherry.
- Album će se u trgovinama pojaviti 25.10.
http://www.vinkovci-online.com/main_menu/glazba/biografije/petar%20graso.htm
13.01.2005 14:02
DANIJELA MARTINOVIĆ I PETAR GRAŠO
I ove godine bez slavlja
Njihova romansa, koju već godinama pokušavaju skriti od javnosti, navodno je počela prije osam godina kada se Danijela rastala od Marka Perkovića Thompsona. Tada 19-godišnji Petar bio joj je rame za plakanje, a vremenom se rodila ljubav. Iako je njihova ljubav već godinama javna tajna, Danijela i Grašo nikada nisu javno priznali svoju vezu, a privatno ih se često moglo i može vidjeti zajedno.
Tek je za nedavnog gostovanja u talk showu "Jedan na jedan" Grašo nešto otvorenije govorio o Danijeli, a najbliže priznanju dugogodišnje ljubavi bilo je što je kazao kako nikada nije porekao da su oni skupa.
No, ako je suditi po izjavama njihovih najbližih suradnika i prijatelja, taj dugogodišnji par ni ove godine neće ući u brak. Dapače, najbliži Grašini prijatelji, poput kuma Dine Rađe, ne vjeruju da će se Grašo i u nešto daljoj budućnosti ženiti, a i Danijela kaže da još nije spremna za brak.
Tatjana Jurić i Vedran Ješe
Profil Petra Graša
Rođen: 19. 3. 1976.
Familija: roditelji Snježana i Marijan i sestra Buga
Boja očiju: smeđa
Boja kose: crna
Visina: 196 cm
Omiljeno jelo: sve iz mora
Omiljena boja: bela
Voli: more
Ne voli: laži
Najveća vrlina: još uvek voli male stvari
Najveća mana: često kasni
Još više:
- godinu dana svirao je kao klavijaturista sa grupom „Magazin“
- obožava poeziju
- voli „Bitlse“, Stinga, Eltona Džona, pa i klasiku: Mocarta, Betovena, Baha
- od domaćih pevača jako ceni Olivera i Dadu Topića
http://www.blic.co.yu/arhiva/2003-12-23/strane/zabava.htm
Izabela Martinović, pjevačica
OSNOVNI PODACI
ime: Izabela
prezime: Martinović
spol: žensko
datum rođenja: 18.03.1975 u Splitu
zanimanje: pjevačica
trenutno prebivalište: Split
sestra: Danijela Martinović
e-mail:izabela.martinovic(at)st.hinet.hr
Gloria 2005., listopad, broj: 562
Gloria 2001., ozujak, broj: 324
Glazbenu karijeru počela je 1995. kao solistica grupe "Stijene". 1997. s grupom je snimila album "Obećanje" (Croatia Records), te u tom razdoblju gostuje na nekoliko festivala u zemlji i inozemstvu. Od 1995. do 2001. redovito nastupa na Splitskom festivalu na kojem je i osvajala nagrade: prvu nagradu stručnog suda, prvu nagradu publike te drugu i treću nagradu i publike i stručnog suda. Sa zapaženim nastupom 1997. gostuje s grupom na međunarodnom festivalu "Voice of Asia" u Alma Ati u Kazahstanu, a 1999. u Kijevu u Ukrajini. 1997. i 2000. nastupa na Dori. Za vrijeme rada u grupi "Stijene" prilično nastupa, i to uživo na koncertima u zemlji i inozemstvu, na televiziji i radiju te snima spotove.
Krajem 2001. počinje samostalnu karijeru, izdaje album "Okreni se" (Orfej). U ljeto 2002. na turneji je po sjevernom Jadranu. U pripremi su joj pjesme za novi CD.
IZABELA MARTINOVIĆ
- rođena je 18. ožujka 1975. godine u Splitu
- horoskopski znak: Ribe
- glazbenu karijeru započela je nakon što ju je u jednoj pizzeriji gdje je nastupala s bandom čuo Mišo Limić i pozvao ju da pjeva u grupi „Stijene“
- zamijenivši Zoricu Konđu u "Stijenama" je ostala pet godina
- Danijela je već bila poznata pjevačica i nije imala pojma da Izabela zna pjevati. Njena pjevačka karijera za Danijelu je bila totalni šok
- prvi član obitelji koji je shvatio da će Izabela postati pjevačica bio je najstraiji brat
- u „Stijenama“ je pjevački sazrela, bila joj je to dobra glazbena škola
- Pjevala je na Dori, Splitskom festivalu, a iza nje su i mnogobrojni međunarodni nastupi
- otišla je iz „Stijena“ i nastavila karijeru solo pjevačice
- do sada je objavila jedan samostalni album: „Okreni se“
DANIJELA I IZABELA
- iako su fizički slične, karakterno su potpuno različite
- „Uvijek smo bile nebo i zemlja“
- Danijela je počela pušiti s 14 godina, tada je počela i izlaziti, bila je buntovna, nije voljela učiti, markirala je u školi. Izabela je bila prava odlikašica.
- Danijela joj je krala odjeću iz ormara. Dijelile su sobu, pregradile su je ormarom, Izabelin dio je bio uredan, majice u ormaru bile su složene po nekom njenom redu (ove nosim stalno, ove ponekad, ove mi je poklonila prijateljica…), knjige su bile uredno složene. Danijelin dio je bio u totalnom neredu, hodalo se po majicama. Danijela: „Kreativni nered“. Izabela: „U kojem sam samo ja uvijek mogla pronaći ono što tražiš“. Danas je i Danijela postala uredna žena…
- Izabela je samozatajna, staložena i smirena…. Voli motore, prava je rockerica.
- pjevačica: Celine Dion
- pjevač: Sting
- omiljeno jelo: janjetina (s kapulom !!!)
- omiljeno piće: kokteli
- strast: parfemi
- putovanje: Australija
- neispunjena želja: pjevati na San Remu
zivot_sa_stilom
Danijela Martinović, pjevačica
OSNOVNI PODACI
ime: Danijela
prezime: Martinović
spol: žensko
datum rođenja: 15.07.1971 u Splitu
zanimanje: pjevačica
trenutno prebivalište: Zagreb
2.suprug: Petar Grašo
1.suprug: Marko Perković-Thompson
sestra: Izabela Martinović (r.18.03.1975 u Splitu)
mama: Ivanka Martinović
otac: Ivan Martinović
http://www.danijelamartinovic.com/
Gloria 2006., ozujak, broj: 583
Gloria 2005., srpanj, broj: 549
Gloria 2005., sijecanj, broj: 522
Gloria 2004., lipanj, broj: 494
Gloria 2004., ozujak, broj: 481
Gloria 2001., srpanj, broj: 341
Danijela Martinovic glazbena je umjetnica koja na hrvatskoj estradi egzistira gotovo 15 godina. Potvrda njenog rada ocituje se u mnogim uspjesima. Njen prvi samostalni album "Zovem te ja" u izdanju "Croatia recordsa" otvorio je put njenim visokotiraznim izdanjima koji su se kasnije potvrdili i albumom "To malo ljubavi" do sada prodan u preko 91.000 primjeraka za sto je Danijela Martinovic dobila nekoliko zlatnih i platinastih ploca.No taj uspjeh nije zabiljezen samo u Hrvatskoj vec se plasirao i u susjednoj nam Sloveniji gdje je Danijela najtirazniji izvodjac za sto je takodjer dobila zlatnu i platinastu plocu.
Uspjeh ne zaostaje ni u Makedoniji gdje je takodjer proglasena izvodjacem godine 1999. kada odrzava 3 uzastopna koncerta u Univerzalnoj dvorani u Skopju sto je popraceno mnogim tiskovnim, TV i radio medijima kao veliki uspjeh. U povijesti hrvatske diskografije Danijela Martinovic proglasena je najtiraznijim izvodjacem. 1998. godine sa pjesmom "Neka mi ne svane" pobjedjuje na Izboru hrvatske pjesme za pjesmu Europe "Dora '98." s kojom odlazi u Irsku gdje predstavlja Hrvatsku na Izboru pjesme za pjesmu Europe "Eurosong '98." i osvaja izvrsno peto mjesto.
Iste godine proglasena je pjevacicom godine na vise od 50 radio postaja, a istom titulom proglasavaju je i tiskovni mediji medu kojima je i "Vecernji list" koji joj dodjeljuje nagradu "Vecernjakova ruza".
Po glasovima radio, TV i tiskovnih medija proglasena je dvije godine uzastopce pjevacicom godine.
U prosle tri godine odrzala je preko 350 koncerata u Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini te u Svicarskoj i Njemackoj.
U prosincu 1999. godine izdaje svoj treci samostalni album pod nazivom "I po svjetlu i po mraku" koji je prodan u vise od 45.000 primjeraka u nepunih mjesec dana za što je Danijeli urucena zlatna ploca.
Danijela vec godinama uspjesno suradjuje sa salonom mode Banovec, koji su joj do sada radili sve bitnije toalete. Svi zainteresirani se mogu javiti u salon na broj telefona:
01 / 45 50 989
Nedavno sam odrzala koncert u Karlovcu i na poklon dobila ovu pjesmu. Mene je toliko dirnula svojom jednostavnoscu i iskrenoscu da sam odlucila podijeliti je sa svima Vama koji posjecujete moju stranicu. Hvala na ljubavi. Danijela
crorec
DANIJELA MARTINOVIĆ
- rođena je 15. srpnja 1971. u Splitu
- horoskopski znak: Rak
- nadimci: Tičica, Zvončica, Štrumfeta
- u Sloveniji i Makedoniji je najtraženiji hrvatski izvođač
- u Hrvatskoj je više puta proglašavana pjevačicom godine i dobitnica je „Večernjakove ruže“
- počela je pjevati sa 14 godina u bendu crkve Sv.Dominika
- nakon prvih uspjeha počela je nastupati s grupama „Ljetno doba“ i „Delfini“
- s 19 godina zamijenila je Ljiljanu Nikolovsku te postala pjevačica grupe „Magazin“ u kojoj se zadržala šest i pol godina
- dva puta je nastupala na Eurosongu, jednom s „Magazinom“ kada su s pjesmom „Nostalgija“ osvojili 5. mjesto i jednom samostalno kada je s pjesmom „Neka mi ne svane“ (1998. godine) osvojila 4. mjesto
- objavila je četiri samostalna albuma: prvi album „Zovem te ja“ prodan je u 70.000 primjeraka, a drugi album „To malo ljubavi“ u 100.000 primjeraka.
- nedavno je snimila spot za pjesmu „Gdje mi je bila pamet“ u kojem ima novi sexy look
- pjesma „Gdje mi je pamet bila“ je singl kojim najvljuje svoj novi samostalni album „Oaza“
- nedavno je snimila i božićni CD „Božić s Danijelom“ čiji prihod ide u dobrotvorne svrhe, za djecu onkološkog odjela zagrebačke bolnice u Klaićevoj ulici.
- Lansirala je i vlastitu modnu kolekciju za djecu „DAMA“
- taj posao doživljava kao hobi koji ju neizmjerno veseli. Najdraža joj je linija “laku noć“ - pidžamice na kojima su izvezene molitve za laku noć
- Danijela je temperamentna, bučna i zna lupiti šakom o stol, u životu sve rješava šarmom…
- mana: "Što na umu, to na drumu."
- vrlina: uvijek je dobre volje
- omiljeno jelo: Čokolino
- omiljeno piće: crno vino
- pjevač: Oliver
- pjevačica: Celine Dion
- omiljeni film: „Hrabro srce“
- najromantičniji grad: Pariz
- neispunjena želja: put oko svijeta
OBITELJ:
- odrasle su u siromašnoj, ali sretnoj i složnoj obitelji
- imaju dva brata: stariji brat Denis svira bubnjeve u bendu Doris Dragović, mlađi brat Ivan je pomorac
- kada su bile male roditelji su unajmili komad zemlje u okolici Splita koji su zajedno obrađivali i uzgajali povrće. Danijela je s majkom na splitskoj pijaci prodavala salatu i povrće. Ponosi se tim poslom, jer nijedan pošten posao nije sramotan ni manje vrijedan. Uzgajajući povrće, zaljubila se u prirodu.
- dom im je svetinja
zivot_sa_stilom
Marko Perković-Thompson, pjevač
OSNOVNI PODACI
ime: Marko
prezime: Perković-Thompson
spol: muško
datum rođenja: 27.10.1966 u Čavoglavima
zanimanje: pjevač
trenutno prebivalište: Zagreb
2.supruga: Sandra Rogić (r.23.09.1976 u Totontu) (vj.26.04.2003 u Torontu, [crkv. vj. 14.02.2006 u
sin:Šimun Petar Perković (r.23.09.2003 u Zagrebu)
sin: Ante Perković (r.2005)
1.supruga:Danijele Martinović
punac:Slavko Rogić
punica: Vojna Rogić
sogorice:Silvana Rogić
sogorica: Nada Rogić
mama: Marija Perković
tata: Ante Perković
brat: Dražen Perković (r. 1968)
e-mail:thompson(at)thompson.nl.eu.org
www.thompson.hr
http://www.thompson.hr/
Gloria 2004., kolovoz, broj: 503
Gloria 2004., travanj, broj: 485
Gloria 2002., srpanj, broj: 392
Miroslav Škoro, pjevač
OSNOVNI PODACI
ime: Miroslav
prezime: Škoro
spol: muško
datum rođenja: 29.07.1962 u Osijeku
zanimanje: pjevač
trenutno prebivalište: Zagreb
supruga: Kim Ann Škoro, odvjetnica (1991-)
kći: Ivana Škoro (1991)
sin: Matija Škoro (1995)
Posao: predsjednik Uprave (Croatiarecords d.d., HR-10000 Zagreb, Osekovska 18; tel: 01/29 53 810; fax: 01/29 53 811); Mobitel: 098/314 487; E-mail: miroslav.skoro(at)crorec.hr;
Stan: HR-10000 Zagreb, Sokolgradska 67-a
www.skoro.hr
www.miroslav-skoro.nl.eu.org
Gloria 2003., studeni, broj: 462
Vecernji list
06.07.2006 19:19
PROŠLOST PROTIV SADAŠNJOSTI
Miroslav Škoro
1996.
IZGLED
Uredno podšišana kosa, sportske majice i hlače te jednostavna odijela namijenjena za nastupe. Fizički izgled i imidž Miroslava Škore prije deset godina uopće nije odskakao od fizičkog izgleda prosječnog Hrvata, a i sam pjevač nije odavao dojam da previše ulaže u svoj vanjski izgled.
KARIJERA
Škoro je do tada snimio tri studijska albuma, nije često bio na televiziji, a na radiopostajama je bio relativno tražen. Tih je godina bio i u diplomaciju kao generalni konzul u Mađarskoj. To je još više smanjilo broj nastupa, a s te je funkcije otišao na mjesto direktora Orfeja.
PRIVATNI ŽIVOT
Škoro se početkom devedesetih oženio za Kim Ann, Amerikanku hrvatskog podrijetla. Tada se već rodila njegova kći Ivana, a godinu prije na svijet je došao i sin Matija. Obitelj je živjela u Osijeku.
MISAO
– Ako kažem floskulu da se na sve moguće načine nastoji osporiti samobitnost Hrvata, mnogima će to zvučati patetično i bit ću optužen kao demagog koji ispucava određene parole. Činjenica je da su te parole istinite, što je naglašeno i u glazbenom smislu. Tamburica, bez obzira na pravu vrijednost, u javnom životu nije zauzela poziciju koja joj pripada jer se nameću drugi ritmovi i melodije, drugi instrumenti. Večernji list, 1996.
2006.
IZGLED
Škoro ne izgleda niti godinu stariji od 1996., a u posljednjih je deset godina izgradio prepoznatljiv stil. To je odjeća crne boje u kojoj se, izuzev rijetkih iznimka, uvijek pojavljuje i na pozornici, ali i u privatnom životu.
KARIJERA
Zadnjih nekoliko godina Škoro je predsjednik uprave Croatia Recordsa, a nakon suđenja u realityju “Story Super Nova” porasla mu je popularnost. Tu je bio i odličan album “Milo moje”. Jedno je guralo drugo i ubrzo je Hrvatsku zatresla “škoromanija”, a danas ni jedna dvorana za njegov koncert nije prevelika.
PRIVATNI ŽIVOT
Danas je Škoro još uvijek u sretnom braku s Kim i skladno živi s djecom Ivanom i Matijom. Nikada ga nije obilježio ni jedan skandal vezan uz ljubavnice, a kćer koja svira violinu bila je i gošća na njegovom koncertu.
MISAO
– Nisam politikant, a ni jedan od onih koji bi pisao pjesme da bi nekome podilazio. Jednako pišem i pjevam kao što živim. Živim svoje pjesme i pjevam svoj život i život ljudi oko sebe. Hoće li to netko zvati politikom, nije me briga. Tvrditi da sam ja ili netko od mojih kolega zbog politike napunio Dom sportova, znak je nemoći onih koji ne mogu na normalan način prokomentirati glazbeni događaj na kojem se okupilo desetak i više tisuća ljudi. Večernji list, 2006.
PRESUDA
Prije deset godina bio je najpoznatiji kao tamburaš koji je skladao “Ne dirajte mi ravnicu”, a danas i vrapci na grani znaju sve njegove pjesme, smiju se njegovim vicevima. Pjevač nije promijenio stavove, mišljenje, obitelj, pa čak ni fizički izgled, ali Škorina sadašnjost je nokautom, u prvoj rundi, dotukla prošlost.
MIROSLAV ŠKORO
Rođen u Osijeku 29 srpnja 1962.
Svoju prvu gitaru kupio je na zimu 1978. godine. Radio je kao radio novinar.
Od 1985. godine nastupa sa tamburaškim orkestrom ''Slavonski bećari'' pod voditeljskom palicom Antuna Nikolića - Tuce.
Za vrijeme boravka u SADu upoznaje Jerrya Grcevicha i upoznaje novu strast, pisanje glazbe i tekstova prema standardima tradicionalne glazbe Slavonije i Vojvodine.
Nakon povratka u Hrvatsku, oformljuje tamburaški sastav ''Ravnica'' i postaje jedan od najuspješnijih hrvatskih kompozitora.
Od 1995. do 1997. godine obnaša dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske u Mađarskoj. U to vrijeme, bez obzira na diplomatske dužnosti njegov rad na glazbenom području ne jenjava.
Autor jedne od najpopularnijih hrvatskih pjesama ''Ne dirajte mi ravnicu'' puni koncertne dvorane.
Od 2001 godine Miroslav Škoro je predsjednik uprave Croatia Records.
Natup na Festivalima:
Golubica, Zlatne žice Slavonije 2005
Vrime, Splitski Festival 2005
Nemoj me zaboravit', Splitski Festival 2004
Četri vitra, Splitski Festival 2003
Milo moje, HRF 2003
Sve od Drave, pa do Jadrana, Zlatne Zice Pozege 2002
Reci, brate moj, MHJ 2002
Dida, Neum Etnofest 2001
Maria de la Lovrez, HRF 2001
Ptica samica, Neum Etnofest 1999
Što te imam, moj živote, HRF 1999
Čovjek sunčani, MHJ 1994
crorec.hr
Slavica Knežević, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Slavica
prezime: Knežević
spol: žensko
datum rođenja: 16.08.1955 u Gračacu
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
suprug: Marko Torjanac (29.06.1991-2000)
sin: Jan Torjanac (1991)
Gavella
pticice video
Gloria 2006., srpanj, broj: 600Glorija 2003., lipanj, broj: 439
Gloria 2002., studeni, broj: 410
Gloria 2000., rujan, broj: 298
24 sata A.Kreutz, R. Vukadin objavljeno 06.07.2006. Slavici Knežević dijagnosticiran tumor na hipofiziPoznatoj glumici Slavici Knežević u 51. godini dijagnosticiran je dobroćudni tumor na hipofizi koji će uskoro operiratiGlumici zagrebačkoga kazališta Gavella Slavici Knežević nedavno je dijagnosticiran dobroćudni tumor na hipofizi. Uvijek vedrog duha 51-godišnja je Slavica i liječničku dijagnozu primila s dozom optimizma.
- Tjerala sam miša, a istjerala mačku. Krenula sam na pretrage kralježnice jer sam se u proteklih godinu dana tri puta ukočila. Srećom, radiolog koji je pregledavao snimke moje kralježnice primijetio je zatamnjenje, odnosno malu izraslinu na hipofizi. Odmah je konzultirao profesora Joška Paladina koji mi je nakon dodatnih pretraga preporučio hitnu operaciju - otvoreno priča Slavica.
Profesor Paladino istaknuo je kako je nevjerojatna sreća da je Slavici tumor otkriven slučajno u stadiju dok još nije počeo zadavati probleme. Slavica je trenutačno na godišnjem odmoru, a zbog zdravstvenog stanja morala je otkazati ljetnu turneju s Histrionima i svoje učešće na internacionalnoj radionici stand up komičara.
Željko Mavrović, boksač
OSNOVNI PODACI
ime: Željko
prezime: Mavrović
aka:Željko Mavrović-Šaka sa Srednjaka ili Irokez
spol: muško
datum rođenja: 17.02.1969 u Zagrebu
zanimanje: boksač
trenutno prebivalište: Zagreb
supruga: Jelenu Balabanić astrologinja(1972)
kćerka: Arijana Mavrović (29.04.2003 u 8:16AM Zagreb)
punac: Šime Balabanić
sogorica: Jasna Balabanić
Gloria 2004., travanj, broj: 482
Gloria 2003., svibanj, broj: 435
Gloria 2000., prosinac, broj: 311
boxrec.com
Biografija: Željko Mavrović, boksač. Kao amater clan BK Metalac (Zagreb), BK Lokomotiva (Zagreb) i BK Rijeka. Kao reprezentativac nastupio na OI 1988 i 1992; profesionalni prvak Europe u teskoj kategoriji 1995.
Željko Mavrović (Zagreb, 17. veljače 1969. -), hrvatski boksač
Boksački prvak Europe tri godine za redom (od 1995. do 1997.), s čak sedam uspješnih obrana naslova, potvrdio je to i sjajnom borbom sa slavnim Lennoxom Lewisom 1998. u legendarnoj borbi za svjetski naslov u teškoj kategoriji, u kojoj su prethodni uspjesi Lennoxa Lewisa prevagnuli pri bodovanju borbe, kojom je naslov dodijeljen Lewisu. Zlatna rukavica kao najveći trofej u povijesti hrvatskog boksa, dva naslova hrvatskog sportaša godine, sve su to samo neke od uspomena na doista veliku karijeru jednog od najvećih sportaša koje je Hrvatska imala.
S jednakim entuzijazmom "Šaka sa Srednjaka", ili kasnije "Irokez", danas je predan biznisu. Nije uložio teško stečeni kapital u kafić, restoran ili nešto slično, ostao je i u poslu dosljedan svojim principima, stilu života, ekološkoj osviještenosti. U Sloboštini kod Požege razvio je, odnosno i dalje svakodnevno razvija "Eko-centar Mavrović", u kojem proizvodi ekološku, dakle potpuno prirodnu i zdravu hranu.
Dobavljeno izwikipedia.org
novi-varazdinec.hrŽeljko Mavrović, nekad vrhunski boksač, a danas jednako kvalitetno i intenzivno predan proizvodnji ekološke zdrave hrane
Ekološka poljoprivreda je način života
Objavljeno 5. studenog / 26. broj
Meni je najvažnije puno zadovoljstvo, emotivna stabilnost, sreća što uopće imam snagu i sposobnost da živim i radim. Jer kad sve to imate, onda i financijska sigurnost dolazi sama po sebi. Ako čovjek nije lijenčina nego voli i želi raditi, može živjeti dobro na bilo kojem dijelu planete
Za uspjeh je, kažu, najvažnije imati viziju, pod drugo dolazi snaga volje, upornost i želja da se dođe do cilja. Željko Mavrović definitivno to sve ima; potvrdio je to kao boksački prvak Europe tri godine za redom (od 1995. do 1997.), sa čak sedam uspješnih obrana naslova, potvrdio je to i sjajnim otporom velikom Lennoxu Lewisu 1998. u legendarnoj borbi za svjetski naslov u teškoj kategoriji. Zlatna rukavica kao najveći trofej u povijesti hrvatskog boksa, dva naslova hrvatskog sportaša godine, sve su to samo neke od uspomena na doista veliku karijeru jednog od najvećih sportaša koje je Hrvatska imala.
S jednakim entuzijazmom "Šaka sa Srednjaka", ili kasnije "Irokez", danas je predan biznisu. Nije uložio teško stečeni kapital u kafić, restoran ili nešto slično, ostao je i u poslu dosljedan svojim principima, stilu života, ekološkoj osviještenosti. U Sloboštini kod Požege razvio je, odnosno i dalje svakodnevno razvija "Eko-centar Mavrović", u kojem proizvodi ekološku, dakle potpuno prirodnu i zdravu hranu.
- Jednostavni su razlozi zašto sam krenuo u ovo. Prvi i osnovni je da me taj posao ispunjava, čini sretnim. Nisam počinjao biznis da bih se nečim bavio, pa mi je svejedno da li je to neki jeftini ugostiteljski objekt ili nešto drugo. Želio sam, odnosno želim skrenuti pozornost na važnost ovoga čime se bavim. U Hrvatskoj je, vjerovali ili ne, svega 3 do 3,5 promila zemlje obrađeno ekološki, a imamo perspektivu kao malo koja zemlja u Europi, pa i svijetu. Zemlju treba vratiti čovjeku, čovjeka zemlji. Europa se želi riješiti teške industrije, vapi za nečim što mi imamo, stoga sami odlučujemo u kojem ćemo se smjeru razvijati. A naša je prilika sad, jer danas je u Hrvatskoj cijena hektara zemlje dvije do četiri tisuće eura, u ostatku Europe je 50 do 100 tisuća. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju to će se polako izjednačavati – upozorava Željko Mavrović.
Što je zapravo ekološka proizvodnja? U čemu je razlika u odnosu na Ťobičnuť poljoprivredu?
- Osnovna razlika je što je sve zdravo i prirodno. Nema umjetnog gnojiva, jer nema ni potrebe. Priroda je u stanju sama proizvesti sve što treba, čovjek joj samo treba malo pomoći, a ne odmoći što je danas praksa. Primjerice, za 1 centimetar humusa, dakle prirodnog gnojiva, potreban je proces koji traje i do milijun godina, no, vjerovali ili ne, s pravim pristupom i određenim aktivnostima, čovjek može te kemijske i fiziološke procese ubrzati toliko da taj period skrati na čak godinu dana! Zemlja je kao živi ljudski organizam, ako joj date zdravu hranu, vratit će vam višestruko.
Sve je to lijepo i krasno, no koliko je zapravo isplativo baviti se ovim poslom?
- Što znači isplativo? Većina ljudi vjerojatno isplativost drugačije doživljava nego ja; podvuku crtu i vide koliko im je novca ostalo. A isplativost je teško mjeriti, za mene je to svakodnevno zadovoljstvo, emotivna stabilnost, sreća što uopće imam snagu i sposobnost da živim i radim. Kad sve to imate, onda i financijska sigurnost dolazi sama po sebi. Ako čovjek nije u grču, ako nije lijenčina nego voli i želi raditi, može živjeti dobro na bilo kojem dijelu planete, pa čak i tamo gdje se govori o gladi. Jer čovjek je kreativno biće i svojom mišlju i djelima može izvući jako puno lijepih stvari, stvoriti isplativost o kojoj vi pričate.
Otkrio je Mavrović u potpunosti motive koji ga tjeraju, a koji su tako različiti od današnje svakodnevice.
- Van je sustav vrijednosti i mogućnost izbora. Ja se na ovom imanju sjajno osjećam, količina energije koju tu imam toliko je dobra i jaka, to u svojem Zagrebu nikako ne mogu naći. Ja ne razumijem mlade ljude koji godinama žive u Zagrebu ili nekom drugom velikom gradu s 2000 ili 2700 kuna plaće. I podstanari su, a njihovi roditelji, recimo, imaju tu pet, šest ili deset jutara zemlje. U čemu je "caka"? U kino ili kazalište mogu subotom i odavde za dva sata!
I u globalu, kritički se osvrnuo na svijet danas.
- Ljudi su, u cijelom tom tehnološkom metežu, zaboravili živjeti, pojednostavnili su si život, ubrzali ga. No ulijenili su se u najvažnijem segmentu, tamo gdje rade na sebi, gdje treba naučiti nešto novo, ući u rizik, napraviti i doživjeti promjenu. Uh, teško je to, misle; teško je maknuti se iz jedne firme u drugu, promijeniti mjesto stanovanja. Uglavnom su u panici: što ću, kako ću ja to? I ovo što ja radim je zahtjevno, ali kada čovjek nešto odluči, čvrsto, kad je siguran da je baš to ono što želi, ma nema te stvari koja će ga zaustaviti. Svijet je odmah ljepši, drugačiji. Ali za to treba angažman. Netko možda radi u firmi osam sati, pa bježi i skriva se da što manje radi, da prođe radno vrijeme, a da šef bude zadovoljan. Ja to nisam nikad mogao, stalno me nešto tjeralo na dinamičnost, na angažman. Takav odnos mi je donio sve što imam u životu.
Za ovo što vi danas imate ipak je trebao i veliki početni kapital. Novac koji većina mladih u Hrvatskoj nema.
- Točno je da je pomoć financijskih institucija ključna, da sam ja imao tu prednost da mogu krenuti sam. Točno je da je i birokracija kod nas grozna stvar, ja sam pune četiri godine izgubio na svim potrebnim papirima, dozvolama, iako sam i tu, kao medijski eksponirana ličnost, bio u prednosti, praktički imao već izgrađen "brand". No baš zbog svega toga ja nudim priliku, priliku da se mladi od 25 do 30 godina, koji u poljoprivredi vide način života i svoj put, priključe nama. Naš centar danas ima oko 300 ha obradive površine i mnogi me pitaju hoću li se širiti. Ne vidim sreću i zadovoljstvo u "još i još", ali da pomognem drugima da stvore još 15 ili 20 ovakvih gospodarstava, da se "priča" proširi neovisno bio Željko Mavrović tu ili ne, to me ispunjava, u tome vidim izazov.
Koliko je sve to teško?
- Relativno je to. Bilo je naporno od početka, nije da nije, ali kad dođu prvi rezultati, prvi plodovi rada, kad vidim osmijeh na licima svojih suradnika, tu mi sreću nitko i ništa ne može nadoknaditi. Evo, u suradnji sa ZABA-om je nastao i Edukacijski centar, želimo stvoriti bar još 10 ili 15 ozbiljnih eko-poljoprivrednika, koji će obrađivati ekološki, dakle potpuno prirodno i zdravo, još 1500 ili 2000 ha zemlje. Ovogodišnja žetva trebala bi biti oko 300 tona, svaka sljedeća trebala bi biti dodatni plus, što znači i niže cijene naših proizvoda i do 40 posto, a svi zajedno možemo i puno, puno više. Upravo u tome je mjerilo mojeg uspjeha, u zajedničkom zadovoljstvu i sreću, kako poslovnoj tako i životnoj – zaključio je čovjek koji, otkad zna za sebe, ima striktno postavljene ciljeve, no koji, što je još važnije, zna i kako ih ostvariti.
Drago Meštrović, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Drago
prezime: Meštrović
spol: muško
datum rođenja:
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
Ozbiljnje se bavio kazalištem - glumom, pa i organizacijom, prije Kazališne Akademije, za vrijeme i naravno poslije. Prije Akademije u SEK-u (Studentskom Eksperimentalnom Kazalištu), zatim u predstavama Play Majakovski, Stjenica, Hamlet (Lear) Petera Brooka i Charlesa Marovitza i to u Kazališnom Salonu (predhodniku Teatra ITD), bio suosnivac i sudionik slobodnih kazališnih grupa Teatar SOS, Teatar ZA SADA i Kazališne radionice Rade Koncar. Bio dugogodišnji sudionik Dubrovackih ljetnih igara, više uloga igrao u Teatru ITD, nekoliko divnih suradnji imao sa Varaždinskim kazalištem, gostovao u dubrovackom teatru Marin Držic, u osjeckom HNK, u teatru Mala Scena i u somborskom Narodnom pozorištu. Snimao u nekoliko TV serija i filmova, nešto malo u igranim filmovima, puno mu je znacio prošlogodišnji nastup u filmu Branka Ištvancica Zamrznuti kadar.
"Uvijek me je bilo sram nabrajati moje najdraže i najznacajnije uloge jer mi ih je puno bilo za mene jako znacajnih. Uvijek sam znao što sam želio svojom ulogom, a znao sam u vecini uloga i u kojoj sam mjeri to ostvario. Mislim da sam sam znao analizirati svoj rad."
"Vi ce te najbolje u razumnoj mjeri izabrati iz onog što je bilo u knjižici Ospica, a da ne ispadnem idiot koji se hvali, a ja si ne mogu pomoci, sve te uloge, pa cak i još neke, bile su za moj glumacki život vecinom jako znacajne. Evo, vec sada najrade ne bi ništa. Možda je dovoljno da sam (za mene je to sada najviše) još uvijek aktivni clan DKG-a.
Gavella
Zoja Mihelac, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Zoja
prezime: Mihelac
spol: žensko
datum rođenja: 15.06.1947 u Splitu
datum smrti: 10.06.2002 u Splitu
zanimanje: glumica
sinovi Goran , Boris i nevjesta Rose
brat: Roko, nevjesta Katarina i nećak Juraj
IN MEMORIAM: ZOJA MIHELAC,
GLUMICA I ANIMATORICA LUTAKA GRADSKOG KAZALIŠTA LUTAKA SPLIT
Lutka kao živo biće
Nakon kratke i teške bolesti u Splitu je pet dana prije svog 55. rođendana umrla Zoja Mihelac, glumica i animatorica lutaka.
Rođena 15. lipnja 1947. godine, već zarana, od svoje pete godine, pokazuje interes za glumu i kazivanje poezije. Dugi je niz godina igrala zahtjevne uloge u repertoaru Kazališta Titovi mornari (danas Gradskog kazališta mladih) u Splitu, u kojem djeluje od 1963. godine. U programu ovoga kazališta, koje je bilo odskočna daska za niz danas istaknutih umjetnika, Zoja Mihelac je ugradila i svojih četrdesetak uloga u naslovima poznatih svjetskih autora. Osjećaj iz djetinjstva za kazivanje poezije i dramske riječi (nagrađivana je za recitiranje, a u osnovnoj školi je čak vodila dramsku grupu te režirala skečeve i recitale), Zoja Mihelac poslije potvrđuje u svakodnevnom svom radu na sceni, povremeno surađujući i sa splitskom HNK.
Nakon kraćeg boravka u Zagrebu vraća se u rodni grad i prihvaća angažman u Kazalištu lutaka Pionir, danas Gradskom kazalištu lutaka, ostvarivši u njemu osamdesetak različitih uloga, sudjelujući u najboljim godinama svog bavljenja lutkarstvom u ponajboljim predstava splitskih lutkara. Da bi udahnula život lutki, ostaje iza paravana, a i u igri ispred njega, u suigri s lutkom, koju tretira kao živo biće i izvor dječje radoznalosti, nameće se izražajnošću i zaigranošću. Glasovna iznijansiranost te discipliniranost u igri s lutkom, partnerima i publikom pratila su je tijekom svih godina njezina scenskog života, za vrijeme kojeg je ostvarila i nekoliko TV uloga, ali i uloga u filmovima Marjuča ili smrt i Buža Vanče Kljakovića te Da fine al capo Ante Kuštre.
Otišla je prerano da bi se potpuno i do kraja ostvarila kao vrsna lutkarica, zacijelo ne davši sve što je teatar od nje tražio, a ona mu, dok je mogla, poklanjala. Posljednji put se pred publikom pojavila 15. ožujka ove godine, dakle ni tri mjeseca prije smrti, u Zlatnoj ribici u režiji Dunje Adam, s kojom je ostvarila dobar dio svojih uloga.
Pokop umjetnice bit će ove srijede u 16.30 sati na splitskom groblju Lovrinac.
J. FIAMENGO Slobodna Dalmacija srijeda, 12.6.2002.
subota, 08.07.2006.
Dubravko Sidor, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Dubravko
prezime: Sidor
spol: muško
datum rođenja: 1947 u Zagrebu
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
2.zena: Djurdja
1.zena: Kostadinka Velkovska
kontakt:Dubravko.Sidor(at)hrt.hr
DUBRAVKO SIDOR:
Rođen u Zagrebu 1947. godine. Nakon mature upisao komparativnu književnost i ruski jezik na zagrebačkom filozofskom fakultetu i završio prvu godinu. Bio aktivni član SEK-a (Studentskog eksperimentalnog kazališta) u njegovo drugo “zlatno doba”, u međunarodnoj konkurenciji priznatih i značajnih predstava: “Ars longa vita brevis”, “Vietrock”, “Druga vrata levo”. SEK je u to vrijeme (a i desetak godina ranije u “prvo zlatno doba”) bio prvi korak u svijet kazališta mnogih značajnih imena hrvatskoga kazališnog i javnog života: Miro Međimorec, Bogdan Jerković, Marija Žarak, Drago Turina, Zlatko Kauzlarić Atač, Rajko Grlić i mnogi drugi.
Na tadašnjoj Akademiji za kazalište, film i teleleviziju (danas ADU) diplomirao 1971. godine. Za vrijeme studija na Akademiji kao stipendist ZKM-a igrao u dvije značajne predstave: “Obsidio Sigetiana” Mire Međimorca i “Kvas bez kruha” Antuna Nemčića u režiji Božidara Violića.
Nakon završetka studija na Akademiji i jednogodišnjeg vojnog roka zaposlio se kao glumac Dubrovačkoga kazališta “Marina Držića”. U dvije sezone koliko je proveo u Dubrovniku uključio se u rad Studentskog teatra “Lero”, postavio predstavu “Pseće srce” prema noveli Mihaila Bulgakova koja je utjecala na budući rad tog studentskog kazališta koje i danas postoji i igra značajnu ulogu u kulturnom životu Grada i hrvatskog kazališnog amaterizma.
1974. vraća se u Zagreb, godinu dana provodi u statusu slobodnog umjetnika, ali ubrzo prihvaća stalni angažman u Satiričkom kazalištu “Jazavac”, u kojem u 17 godina igra oko 2 200 predstava.
Usporedno s glumom u “Jazavcu” privlačio ga je rad u jednostavnim, pokretnim predstavama, u produkcijama bez velike prateće opreme, i bez “rampe” koja dijeli gledalište od pozornice. Radio je u četiri – pet projekata tadašnje Muzičke omladine, malim programima–predstavama namijenjenim školskim razredima. Suosnivač je Kazališne družine “Dijalog” koja je osamdesetih godina dvadesetog stoljeća “osvajala” gotovo nemoguće prostore u kojima se izborila za kazališnu predstavu. Sličnu produkciju nastavio je u Kazalištu “Sova”, džepnom izdanju kazališta koje je potrajalo približno pet godina.
1991. matičnu kazališnu kuću “Jazavac” zamijenio je HRT-om prihvaćajući se stalnog spikerskog posla na Hrvatskome radiju. No time nije prekinut život glumca. S književnikom Božidarom Prosenjakom osnovao je Kazalište “Divlji konj” 2001. godine kao umjetničku organizaciju i tamo realizirao dva nova projekta malog jednostavnog pokretnog teatra. 2002.-ge je godine sa svojim kolegom režiserom Jovicom Šegom pokrenuo projekt “Svarog”.
Pero Kvrgić, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Pero
prezime: Kvrgić
spol: muško
datum rođenja: 04.03.1927 u Srpskim Moravicama
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
zena:Nevenka Stipancic
kci: Ana Kvrgic
Stilske vježbe
video
jet-setINTERVJU
Gluma i život glumca su potpuno ispremiješani. Glumac udahnjuje sebe liku kojeg igra, i s druge strane, pokupi nešto od njega. Nekad sam i sanjao da sam lik kojeg sam glumio ili bih sanjao situacije iz predstava...
Prošlo je više od šest desetljeća otkako je jedan član partizanske dramske družine koja je svratila u Moravice u Gorskom Kotaru zamijetio glumački talent tad 17-godišnjeg mladića i pozvao ga da se pridruži putujućim glumcima. Od tada do današnjih dana, Pero Kvrgić još se nije umorio od glume, iako su iza njega stotine uloga u kazališnim predstavama i filmovima.
Neumoran i u svojoj 79. godini, po tko zna koji put očarava publiku maestralnom izvedbom u dvije vrlo gledane predstave, „Skakavcima“ i „U posjetu kod gospodina Greena“. Ipak, što god radio, za većinu kazališne publike ostat će „On“ - polovica tandema iz „Stilskih vježbi“, legendarne predstave za koju se i nakon 38 godina prikazivanja traži karta više.
Nedavno ste nastupali na „Sterijinom pozorju“, jednom od najvećih kazališnih festivala u ovom dijelu Europe. Zanimljivo je da ste prije 50 godina osvojili prvu glumačku nagradu u povijesti tog festivala. Kako ste se osjećali kad ste nakon dugog niza godina ponovno stali na tu istu pozornicu ?
- Vratile su mi se uspomene na stare dane. Dobro se sjećam svog prvog nastupa tamo. Bio sam uzbuđen jer su se okupili najznačajniji ljudi iz tadašnjeg kulturnog života, ne samo kazališnog, a ja sam bio među mlađim glumcima. Glumio sam Kir Janju, ozbiljan, stariji lik i baš je meni uručena nagrada.
Svi koji su tad nastupali na Pozorju već su otišli na onu stranu, samo sam ja još ostao. Zato nije čudo da me mnogi danas pitaju: „Što je, što još čekaš?“.
I što im Vi odgovorite?
- Da mi se ne žuri (smijeh).
Iste je godine nagrađen i Branko Gavella...
- Da, i kad smo primili nagrade, rekao mi je: „Ti si danas dobio nagradu za budućnost, a ja za prošlost“. Vidite, ta moja budućnost već je postala prošlost...
Jedne godine ste dobili poziv, ali ste svejedno odbili otići na „Sterijino pozorje“...
- To je bilo u vrijeme kad je rat već bio na vratima, 1991. godine. Malo prije nego što smo dobili poziv, ubijen je vozač „Dalme“ i posljednje što sam želio je ići u Novi Sad. Shvatio sam da je ta ratna situacija gori teatar od samog teatra i da je besmisleno u tom trenutku tamo ići glumiti bilo što.
S profesorom Gavellom ste 1953. istupili iz svoje tadašnje matične kuće, zagrebačkog HNK, i osnovali Zagrebačko dramsko kazalište. Što Vam je smetalo u nacionalnom kazalištu?
- Željeli smo raditi u drukčijem teatru, u estetskom i etičkom smislu. Htjeli smo kazalište bez zvijezda, u kojem bi zajednička igra bila u prvom planu i koje bi imalo novi, suvremeniji repertoar i prirodniju izvedbu. To je najljepše razdoblje mog života. Bili smo puni sebe, željeli smo stvarati nešto novo i osjećali smo se poput revolucionara.
Je li ta Vaša mala revolucija urodila plodom? Jeste li u tadašnjem Zagrebačkom dramskom, a danas kazalištu „Gavella“, našli ono što niste u HNK-u?
- Djelomično. Nije zaživjela svaka od naših ambicioznih ideja, ali otkrivali smo neke nove stvari. Predstave koje smo radili imale su drukčiji ton igre od, rekao bih, akademičkog, patetičnog tona koji je prevladavao u HNK-u. Pokušavali smo što normalnije, što ljudskije i što neposrednije komunicirati s publikom, a osim toga, i samo kazalište je bilo mnogo manje, pa je i to pomoglo da imamo mnogo bliži odnos sa publikom.
Kakvi ste bili na početku svoje karijere?
- Bio sam mlad, sasvim nepoznat i gotovo beznačajan. Ali, imao sam tu sreću da su mi davali neke značajne uloge, pogotovo starijih ljudi. Danas je to nemoguće. Mladi igraju mlade, stari momci starce, a mi smo tad bili primorani, jer nije bilo starih glumaca, igrati i mlade i stare, a to je zahtijevalo velike transformacije od glumca.
Ja sam, primjerice, ulogu Kir Janje dobio jer je stariji glumac, Viktor Bek, odbio tu ulogu, a nije bilo nekog starijeg da ga zamijeni. Gavella je vidio u meni potencijal i dao mi ulogu za koju sam nagrađen. Zatim sam igrao i u „Škrtcu“, pa je uslijedilo dosta toga...Tko zna što bi bilo da sam morao čekati da ostarim da bih dobio ozbiljne uloge...
Trenutačno igrate u dvije vrlo gledane predstave, „Skakavcima“ i „U posjetu kod gospodina Greena“, gdje tumačite dva vrlo komplicirana i prilično teška starija gospodina. Kako se osjećate kad takve osobnosti žive ispod Vaše kože?
- I u jednom i u drugom liku ja vidim žrtve. Stari akademik kojeg igram u „Skakavcima“ sam je svoja žrtva. On je negativan tip, bivši komunist koji je visoko dogurao jer je potkazivao svoje kolege. Postavlja se kao veliki autoritet ličnosti, no kad uđe u vlastitu kuću, pretvara se u običnu, potpuno beznačajnu krpu.
Green je, pak, jedno dvostruko lice, ortodoksni Židov koji se čvrsto drži svojeg svjetonazora i svoje vjere i koji je u stanju otjerati svoju kći jer se udala za nežidova. Ipak, ispod te arogancije i ozlojeđenosti, postoji jedna toplina i mekoća. Iako pokušava skrivati te svoje vrline, one na kraju ipak bivaju otkrivene.
Predstava „U posjetu kod gospodina Greena“ jako je gledana, iza sebe imate već 40 izvedbi, no imala je velike porođajne muke...
- Ravnateljica „Teatra ITD“, u kojem smo lani radili probe, imala je svoj program u koji se ta predstava nije uklapala, ali mi smo iz kazališta izbačeni na jedan bezobrazan, rekao bih, neciviliziran način. Moglo se s nama barem razgovarati, ali do nas je samo doprla naredba da više ne smijemo raditi probe u „ITD“-u pa smo vježbali posvuda, povlačili se po svakojakim vlažnim prostorijama. Možda je i prkos koji se u nama probudio zbog te bezobraštine, pridonio našem trudu u ovoj predstavi i njezinu današnju uspjehu.
Očito da onda gluma nije samo umjetnost...
- Tako je, gluma je život. I život je gluma.
To u vašem slučaju posebno vrijedi. Vaša supruga Nevenka i kći Ana su glumice. Varam li se kad mislim da se za Vašim stolom razgovara uglavnom o teatru, glumi i premijerama?
- Niste daleko od istine. Moj kolega, Sven Lasta je rekao: „Mi glumci uopće nemamo maštu. Ženimo se samo kolegicama“. Razmišljao sam o tim njegovim riječima i mislim da je to zato što smo mi glumci stalno zaokupljeni poslom, radimo navečer i živimo jedan posao koji je neživotan, iluzionistički...
Da ipak imate mašte pokazali ste kad ste pokušavali odgovoriti svoju kći da se ne bavi glumom..
- Nisam želio da se Ana upusti u to, jer je glumicama teže u ovom poslu nego muškim kolegama. Vlada velika konkurencija, ima dosta dobrih glumica i teško se probijaju. Uz to, danas je vrijeme klanova, morate pripadati jednom od njih da bi vam krenulo.
Budući da je Ana samozatajna i nije jedna od onih koji se znaju gurati i laktati, teže joj se probijati. Ukazivao sam joj na sve te nevolje koje će je čekati, ali nisam je uspio odgovoriti.
Jeste li strahovali i da će Anu uspoređivati s Vama, a da ona možda neće uspjeti dosegnuti Vašu razinu?
- Bilo je i tog straha. Čak su joj i na ispitima prigovarali da ju je tata dobro izdrilao. Ona je najviše trpjela od toga, ali je ipak pokazala da zna glumiti.
Dobila je tri nagrade u Rijeci i jednu nominaciju Hrvatskog glumišta.
S njom ste glumili u dječjoj predstavi „Ana i kralj koji je ispao iz bajke“. Kako ste se osjećali s kćeri na pozornici?
- Na početku predstave, dok su još privatni odnosi u prvom planu, bojao bih se kako će joj ići, ali kad se predstava zahukta, kad se zaigramo, onda zaboravimo na to. Igramo kao da se ne poznajemo.
Jeste li ikad razmišljali o nekom komadu u kojem biste svi troje, i supruga, i Vi i kći stali na pozornicu?
- To nikada, u prvom redu jer moja supruga nikad ne bi na to pristala. Nevenka je preskromna, samozatajna i djelić tog osjećanja je unijela i u Anu. U mene nije mogla, jer sam ja malo bezobrazniji.
Kolegica Lela Margetić, s kojom već desetljećima glumite u „Stilskim vježbama“, rekla je da se s Vama nemoguće posvađati. U čemu je Vaša tajna?
- Vidite kako se život i gluma isprepliću. Baš u predstavi kao gospodin Green govorim: „Živio sam sa svojom ženom 59 godina i nijednom se nismo posvađali“, a Vi sad postavljate to pitanje. Lela i ja, igrajući 37 godina zajedno, imali smo valjda bezbroj prigoda za posvađati se, ali ja sam čovjek koji zna izbjeći sukob. Lelu sam uvijek bodrio, pogotovo u početku kad je došla umjesto Mie Oremović koja je odustala nakon prve godine. Kad bi Lela upala u krizu, govorio bih joj kako je baš lijepa, zgodna. Samo bih joj rekao: „Joj, Lelice, što si mi danas lijepa“, a ona bi se odmah smirila. Nekad sam mrvicu i lagao, ali ponekad je bolja lijepa laž nego neugodna istina (smijeh). Ali, moram reći da se Lela pokazala sjajnom kad je uskočila prije 37 godina...
„Stilske vježbe“ europski su rekorder - to je najizvođenija predstava s istom postavom, iako su na početku mnogi sumnjali u njezin uspjeh.
- Istina je da je bilo dosta sumnje u „Stilske vježbe“. Dali su nam samo deset izvedbi jer su govorili da predstava neće proći obzirom da tekst nije teatarski. A vidite, igraju već 38 godina i publici još nije dosta.
Jeste li i Vi u početku bili među skepticima?
- Nisam, jer nisam ni razmišljao o tome, već sam tražio način na koji ću to odigrati i na kraju se zaigrao.
Fascinira li vas dugovječnost „Stilskih vježbi“?
- Neizmjerno je čudno kako taj komad publika prima i nakon 38 godina. Ali baš zahvaljujući tom prijemu, tom fluidu s publikom, predstava još uvijek živi. A i Leli i meni dobro dođe to igrati jer se osjećamo kao da je vrijeme stalo i da ne starimo (smijeh).
Koliko se kazališna publika promijenila od prije 38 godina do danas?
- Prije je kazalište bilo reprezentativnije, drugi mediji još nisu bili dovoljno moćni i ono je bilo svojevrstan fenomen. Mnogi žele reći da mlade više nije briga za teatar, ali to nije istina. „Skakavci“ su, primjerice, uvijek puni mlade publike, a i taj „Green“ kojeg smo izveli već 40-ak puta, pun je i starih i mladih ljudi. Bit će da ih sve pogađa pitanje ortodoksije, nesolidarnosti, pitanje ljubavi, što je razumljivo jer sve su to teme koje zadiru u naše živote.
Nakon toliko iskustva, osjetite li još ikad tremu pred izlazak na pozornicu?
- Kako da ne, samo ne onoliko intenzivno kao prije. Na početku svoje karijere bio sam u velikom strahu, bojao sam se da ću pogriješiti u tekstu. Imao sam svojih kriza i nastajale bi mi blokade u glavi.
Davno, kad sam u „Amadeusu“ igrao Salierija, u jednom trenutku sam se jednostavno izgubio, stao, i šapnuo: „Ja ovo više ne mogu. Morat ću prekinuti.“ A glumica je sva problijedila i zaviknula: „Neee, maestro!“. I onda mi je rekla riječ, ne sjećam se koju, ali me asocirala na tekst, pa sam se nadovezao i izvukao. U tim sekundama blokade, vidio sam sebe u kažnjeničkoj uniformi, s tri rupe u glavi, pomislio sam da sam poludio. Ta kriza traje sekundu-dvije, a čini se da traje pola sata.
No, godinama sve je manje takvih situacija, što je nevjerojatno u većini profesija. Što je čovjek stariji, to je lakše raditi. Čisti paradoks.
Često izdvajate Pometa kao ulogu koja Vam je najbolje odgovarala. Što Vas u njemu toliko privlači?
- Pometa sam igrao oko 13 godina, u tri različite redateljske postave. Po tome je bio jedna od mojih značajnijih uloga, ali u njemu mi se najviše sviđala ta njegova mladenačka razigranost, osjećaj slobode, i ta borba za egzistenciju što je bilo primjereno mojim životnim stavovima i odnosu. Dijelio sam s njim iskustvo borbe za opstanak. Tu sam ulogu igrao iz sebe, iz svoje srži, a uživao sam i u ulogama Marinkovićevih cinika i ironika, jer to leži u meni. Ironičan sam spram samoga sebe i time sam najviše smanjivao svoju važnost, svodio sam se na normalniju mjeru i umanjivao vlastitu taštinu.
Znači da ste, poput većine glumaca, prilično tašti, ali ste naučili kako svoju taštinu svesti na manju mjeru?
- Upravo tako. Mi glumci smo po logici stvari tašti, stalno smo izloženi publici, pogledima, uspjehu, neuspjehu... Zato trebamo biti psihički spremni da podnesemo sve to i da zadržimo ravnotežu.
Jeste li to umijeće prenijeli i u osobni život?
- Dakako, izvještio sam se i uravnotežio. Zato, kad je riječ o braku, volim reći da sam „dugoprugaš“, nikad nisam tražio bračne izlete i po tim sam pitanjima konzervativan.
O svojoj supruzi Nevenki i nakon 34 godine bračnoga života govorite s velikom ljubavlju...
- Jer ona to zaslužuje. Predobra je, daleko bolja osoba od mene. Uvijek sam u svemu imao njezinu podršku i ponekad mislim da bih bez nje bio izgubljen.
Mislite li da Vas ona bolje razumije zato što je i sama glumica?
- Ne, već zato što je takav čovjek. Ona ima nešto predobro u sebi, kao da nije od ovoga svijeta.
Zato Vi uživate „prizemljiti“ likove koje tumačite...
- Istina je da takozvane velike ljude svodim na mjeru običnih. Tako sam, primjerice, kad sam glumio Robespierrea, pokušao otkriti njegove slabosti i umjesto velikog i romantičnog, prikazao sam ga i zadrtim i fanatičnim.
Izbjegavam svojim ulogama davati jednodimenzionalnost: svaki je lik višeslojan, u svemu tragičnome ima nešto smiješno - to mi je pokazalo životno iskustvo. Zato volim Čehova koji u svakoj situaciji pronađe i ono trivijalno.
Pišete li još? Lani ste, naime, objavili „Stilske vježbe“, zbirku kolumni koje ste godinama objavljivali u „Vijencu“?
- Ne, više ne pišem, ali i to što sam pisao, svoja razmišljanja o glumi, teatru i životu, prije bih nazvao bilješkarenjem.
Da u Vaše rodne Moravice nikad nije stigla partizanska dramska grupa i da niste tad imali priliku upoznati čari glumačkog poziva, što mislite, čime biste se bavili u životu?
- Još kao dječak bio sam fasciniran medicinom, pa mislim da bih to odabrao. Naravno da sam u djetinjstvu prošao sve faze - od želje da postanem pilot, pa vatrogasac, pa ratnik, ali ideja o meni kao liječniku me najduže držala. Da nisam glumac, valjda bih bio doktor.
Jeste li ikad, u ovih pedesetak godina glumačkog staža, požalili svoj izbor životnog poziva i bili na granici da odustanete?
- Jesam, ali to su uvijek bile povremene i kratkotrajne krize. I sad mi se dogodi da poželim odustati od rada na nekoj predstavi, a onda se čovjek udubi u ulogu i predstavu pa ode dalje. Možda je i bolje tako, jer ponekad čovjek na svojoj koži mora osjetiti neuspjeh da bi otišao dalje.
Gluma je prolazna stvar, najprolaznija od svih umjetnosti, najsmrtnija, a zapravo u tome ima i čara. Ona se događa sad i više nikad. Ona je jedan trenutak u životu.
Ostavljaju li likovi na kojima radite traga na Vama?
- Gluma i život glumca su potpuno ispremiješani. Glumac udahnjuje sebe liku kojeg igra, i s druge strane, pokupi nešto od njega. Nekad sam i sanjao da sam lik kojeg sam glumio ili bih sanjao situacije iz predstava.
Gluma je poput dvosmjerne autobiografije u kojoj postoji golem prostor za koincidencije. Tako, kad sam bio u partizanima, imao sam dva para cipela i suborcu dao jedan, ali smo uskoro obojica ostala bez ijednog para. A onda, puno godina kasnije, glumio sam Mockinpotta, jednu od svojih najboljih uloga, i u jednom dijelu predstave on ostaje bos i viče: „Gdje su moje cipele?“. Točno sam znao kako se osjećao...
Datum objave: 28.7.2005 Rubrika: Opatija
MALI LJETNI RAZGOVORI – PERO KVRGIĆ, DOAJEN HRVATSKOG GLUMIŠTA
Otvorena opatijska publika
OPATIJA – Prvak hrvatskog glumišta, kazališni, filmski i televizijski glumac Pero Kvrgić, dobitnik mnogobrojnih nagrada, gostovao je nedavno u Opatiji. Uoči predstave »Stilske vježbe« u kojoj je nastupio uz Lelu Margitić, zamolili smo ga za kratak razgovor...
Imate li još uvijek tremu i nakon 37 godina izvođenja ...
Novi list
Luka Vidović-Illuman, iluzionist
OSNOVNI PODACI
ime: Luka
prezime: Vidović
spol: muško
datum rođenja: 1979 u Zagrebu
zanimanje: iluzionist
trenutno prebivalište: Zagreb
cura:Aida Šipčić (1981) manekenka
otac: Ivica Vidović
mama: Mirjana Majurec
ocuh: Marko Mlinarić
maceha:Gordana Gadzic
Jet Set
Luka Vidović, umjetničkog imena Illuman, najmlaši je iluzionist u Hrvatskoj kojemu je to profesionalni posao. Taj se 23-godišnjak u svom formalnom obrazovanju odlučio za studij glume koji, kako ističe, unatoč činjenici da se u njega pomalo razočarao, namjerava završiti. Student je dakle Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu, a potječe iz poznate glumačke obitelji. Otac Luka Vidović proslavio se brojnim kazališnim i filmskim ulogama, kao i majka Mirjana Majurec. Koliko mu je činjenica da je od rošenja okružen glumom pomogla ili odmogla?
- Zahvaljujući ocu i majci mogu slobodno reći da sam odrastao u kazalištu "Gavella". Međutim, kada je riječ o mojem izboru fakulteta, roditelji pojma nisu imali da sam odlučio otići na prijamni ispit. Znači oni nisu bili presudni. Inače, smatram kako bi bilo bolje da se na Akademiji više toga radi prema programu koji će nas najbolje naučiti poslu, a ne isključivo prema interesu samih profesora. Ne znam baš koliko nam može koristiti tekst koji je očito skupljao prašinu na tavanu i traje tri sata...
* Što Vas više zanima: gluma ili iluzionizam?
- Svakako iluzionizam. Iako je za mene idealan spoj kazalište i iluzija, kao primjerice predstava "Magic Act Show" koja trenutačno igra u kazalištu "Kerempuh". U njoj, osim mene, glume moje kolege i prijatelji Tarik Filipović i Rene Bitorajac, koji su i scenaristi. U predstavi se izmjenjuju skečevi njih dvojice, a kao svojevrstan spoj, moje su iluzionističke točke. Izvodim ih zajedno sa svojim dugogodišnjim pomoćnicama Adrianom Stravić i Mirtom Mujačić.
* Kako je uopće baviti se iluzionizmom u Hrvatskoj? Ima li dovoljno posla?
- Nisam nezadovoljan, dakle, ima posla. Činjenica je, međutim, da uvijek može biti bolje. Imam stotinjak nastupa godišnje što i nije loš prosjek. S obzirom da se ovim poslom bavim već osam godina, od čega četiri godine profesionalno, mogu slobodno reći da sam prerastao nastupe na dječjim rođendanima, ali humanitarnim ću se akcijama uvijek rado odazvati.
Cilj je ovog posla, barem kako ja na njega gledam, omogućiti ljudima da se dobro zabave i opuste. Možda je najgore kada vidite da publika tijekom nastupa na sve moguće načine pokušava dokučiti kako je pojedini trik napravljen. To oduzima čar i uistinu smatram da je bolje jednostavno se opustiti i uživati u predstavi.
* Ulažete puno truda u pripremu svakog trika. Kako onda gledate na svog kolegu koji je odlučio razotkriti način na koji se oni izvode i objasniti gledateljima o čemu je zapravo riječ?
- Nikada ne bih otkrio nijedan svoj trik. To je potpuno u suprotnosti s ovim poslom i mislim da se time više gubi nego dobiva. Tajne trikova uistinu trebaju ostati tajne.
* A možete li Vi, gledajući nekog svojega kolegu, otkriti kako on to radi?
- Naravno. Ali i ja, kao što bi htio da i gledatelji doživljavaju trikove, na iluzionistističke točke gledam kao običan gledatelj što ostavlja draž triku.
* Svaki se iluzionist trudi napraviti nešto novo, nešto još nevišeno, je li to danas uopće moguće? Primjerice, kad mađioničar radi trik s kartama on je uvijek, čini se, u suštini isti...
- Neizbježno je da se neke stvari ponavljaju. Ako je, primjerice, glavna stvar u triku let, on se uvijek izvodi na isti način. O mašti iluzionista ovisu koji će pristup, glazbu, scenu i rekvizite odabrati kako bi trik bio što maštovitiji i efektniji.
* Izvodili ste doista raznolike trikove: od skidanja grudnjaka gledateljicama do misterioznog nestajanja iz kaveza. Ima li nešto što još niste izveli, a želja vam je?
- Htio bih napraviti trik u kojemu ću letjeti, ali ima jedan problem, koji je, kako to već biva, novčane prirode. U takav bi trik, naime, trebalo uložiti, prema nekim računicama, oko 840 tisuća dolara što si ne mogu dopustiti. Ipak, možda za nekoliko godina...
Strani su iluzionisti tu u prednosti. David Copperfield, primjerice, ima vrhunsku produkciju. On si može dozvoliti rad na jednom triku po godinu dana. Velika je to mašinerija, on ima 200 suradnika koji mu pomažu u njegovim vrhunskim iluzijama.
* Je li Copperfield vaš uzor?
- On je definitivno jedan od najboljih svjetskih iluzionista. Prvi sam trik naučio upravo od njega, istina, gledajući ga na TV-u. Prvi trikovi koje sam uopće naučio bili su klasika - baloni i karte. I inače se najviše bavim tzv. manipulativnim trikovima za koje je vrlo važna vještina ruku. Otac mi ih je pokazao nekoliko. U njih spadaju trikovi s kartama ili nestajanje pojedinog predmeta za što je vrlo važna brzina i spretnost. Puno mi je pomogao moj učitelj Vladimir Mikek koji je vjerojatno jedan od najboljih iluzionista u Europi.
* Događa li se ponekad da, unatoč brojnim probama, trik jednostavno ne uspije?
- U deset posto slučajeva ne uspije sve, ali publika ne zna što ćete zapravo izvesti tako da je moguće, naravno uz spretnost i snalažljivost, malo se 'prošvercati'. Ako se trik napravi dobro, ako je dobro uvježban, i kada dođe do greške, ona se ne bi trebala primijetiti.
* Koji je Vaš trik dosad bio najzahtjevniji?
- Onaj koji izvodim u predstavi "Magic Act Show". U njemu djevojku rastavljam na dijelove.
VijenacMini-razgovor: Luka Vidović
Više od iluzije
Luka Vidović, sin uglednih hrvatskih glumaca Mirjane Majurec i Ivice Vidovića, rođen je 1979. u Zagrebu, a od 1988. do 1991. živio je u Auxereu i Cannesu. Nakon godine studija francuskog jezika i fonetike upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a danas je na drugoj godini studija.
Iluzinističkom nastupom oduševio je publiku tijekom prošlogodišnje dodjele nagrada hrvatskoga glumišta, a prvi samostalni cjeloviti nastup imao je 5. veljače u Dramskom kazalištu Gavella. Njegov moderan i zabavan nastup bio je prožet odličnom glazbom te decentnom dozom erotskog humora, a svježinom je znatno nadmašio učitelja Vladimira Mikeka, koji je u Vidovićevoj predstavi bio gost s vrlo staromodnom točkom. Nakon svoga prvog velikog nastupa žali što ga nije gledao otac, no ističe da mu je u pripremama znatno pomogla majka. Najviše mrzi neprofesionalizam, pri čemu ističe primjer Kazališta Kerempuh, koje mu je isplatilo samo polovicu dogovorenoga honorara za nastup. Novac namjerava vratiti iz načelnih razloga.
Kada si se počeo baviti iluzionizmom?
— Prije pet godina otac mi je slučajno pokazao nekoliko osnovnih trikova. On je pritom bio nespretan, a ja sam htio te trikove odlično izvesti. Najviše mi je pomogao slovenski iluzionist Vladimir Mikek, koji me naučio ovom zanatu.
Gdje vidiš vezu iluzionizma i svoga budućeg glumačkog poziva?
— Mnogo kazališnih likova zahtijeva neka iluzionistička umijeća. No, ta umijeća nisu dovoljna bez glumačkog znanja i talenta. I u najnovijoj izvedbi Fausta u HNK trikovi imaju važnu ulogu.
S druge strane, za iluzionistički nastup nužno je imati dobar osjećaj za scenu i smatram da bez glumačkoga školovanja iluzionist ne može biti dovoljno dobar. Šarm i gluma jedini mogu pomoći glumcu da se izvuče iz situacije kada nešto zabrlja na sceni.
Kako su roditelji utjecali na tvoj izbor zanimanja i tko ti je osim Vladimira Mikeka najviše pomogao u radu?
— Ježio sam se kazališta jer sam uvijek gledao roditelje doma kako uče napamet tekstove i nisam vjerovao da ću to ikada raditi. Dvije godine prije prijemnog ispita znao sam napamet monolog koji je moj otac izveo u Volponeu. Smatrao sam da ta uloga nije bila potpuna jer otac nije htio ukomponirati trikove koji sjajno pristaju liku prevaranta Mosce. Ja sam tu ulogu pripremio s trikovima i pomoću nje sam primljen na Akademiju.
Moram reći da su mi u radu mnogo pomogli Rene Bitorajac i Tarik Filipović.
Što smatraš najvažnijim u svom poslu?
— Mislim da svaki iluzinoist mora stvarati svoj program, a ne oponašati druge. No, u Hrvatskoj mnogi iluzionisti baš to čine. Kao iznimke istaknuo bih Josipa Alajbega i Caspera. Program sam dugotrajno osmišljavao i smatram da sam napravio dobar show.
Razgovarao Adrian Auster
Nacional 29.04.2002. / Izdanje 337Romansa dubrovačke manekenke i zagrebačkog glumcaLjubavna čarolija mađioničara Luke VidovićaPiše: Dean Sinovčić
“Svi nam prijatelji govore kako smo se ufurali da smo David Copperfield i Claudia Schiffer”, kažu uglas Luka Vidović i Aida Šipčić, mladi ljubavni par čija je sličnost s nekadašnjim svjetski poznatim parom očita: Luka Vidović (23) je mađioničar a Aida Šipčić (21) manekenka. Luka Vidović poznat je po svojim roditeljima, glumcu Ivici Vidoviću i glumici Mirjani Majurec, od kojih je naslijedio glumački dar te je trenutnačo student četvrte godine glume na zagrebačkoj Akademiji. Budući da su mu se roditelji razveli a Mirjana Majurec poslije se preudala za nekadašnjeg Dinamova nogometaša Marka Mlinarića koji je tada igrao u Francuskoj, i mali je Luka trenirao nogomet u Cannesu i Auxerreu. No danas je Luka samo još dobar igrač malog nogometa. A mađioničarstvo mu je u trenutačno važnije čak i od glume. Vidović, naravno, nije...
Nikolina Pišek, TV voditeljica
OSNOVNI PODACI
ime: Nikolina
prezime: Pišek
spol: žensko
datum rođenja: 1976
zanimanje: TV voditelj
trenutno prebivalište: Zagreb
kci:Hana (1997)
decko:Tomislav Totić (1978)
globus
Nikolina Pišek
24 sata Romana Vukadin objavljeno 07.03.2006. Nikolina Pišek: Upoznala sam kćer s dečkom Nikolina je tražila muškarca koji neće biti ljubomoran jer ona često putuje, a upravo tu karakteristiku pronašla je u Tomislavu Totiću Svojim izgledom i simpatičnošću Nikolina je osvojila i katarske prinčeve, s kojima i danas kontaktiraNikolina Pišek je ovih dana proslavila tri mjeseca veze sa svojim dečkom, biznismenom Tomislavom Totićem, a svoju novu ljubav predstavila je i devetogodišnjoj kćeri Hani.
Njih dvoje odmah su se "pronašli" i zbližili. Uskoro će se uputiti u britansku prijestolnicu, gdje će napraviti intervju s jednom od najseksepilnijih glumica - Sharon Stone.
Na njezinim mnogobrojnim poslovnim putovanjima zasad je, zbog zauzetosti poslom, ne prati njezin dečko, 28-godišnji Totićev, sin direktora Prve sportske kladionice.
- Tomislav bez obzira gdje i s kim ja putujem uopće nije ljubomoran. Ne biram muškarce po tom ključu - povjerila nam se Nikolina.
Nakon povratka iz libanonskog Beiruta, Nikolinine prijateljice odale su nam da je ona očarala arapske prinčeve, a s nekima od njih i dan danas kontaktira.
Nikolina oprezna zbog princa
Nikolina je lani ostala zatečena nakon što su 24sata prve otkrile da je iranski princ Kamran Shafiq - lažan. Naime, istoimeni čovjek zaista postoji i sin je iranskog šaha, ali on je znanstvenik koji živi i radi u New Yorku i ne ide nikamo bez tjelohranitelja, a malo je vjerojatno da je uopuže čuo za Hrvatsku. Navodni iranski princ trebao je ulagati u Sunčani Hvar, a došao je i kao član žirija na Elitov izbor ljepote.
- Ne mogu vjerovati. Podaci koje ste objavili o njegovu rodoslovlju obitelji točni su, ali čemu ga toliko napadati, mogli smo imati samo koristi od njega. Komu to treba - zapitala se nakon otkrića afere Nikolina Pišek.
Vili Matula, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Vilim
prezime: Matula
nadimak: ?
spol: muško
datum rođenja: 05.03.1962. u Zagrebu
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
zena: Branka Trlin
djeca:?
KRATAK ŽIVOTOPIS
Zovem se Vilim Matula, rođen sam u Zagrebu 5. ožujka 1962.
Osnovnu i srednju školu, te Akademiju dramskih umjetnosti, završio sam u Zagrebu.
Diplomirao 1985. godine.
Jedan sam od osnivača Zagrebačkog glumačkog Studija.
Usavršavao sam se na brojnim domaćim i stranim kazališnim seminarima.
Posebno ističem boravak u Londonu, 1993. godine, u Studiju Royal National Theatrea.
Po završenoj akademiji, godinu i pol bio sam član Gradskog kazališta Komedija a po tom 10 godina član Zagrebačkog kazališta mladih. Uz ove angažmane, redovito sam igrao na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Važnije uloge:
Lucifer Ecce homo Dubrovačke lj. igre
Mercutio Romeo i Julija Dubrovačke lj. igre
Aurel Leda Dram. Kaz. Gavella
Zmija Kab Knjiga o džungli ZeKaeM
Freder Magic and loss ZeKaeM
Steve i Les Dekadencija Exit
Münchhausen Münchhausen Movens
Ljubo Kraljević Veliki meštar ZeKaeM
S Natašom Govedić pokrenuo Forum kazalište
Držim seminare i radionice vezane uz javni nastup
Dobitnik sam slijedećih nagrada: 'Orlando', 'Vladimir Nazor', 'Dubravko Dujšin' i 'Nagrade Udruženja dramskih umjetnika'
http://korekt.no-ip.biz/festival/index.php?link=3&meni=0&video_id=19
http://www.radio101.hr/?section=1&page=2&item=23507
petak, 07.07.2006.
Kristijan Ugrina-Kiki, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Kristijan
prezime: Ugrina
nadimak: Kiki
spol: muško
datum rođenja: 21.08.1972. u Zagrebu
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
djevojka: Tamara Punda (1977)
1.zena: Ksenija Marinkovic (1996-2005)
sin: Kai Kosta Ugrina (1996)
kci:Korana Ugrina (1997)
brat: Robert Ugrina (1974)
Glorija 2005., rujan, broj: 559
Glorija 2005., rujan, broj: 558
Kristijan Ugrina
Kristijan Ugrina je rođen 21. kolovoza 1972. u Zagrebu. Završio je tadašnji Centar za kulturu, a glumu je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u svibnju 1999. godine. Kao klinac je igrao u svim zagrebačkim kazalištima, ali je ZKM ostao njegovo matično kazalište.
Kad je imao 10 godina glumio je u predstavi «Zeko naduvenko», slijedila je uloga u Zafranovićevu filmu «Večernja zvona» pa predstava «Moj tata socijalistički kulak» u kazalištu Komedija.
Bio je dugogodišnji voditelj Huga i ne smeta ga što ga je Hugo obilježio.
Umjesto vojnog roka 15 mjeseci je služio civilni rok u školi za slijepu i slabovidnu djecu «Vinko Bek» gdje je na kazete snimao lektiru i fotokopirao i uvezivao knjige.
Prava je rockerska duša i nikada ne ide na techno party: «jednostavno ne mogu podnijeti to tumpanje i tuckanje».
Kiki je ponosni vlasnik vatrogasnog kombija iz 1972.(njegovo godište) kojeg zove «Crle». Kupio ga je za 1000 maraka i još toliko uložio u njega.
U kombiju ima vatrogasne šljemove i luftić koji zove «airbag", a ima i rotirku.
U 11 godina je promijenio 15 vozila, imao 3 totalke i nebrojeno manjih sudara, skupio je 9 kaznenih bodova i trebao je ponovno polagati testove. Ali to ga nije obeshrabrilo: «izvrstan sam vozač, ali me prati loša sreća».
Obožava more – kaže da mu je to u krvi jer je njegov otac Šibenčanin.
Ima brata Roberta koji je također glumac – došao je u ZKM malo poslije Kikija, ali je bio ljenji, a takav je i ostao.
Nikada nije požalio što je glumac: «Da se ponovno rodim, ponovno bih se time bavio. I bio bih još bolji.»
Kiki je brižan otac koji svaki slobodni trenutak provodi s djecom : «Moji patuljci i ja smo frendovi, a autoritet se podrazumijeva sam po sebi i ne treba ga nametati jer sam ja stariji, veći i snažniji. djeca su važnija od svega»
Kaže da boluje od bolesti «kikizam»- tako u ZKM-u zovu sposobnost spavanja gdje god stigneš, naglog buđenja i povratka snage: «Nerijetko zaspem i na pozornici, no uvijek se probudim bez problema i na vrijeme».
Brak s glumicom smatra olakotnom okolnošću.
Značajne uloge:
- u kazalištu: «Grička vještica» i «Domagojada» s Histrionima
»Romanca o tri ljubavi», «Romeo i Julija», «Decameron» s Lapsus tetatrom
»Odysseia 2001» i «Novi Nosferatu»
»Tri sestre», «Ujak Vanja, «Kraljevo», «Knjiga o džungli», «Zaštićena zona» u zagrebačkom Kazalištu mladih.
- na filmu: «Puška za uspavljivanje», «Rusko meso», «Crvena prašina»
- na televiziji: voditelj televizijskih emisija Hugo i Modul 8
Omiljena knjiga: «Mali princ»
Najdraža predstava: «Victor» ili «Dan mladosti»
Najdraža uloga: «Hercules»
Neostvarena želja: da izgrade kuću
četvrtak, 06.07.2006.
Ksenija Marinković, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Ksenija
prezime: Marinković
spol: žensko
datum rođenja: 18.04.1966 u Zagrebu
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
muz: Kristijan Ugrina (1996-2005)
sin: Kai Kosta Ugrina (1996)
kci:Korana Ugrina (1997)
otac: Radomir Marinković
mama: Anka Marinković
Glorija 2006., svibanj, broj: 593
Film.hr
Ksenija Ugrina
Rođena sam u Virovitici 1966.g. I od osme godine do upisa na Akademiju sam se amaterski bavila glumom u tamošnjem kazalištu. Pohađala sam muzičku školu. Nakon druge godine Akademije radim u "Gavelli" i "Histrionima". Snimila sam nekoliko TV drama. Poslije Akademije godinu dana provodim u "T.U.G.", a zatim se zapošljavam u ZKM-u, gdje sam do danas. Kazalište: Orestija - Maribor. Ludi dani, Leda, Closer - Gavella. Histrioni, ZKM, TUG TV: "Dok nitko ne gleda", "Dvije ljubavi", "Rusko meso" Film: Krvopijci, Ječarji Ostalo: Nekoliko spotova
Zagreb
Zagrebačko kazalište mladih
zivot_sa_stilom
Ksenija Ugrina (Marinković)
Ksenija je rođena 18. travnja 1966. u Virovitici. Glumiti je počela 1974. u predstavama Pionirske scene, a u kazalište se definitivno zaljubila 1982. godine prateći na televiziji predstave u izvedbi londonske skupine «Royal Shakespeare Company». 1984. godine seli u Zagreb, upisuje Akademiju dramskih umjetnosti, boji kosu u plavo i postaje «prirodna» plavuša. Stalnom članicom ZKM-a postala je 1989.
Kristijana Ugrinu upoznala je 1991. godine kada su zajedno glumili u predstavi «Knjiga o đungli». Iste godine dobiva svoju najženstveniju ulogu: u «Harpi» utjelovljuje mračni predmet želje svih muških likova na pozornici.
Ksenija je majka dvoje djece. 1996. u znaku riba, podznaku raka rodio se Kosta Kai. Ona je predložila ime Kosta, Kiki je inzistirao na Kai i tako dijete sad ima dva imena. 1997. u znaku ovna, a u podznaku raka rodila se Korana. Ne smeta ju razlika u godinama između nje i Kikija, voli glumiti s njim jer je strašno maštovit (iako priznaje da ju ponekad izludi).
Žive u vlastitom stanu u Rudešu koji su uredili s malo novaca i puno mašte-najponosniji su na svoj dnevni boravak u kojem često ugošćuju prijatelje.
Sudjelovala u nekoliko filmskih koprodukcija, od kojih je zadnja «Mathilde», u režiji Nine Mimice, a često igra u nezavisnim produkcijama i ljetnim produkcijama, s kazališnim skupinama «Histrioni» i «Ulysses».
Glumila je u Shakespearevu «Snu ljetne noći» i «Kralju Learu».
U posljednih pet godina imala je zapažene uloge ZKM-ovim predstavama: «Č.P.G.A»; John Smith, «Princeza od Walesa»,»Kraljevo»,«Tri sestre», «Insektarij»,»Veliki meštar sviju hulja»,»Zaštićena zona»,»Tillina kutija», «Jelka kod Ivanovih»,»Naš grad»,»Veliki bijeli zec»
Svira glasovir i gitaru
Omiljena knjiga: «Anđeo u ofsajdu»
Najdraža predstava: «Nicholas Niccolby»
Najdraža uloga: Anna u «Closeru» i Goneril u «Kralju Learu»
Najbolji prijatelji: sestra i Kiki
Neostvarena želja: da imaju kuću
Omiljeni film: «Brazil» i «20. stoljeće»
Zekaem
Ksenija Ugrina
* rođena u Virovitici, 18. travnja, 1966. godine.
* diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, 1988. godine.
* od 1989. članica ansambla Zagrebačkog kazališta mladih.
* igrala u dvadesetak filmova i televizijskih filmova, i u nebrojenim kazališnim produkcijama.
* sudjelovala u nekoliko filmskih koprodukcija, od kojih je zadnja Mathilde, u režiji Nine Mimice
* često igra u nezavisnim produkcijama i ljetnim produkcijama, s kazališnim skupinama Histrioni i Ulysses, Epilog Teatar, Teatar komedije Jazavac)
* Klasične uloge: Eshil: Orestija - Klitemnestra
Shakespeare: San ljetne noći - Helena
Shakespeare: Kralj Lear - Goneril
Anton P. Čehov: Tri sestre - Irina, Maša
Rudyard Kipling: Knjiga o džungli - Mowgli
* suvremeni teatar: uloge u komadima Marbera, Jonkea, F.Brucknera, P. Brucknera, Taufera, Koltesa, Ayckbournea, E. von Horvatha, Beaumarchaisa
* u posljednih pet godina u Zagrebačkom kazalištu mladih igrala je u sljedećim produkcijama: Č.P.G.A; John Smith, princeza od Walesa; Kraljevo; Tri sestre; Insektarij; Veliki meštar sviju hulja; Zaštićena zona; Tillina kutija; Jelka kod Ivanovih; Naš grad; Veliki bijeli zec
* svira glasovir i gitaru
* udata, majka dvoje djece
Kontakt:
Ksenija Ugrina
Jablanska 36
Zagreb 10000
Croatia
e-mail: ksenija.ugrina(at)zg.hinet.hr
Ulysses
KSENIJA MARINKOVIĆ
rođena je 1966. u Virovitici gdje je završila osnovnu i srednju školu. Od osme godine do upisa na Akademiju amaterski se bavila glumom u tamošnjem kazalištu. Diplomirala je na ADU u Zagrebu 1988. Nakon druge godine Akademije radi u Gavelli i Histrionima. Nakon završetka Akademije godinu dana provodi u Teatru u gostima, a od 1989. je stalna članica ansambla ZKM-a, gdje je ostvarila neke od svojih najznačajnijih uloga: Mowglie u Knjizi o džungli, Nausikaja u Odiseju i sinu, Harpa u Harpi, Irina u Tri sestre, Elvira u Insektariju, Dadilja u Jelki kod Ivanovih, Elena Sergejevna u predstavi Draga Elena Sergejevna, Dolly u Ani Karenjinoj, Hanka u Zaštićenoj zoni. Značajne je uloge ostvarila i izvan matičnog kazališta, a snimila je i desetak filmova i TV drama. U Teatru Ulysses igrala je Goneril u predstavi "Kralj Lear".
Bumerang
srijeda, 05.07.2006.
Vida Jerman, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Vida
prezime: Jerman
spol: žensko
datum rođenja: 28.05.1939 u Zagrebu
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
KAZALIŠNA DRUŽINA PONTO
Republike Austrije 7, Zagreb
Tel: 01/ 37-72-236, Vida Jerman
DRAMSKA KAZALIŠNA DRUŽINA
film.hr
Vida Jerman Kondelaro
Kao poliglota glumila u brojnim inozemnim filmovima sa partnerima Maryl Streep, Yul Brunner, Sir John Gielgoud, Herbert Lom, James Coburn, Omar Sharif. Jedina hrvatska glumica koja već 25 godina glumi na esperantu - u prosincu 1998. proslavila srebrni jubilej u kazalištu Kerempuh. Gostovala u Kini, Koreji, Kubi, Australiji i diljem Europe. Specijalnost su joj recitali na hrvatskom, španjolskom i esperantu, monodrame također. 1997. osnovala kazališnu družinu Ponto čiji je umjetnički voditelj. Udata, baka troje unučadi. Hobi mi je plivanje i fitness. Kazalište: Roža (Klupko). Gđa Boyle (Mišolovka). Gđa Prestopil (Goga). Stotinjak uloga u "Trešnji" TV: Neništivi, Čovik i po, Malo misto, Mačak pod šljemomo, Ivanjska noć, Jelenko Film: Tko pjeva zlo ne misli (Marjana). Maškarada (glavna uloga). Brojne koprodukcije Ostalo: Monodrame: "Tonkin izbor" (Tonka), "Izmišljajući da sanjam" (glumica), "Slomljena žena" (Monique)
Zagreb
Gradsko kazalište Trešnja
Sanja Doležal, pjevačica i tv voditelj
OSNOVNI PODACI
ime: Sanja
prezime: Doležal
spol: žensko
datum rođenja: 09.05.1963 u Zagrebu
zanimanje: pjevačica i tv voditelj
trenutno prebivalište: Zagreb
suprug: Nenad Šarić Brada
sin: Luka Šarić (1994)
kći: Lea Šarić (1996)
tata:Mišo Doležal
sanja
novifosili.net
Glorija 2000., lipanj, broj: 283
Glorija 2004., svibanj, broj: 487
Glorija 2005., srpanj, broj: 548
Glorija 2005., listopad, broj: 562
Biografija:
Sa 16 godina pocinje nastupati sa skupinom "Prva ljubav" (snima dva albuma i nekoliko single ploca). Godine 1983. postaje vokalna solistica "Novih fosila" s kojima postize najvece uspjehe i snima desetak albuma. Godine 1991. zapocinje samostalnu karijeru (album Ti i ne znas da te sanjam, 1994). HL
RTL
Sanja Doležal
Šarmantna i vesela voditeljica talk show-a "Sanja" potpuno je osvojila gledatelje spontanošću, otvorenim pristupom i odabirom zanimljivih tema. Iako je okrenula novu stranicu u svojoj karijeri, zamijenivši glazbu voditeljskim poslom, Sanja Doležal vjeruje da je novinarstvo oduvijek bilo dio nje. U tom se poslu okušala još kao mala djevojčica, radeći za školske novine, a kasnije i za omladinski tjednik Polet. Bivšu pjevačicu "Novih fosila" mogli smo vidjeti u ulozi voditeljice u nekim ranijim televizijskim projektima, a u talk showu na RTL-u, uz prisustvo brojnih gostiju, obrađuje raznovrsne, interesantne i tabu teme iz svakodnevnog života. Zahvaljujući odličnom timu novinara, koji s mnogo žara tragaju za temama, Sanja je jako zadovoljna emisijom i ne može se nadiviti svojim kolegama koji neprestano donose zavidne materijale.
Sanja voli kameru i rad na televiziji, a priznaje da je već duže vrijeme razmišljala o vođenju takvog tipa emisije koja za nju predstavlja veliki izazov. Zadovoljna je svojom novom ulogom, a u emisiji ne ugošćuje samo slavne, već i potpuno nepoznate osobe koje su spremne podijeliti sa svima svoja iskustva i razmišljanja. Iako je svjesna kako su gledatelji pomalo zatvoreni kada je u pitanju razgovor pred kamerama, tvrdi kako joj je namjera upravo bila demistificirati pojedine teme i dokazati da se o svemu može razgovarati otvoreno.
Zanimljiv je i podatak da se Sanja u mladosti vrlo uspješno bavila karateom, pri čemu je osvojila smeđi pojas, te ne čudi što je gledatelje pozvala na "meč" koji bi im mogao promijeniti život. Simpatična Sanja ima veliku podršku obitelji u svemu što radi, a uvijek će se, kaže, držati mota: "Budi i ostani ono što jesi!"
Ekran 22.06.2006 19:09
PROŠLOST PROTIV SADAŠNJOSTI
Sanja Doležal
1996.
IZGLED
Sanja Doležal uvijek je bila prepoznatljiva izgleda. Vječna plavuša držala se provjerena recepta, što jednostavnije, to bolje. Golotinja je nije nikada privlačila, eventualno bi tu i tamo otkrila rame, a suknje joj nikada nisu bile prekratke. Kako je i sama jednom izjavila, možete me vidjeti u svemu, ali minici ne.
KARIJERA
Prije deset godina Sanjina bivša grupa Novi fosili s kojom je ostvarila najzapaženiju karijeru uzela je dvije nove pjevačice, a ona je iza sebe imala jedan samostalni album “Kao u snu”. Radila je kao voditeljica u “Sedmoj noći”, a prije toga ostao je zapažen njezin angažman u emisiji “Jel’ me netko tražio”.
PRIVATNI ŽIVOT
Sanja je već nekoliko godina bila u braku s šesnaest godina starijim kolegom iz Novih fosila Nenom Šarićem Bradom. S njim ima i dvoje djece, sina Luku i kćer Leu.
MISAO
– Ne mogu se kao Madonna jedne godine pojaviti s bijelom, a druge godine s plameno-crvenom kosom. Mentalitet naših ljudi još nije spreman za takvo što, mada mislim da se to polako mijenja, polazim od sebe – ja to nikada ne bih mogla. U duši se ne osjećam kao vamp, pa čak i da me netko čarobnim štapićem pretvori u takvo što, u toj bi se koži loše osjećala, baš kao i u Chanelovu kostimu.
2006.
IZGLED
Danas je Sanjin stil uvelike određen njezinim poslom. Hrvatska Oprah mora postaviti neke standarde odijevanja. Zato je svakodnevno na televiziji viđamo u jednostavnim kombinacijama koje ističu dobre, a prikrivaju loše strane njezinih godina koje, ustvari, njezinu igledu nisu previše naškodile.
KARIJERA
Sanja je danas gotovo jednako popularna kao i onda kada je nastupala s Novim fosilima, no danas to nije zbog veselih pjesmica i hitova poput “Košulja plava” nego njezina šoua “Sanja”. Stekla je status savršene djeliteljice savjeta i iako možda nije baš kao Oprah, jedina je u ovim krajevima koja je barem zaslužila tu usporedbu.
PRIVATNI ŽIVOT
Privatni život Sanje Doležal nije se mnogo promijenio. Uvijek je odavala sliku dobre i brižne majke i supruge. Obitelj nije previše skrivala od javnosti, ali nije ni dozvoljavala prevelike uvide u privatnost.
MISAO
– I ja imam doma ogledalo, i kad pogledam snimku svojeg nastupa prije 20 godina, svjesna sam da izgledam drukčije. Ali smatram da je u umjetničkim profesijama bitan duh i količina energije, a to imaš li dvije-tri bore više ili manje, malo je važno. Doduše, meni je svojedobno moj dragi kolega Tonči Huljić rekao da žena nakon tridesete nema što raditi na estradi. Sada bih ga ponovno, kao i onda, demantirala, ali, na žalost, svjesna sam da za žene vrijede drukčija pravila.
PRESUDA
Uspjeh koji je Sanja Doležal imala s Novim fosilima nikako nije mogla ponoviti sama, a uz nju se vezao i komičan nadimak “rock bake”. S obzirom na iznimno uspješan šou koji joj je vratio status zvijezde, sadašnjost je Sanjinoj prošlosti zabila nekoliko golova i neupitno pobijedila.
utorak, 04.07.2006.
Ana Brdarić, TV voditeljica
OSNOVNI PODACI
ime: Ana
prezime: Brdarić
spol: žensko
datum rođenja: 04.03.1980 u Varaždinu
zanimanje: tv voditelj
trenutno prebivalište: Zagreb
dečko: Marko Boljat
RTL
Ana Brdarić
Simpatična voditeljica vijesti i emisije Neobični ljudi, Ana Brdarić, dosadašnje iskustvo novinarke i voditeljice stekla je na mnogim televizijskim postajama. Rođena 4. ožujka 1980. godine, Ana priznaje kako još uvijek nije postigla svoj cilj u karijeri. Uživa u svom poslu jer voli svakodnevne izazove i neophodan adrenalin. Od samog početka rada na RTL Televiziji, najvažnije joj je da vijesti budu drugačije od ostalih informativnih emisija.
Iako joj svakodnevne obveze na televiziji ne dopuštaju puno slobodnog vremena, Ana ga zna itekako kvalitetno iskoristiti. Najbolje se opušta uz jezero, a najgore joj je ležanje u krevetu.
Životni moto joj je vidjeti, doživjeti i znati ispričati. Na sebi ne bi ništa mijenjala, iako priznaje da joj malo više samopouzdanja ne bi škodilo.
Potpuno razumije sve one koji uživaju provoditi sate i sate pred malim ekranom, dok u šali dodaje da "što više gledaju, ona ima više posla". Kada se prvi put vidjela na televiziji, promatrala je svoj glas i stas s nevjericom, dok njezinoj mami, kaže, ni tada nije ponestalo kritika. U svakodnevnom životu najviše cijeni istinu, a zazire od laži, pa bi svima uputila poruku: "San je ostvariv".
Antonija Blaće, TV voditelj
OSNOVNI PODACI
ime: Antonija
prezime: Blaće
spol: žensko
datum rođenja: 02.10.1979 u Zagrebu
zanimanje: tv voditelj
trenutno prebivalište: Zagreb
momak:Hrvoje Hrvatin
video
RTL
Antonija Blaće
Dvadesetpetogodišnja studentica grafičkog dizajna i portugalskog jezika, Antonija Blaće, voditeljica je druge sezone najpopularnijeg reality showa na svijetu – Big Brothera. Nakon boravka u Big Brother kući u ulozi kandidata, prošle je godine spremno preuzela ulogu Velike Sestre, voditeljice tjednog showa te jedine osobe iz vanjskog svijeta s kojom ukućani imaju kontakt. Njena izražena spontanost, elokventnost i ambicioznost su, između ostalog, aduti koji ovu mladu Šibenčanku svrstavaju među najveće domaće voditeljske nade.
Novim angažmanom u reality showu "Fear Factor" Antonije Blaće potvrda je sjajno odrađenih zadataka na debitantskom projektu te voditeljskog potencijala koji će zasigurno još dugo uveseljavati gledatelje RTL Televizije.
Iva Bagić, TV voditeljica
OSNOVNI PODACI
ime: Iva
prezime: Bagić
spol: žensko
datum rođenja: 10.10.1984
zanimanje: tv voditelj
trenutno prebivalište: Zagreb
veza: Milan Vončina (r.1970)
otac: Željko Bagić
RTL
Iva Bagić
Spontana i vesela voditeljica rođena je 10.10.1984. godine u horoskopskom znaku vage, kojem pripisuje svoje karakterne crte: optimizam, osjećajnost i poštenje.
Uživa u televizijskom poslu, a vremenska prognoza je, kako kaže, pravo malo remek-djelo iza kojeg stoji kvalitetna ekipa. Budući da je veoma kreativna osoba, veliki izazov bi joj predstavljao raditi u emisijama uživo, koje bi joj dopuštale kreativnu improvizaciju. Na sebi ne bi promijenila apsolutno ništa, jer se voli takva kakva je, a njen životni moto glasi: "Radi ono što zaista želiš, ali ne gazi druge da bi postigao svoj cilj".
Iako zna da je u Americi "weather girl" u samom vrhu najpopularnijih poslova, Iva naglašava da nikada neće postati zvijezda, jer one su, ipak – samo na nebu!
Najdraže godišnje doba joj je ljeto jer tada može oblačiti ono u čemu se najbolje osjeća - ljetne haljine i duge suknje. Iva studira na Pravnom fakultetu i budući da ima izražen osjećaj za pravednost, ljuti je ne rješavanje problema u hrvatskom zdravstvu.
Relaksira je ples i igranje sa psom Bonzom, kojega su gledatelji vremenske prognoze već imali prilike vidjeti, a koji se uz svoju vlasnicu ugodno osjeća pred kamerama. Obzirom da obožava životinje, svima poručuje :"Čuvajte, pazite i dobro se ponašajte prema svim životinjama!".
Vecernji list 28.10.2005 13:29
Obiteljska drama Željka Bagića, bivšeg Mesićeva savjetnika
Kad bih morao, krao bih za lijek kćeri Ivi
Autor Diana Glavina
Željko Bagić i kćer Iva
Nikad u životu nisam znao za strah, ni u najtežim političkim turbulencijama u kojima sam se našao. Dok se bolest nije dogodila mojoj Ivi. Moja hrabrost i sposobnost suočavanja s najtežnim problemima tada se počela topiti. Sve što sam proživio u životu, svi moji problemi postali su potpuno beznačajni. I gubitak roditelja i kampanja protiv mene... I prvi put u životu, evo i sada se naježim, neopisivo sam se prestrašio. Samo strah i suze...
U jednoj noći postao sam drugi čovjek. Prvi put u životu našao sam se u situaciji u kojoj nisam imao kontrolu, koja je bila izvan moje moći, na koju nisam mogao utjecati. Bio je to šok. Nisam se mogao smiriti. Plakao sam svaki dan najteže dane u svom životu opisuje Željko Bagić, donedavna jedan od najbližih suradnika predsjednika Mesića, njegov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost. Njegova je 21-godišnja kći Iva nedavno operirana od astrocitoma, teškog oblika tumora na mozgu.
Obiteljska drama počela je prije nekoliko tjedana, jedne noći kad je Iva iznenada doživjela epileptički napadaj. Ivin dečko, koji je te noći bio s njom, probudio je roditelje.
Bitka za život
Bilo je strašno, nisam dijete mogao probuditi, nisam shvaćao što se događa. Pozvali smo Hitnu. Ivu su odvezli u Vinogradsku bolnicu. Poslije smo je prebacili na Rebro... Ne možete uopće zamisliti u kakvom sam stanju bio kad sam shvatio da se mojem djetetu nešto događa u glavi. No morao sam se osvijestiti i krenuti u borbu za život svoga djeteta, a nisam se mogao sjetiti imena ni jednoga liječnika kojega poznajem. Čak ni prof. Joška Paladina s kojim sam iznimno dobar kaže nam Bagić.
Vijesti o zdravstvenom stanju Ive Bagić brzo su se proširile gradom. Svoga bivšeg bliskog suradnika nazvao je i sam predsjednik Mesić, a ubrzo zatim i prof. Paladino te brojni prijatelji koji su nudili pomoć. Iako je operaciju svoje kćeri mogao preko prijatelja organizirati u Švicarskoj, u Njemačkoj, pa i u Americi, Željko Bagić Ivu je povjerio prof. Paladinu, vrhunskom hrvatskom neurokirurgu. Prvi Ivini nalazi bili su iznimno loši, činilo se da je riječ o najtežem obliku tumora koji ne daje nadu. Pokazalo se, srećom, da nije tako, već da je riječ o tumoru na mozgu koji se liječi.
To je otvorilo novu nadu i optimizam. Tumor se nalazio na prednjem dijelu mozga. Za prof. Paladina i njegov tim ne nalazim riječi kojima bih iskazao svoju zahvalnost. Što se kirurgije tiče, Iva je bila zbrinuta na najbolji mogući način. No, to nije kraj. U ponedjeljak je Iva podvrgnuta terapiji zračenja u kombinaciji s kemoterapijom. Naš vrhunski onkolog prof. Zdenko Krajina odredio je terapiju. Doznao sam da je najbolja terapija, uz pomoć koje Iva ima budućnost, kombinacija zračenja i uzimanja lijeka temodal. Uz taj lijek, zračenje je tridest posto uspješnije. Ali, prof. Krajina mi je rekao i to da lijek moram sam kupiti jer nije na listi lijekova HZZO-a kaže Bagić.
Citostatik temodal je top lijek s top cijenom. Nije i jedini koje državno zdravstveno osiguranje ne plaća.
Mojoj Ivi treba 125 miligrama temodala na dan, šest tjedana u kombinaciji sa zračenjem. Potom slijedi još šest ciklusa u šest mjeseci liječenja samo temodalom. Preračunato, za hrvatske pacijente to je na dan oko 2300 kuna. Pa izračunajte koliko košta cjelokupna terapija kaže Bagić.
Pomoć prijatelja
Zaprepastila ga je i činjenica da lijek temodal za deset dana terapije u EU stoji 1260 eura, a da ga je naručio preko ovlaštene hrvatske ljekarne, ista količina lijeka stajala bi više od 3000 eura ili gotovo 60 posto više! Dakle kaže on lijek za samo prva 42 dana terapije vani košta oko 5000 eura, a u Hrvatskoj oko 13.000 eura!
Željko Bagić slučajno je čovjek s puno prijatelja i znanaca koji mu žele i mogu pomoći. Uz njihovu pomoć i nešto ušteđevine uspio je brzo nabaviti temodala koliko je potrebno njegovoj kćeri za prvih šest tjedana terapije.
Ali pitam se što čine obitelji koje to ne mogu. Zar ne moramo imati svi ista prava na zdravlje i iste šanse? pita se Bagić i priznaje da je na osobnoj tragediji spoznao probleme običnih ljudi te da ga je samo to navelo da za javnost govori o bolesti svoje kćeri. Ne bih preživio da svome djetetu nisam uspio nabaviti lijek.
Slobodno napišite da bih za njezin život bio spreman i krasti i baviti se kriminalom kaže na kraju, s vjerom i nadom da će osobno predsjednik nešto učiniti da pomogne, ne njegovoj Ivi, nego svim drugima Ivama koje će se razboljeti. Jer u pitanju su životi.
updated: 21.07.2006.
Antonija Stupar, TV voditeljica
OSNOVNI PODACI
ime: Antonija
prezime: Stupar
spol: žensko
datum rođenja: 04.01.1982 u Zagrebu
zanimanje: tv voditelj
trenutno prebivalište: Zagreb
RTLAntonija Stupar
Šarmantna voditeljica magazina "Auto moto tv" Antonija Stupar rođena je 04.01.1982. u Zagrebu. Živjela i radila u Milanu kao model od 2001.-2003. Nakon kviza Lovator, ležerne i zabavne emisija za sve uzraste, Antonija ulazi u svijet brzine i oktana. "Auto moto tv" primjeren je njenom vedrom mentalitetu i savršeno je mjesto na kojemu će Antonija pokazati mnoge kvalitete voditelja-zabavljača. Voli upoznavati nove ljude, veseli ju druženje i komunikacija. Životni joj je moto "Sutra je novi dan" a najmrskija joj je uzrečica "pamti pa vrati". Voli sportsku eleganciju, ugodnu odjeću, koja ne sputava i u kojoj se može ugodno osjećati tijekom cijelog dana. Ne bi željela promijeniti niti jedan dio svog tijela, jer se osjeća ugodno baš ovakva kakva jest.
Antonijina poruka svijetu je: "Život je jedan i iskoristi sve dobro što ti se u njemu pruža".
Mate Bulić, pjevač
OSNOVNI PODACI
ime: Mate
prezime: Bulić
spol: muško
datum rođenja: 1957
zanimanje: pjevač
trenutno prebivalište:
supruga: Zdravka Bulić (1981-
kci: Ana Bulić (r.1983)
kci: Katja Bulić (r.1988)
otac: Vinko Bulić
djed: Stjepan Bulić
http://www.mate-bulic.com/
tena
Mate Bulić: Zašto Hercegovci slušaju svoje żene
Apsolutni kralj hrvatskog folka Mate Bulić ispričao nam je kako je kao diplomirani ekonomist radio najniže poslove da bi preživio, zašto bi želio zetove Hrvate, što je davno doživio u Međugorju i što žene znače u njegovu životu
Mate Bulić rođen je prije 49 godina u Blatnicama, selu u srcu Hercegovine, u blizini Međugorja, u kojem je završio prva četiri razreda osnovne škole. Školovao se i u Čitluku, srednjoškolske dane proveo je u Mostaru u klupama srednje Elektrotehničke škole, a potom je želio studirati elektrotehniku. Prijatelji iz mladosti danas ga opisuju kao mirnog i povučenog mladića koji je uvijek volio pjevati i igrati nogomet (bio je golman u lokalnom nogometnom klubu) pa im je slika inženjera elektrotehnike već tada bila nestvarna. Kao pjevač je debitirao još u sedmom razredu, kad se samoinicijativno, bez pristanka roditelja, prijavio na glazbeni festival. Doduše, znao je da ima asa u rukavu, svog djeda Stjepana koji je obožavao njegovu boju glasa te je naredio svom sinu Vinku, Matinu ocu, da odvede malog po nagradu. I zaista, Mate je osvojio prvo mjesto publike i žirija i dokazao da je djed bio u pravu. U srednjoj školi osjetio je kruh glazbenika, a borbu s rapidografima i nacrtima zamijenio studijem ekonomije. Diplomirao je u roku i odmah dobio svoju prvu poslovnu ponudu: angažman profesora teorije politike cijena na Ekonomskoj srednjoj školi u Mostaru. Na iznenađenje svojih roditelja, ponudu je odbio i odselio u Frankfurt. Dok su svi mislili kako je želio zaraditi novac za neki skupocjen automobil, pravi razlog Matina odlaska bila je ljubavna priča koja je uskoro završila brakom. U iduće dvije godine Mate i njegova Zdravka dobili su dvije djevojčice, Anu i Katju, a pjesmu i gitaru zamijenio je radom na baušteli.
Tena: Je li vam bilo neugodno kao diplomirani ekonomist utovarivati vreće u kamione i tako zarađivati novac?
Mate: Bio sam klasični bauštelac i nije mi bilo neugodno zbog toga. Trebalo je preživjeti, a u Njemačkoj se to može jedino ako radiš i ako te toga nije sram. A mene nije bilo pa sam danas ponosan na sebe što sam sve zaradio na pošten način. Zašto sam radio kao fizički radnik? U Njemačkoj su mi odmah priznali diplomu, no jezik mi je bila osnovna barijera za rad u struci. Osim toga dobio sam djecu i nisam si mogao dopustiti da nemam za pelene.
Tena: Da danas vaše kćeri odluče napraviti takvo što, biste li ih podržali?
Mate: Ne bih volio da moja djeca prolaze put koji sam ja prošao, jer ja im nastojim pružiti sve u životu. Od malih nogu učio sam svoje kćeri da steknu radne navike, završe fakultet i da se za neke stvari moraju potruditi. Kod nas se kaže da se odmalena trn oštri pa sam se i držao toga. Koliko je samo mojih kumova i prijatelja pustilo svoju djecu da ih odgajaju ustanove, pa su njihova djeca zaboravila korijene i hrvatski jezik.
Tena: To se ne bi moglo reći za vašu obitelj.
Mate: U našoj je kući ustavom bilo zabranjeno pričati njemački pa s ponosom ističem da moje kćeri danas govore hrvatski kao da su rođene u Hercegovini. Oko njihova odrastanja najviše se trudila moja žena. No, danas je ponosna na njih jer se kao dvije odrasle osobe pristojno ponašaju kod kuće, ali i gdje god se pojave. Usadili smo im i sve običaje koji se odnose na našu vjeru, jer Bog je ono što je i mene cijelog života vodilo.
Tena. Vašoj su starijoj kćeri 23 godine, a mlađa je napunila 18. Biste li im, kad za to dođe vrijeme, tolerirali brak s Kinezom, crncem...
Mate: Kad bi se jedna od mojih kćeri, primjerice, vezala za nekoga tko je Talijan, crnac ili nešto slično, ja bih kao otac nosio teret tog braka. Zašto? Pa ona ne pozna mentalitet svog budućeg muža, zaslijepljena je ljubavlju i ne zna što je za nju najbolje. Gotovo sam siguran da bi takav brak puknuo jer su razlike prevelike. Mislim da se najbolje međusobno mogu vezati ljudi iz istog podneblja i volio bih da mi zetovi budu Hrvati.
Tena: Vaša starija kći studira ekonomiju na Goetheovu institutu, dok bi mlađa kćer voljela biti odvjetnica. Sviđa li vam se njihov odabir zanimanja?
Mate: Neka se bave čime žele, iako sam jako želio da jedna od mojih kćeri bude liječnica. To je najljepši poziv, no ni jedna kći nije željela biti doktorica.
Tena: Živite u izuzetno liberalnoj Njemačkoj. Kako kao konzervativan muškarac gledate na trendove tog društva?
Mate: Drago mi je da moje kćeri osuđuju sve ono loše što se događa u našem društvu kao što su homoseksualni brakovi, neprilične, tetovaže, poroke poput droge i alkohola... Jako mi je tužno vidjeti mlade djevojke koje teturaju ulicama rano ujutro i drago mi je da se s takvima moje kćeri ne druže.
Tena: Govorite o porocima o kojima su sve ovisniji i mladi ljudi. Kakav je vaš stav prema kladionicama. Smatrate li i njih porokom?
Mate: Ne, ne bi ih stavljao u red poroka. To je nešto potpuno drukčije od klasičnih kockara koji na kocku stave cijelu plaću i tako ugroze svoju obitelj. To su za mene bolesnici. Što se tiče klađenja, to je svjetski trend i razonoda, razbibriga, hobi i opuštanje. Imam društvo koje se okuplja svake subote i mi se kladimo već godinama. Volim nogomet, kladim se na njega, ali ga i igram. Čak sam pokrenuo humanitarnu udrugu poznatih javnih osoba koje će igrati nogomet kako bi se pomoglo nekoj bolnici, udruzi...
Tena: Zbog svoje ste supruge prije 25 godina doselili u Njemačku, uz vaše ime nikada nije povezana neka afera. Kakav je osjećaj cijeli život voljeti samo jednu ženu?
Mate: Zdravka je moja životna ljubav, a zašto se i danas volimo vrlo je jednostavno objasniti: pokraj sebe imam osobu u kojoj imam sve ono što mi je potrebno. Moja je supruga odlična kućanica, ona me uvijek tjerala naprijed, dala mi je potporu kad sam počeo pjevati, ona se brine o mom odijevanju, odgojila mi je dvije prekrasne i uzorne kćeri. Nekidan sam rekao svojoj kćeri da, kad se jednom uda, uza svoje ime i prezime stavi crticu i prezime supruga. Rekla mi je da to nije korektno i da ni mama nije tako učinila. Što to govori? Da smo mi njihovi zdravi uzori.
Tena: Je li vaš brak ikada bio u krizi?
Mate: Svaki brak prolazi kroz pozitivne i negativne faze, događaju se neke potpuno banalne situacije koje stavljaju brak na kušnju. Godinama sam putovao, odrađivao velike turneje i uvijek sam bio miran jer sam znao da je kod kuće sve u najboljem redu. To je najveće bogatstvo i moja karijera ne bi bila toliko uspješna da nisam imao bračnu harmoniju.
Tena: Gori borovina je, prema vašim riječima, vaš najzreliji album. Veći dio tog albuma potpisuje vaš kum i prijatelj Marko Perković Thompson
Mate: Upoznali smo se početkom 90-ih i od tada smo prijateljp. U međuvremenu smo se međusobno povezali kumstvom u neraskidivu vezu koja je obojici sveta. Marko je krizmani kum moje mlađe kćeri, a ja sam kum Markovu mlađem sinu Anti. U kraju odakle sam ja kum je dio obitelji. Jer, ne daj Bože da se roditeljima djeteta nešto dogodi, kum će se skrbiti za svoje kumče. No, da se vratim Marku. Nas dvojica smo godinama nastupali, Marko je vidio kako ljudi reagiraju na moje pjesme i jednog dana me nazvao rekavši mi da imam hit. Radilo se o pjesmi Gori borovina, nakon koje je napisao još osam izvanrednih pjesama za mene.
Tena: Sve pjesme na albumu dobili ste besplatno. Zašto vam Marko nije želio naplatiti?
Mate: Kad su čelni ljudi Croatia Recordsa pitali koliko košta moj album, Marko je rekao da je to za njegova kuma nula kuna. Svi su ostali zbunjeni. No, sve je to s nekim razlogom. Kad je Bog davao talente i dobar glas u jednom paketu, Thompson i Škoro dobili su cijeli, a ja pola. Drago mi je da su u mom timu oni koji znaju stvarati hitove.
Tena: Kakav je vaš stav prema narodnjacima, koji su sve popularniji oblik zabave?
Mate: Prave narodne pjesme podržavam, a kad čujem turbofolk, sve mi se okrene u želucu. Žao mi je kad vidim koliko je to popularno među mladim ljudima. Pa što vide u tim pjesmama, sve su iste, a tekstovi banalni?
Tena: Neki će zlobnici reći da su takvi i vaši tekstovi.
Mate: Ne bih to tako rekao. Poručujem svim tim zlobnicima da pažljivo poslušaju aranžmane Thompsona, Škore i Mate Bulića i usporede to s aranžmanima nekih pjevača s istoka.
Tena: Rođeni ste u blizini Međugorja, koje je u proteklim godinama posjetilo nebrojeno mnogo vjernika. Imate li i vi neka iskustva?
Mate: Kad sam prije 25 godina čuo što se dogodili na brdu ukazanja, odmah sam se vratio iz Njemačke da bih se i sam uvjerio u tu priču. Zatekao sam mnoštvo ljudi kako hodaju bosi, plaću i mole za zdravlje svojih bližnjih. Dok sam ih gledao, u meni se probudio strah zbog svega onoga što sam loše napravio u životu, a zbog čega ću jednog dana morati odgovarati pred Bogom. U Međugorju sam doživio dva zanimljiva iskustva. Vidio sam dječaka iz Irske koji je ustao iz kolica i počeo hodati, ali i grupu američkih studentica koje su vrištale u potkrovlju jedne kuće. U prvi mah sam mislio da se djevojkama nešto dogodilo pa sam se popeo u njihovu sobu. Njih 12 je ulazilo i izlazilo iz sobe u strašnim krikovima. Časna sestra mi je rekla da je to zbog slike na zidu koja im se pomicala lijevo-desno. Pogledao sam sliku koja je mirno stajala i ništa nisam vidio. Tada sam se drugi put uvjerio kolika je snaga Međugorja i Gospina ukazanja. Za nekoliko mjeseci čuo sam kako su se sve te djevojke zaredile.
Tena: U Međugorju ste sagradili hotel. Namjeravate li se uskoro vratiti u rodni kraj?
Mate: Za sada ne. Jako puno radim, supruga također, zaposlena je u njemačkom predstavništvu Croatia Airlinesa, kćeri se školuju. No, jednog ćemo se dana vratiti. Moj je hotel iznajmljen, a sagradio sam ga kako bih imao mirnu penziju.
Tena: Do tada, pazite li što jedete, budući da iz vlastite obitelji nosite genetsku predisponiranost prema srčanom udaru.
Mate: Pazim, jedem laganiju hranu, igram nogomet, tenis i vježbam kad god mogu. Ne mogu pobjeći od vlastite genetike i od opasnosti od tog faktora visokog rizika. Vjerovali ili ne, većina mojih predaka, djed, baka, dvije tetke, stric, brat i mama umrli su sa 65 godina a moj je tata jedini koji se izvukao nakon srčanog udara.
Tena: Bojite li se ugasiti 65 svjećica na rođendanskoj torti?
Mate: Ne. Božja je volja koliko ću živjeti i time se ne opterećujem. Ako sutra dođe poziv da napustim ovaj svijet, ja sam spreman.
Tena: Vaša je majka umrla početkom godine, samo nekoliko sati nakon što vas je probudila kako ne biste zakasnili na avion. Jeste li se barem malo oporavili od tog šoka?
Mate: Sav se naježim kad se toga sjetim. Bio sam na turneji u Americi i ona me trebala probuditi kako bih stigao na avion. Uvijek je to činila, bez obzira na kojoj sam strani svijeta bio. Tako me nazvala prvo deset minuta do deset, pa u deset i 17 kako bi provjerila jesam li ustao. Poželjela mi je sretan put i ja sam se ukrcao na avion. Čim sam stigao u Chicago, zvao sam kući, no nitko se nije javljao. Bio je to 31. prosinca i mislio sam da se svi spremaju za proslavu Nove godine. Mamine posljednje riječi, samo nekoliko minuta prije nego što je umrla, bile su da mi nitko ne smije reći da je umrla dok ne dođem kući, što su joj ispunili. Tako sam za tragediju saznao tek drugo jutro. Nisam se još uvijek oporavio od tog šoka. Svaku večer liježem u krevet s mišlju na mamu i mlađeg brata i njima su upućene moje molitve.
Tena: Vaša povezanost s majkom i suprugom daje naslutiti kako je Hercegovcima žena svetinja?
Mate: Kod nas se kaže da svaka kuća počiva na četiri ćoška od kojih tri drži žena. To i ispada tako, ako se pogleda kontekst cijelog ovog intervjua. Moja je majka odgojila tri sina i bila uz mog oca, moja se supruga uvijek brinula o domaćinstvu i davala mi savjete koje sam slušao. Mi Hercegovci smo vam takvi, volimo kvalitetno i slušamo svoje žene, no neka je naša zadnja.
Mate Bulić: Zašto Hercegovci slušaju svoje żene
Apsolutni kralj hrvatskog folka Mate Bulić ispričao nam je kako je kao diplomirani ekonomist radio najniže poslove da bi preživio, zašto bi želio zetove Hrvate, što je davno doživio u Međugorju i što žene znače u njegovu životu
Mate Bulić rođen je prije 49 godina u Blatnicama, selu u srcu Hercegovine, u blizini Međugorja, u kojem je završio prva četiri razreda osnovne škole. Školovao se i u Čitluku, srednjoškolske dane proveo je u Mostaru u klupama srednje Elektrotehničke škole, a potom je želio studirati elektrotehniku. Prijatelji iz mladosti danas ga opisuju kao mirnog i povučenog mladića koji je uvijek volio pjevati i igrati nogomet (bio je golman u lokalnom nogometnom klubu) pa im je slika inženjera elektrotehnike već tada bila nestvarna. Kao pjevač je debitirao još u sedmom razredu, kad se samoinicijativno, bez pristanka roditelja, prijavio na glazbeni festival. Doduše, znao je da ima asa u rukavu, svog djeda Stjepana koji je obožavao njegovu boju glasa te je naredio svom sinu Vinku, Matinu ocu, da odvede malog po nagradu. I zaista, Mate je osvojio prvo mjesto publike i žirija i dokazao da je djed bio u pravu. U srednjoj školi osjetio je kruh glazbenika, a borbu s rapidografima i nacrtima zamijenio studijem ekonomije. Diplomirao je u roku i odmah dobio svoju prvu poslovnu ponudu: angažman profesora teorije politike cijena na Ekonomskoj srednjoj školi u Mostaru. Na iznenađenje svojih roditelja, ponudu je odbio i odselio u Frankfurt. Dok su svi mislili kako je želio zaraditi novac za neki skupocjen automobil, pravi razlog Matina odlaska bila je ljubavna priča koja je uskoro završila brakom. U iduće dvije godine Mate i njegova Zdravka dobili su dvije djevojčice, Anu i Katju, a pjesmu i gitaru zamijenio je radom na baušteli.
Tena: Je li vam bilo neugodno kao diplomirani ekonomist utovarivati vreće u kamione i tako zarađivati novac?
Mate: Bio sam klasični bauštelac i nije mi bilo neugodno zbog toga. Trebalo je preživjeti, a u Njemačkoj se to može jedino ako radiš i ako te toga nije sram. A mene nije bilo pa sam danas ponosan na sebe što sam sve zaradio na pošten način. Zašto sam radio kao fizički radnik? U Njemačkoj su mi odmah priznali diplomu, no jezik mi je bila osnovna barijera za rad u struci. Osim toga dobio sam djecu i nisam si mogao dopustiti da nemam za pelene.
Tena: Da danas vaše kćeri odluče napraviti takvo što, biste li ih podržali?
Mate: Ne bih volio da moja djeca prolaze put koji sam ja prošao, jer ja im nastojim pružiti sve u životu. Od malih nogu učio sam svoje kćeri da steknu radne navike, završe fakultet i da se za neke stvari moraju potruditi. Kod nas se kaže da se odmalena trn oštri pa sam se i držao toga. Koliko je samo mojih kumova i prijatelja pustilo svoju djecu da ih odgajaju ustanove, pa su njihova djeca zaboravila korijene i hrvatski jezik.
Tena: To se ne bi moglo reći za vašu obitelj.
Mate: U našoj je kući ustavom bilo zabranjeno pričati njemački pa s ponosom ističem da moje kćeri danas govore hrvatski kao da su rođene u Hercegovini. Oko njihova odrastanja najviše se trudila moja žena. No, danas je ponosna na njih jer se kao dvije odrasle osobe pristojno ponašaju kod kuće, ali i gdje god se pojave. Usadili smo im i sve običaje koji se odnose na našu vjeru, jer Bog je ono što je i mene cijelog života vodilo.
Tena. Vašoj su starijoj kćeri 23 godine, a mlađa je napunila 18. Biste li im, kad za to dođe vrijeme, tolerirali brak s Kinezom, crncem...
Mate: Kad bi se jedna od mojih kćeri, primjerice, vezala za nekoga tko je Talijan, crnac ili nešto slično, ja bih kao otac nosio teret tog braka. Zašto? Pa ona ne pozna mentalitet svog budućeg muža, zaslijepljena je ljubavlju i ne zna što je za nju najbolje. Gotovo sam siguran da bi takav brak puknuo jer su razlike prevelike. Mislim da se najbolje međusobno mogu vezati ljudi iz istog podneblja i volio bih da mi zetovi budu Hrvati.
Tena: Vaša starija kći studira ekonomiju na Goetheovu institutu, dok bi mlađa kćer voljela biti odvjetnica. Sviđa li vam se njihov odabir zanimanja?
Mate: Neka se bave čime žele, iako sam jako želio da jedna od mojih kćeri bude liječnica. To je najljepši poziv, no ni jedna kći nije željela biti doktorica.
Tena: Živite u izuzetno liberalnoj Njemačkoj. Kako kao konzervativan muškarac gledate na trendove tog društva?
Mate: Drago mi je da moje kćeri osuđuju sve ono loše što se događa u našem društvu kao što su homoseksualni brakovi, neprilične, tetovaže, poroke poput droge i alkohola... Jako mi je tužno vidjeti mlade djevojke koje teturaju ulicama rano ujutro i drago mi je da se s takvima moje kćeri ne druže.
Tena: Govorite o porocima o kojima su sve ovisniji i mladi ljudi. Kakav je vaš stav prema kladionicama. Smatrate li i njih porokom?
Mate: Ne, ne bi ih stavljao u red poroka. To je nešto potpuno drukčije od klasičnih kockara koji na kocku stave cijelu plaću i tako ugroze svoju obitelj. To su za mene bolesnici. Što se tiče klađenja, to je svjetski trend i razonoda, razbibriga, hobi i opuštanje. Imam društvo koje se okuplja svake subote i mi se kladimo već godinama. Volim nogomet, kladim se na njega, ali ga i igram. Čak sam pokrenuo humanitarnu udrugu poznatih javnih osoba koje će igrati nogomet kako bi se pomoglo nekoj bolnici, udruzi...
Tena: Zbog svoje ste supruge prije 25 godina doselili u Njemačku, uz vaše ime nikada nije povezana neka afera. Kakav je osjećaj cijeli život voljeti samo jednu ženu?
Mate: Zdravka je moja životna ljubav, a zašto se i danas volimo vrlo je jednostavno objasniti: pokraj sebe imam osobu u kojoj imam sve ono što mi je potrebno. Moja je supruga odlična kućanica, ona me uvijek tjerala naprijed, dala mi je potporu kad sam počeo pjevati, ona se brine o mom odijevanju, odgojila mi je dvije prekrasne i uzorne kćeri. Nekidan sam rekao svojoj kćeri da, kad se jednom uda, uza svoje ime i prezime stavi crticu i prezime supruga. Rekla mi je da to nije korektno i da ni mama nije tako učinila. Što to govori? Da smo mi njihovi zdravi uzori.
Tena: Je li vaš brak ikada bio u krizi?
Mate: Svaki brak prolazi kroz pozitivne i negativne faze, događaju se neke potpuno banalne situacije koje stavljaju brak na kušnju. Godinama sam putovao, odrađivao velike turneje i uvijek sam bio miran jer sam znao da je kod kuće sve u najboljem redu. To je najveće bogatstvo i moja karijera ne bi bila toliko uspješna da nisam imao bračnu harmoniju.
Tena: Gori borovina je, prema vašim riječima, vaš najzreliji album. Veći dio tog albuma potpisuje vaš kum i prijatelj Marko Perković Thompson
Mate: Upoznali smo se početkom 90-ih i od tada smo prijateljp. U međuvremenu smo se međusobno povezali kumstvom u neraskidivu vezu koja je obojici sveta. Marko je krizmani kum moje mlađe kćeri, a ja sam kum Markovu mlađem sinu Anti. U kraju odakle sam ja kum je dio obitelji. Jer, ne daj Bože da se roditeljima djeteta nešto dogodi, kum će se skrbiti za svoje kumče. No, da se vratim Marku. Nas dvojica smo godinama nastupali, Marko je vidio kako ljudi reagiraju na moje pjesme i jednog dana me nazvao rekavši mi da imam hit. Radilo se o pjesmi Gori borovina, nakon koje je napisao još osam izvanrednih pjesama za mene.
Tena: Sve pjesme na albumu dobili ste besplatno. Zašto vam Marko nije želio naplatiti?
Mate: Kad su čelni ljudi Croatia Recordsa pitali koliko košta moj album, Marko je rekao da je to za njegova kuma nula kuna. Svi su ostali zbunjeni. No, sve je to s nekim razlogom. Kad je Bog davao talente i dobar glas u jednom paketu, Thompson i Škoro dobili su cijeli, a ja pola. Drago mi je da su u mom timu oni koji znaju stvarati hitove.
Tena: Kakav je vaš stav prema narodnjacima, koji su sve popularniji oblik zabave?
Mate: Prave narodne pjesme podržavam, a kad čujem turbofolk, sve mi se okrene u želucu. Žao mi je kad vidim koliko je to popularno među mladim ljudima. Pa što vide u tim pjesmama, sve su iste, a tekstovi banalni?
Tena: Neki će zlobnici reći da su takvi i vaši tekstovi.
Mate: Ne bih to tako rekao. Poručujem svim tim zlobnicima da pažljivo poslušaju aranžmane Thompsona, Škore i Mate Bulića i usporede to s aranžmanima nekih pjevača s istoka.
Tena: Rođeni ste u blizini Međugorja, koje je u proteklim godinama posjetilo nebrojeno mnogo vjernika. Imate li i vi neka iskustva?
Mate: Kad sam prije 25 godina čuo što se dogodili na brdu ukazanja, odmah sam se vratio iz Njemačke da bih se i sam uvjerio u tu priču. Zatekao sam mnoštvo ljudi kako hodaju bosi, plaću i mole za zdravlje svojih bližnjih. Dok sam ih gledao, u meni se probudio strah zbog svega onoga što sam loše napravio u životu, a zbog čega ću jednog dana morati odgovarati pred Bogom. U Međugorju sam doživio dva zanimljiva iskustva. Vidio sam dječaka iz Irske koji je ustao iz kolica i počeo hodati, ali i grupu američkih studentica koje su vrištale u potkrovlju jedne kuće. U prvi mah sam mislio da se djevojkama nešto dogodilo pa sam se popeo u njihovu sobu. Njih 12 je ulazilo i izlazilo iz sobe u strašnim krikovima. Časna sestra mi je rekla da je to zbog slike na zidu koja im se pomicala lijevo-desno. Pogledao sam sliku koja je mirno stajala i ništa nisam vidio. Tada sam se drugi put uvjerio kolika je snaga Međugorja i Gospina ukazanja. Za nekoliko mjeseci čuo sam kako su se sve te djevojke zaredile.
Tena: U Međugorju ste sagradili hotel. Namjeravate li se uskoro vratiti u rodni kraj?
Mate: Za sada ne. Jako puno radim, supruga također, zaposlena je u njemačkom predstavništvu Croatia Airlinesa, kćeri se školuju. No, jednog ćemo se dana vratiti. Moj je hotel iznajmljen, a sagradio sam ga kako bih imao mirnu penziju.
Tena: Do tada, pazite li što jedete, budući da iz vlastite obitelji nosite genetsku predisponiranost prema srčanom udaru.
Mate: Pazim, jedem laganiju hranu, igram nogomet, tenis i vježbam kad god mogu. Ne mogu pobjeći od vlastite genetike i od opasnosti od tog faktora visokog rizika. Vjerovali ili ne, većina mojih predaka, djed, baka, dvije tetke, stric, brat i mama umrli su sa 65 godina a moj je tata jedini koji se izvukao nakon srčanog udara.
Tena: Bojite li se ugasiti 65 svjećica na rođendanskoj torti?
Mate: Ne. Božja je volja koliko ću živjeti i time se ne opterećujem. Ako sutra dođe poziv da napustim ovaj svijet, ja sam spreman.
Tena: Vaša je majka umrla početkom godine, samo nekoliko sati nakon što vas je probudila kako ne biste zakasnili na avion. Jeste li se barem malo oporavili od tog šoka?
Mate: Sav se naježim kad se toga sjetim. Bio sam na turneji u Americi i ona me trebala probuditi kako bih stigao na avion. Uvijek je to činila, bez obzira na kojoj sam strani svijeta bio. Tako me nazvala prvo deset minuta do deset, pa u deset i 17 kako bi provjerila jesam li ustao. Poželjela mi je sretan put i ja sam se ukrcao na avion. Čim sam stigao u Chicago, zvao sam kući, no nitko se nije javljao. Bio je to 31. prosinca i mislio sam da se svi spremaju za proslavu Nove godine. Mamine posljednje riječi, samo nekoliko minuta prije nego što je umrla, bile su da mi nitko ne smije reći da je umrla dok ne dođem kući, što su joj ispunili. Tako sam za tragediju saznao tek drugo jutro. Nisam se još uvijek oporavio od tog šoka. Svaku večer liježem u krevet s mišlju na mamu i mlađeg brata i njima su upućene moje molitve.
Tena: Vaša povezanost s majkom i suprugom daje naslutiti kako je Hercegovcima žena svetinja?
Mate: Kod nas se kaže da svaka kuća počiva na četiri ćoška od kojih tri drži žena. To i ispada tako, ako se pogleda kontekst cijelog ovog intervjua. Moja je majka odgojila tri sina i bila uz mog oca, moja se supruga uvijek brinula o domaćinstvu i davala mi savjete koje sam slušao. Mi Hercegovci smo vam takvi, volimo kvalitetno i slušamo svoje žene, no neka je naša zadnja.
updated; 21.07.2006.
Marija Škaričić, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Marija
prezime: Škaričić
spol: žensko
datum rođenja: 06.08.1977 u Splitu
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
hr.filmMarija Škaričić
Filmska i kazališna glumica. Rođena 6. kolovoza 1977. u Splitu. Tamo živi, završava osnovnu i srednju školu, pjeva i glumi, ulazi u kazališno umijeće radom na predstavama Gorana Golovka u Gradskom kazalištu mladih. 1997. upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Akademska glumica zvanično postaje diplomiravši 2003. Od 2001. profesionalno nastupa u predstavama HNK Split («Festivali», «Mandragola»), Rijeka («Raspra», «Zločin i kazna»), Zagreb ( «Nevjesta od vjetra», «Vassa Zeleznova») te Gradskom kazalištu «Žar ptica» («Crvenkapica u gradu»). Nakon nekoliko nekoliko epizodnih uloga na hrvatskom filmu igra glavnu žensku ulogu u tv filmu Mladena Dizdara «Nije bed», te glavnu ulogu (Maja) središnje priče «Te divne splitske noći» Arsena Ostojića. U filmu «Što je muškarac bez brkova» Hrvoja Hribara igra veću sporednu ulogu (Ljubica), a u mini seriji Alda Tardozzija «Mrtvi kutevi» ponovo je glavno lice (Sara). Za ulogu u «Ta divna splitska noć» žiri Sarajevskog filmskog festivala pod predsjedanjem Mikea Leigha dodijelio joj je nagradu kao najboljoj glumici festivala. Glumica velikih energetskih i erotskih potencijala, filmski podjednako obrazovana koliko obdarena, do sad je utjelovila lica vrlo različitog spektra: čudakinje, ovisnice, intelektulke, priproste cure. U njezinom tumačenju uvijek krhke osobe velikog integriteta i unutrašnje energije
Slobodna dalmacijačetvrtak, 10.3.2005.
GLUMICA MARIJA ŠKARIČIĆ U NOVOM KARABATIĆEVU
FILMU “NAJVEĆA POGREŠKA ALBERTA EINSTEINA”
Glumac mora biti promatrač
Sad sam u fazi otkrivanja finesa u ulozi koja mi je zadana. Postavljam se da sve polazi od mene, moja sabranost, imaginacija, opuštenost, a taj lik, to novo biće koje se pojavilo, ima karakter koji tek treba istražiti. Važno mi je da ga predstavim uvjerljivo, kao živog čovjeka. Svaki glumac treba biti promatrač, prvo sebe, a onda svijeta oko sebe
Razgovarala Merien JELAČA
Snimio Ante Verzotti
Ovih dana u Splitu, Trogiru i njihovoj okolici
snimaju se kadrovi dugometražnog igranog filma Najveća pogreška Alberta Einsteina u režiji Branka Karabatića, filmaša kojeg je šira javnost mogla upoznati kao ravnatelja Splitskog filmskog festivala. Iako na raspolaganju ima mali budžet dovoljan tek za kratki film (snimatelj Mirko Pivčević snima na digitalnoj Beti), Karabatić uspijeva nemoguće, okupivši zanimljivu ekipu glumaca od kojih je većina Splićana, poput Brune Bebić Tudor, Milivoja Beadera, Marije Škaričić, a i najnovijeg glumačkog imena Jelene Rozge. U pauzama između snimanja uhvatili smo 27-godišnju Mariju Škaričić, glavnu junakinju višestruko nagrađenog filma Ta divna splitska noć Arsena Ostojića, i samu dobitnicu nagrade za najbolju glumicu sarajevskog filmskog festivala. Za razliku od prethodne uloge narkomanke Maje, ovaj put igra običnu curu, 20-godišnju Andreu.
- Andrea živi s roditeljima u atmosferi gdje svatko u svom filmu, opterećen svojim problemima bez prave komunikacije i bliskosti. Takva obiteljska situacija nije baš neuobičajena u današnje vrijeme. Treba reći da ovaj film nije klasično struktuiran. Iako se koristi nekim klasičnim sredstvima u finalnoj će strukturi igrani blokovi karakteri i odnosi dobiti drukčije značenje.
U posljednje vrijeme često se snimaju filmovi s malo novca.
Da i Splitska noć je imala mali budžet. To je još jedan dokaz da ima kvalitetnih ljudi koje treba podržavati. Smeta mi što ljudi sa strane tu besparicu doživljavaju kao trend. Naime, raditi tako se može, ali se ne mora. Još uvijek se nedovoljno sredstava izdvaja za film.
U Sarajevu ste primili nagradu za najglumicu. Je li Vam poslužila kao nekakva odskočna daska?
Ne baš osim što sam malo više u medijima. No, novih poslova nema za sada na vidiku. Ipak, meni osobno puno znači ta nagrada jer priznanje je priznanje, pogotovo zato što je došla od žirija kojem je predsjedavao redatelj Mike Lee, kojeg iznimno cijenim. On je pravi glumački redatelj s dugotrajnim i temeljitim procesom rada. Užitak je gledati njegove glumce na ekranu.
Splićanka ste sa zagrebačkom adresom. U posljednje vrijeme filmovi su se konačno počeli snimati i po Dalmaciji. Nedostaje li Vam jug?
Split volim, ali mi ne fali toliko. Još uvijek je zatvoren za nas glumce, a komunikacija između Splita i Zagreba još uvijek je slaba. Drago mi je što se puno više govori o filmu nego prije, a i pomalo se razbija fama o hrvatskom filmu kao lošem proizvodu jer je kvaliteta sve bolja. Problem je što su kina zamijenili drugi mediji, pa je zanimanje publike uvijek relativno.
Gledate li hrvatske sapunice?
Ne.
Prije Karabatićeva filma snimali ste “Što je muškarac bez brkova” Hrvoja Hribara. Kad ćemo te vidjeti na ekranu, malom il velikom?
Film je trenutačno u montaži, a prikazat će se na pulskom festivalu.
Kakav je Vaš glumački status? Okušali ste se i u kazalištu...
Slobodna umjetnica. Osim starih predstava koje još igraju poput Mandragole i Vasse Zeleznove, za kazalište odavno nisam ništa radila. Moram priznati da sam ga se malo poželjela. Posve je drukčiji princip rada, ali film i kazalište imaju svoje neodoljive draži.
Kako se pripremate za ulogu, bilo filmsku ili kazališnu?
Angažman glumca ovisi o njegovu sazrijevanju. Na Akademiji sam uvijek imala problema s nelagodom, strahom, blokadama, no to sam donekle pobijedila
u sebi. Dosta pazim na ritam disanja što pomaže. Sad sam u fazi otkrivanja finesa u ulozi koja mi je zadana. Postavljam se da sve polazi od mene, moja sabranost, imaginacija, opuštenost, a taj lik, to novo biće koje se pojavilo, ima karakter koji tek treba istražiti. Važno mi je da ga predstavim uvjerljivo, kao živog čovjeka. Svaki glumac treba biti promatrač, prvo sebe, a onda svijeta oko sebe.
Znači, radite na sebi
Mislim da treba biti svjestan sebe i svojih postupaka inače glumiš klišeizirano, mehanično. Često gledam sebe na ekranu jer sam analitična, možda i narcisoidna, ha ha. Znatiželjna sam kako izgleda moja uložena energija, gdje sam griješila.
Vidite li sebe u nekoj drugoj profesiji?
Volim plesati, pjevati, kuhati...Ipak, gluma je moja ljubav, a i tek sam krenula. Vjerujem da bi bila odličan organizator. Možda sam temperamentna i imam feeling za detalje. Snimatelj Mirko Pivčević mi kaže da bi dobro odradila posao asistenta na snimanju, ha ha.
Sudeći po dosadašnjim ulogama, možemo kazati da ste tip glumice za problematične uloge. Slažete li se?
Ne bih sebe nigdje svrstavala jer me zanima raznolikost. Naravno, ne bih željela uvijek igrati uloge sličnog profila. Ipak, ako te i stave u neki okvir, možeš se izraziti na različite načine.
Damir Petričević, pisac
OSNOVNI PODACI
ime: Damir
prezime: Petričević
spol: muško
datum rođenja: 14.05.1964
zanimanje: pisac
trenutno prebivalište: Osijek
Damir Petričević rođen je 14. svibnja 1964. Do Domovinskog rata radio u Zavodu za urbanizam i izgradnju u Osijeku na poslovima kopirant-arhivar. U rat je otišao bez poziva, a iz vojske izašao bez otpusnog pisma. Pisati je počeo u proljeće 2001. godine (ikavica, štokavica, kajkavica). Voli među prstima imati izum Slavoljuba Penkale. Računalo ne koristi. Za tekst Čovik-čoviku nagrađen na Raosovim danima 2003. U studenom iste godine glumac Darko Milas premijerno je izveo tu monodramu u režiji Zorana Mužića. 'Legaliste' je napisao u siječnju 2004. Po svome izboru živi i piše u Osijeku.
Sreten Mokrovic, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Sreten
prezime: Mokrović
spol: muško
datum rođenja: ??.??.???? u Zagrebu
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
Gavella
MOKROVIĆ (Ivan Vasiljevič Lomov)
- rođen u Zagebu
- u Zagrebu je završio sretno školovanje
- poslije završene ADU bio je dvije godine angažiran u ZKM-u, a od 1994. stalni je glumac Kazališta Gavella
- na Akademiji i poslije djelovao u grupama Akter i Pozdravi
- s kolegom R. Milenkovićem osniva putujuće kazalište-dvojac MM.
- nagrađivan je od svoga glumačkoga početka do danas
- glumio je i još glumi širom Domovine i svijeta
- gostovao je na svjetskim kazališnim festivalima: Bogota (Colombia), Caracas (Venezuela) i Mexico City.
MOKROVIĆ (Ivan Vasiljevič Lomov)
- rođen u Zagebu
- u Zagrebu je završio sretno školovanje
- poslije završene ADU bio je dvije godine angažiran u ZKM-u, a od 1994. stalni je glumac Kazališta Gavella
- na Akademiji i poslije djelovao u grupama Akter i Pozdravi
- s kolegom R. Milenkovićem osniva putujuće kazalište-dvojac MM.
- nagrađivan je od svoga glumačkoga početka do danas
- glumio je i još glumi širom Domovine i svijeta
- gostovao je na svjetskim kazališnim festivalima: Bogota (Colombia), Caracas (Venezuela) i Mexico City.
http://www.pou-daruvar.hr/stranice/prosidba.htm
VijesnikPonedjeljak, 19. lipnja 2006.
-----------------------------------------------------------------------------Dobitnik Sreten Mokrović
Prezreni hrvatski anti(ratni)-junaci svojeg su idealnog tumača pronašli upravo u glumcu – Sretenu Mokroviću
Već nekoliko godina hrvatsko dramsko pismo na uzbudljiv, vitalan i provokativan način progovara o posrnućima hrvatske suvremenosti, birajući za svoje tragične junake ratom oboljele nesnalažljive gubitnike koji se u hipokriziji mladog i podivljalog kapitalizma bore da na čestit način ostanu na životu. A takvi prezreni hrvatski anti(ratni)-junaci svojeg su idealnog tumača pronašli upravo u glumcu – Sretenu Mokroviću.
Jedan takav svima blizak lik Mokrović je odigrao još prije dvije godine u iznimno zanimljivoj, a ironijom bogatoj predstavi »Veliki bijeli zec« Zagrebačkoga kazališta mladih.
Prošle je godine Sreten Mokrović otišao korak dalje u tumačenju nositelja tihih jada hrvatske svakodnevice u predstavi »Žaba« Dubravka Mihanovića i Teatra ITD.
Glavni lik »Žabe« nosi nadimak Zeko. On je »ratni veteran iz susjedstva«, glava raspadnute obitelji, vlasnik jedne brijačnice i težine neizrečenih crnih misli s kojima se neprekidno bori.
Jedne božićne večeri on neuspješno pokušava sebi bliskim ljudima popraviti živote i kad se čini da se s težinom svojega postojanja više ne može nositi – na efektan, uvjerljiv i neobičan način spašava ga posve običnom ljudskom toplinom slučajni prolaznik, uvjerivši nas sve zajedno u općepoznatu, ali u ovom slučaju nepogrešivu poentu kako male stvari život mogu učiniti boljima.
Gluma Sretena Mokrovića u predstavi »Žaba« jednostavno je izvanredna. Koristeći se posve minimalističkim izražajnim sredstvima, Mokrović se kreće u čudesnom prostoru sirovog naturalizma i toliko pametno dozirane osjećajnosti gdje nas u vrlo osjetljivom i glumački iznimno zahtjevnom kraju predstave odvodi u sferu istinite i gotovo opipljive emocije.
Dojam je da su Zeko i njegov tumač Mokrović toliko sjedinjeni da njegovo glumačko tumačenje postaje gotovo neprimjetno, a samim time neopisivo veliko i potresno. Osim izvrsne tehnike, glumačke koncentracije, točnosti i usredotočenosti koje u Mokrovićevoj glumi dominiraju već od početne scene, za vrijeme koje publika još ulazi u dvoranu, stječe se dojam umjetničke istine koja ne bi podnijela nikakve izvanjske glumačke efekte.
Sreten Mokrović imao je stoga i sreće što je u jednoj toliko zahtjevnoj glumačkoj predstavi imao samozatajnu redateljicu i vrhunske partnere, a to su u ovome slučaju bili Franka Perković te Franjo Dijak, Sven Medvešek i Filip Juričić.
Kao i svi istinski prvaci hrvatskoga glumišta, Mokrović u svojemu matičnom kazalištu ne igra samo glavne uloge, već dapače sa strpljivosti, posvećenosti i skromnosti gradi kulu već pozamašna glumačkog opusa. Isto tako zanimljiv je paradoks da je u svome matičnom kazalištu »Gavella« prošle godine tumačio baš one likove koji su svoju sreću izgradili na nesreći jadnika kakav je Zeko iz »Žabe« ili Lukša iz »Velikog bijelog zeca«.
Trgovac oružjem Crta iz Šovagovićevih »Ptičica« te mafijaš Ivica iz Matišićeve predstave »Sinovi umiru prvi« svojevrsni su moralni antipodi hrvatskim anti(ratnim) junacima, ali i oni u odličnim Mokrovićevim kreacijama postaju punokrvni likovi te energetsku supstancu predstava (ne samo na premijeri) dovode na jedan viši stupanj.
Svoju glavnu ulogu u matičnom kazalištu prošle je godine Sreten Mokrović odigrao u Horvathovu »Sudnjem danu«, gdje je također na izniman način utjelovio upropaštenog šefa postaje Tomu Hudeca.
Sreten Mokrović je istodobno i osoba posvećena svomu poslu koja, uspješno čuvajući dignitet svoje profesije i umjetničkog poslanja, odolijeva svim napastima estradizacije, kiča i brze slave kojima su dramski umjetnici putem nekih drugih medija danas izloženi.
Jer osim što je odličan glumac – Sreten Mokrović se odlučio za umjetnost i zato ga danas nagrađujemo.
Odluku o tome da se Vjesnikova nagrada za kazališnu umjetnost »Dubravko Dujšin« dodijeli Sretenu Mokroviću donijeli su članovi ocjenjivačkoga suda u sastavu: Urša Raukar (predsjednica), Ivica Buljan, Pavo Marinković, Dora Ruždjak Podolski i Helena Braut.
Pavo Marinković
Ksenija Pajić, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Ksenija
prezime: Pajić
spol: žensko
datum rođenja: 30.06.1961 u Rijeci
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
suprug: Emil Vukov (1991-1995)
kći: Vira Vukov 1992
Ksenija Pajić: tko je moja prava ljubav
Ksenija Pajić, koju gledamo u posljednjim epizodama Ljubavi u zaleđu, ispričala nam je kakva je mama svojoj kćeri Viti, u kakvim je odnosima s bivšim suprugom i zašto privatno ne nalikuje urednici Starsa Kseniji Fišer
Dok s nestrpljenjem pratimo rasplet priče u sapunici Ljubav u zaleđu, u kojoj će Ksenija Fiššer, na kraju odlučiti kome će od svojih obožžavatelja pokloniti srce, životna priča glumice Ksenije Pajić koja je briljirala u ulozi britke urednice Starsa, potpuno je drukčija od one koju gledamo na TV ekranima. Rođena je u Rijeci, u ljeto 1961. godine, u kojoj je završila osnovnu i srednju školu. Nakon mature dolazi u Zagreb kako bi upisala Akademiju dramskih umjetnosti. Položila je od prve i već tada slovila kao apsolutna zvijezda što se potvrdilo 1986. kad je debitirala na filmu Za sreću je potrebno troje, Rajka Grlića. Iako je tada glumila sporednu ulogu prpošne sustanarke, dobila je prve pozitivne kritike i naslovnice. Njezin odmjeren i sugestivan glumački stil došao je do izražaja godinu dana kasnije u filmu Oficir s ružom u kojem je odigrala briljantnu ulogu otmjene zagrebačke udovice kobno zaljubljene u partizanskog oficira. Snimila je dvadesetak zapaženih filmova, odigrala popriličnu garnituru likova i dokazala da se kao glumica spremna mijenjati. Ukorak s uspješnom glumačkom karijerom Ksenija je medijima postala zanimljiva i po svojoj vezi s pijanistom Emilom Vukovom, sinom proslavljenog pjevača šlagera Vice Vukova. Par se oženio 1991., uskoro im se rodila djevojčica Vita, a kad je napunila tri godine, roditelji su se rastali. Mediji su tada nagađali da mirna i odmjerena glumica više nije mogla tolerirati razuzdane Emilove izlaske. Ksenija Pajić nerado daje intervjue, kaže da ih ne doživljava kao vlastitu afirmaciju u društvu, a naslovnice novina ne znače joj da je uspjela u poslu koji radi.
- Nemam više živaca za intervjue, mislim da su o meni ljudi čuli već sve. Dajem ih samo kad trebam najaviti neki novi projekt i u njima ne volim pričati privatnim stvarima. Od tog mi je muka!
Tena: A živite u koži britke urednice tabloida Stars. Jeste li, glumeći urednicu, počeli shvaćati i stvarne urednike koji su ponekad primorani staviti neki sočan naslov da bi prodali novine?
Ksenija: Da, no ja sam poznata kao osoba koja je uvijek razumjela takve stvari, s novinarima sam uvijek bila u dobrim odnosima.
Tena: Jeste li ikada tužili neke hrvatske tiskovine?
Ksenija: Ha, ha... Nisam. Iako moram priznati da prije izlaska intervjua osjećam grč u želudcu, noć prije izlaska razmišljam kako će sve ispasti, što sam rekla, kako će se to protumačiti... Mislim da tu tremu i opreznost imaju mnogi moji kolege jer ipak kao javna osoba imate odgovornost za sve što ste rekli.
Tena: Da sam ja urednica Starsa, od kojeg biste pitanja posebno strahovali?
Ksenija: O, bilo bi pitanja...
Tena: Biste li strahovali da ću tijekom razgovora iz torbe izvući neke kompromitirajuće fotografije? Primjerice, fotografije vas i vašeg novog dečka.
Ksenija: Ha, ha... Umrla bih od straha, ako ne od pravih fotografija, onda od fotomontaže. Pa vidite što se sve događa.
Tena: Onda dobro prikrivate emocionalnu sreću.
Ksenija: Sretna sam, jako, ako izuzmemo ove svakodnevne strahove, sumnje i razmišljanja o tome jesam li nešto napravila dobro ili loše. Čujte, zdrava sam, zdravo mi je dijete, roditelji isto, kao i sestra, radim posao koji volim, od toga živim. Što mi još treba?
Tena: Upravo ono na što sam i mislila. Jeste li zaljubljeni? Po kuloarima se šuška da vam je srce odavno pogodila Amorova strelica.
Ksenija: Na to vam neću odgovoriti jer to zadire u moju intimu.
Tena: Evo onda pitanja koje ne zadire u vašu, već u intimu Ksenije Fišer. Ulazimo u zadnje epizode prikazivanja Ljubavi u zaleđu, otkrijte nam u čijem će ona zagrljaju na kraju završiti.
Ksenija: Zar se to uopće mora govoriti? Za jednu sapunicu je najlogičnije da žena na kraju spasi brak i da obitelj bude na okupu. Ksenija Fišer će, bez obzira na Valentovu ljubav, na kraju ostati s Frenkijem.
Tena: Po kuloarima se šuška da ste upravo vi ispunili dugo željenu želju vašeg kolege Mladena Čuture da zaigra na setu sapunice i preporučili ga za jednu od uloga.
Ksenija: Nemam nikakve veze s tim! Gospodin Čutura bavi se glumom još od mladih dana. Prvo je bio u Piku, pa u Žar ptici, snimio je dosta filmova, doduše imao je manjih uloga. Iako nije glumac, gluma je bila njegova preokupacija i ono čime se uspijevao baviti svih ovih godina. Za ulogu Valenta dobio je poziv Željka Sablića, našeg producenta, i ja nemam s time nikakve veze. Osim toga, nikad u životu ni za koga nisam lobirala, niti bih dopustila nekome da to za mene učini jer jednostavno mislim da tako čovjeku možete napraviti medvjeđu uslugu.
Tena: Tko vam je bio bolji partner za ljubavne scene: Zijad Gračić kao Frenki ili Mladen kao ljubavnik? Pitamo vas to jer su mnogi vaše scene s Mladenom Čuturom komentirali kao presmjele za sapunicu.
Ksenija: Obojica su kao partneri odlični, pravi profesionalci. Niti jednom niti drugom se nikad nije dogodilo da ne znaju tekst napamet, nikad se zbog nas nije ponovila scena. A što se tiče tih scena, mislim da nisu škakljive. Scenarij je zahtijevao romantiku između Valenta i Ksenije Fišer pa su trebale biti i takve scene. No, da se razumijemo, mislim da je bilo puno više škakljivih scena u nekim drugim odnosima.
Tena: Jeste li očekivali tako dobre reakcije na Ljubav u zaleđu? Jeste li se odmah zaljubili u lik Ksenije Fišer?
Ksenija: Moram priznati da jesam. Kad me zvao producent sapunice Roman Majetić i rekao mi da bi me ponovno volio vidjeti u sapunici, bilo mi je drago, no bila sam u isto vrijeme i malo skeptična kako ću se uklopiti u to nakon Ville Marije. Smirio me riječima kako za mene ima potpuno drukčiju ulogu čime me kupio. Pročitala sam scenarij, dopala mi se uloga, ekipa je bila sjajna pa se trud isplatio.
Tena: U seriji izgledate vrlo mladoliko i svježe. Zašto se tako i privatno ne odijevate?
Ksenija: Ljudima se uglavnom jako sviđa moj styling u seriji. A zašto se tako ne odijevam i privatno, ne znam. Možda zato što nisam urednica nekog tabloida. Ha, ha...
Tena: Hoćete li biti seksepilni i u ulozi ministrice vanjskih poslova u seriji Urota koja će se kao novi projekt produkcijske kuće Ave emitirati ove jeseni?
Ksenija: Ne znam. Kad smo završili snimanje Ljubavi u zaleđu, odmah smo počeli snimati politički triler Urotu u kojoj imam manju ulogu ministrice vanjskih poslova. Odgovaraju mi te okolnosti jer igrati dvije sapunice zaredom, od kojih su se obje snimale šest mjeseci, prilično je naporan posao. To jako umori i iscrpljuje.
Tena: Jeste li od honorara zarađenog u sapunici mogli kupiti novi stan ili investirati u neku drugu nekretninu što bi, primjerice, mogli neki vaši svjetski poznati kolege nakon uspješne televizijske sezone?
Ksenija: Nadam se da ću uskoro moći otkupiti stan u koji sam se uselila 1997. godine kad sam okrenula novu stranicu u svom životu. Kako čujem, naš je gradonačelnik, gospodin Bandić, obećao ove jeseni otkup gradskih stanova. Jako se veselim tome i jedva to čekam.
Tena: Kao samohrana majka, jeste li oprezniji prema svojoj jedinici Viti kojoj je već 15 godina?
Ksenija: Oprezna sam jer mislim da toga nikad nije previše. No, Vita je jako savjesna i odgovorna i mislim da mi neće priuštiti neka iznenađenja. Možda sam ja sama po sebi malo previše brižna mama koja prati svaki njezin korak. To mi čak i dijete nekad spočitne kao nešto što nije dobro. Ma koliko mi je puta znala reći: "Pa daj, mama, previše se brineš." No, čovjek ne može iz svoje kože.
Tena: Jeste li već spremni za njezine prve izlaske, možda za odlaske u narodnjačke klubove koji su sada najpopularnija mjesta za izlaske mladih?
Ksenija: Sigurna sam da Vita neće ići na narodnjake jer je odrasla u drukčijem okruženju: u knjigama i klasičnoj glazbi. Upravo završava osnovnu školu, svira klavir, obožava jazz. A da će izlaziti, to je normalno, već se pripremam da neću noćima spavati.
Tena: Koliko se na Viti vidi utjecaj tate pijanista i mame etablirane glumice?
Ksenija: Vidi se. Od tate je naslijedila sluh, muzikalnost, a od mene senzibilnost, emotivnost i ljubav prema kazalištu. Vjerujem da će se u budućnosti usmjeriti prema umjetnosti.
Tena: Sudjeluje li vaš bivši suprug Emil Vukov ravnopravno u Vitinu odgoju?
Ksenija: Kako da ne. Ostali smo i nakon razvoda u dobrim odnosima i nekako zajedno odgajamo Vitu. Često razgovaramo o njoj i donosimo zajedničke odluke koje se odnose na njezin odgoj.
Tena: Vaš svekar Vice Vukov prije godinu dana doživio je moždani udar. U kakvom je sada stanju?
Ksenija: Bolje mu je, cijela obitelj je uz njega i veselimo se svakom pomaku nabolje.
Tena: U tijeku je vaša kazališna turneja po cijeloj Hrvatskoj zbog čega vam je vjerojatno teško uskladiti sve privatne i poslovne obaveze. Hoćete li tako provesti ljeto?
Ksenija: Mislim da hoću kombinirajući posao s danima koje ću provesti s kćeri da bismo zaista napunile baterije. Kako ove sezone u svom matičnom kazalištu Gavelli, za razliku od prošle godine kad sam ih imala dvije, nisam imala niti jednu premijeru, odlučila sam više raditi u kazalištu Lectirum u kojem glumim Grgićevu Juhicu. Partneri su mi Pero Juričić i Maja Petrin. Do sada smo odigrali gotovo 40 predstava i vjerujem da bismo i više da nismo bili toliko zauzeti snimanjem Ljubavi u zaleđu. Paralelno s tim projektom, pripremam još jednu predstavu. Probe su još u začetku, a partner mi je Zijad Gračić, Frenki. Mladen Čutura i Zijad Gračić sjetili su se još na snimanju sapunice Milana Begovića i njegove drame Bez trećega. Zijad je tu predstavu nekad igrao na daskama HNK, a ja sam davno snimila taj film u režiji Snježane Tribuson. Bilo je zgodno zaključiti kako je pravo vrijeme da Zijad i ja ponovno zaigramo taj komad, dok nam se Mladen ponudio kao umjetnički ravnatelj novonastalog teatra.
Tena: Na prvi pogled djelujete kao osoba koja ne voli česte promjene, kao netko tko voli uhodan posao i mir na privatnom i poslovnom planu, a onda govorite kako ste prihvatili projekt koji od vas zahtijeva brojna putovanja, usklađivanje obaveza na mnogim frontovima...
Ksenija: Iskustvo putovanja imam još od rada u Teatru u gostima, samo što je tada tržište bilo puno šire. Za razliku od iskustva pred publikom u Gavelli, koja ima prilike svaki dan otići u kazalište, poseban je izazov zaigrati na pozornici u nekom gradiću ili mjestu u kojem ljudi nemaju često prilike vidjeti neku predstavu. To mi je pravi užitak i za svakog glumca pomalo drukčije iskustvo.
Tena: Pogotovo sada kad vas mnogi gledaju i u sapunici.
Ksenija: Točno. Zna se dogoditi da stanem na scenu i prije nego li počnem izgovarati tekst, čujem nekog iz publike kako poviče: Ksenči to si ti...
film.hr
Ksenija Pajić
(Rijeka, 30. 6. 1961.) Diplomirala glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Na filmu debitira 1986. zapaženom sporednom ulogom prpošne sustanarke M. Furlan (Za sreću je potrebno troje R. Grlića). Njezin diskretni ali vrlo sugestivni glum. stil do izražaja posebno dolazi u Oficiru s ružom (1987) D. Šoraka, gdje za ulogu otmjene zagrebačke građanske udovice kobno zaljubljene u partizanskog oficira (Ž. Laušević) dobiva Veliku povelju na festivalu u Nišu, te nagrade na međunarodnim festivalima u Veneciji i Harareu. Uspješno nastupa i na televiziji.
Zagreb
KSENIJA PAJIĆ (Natalija Stjepanović)
- diplomirala na ADU u ZAgrebu
- profesionalne glumačke početke veže uz Teatar u gostima gdje igra glavne uloge
- od 1986. stalno je angažirana u Dramskom kazalištu Gavella
Važnije uloge:
- Leda, M. Krleža, režija: Miro Međimorec
- Važno je zvati se Ernest, O. Wilde, režija: Krešimira Dolenčića
- Dundo Maroje, M. Držić, režija K. Dolenčić
- Zapadno pristanište, B.M. Koltes, režija: Krzystof Warlikowski
- Višnjak, A. P. Čehov, režija: Paolo Magelli
- Mizantrop, Moliere, režija: Paolo Magelli
Glumački angažirana u mnogobrojnim kazalištima.
Važnije filmske uloge:
- Za sreću je potrebno troje, redatelj: R. Grlić
- Oficir sa ružom, redatelj: D. Šorak
- Diploma za smrt, redatelj: Ž. Tomić
- Život sa stricem, redatelj: K. Papić
- Gospoda Glembajevi, redatelj: A. Vrdoljak
- Maršal, redatelj: V. Brešan
- Garcia, redatelj: D. Šorak
Nastupa u brojnim televizijskim i radio-dramama.
Nagrade:
Nagrada Udruženja dramskih umjetnika za ulogu Gvandolen u predstavi O. Wilda: Važno je zvati se Ernest
- Nagrada na Danima satire
- nagrada za ulogu Matilde u filmu Oficir s ružom: D. Šorka, Festival filma Valencia, Španjolska
- nominacija za nagradu Hrvatskog glumišta za najbolje ostvarenje u području radio-drame
- nagrada Kazališta Gavella za najbolju žensku glumicu u sezoni 2002./2003.
Maja Vučić, TV voditeljica i pjevačica
OSNOVNI PODACI
ime: Maja
prezime: Vučić
spol: žensko
datum rođenja: 29.11.1976 u Zagrebu
zanimanje: pjevačica
trenutno prebivalište: Zagreb
dečko: Igor Hajdarhodžić
kći: Gita (01.07.2006 21:00 PM u Zagrebu)
Unoficial Divas
http://www.skopactel.com/divas/contact.html
Tena
Maja Vučić: pravo vrijeme za malu Gitu
O izazovima koje donosi roditeljstvo govori nam buduća mama, a ujedno i popularna psihologinja, TV voditeljica i pjevačica Maja Vučić
Ne samo poznate i slavne, nego i obične žene sve se kasnije odlučuju roditi svoje prvo dijete. Je li to zato što sve teže pronalazimo idealnog partnera ili što nam je emancipacija donijela poslovna iskušenja kojih se ne želimo odreći? Hoćemo li biti bolji roditelji kao zrele osobe ili ćemo teret roditeljstva lakše podnijeti dok smo mlađi? Što je bolje za dijete, a što za roditelje? Na ta i brojna druga pitanja koja nameće izazov roditeljstva odgovara nam popularna psihologinja, TV voditeljica i pjevačica Maja Vučić. Usprkos visokoj trudnoći, na HTV-u ćemo je gledati sve do 1. lipnja. Kad je saznala da će postati mama, zasukala je rukave i unaprijed snimila emisije, a upravo promovira i svoj prvi studijski album Lice koje znaš. S obzirom da je njoj to prva beba u zlatnim tridesetima, a njenom 46-godišnjem suprugu Igoru Hajdahordžiću drugo dijete, a prvog je sina imao u ranoj mladosti, nametnuli su nam se kao idealni sugovornici upravo za temu kada je pravo vrijeme za bebu.
Planska sreća
Maja: Mislim da smo roditeljstvo ipak planirali jer smo našim prijateljima i rodbini najavili da nakon prošlog ljeta od nas mogu očekivati i takve vijesti. Mislila sam da će mi se to dogoditi tek za kakvih šest mjeseci, jer dobro znam da kad želiš zatrudnjeti, posebno kad si pod stresom, ne ide sve kako bi htio. No, nama je uspjelo iz druge. Kako sam se osjećala? Kad sam saznala da sam trudna, moram priznati kako mi je kroz glavu prošlo: ovo je konačno, gotovo je s nekadašnjim načinom života. Dijete ti promijeni životne navike za 360 stupnjeva i svjesna sam da se svi budući roditelji pitaju hoće li tome biti dorasli. Jedan moj kolega s estrade negdje je izjavio kako je super imati dijete i kako preporuča svima da to probaju. Naježim se na tu rečenicu jer mi je previše nezrelih roditelja koji žele imati djecu. Na kraju se ti isti ljudi razvedu, jer ne znaju što je odgovornost.
Igor: Bili smo spremni na roditeljstvo i zato je to bila vijest mjeseca. Došla je u vrijeme povoljno za roditeljstvo.
Prave godine
Igor: Mom su sinu danas 22 godine. Kad mi je tadašnja supruga rekla da ću postati tata, u prvi mah mi se činilo da je sve došlo prerano. No, što je, tu je, pomislio sam i s ozbiljnošću prihvatio novu odgovornost. Kasnije sam shvatio da je uvijek pravo vrijeme.
Maja: Znala sam da je preda mnom devet mjeseci tijekom kojih ću imati dovoljno vremena da sve dođe na svoje mjesto. Sada, pred kraj trudnoće sve više razmišljam o svijetu u kojem živim, o prevladavajućim vrijednostima i kako ne prenijeti neke loše navike svome djetetu.
Kakvi ćemo biti
Maja: Igor i ja često znamo razgovarati o tome kako ćemo provoditi vrijeme sa svojim djetetom, što će nam biti najvažnije. I Igoru i meni iz našeg je djetinjstva ostala urezana ista slika, koja je povezana s događajima, a ne igračkama. Ne pamtim Barbike, nego situacije u kojima sam bila sa svojim roditeljima. Sjećam se izleta, berbi gljiva, ljetovanja, posjeta rodbini, penjanja na stablo. Materijalne stvari djeca ne pamte i to što im je soba prepuna igračaka najčešće je zbog toga što na taj način roditelji kompenziraju manjak slobodnog vremena.
Igor: Moje prijašnje iskustvo govori kako s djetetom ne smiješ imati prijateljski odnos jer kad se ponovno trebate naći u odnosu otac i dijete, prestajete biti dobar roditelj. Poštovanje institucije otac - sin/kćer, mora postojati. Posebno kad je moj sin u pitanju. Da je on miran i slatkorječiv dečko, koji je pritom i povučen, vjerojatno se to ne bi moglo primijetiti. No, ovako, pošto se radi o buntovnom djetetu, vrlo sam brzo shvatio da ne smijem biti dobar.
Reciklaža robice
Maja: Već sam odaslala svojim prijateljima da ne želim naše dijete odjenuti u ružičasto. Barem će to tako biti dok samo ne počne kupovati odjeću. Osim toga, znam kako po kućama mojih prijatelja ima toliko odjeće i obuće da bismo mogli odjenuti cijelu Afriku, pa sam svima rekla da mi posude stvari za moju Gitu. Igor i ja ćemo što više ići na reciklažu je ne želimo biti dio potrošačkog društva.
Igor: Mislim da ću s njom izraditi i prve igračke od gline, skupljat ćemo drveće po šumi, sami ćemo napraviti Barbiku.
Prve promjene
Maja: Već sam se u prvom tromjesečju sva zaokružila. Prestala sam pušiti i mučile su me mučnine, protiv kojih sam se borila tonama hrane. U prvom tromjesječju dobila sam sedam kilograma, nakon čega sam stala s kilažom. Svi su me već tada počeli gladiti po trbuhu i govoriti mi mamice, što mi je bilo potpuno strano. Prve majčinske instinkte osjetila sam kad mi se beba prvi put pomaknula. Iako mnogi tvrde kako je trudnicama svojstveno da plaču za najmanju sitnicu, pravu navalu emocija očekujem kad ću u bolnici prvi put primiti u naručje svoju djevojčicu.
Igor: Mnogi kažu kako su očevi popustljiviji kad su u pitanju djevojčice, no Gita će biti tatin vojnik. Neću se dati šarmirati, ha, ha.
Prirodni porod
Maja: Koristim pravo socijalnog osiguranja, nemam privatnog liječnika i rodit ću u bolnici Sv. Duh. Kad sam u prva tri mjeseca, dobivši trudnički šećer, ležala u sobi sa svim ostalim trudnicama, bilo mi je lijepo s ostalim mladim ženama dijeliti svakodnevne probleme. Rodit ću klasičnim putem, nadam se bez epiduralne injekcije.
Igor: Cjela ova atmosfera mi godi, uživam u ulozi koju igram i mislim da je to moja najbolja uloga dosad. Trudnoća je donijela neke promjene u našim osjećajima. Nekako smo bliži jedno drugome.
Dolazi Gita
Maja: Bila sam uvjerena da nosim dečka, pa sam bila malo iznenađena čuvši da ću roditi djevojčicu, iako bih voljela imati i jedno i drugo. To je valjda prirodno. No, kako Igor već ima sina iz prvog braka, radujemo se djevojčici.
Igor: Ja sam joj već nadjenuo ime. Stiže naša Gita.
Znanost o biološkom satu
Najnovija istraživanja pokazuju: biološki sat ženama počinje otkucavati već u kasnim dvadesetima, a i muška plodnost s godinama slabi.
U istraživanju na 782 zdrava talijanska para američki i talijanski znanstvenici došli su do zaključka da žene u dobi od 19 do 26 godina imaju 50 posto šansi da odmah zatrudne čim prestanu sa zaštitom, u grupi od 27 do 34 godina vjerojatnost se već smanjila na 40 posto, od 35 do 39 godina vjarojatnost se smanjila na manje od 30 posto, a ukoliko je njihov partner bio 5 godina stariji, na 20 posto. No unutar svake grupe istraživači su pronašli mnoštvo varijacija, koje se nisu mogle objasniti godinama.
I muškarcima otkucava biološki sat. Istina ne tako naglo kao ženama, ali i zdravi muškarci postupno postaju manje plodni, kažu američki znanstvenici iz laboratorija Lawrence Livermore u Kaliforniji. Za razliku od žena koje se rađaju s određenim brojem jajašaca, muškarci izlučuju spermu cijeli život. Međutim, spermiji starijih muškaraca nisu tako pokretljivi kao oni mlađih, objavljeno je u časopisu Human Reproduction.
Ekran 13.01.2005 14:14
MAJA VUČIĆ I IGOR HAJDARHODŽIĆ
Nekonvencionalna divasica
Bivša divasica i voditeljica talk-showa HTV-a Maja Vučić i njezin dečko 42-godišnji glumac Igor Hajdarhodžić upoznali su se na dočeku 2003. godine u njegovom stanu na Stradunu, u koji je 27-godišnju Maju doveo prijatelj da preobuje cipele koje su je jako žuljale. Tako je Maja, umjesto planirana dva dana u Dubrovniku, ostala dva tjedna.
Vezu su prvih mjeseci pokušali skriti, no svako malo su snimljeni u romantičnim šetnjama po Stradunu, a već tu jesen Igor se doselio u Zagreb i par je počeo zajednički život, pokazavši svima kako misle jako ozbiljno. Ali, o svojoj vezi Maja nikada nije željela previše razgovarati, a na upit planiraju li ona i Igor ove godine slijediti primjer divasice Ivane Husar i stupiti u brak, samo nam je kratko odgovorila:
- Svoj intimni život želim zadržati za sebe, a ako dođe do nekih promjena - znat će se. Sudi li se po tome da se divasice rado udaju (već su dvije uplovile u bračnu luku), Maja ima velike šanse, ali oduvijek je glede ljubavi bila najnekonvencionalnija od svih njih.
24 sata Štrbac objavljeno 22.01.2006. Maja Vučić: Naša beba stiže u novi stanMaja Vučić i Igor Hajdarhodžić kupili su 140 godina star stan u središtu Zagreba u kojem se sudoper nalazi na pisaćem stolu
Kupili smo trosoban stan u centru Zagreba koji iziskuje potpunu adaptaciju, tako da smo trenutačno skvoteri u vlastitom stanu, otkrila nam je Maja Vučić, voditeljica HRT-ova talk showa “Maja”.
- Stan smo pronašli prije šest mjeseci, podigli kredit i kupili ga jer mi je već pun kufer seljenja - kaže Maja, a njezin dečko Igor Hajdarhodžić nadodaje: - Stan je bio grozan. Neke zidove smo srušili i prilagodili ga sebi. Zgrada je stara 140 godina, stoga ćemo i stan urediti u stilu vremena kad je ona nastala. No sad je simpatično vidjeti sudoper na pisaćem stolu, plinsko kuhalo i opremu za kampiranje.
Simpatični Maja i Igor zasad su adaptirali samo kupaonicu.
- Na podu imamo spužve i jastuke pa kad dođu djeca naših prijatelja, uživaju. Baš sam sretna! Čar življenja je kad čovjek sebi prostor uređuje onako kako želi i kako njemu odgovara - zaključila je Maja koja će za šest mjeseci prvi put postati mama.
Igor će biti domaćica...
Dok će Maja uređivati i voditi talk show “Maja” te završavati svoj album prvijenac, koji će biti gotov za mjesec dana, njezin dečko bit će domaćica.
- Bit ću doma, sređivati stan, brinuti se za psa i za naš mali vrt te modelirati brodove. Budem malo i Maji pomogao oko emisije iako mi nikad ništa nije platila - otkrio je Igor.
24 sata Štrbac objavljeno 02.07.2006. Maja Vučić I Igor Hajdarhodžić dobili kći GituNakon laganog poroda u zagrebačkoj bolnici "Sv. Duh" nekadašnja "divasica" i poznati glumac postali su roditelji
Pjevačica i voditeljica Maja Vučić postala je mama! U subotu navečer u 21 sat u zagrebačkoj bolnici "Sv. Duh" Maja je na svijet donijela zdravu djevojčicu Gitu, dugačku 50 cm i tešku 3300 grama.
- I Maja i Gita su super! Porod je bio školski, vrlo lagan. Ja sam za vrijeme poroda bio s Majom, čak smo se i zezali i smijali - rekao je ponosni tata Igor Hajdarhodžić koji je prije velikog događaja mislio kako će pasti u nesvijest.
- Maja mi je jako važna i prvi poželjeti dobrodošlicu našoj kćerkici bilo mi je nešto sasvim normalno i prirodno. Drago mi je da sam tome prisustvovao, to je veličanstven čin - rekao je Igor koji je cijelo vrijeme priželjkivao djevojčicu jer već ima sina Matiju.
Nakon dva, tri dana boravka u bolnici Maja i mala Gita pridružit će se tati Igoru u njihovu trosobnom stanu u središtu Zagreba, u kojem je sve spremno za doček njihova prvog djeteta.
- Još samo moram sastaviti jednu vrlo staru i lijepu kolijevku i sve je spremno - kaže Igor, koji je zajedno s Majom stan star 140 godina uredio u stilu s vremenom u kojem je sagrađen.
Scena 02.07.2006 22:49
DAN NAKON DIPLOME, BIVŠA DIVASICA POSTALA MAMA
Maja Vučić rodila djevojčicu
ZAGREB - Samo dan nakon što je postala profesorica psihologije, pjevačica Maja Vučić u subotu je u 21 sat u Bolnici Sv. Duha rodila kćerkicu Gitu.
- Super se osjećam, uživamo jedna u drugoj - javila je u kratkoj SMS poruci netom nakon što je postala majka. Mala Gita duga je 50 cm i teška 3300 grama, a porod, kojem je prisustvovao i ponosni otac Igor Hajdarhožić, protekao je u najboljem redu, unatoč Majinoj nediscipliniranosti.
Naime, doktorica Tonković savjetovala joj je strogo mirovanje u posljednjim tjednima trudnoće, no negdašnju divasicu ni upozorenja niti pasje vrućine nisu mogli zaustaviti, pa je preuređivala stan, snimala spot, a samo dan prije poroda obranila diplomski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Ovo je doista velika godina za Maju Vučić - njezin prvijenac “Lice koje znaš” već je osvojio kritičare, a singl “Obrati pažnju na posljednju stvar” čvrsto drži vrhove top-ljestvica.
Promotivne koncerte neumorna pjevačica već planira potkraj rujna, a nakon toga i novu sezonu “Maje”. Dotad će se s Gitom odmarati na moru. (dam, žvu)
24 sata
Matija Dedić, klavirist i skladatelj
OSNOVNI PODACI
ime: Matija
prezime: Dedić
spol: muško
datum rođenja: 02.03.1973 u Zagrebu
zanimanje: pjevac
trenutno prebivalište: Haulikova 4, 10000 Zagreb, tel. 01/455-7113
otac: Arsen Dedić
mama: Gabi Novak
supruga:
http://www.matijadedic.com/
Jazz.hr
Klavirist i skladatelj Matija Dedić je rođen 2. ožujka 1973. u Zagrebu gdje je završio gimnaziju i glazbenu školu. Diplomirao je na odjelu za jazz, Glazbene akademije u Grazu. Nastupao je s malim sastavima i orkestrima, te s glazbenicima kao što su Boško Petrović, Alvin Queen, Martin Drew, Marc Murphy, N.H.O. Pederson, Ron Ringwood i drugi. Traženi je studijski glazbenik. Djeluje kao solo klavirist i u suradnji s drugim glazbenicima raznih stilova. Stalni je član kvinteta Ladislava Fidrija i sastava New Tribe, kao i Boilers Quarteta s kojim je objavio kompakt diskove "Some Blues", "Abstract Lights" i "St. Miles Infirmary", u suradnji s Boškom Petrovićem, te Boilers All Starsa s kojim je snimio album "That's It". Godine 1998. utemeljio je vlastiti trio s kojim redovito nastupa i snima. Objavio je pet samostalnih albuma: "Octopussy", "Mr.K.K.", "Solo/Part 1", "Handwriting" i "Tempera". Višestruki je dobitnik nagrade Porin i nagrada Status HGU za najboljeg klavirista.
splitsko-ljetoMatija Dedić - klavir
Rođen u Zagrebu 2. ožujka 1973. Matija klavir počinje svirati s pet godina te nakon završene Srednje glazbene škole «Vatroslav Lisinski» 1991. odlazi na Visoku školu za jazz (ili: Jazz akademiju) u Graz, gdje je diplomirao 1997. godine kod profesora Haralda Neuwirtha.
Odrastajući u obitelji profesionalnih glazbenika zabavne (i jazz) te šansonjerske orijentacije vrlo profiliranog autorskog koncepta, Matija se rano susreće s drugim oblicima glazbenog mišljenja, shvativši da mu jazz pruža mnogo šire polje izražajnih mogućnosti, kao jedna vrsta apstraktnijeg, ali i osobnijeg glazbenog mišljenja. Godine 1997. po povratku u Zagreb, započinje Matijin kontinuirani angažman, koji je do danas prerastao u respektabilnu glazbenu karijeru i izvan hrvatskih granica. U tih nekoliko godina Matija Dedić bilježi djelovanje u svom «matičnom» bandu «Boilers Quartetu» s kojim nastupa po Europi te kao predgrupa B. Golsona, K. Burella te «All Stars Banda», u «Kvartetu Tamare Obrovac», «Kvintetu Ladislava Fidrija», «New Tribeu» i projektu «Jazz Blef», a 1998. godine osniva «Trio Matije Dedića», sastavljen od jazzera iz prateće ritam sekcije «Kvarteta Tamare Obrovac», basista Žige Goloba (zamijenio ga je Mladen Baraković) i bubnjara Kruna Levačića. Nastupao je u Italiji, Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj, Engleskoj te s A. Queenom, M. Drewom, R. Ringwoodom, B. Petrovićem, M. Murphy Bandom, Patriziom Conte i Davidom Gazarovom. Piše glazbu za televiziju i kazalište («Zlatno tele», «Hamlet» i «Umišljeni bolesnik»), a čest je član i komercijalnih bandova (Lidija Bajuk, «Soul Fingers», «Divas»). Godine 1998. proglašen je prema Statusu (nagrada koju profesionalci dodjeljuju profesionalcima) jazz pijanistom godine, zajedno s Nevenom Frangešom.
Godine 1999. dobiva 2 Porina (hrvatski Grammy ili Brit Awards) za album prvijenac svog Trija «Octopussy» (Najbolji jazz album godine i Najbolja jazz skladba godine – «Pictures») i nagradu Status za jazz pijanista godine. Na Porinu 2000. dodjeljuje mu se nagrada u kategoriji najbolja jazz skladba godine – «To The Lite» (koautor D. Križić). Iste godine potpisao je i dugoročan ekskluzivni ugovor s diskografskom kućom «Cantus» za objavljivanje svojih diskografskih izdanja s pravima za cijeli svijet. Hrvatsko društvo skladatelja dodijelilo mu je nagradu Društva za album «Octopussy» kao autoru i kao najboljem jazz debitantu hrvatske diskografije u posljednjih desetak godina.
Za diskografsku kuću Cantus 2000. godine objavljuje prvi samostalni album «Solo Part I», a u prosincu 2001. drugi album pod nazivom «Handwriting» za koji osvaja tri diskografske nagrade Porin 2002.
U srpnju iste godine nastupa na Montereux Jazz Festivalu na Solo natjecanju pijanista kao jedan od jedanaest finalista, koji su izabrani između više od 400 prijavljenih pijanista.
Matija Dedic, jazz piano
Born in 1973 in Zagreb, Croatia, where he had finished the primary and high school of music arts, after which he went to Graz onto Jazz College where he graduated. After comeback to Croatia, Matija Dedic started to play with lots of jazz musicians in Croatia and other European countries, including jazz stars such as Alvin Queen, Ónder Focan, Ron Ringwood, Martin Drew, Patrizia Conte, Bosko Petrovic, Mark Murphy, David Gazarov, Gianni Basso. Matija is also writing and recording music for theatre and television and frequently appears as a guest musician on many pop albums. His debut album “Octopussy” won the Croatian discography award “Porin” for the best domestic jazz album. Matija was also awarded as the best instrumentalist in Croatia in years 1998 and 1999. In year 2000, 2001 and 2002 Matija gets more “Porin's”, Croatian composers' award for contribution to Croatian music, “Ivo Vuljevic” prize for young musician of the year.
He entered in semi finals of “Montrey Jazz solo piano Competition” in year 2002, under conducting of Quincy Jones. Matija's mother, Gabi Novak, is famous Croatian singer, who sang with L. Armstrong, H. Merrel, G. Burton, T. Tielmans, P. Woods and other, and his father, Arsen Dadic, famous Croatian singer-songwriter, was a Premio Tenco winner in 1984. Among other significant prizes, he also won a Jacques Brel prize.
Vecernji list
20.06.2006 16:38
Matija Dedić i 'Boilers' u Rijeci
početkom u 21. sat u Rijeci će na Trsatskoj gradini 28. lipnja nastupiti Matija Dedić i "Boilers". Klavirist i skladatelj Matija Dedić je rođen 2. ožujka 1973. u Zagrebu gdje je završio gimnaziju i glazbenu školu. Diplomirao je na odjelu za jazz, Glazbene akademije u Grazu. Nastupao je s malim sastavima i orkestrima, te s glazbenicima kao što su Boško Petrović, Alvin Queen, Martin Drew, Marc Murphy, N.H.O. Pederson, Ron Ringwood i drugi.
Traženi je studijski glazbenik. Djeluje kao solo klavirist i u suradnji s drugim glazbenicima raznih stilova. Stalni je član kvinteta Ladislava Fidrija i sastava New Tribe, kao i Boilers Quarteta s kojim je objavio kompakt diskove "Some Blues", "Abstract Lights" i "St. Miles Infirmary", u suradnji s Boškom Petrovićem, te Boilers All Starsa s kojim je snimio album "That's It". Godine 1998. utemeljio je vlastiti trio s kojim redovito nastupa i snima. Objavio je pet samostalnih albuma: "Octopussy", "Mr.K.K.", "Solo/Part 1", "Handwriting" i "Tempera". Višestruki je dobitnik nagrade Porin i nagrada Status HGU za najboljeg klavirista.
Krunoslav Kićo Slabinac, pjeva
OSNOVNI PODACI
ime: Krunoslav Kićo
prezime: Slabinac
spol: muško
datum rođenja: 28.03.1948 u Osijeku
zanimanje: pjevac
trenutno prebivalište: Zagreb
Biografija: Pjevati poceo u osijeckim pop-sastavima, solisticku karijeru obiljezila mu je skladba Plavusa (1969). Nastupa na festivalima, nagradjivan; cesto gostuje u inozemstvu. Uspjesan skladatelj hitova; utemeljio tamburaski orkestar Becari s kojim nastupa njegujuci izvorni narodni melos. Zastupnik u Saboru RH (HDZ). HL
Tamburaland
Krunoslav Kićo Slabinac
Tvoj djecak je tuzan, Jugovizija 1971 (1st - 14th in ESC)
Kad u ponoc netko kuca, Neum Etnofest 2002
Baranje se ne bi odreko, Zlatne Zice Pozege 2001
Na kraj sela cadjava mehana, Neum Etnofest 1998
Nek' se toci staro vino, Splitski Festival 1989
Proplakat ce zora, Splitski Festival 1989
Marijana, Splitski Festival 1988
(sa "777"), Serenada, Splitski Festival 1985
Moj Marjane, adio, Splitski Festival 1982
Cilog su zivota tonule mi ladje, Splitski Festival 1981
Rusule ti nosim, Splitski Festival 1979
Kad su tukle stare ure, Splitski Festival 1979
Rico, moja zlatna rico, Splitski Festival 1977
U znamenju raku, Splitski Festival 1977
Cvijet ceznje, Splitski Festival 1970
Zvog tvoje ljubavi, Splitski Festival 1969
Albumi
Krunoslav Slabinac (1984),
Stani suzo (1985),
Da l' se sjecaš (1986),
Tiho tiho uspomeno (1988)
Sve najbolje (1993),
Rock and roll ABC (1999),
Christmas with Kico (2002)
izvor
Tena
Kićo Slabinac: rocker u duši, bećar na sceni
Kićo Slabinac prisjeća se kako je 60-ih otkrio rock, prodavao albume u milijunskim nakladama, cijeli život pjevao o crnoj ženi da bi se na kraju i skrasio uz jednu crnku
Iako u Zagrebu živi već punih 37 godina, Krunoslav Kićo Slabinac veselo se predstavlja kao fetivi Slavonac. U šali će se okarakterizirati kao pravi bećar koji voli tamburice, šale i nezaobilazni kulen i sve svoje priče začiniti sočnim i duhovitim pričama iz vlastite mladosti koju je proživio na hodnicima Anine elitne osnovne škole u Osijeku. Glumio je u dječjem kazalištu Radost, koji je bio filijala osječkog HNK, svirao je, pjevao, plesao balet i kasnije folklor. Bio je omiljen u društvu pa se o njegovim dogodovštinama u gradu uz Dravu i danas često priča. Posebno su zanimljive bile priče kad je sredinom šezdesetih uhvatio gitaru u ruke, otkrio pokrete slavnoga Elvisa Presleyja, pao po jednom prvi i drugi razred srednje škole i shvatio kako će uz osječku Dravu lakše ljubiti djevojčice ako bude svirao rock. Tada nije ni slutio da je već tada utkao put uspješnoj karijeri i da će srednjoškolsko obrazovanje završiti u zagrebačkoj gimnaziji na Katarininu trgu te studirati sociologiju na Filozofskom fakultetu. Bio je frontmen uspješnih grupa, a najviše je uspjeha imao s Dinamitima. Kao samostalni pjevač karijeru je gradio pod svojim imenom, ali i pseudonimima Little Rocky i Štefan Andrić, predstavljao je našu zemlju na Eurosongu davne 1971. godine pjesmom Tvoj dječak je tužan, a prestižni londonski Daily Mirror s njegovom slikom na naslovnici prodan je u rekordnih 7,5 milijuna primjeraka. Iako mu je karijera stalno imala uzlaznu putanju, a na koncertima su više bile žene nego muškarci, Kićo je uvijek imao i sređen emocionalni život. Čari bračnog života probao je samo jednom, brak mu je bio puno kraći od karijere, iz njega ima dvojicu sinova, Ivana i Pavla, a već godinama uživa u dugogodišnjoj ljubavi s Jadrankom.
Tena: Zvuk tamburice zapisan vam je u genima, no mnogi vas se ipak sjećaju kao strastvenog zaljubljenika u rock. Kad je dječak iz Slavonije otkrio tu vrstu glazbe?
Kićo: Moj susjed Alfons Hruška bio je pasionirani skupljač gramofonskih ploča među kojim su bile i singlice Elvisa Presleyja. Počeo sam svirati gitaru 1958. i s naučenih nekoliko rock pjesmica krenuo nastupati na osječkim plesnjacima. Pročulo se da je glumac i plesač iz kazališta odličan rocker pa sam svakim danom bio sve popularniji. Godila mi je slava pa sam se nastojao svakog dana s gitarom u ruci prošetati po centru Osijeka. Tada sam se i prozvao Little Rocky.
Tena: Kako su na vas gledali roditelji, posebno majka koja je bila iz muzikalne obitelji, u to vrijeme svirala usnu harmoniku i tamburicu u kulturno-umjetničkom društvu, a otac vrlo strog kritičar vaših modernih nastupa?
Kićo: Iako sam bio potpuno zaluđen rockom, moram vam priznati da sam jako teško dobivao priliku za nastupe. Rock se nikome nije sviđao, u školi su me proglasili prozapadnjačkim elementom zbog čega sam jednom po kazni ošišan na nulericu. Počeo sam svirati sam, pa u duetu i to mi je dalo krila da osnujem svoju prvu rock grupu Kontiki, koja je postala Tornado, a kad se i Tornado raspao, ostali su Dinamiti. Sredinom 1963. godine vladali smo osječkim plesnjacima, postali jedna od najpopularnijih grupa na ovom području i tada sam shvatio da me roditelji podržavaju. A kako i ne bi kad smo pobjeđivali na gitarijadama, a nastupali i u m?nchenskom Pien hauseu, preteči današnjih disko klubova, u kojem su samo 14 dana prije nas svirali i Rolling Stones. Kritike su bile jako dobre pa smo komotno mogli napraviti i inozemnu karijeru.
Tena: Što vas je spriječilo u tome?
Kićo: Roditelji nekih mojih kolega, koji se nisu slagali s našom glazbom, ali i činjenicom da živimo i radimo vani, namjestili su meni i gitaristu odsluženje vojnog roka misleći kako će barem godinu dana imati mir. I imali su jer, kad smo se vratili iz vojske, grupa se raspala i ja sam počeo nastupati samostalno.
Tena: Pjesma Plavuša bila je vaš prvi hit i taj ste singl već prvog tjedna prodali u zlatnoj tiraži. Jeste li očekivali takav uspjeh?
Kićo: Već '69. godine nastupao sam na Splitskom festivalu, a onda i na svim ostalim važnim festivalima. Danas nema niti jednog festivala na kojem nisam nastupio ili barem jednom pobijedio. Prodao sam milijune ploča koje su se prodavale u zlatnoj i dijamantnoj nakladi. Jesam li to očekivao? Pa moram priznati da jesam.
Tena: Pjesma posvećena plavušama otvorila vam je vrata estrade, no pjesma Zbog jedne crne žene postavila vas je na pijedestal s kojeg nikad niste sišli. Jeste li smišljeno otpjevali pjesmu i crnkama?
Kićo: Znao sam da sredinom 70-ih rock više nije in, da se od toga ne može živjeti i da se moram odlučiti za zabavnu glazbu. Konkurencija i kriteriji bili su vrlo visoki. Mislim da vam je dovoljan podatak da su se s radio stanica u to vrijeme skidale pjesme zbog krivih akcenata. A što se tiče mojih balada posvećenih ženama, počeo sam ih pjevati kad sam sazrio i kad sam shvatio da kraj nas muškaraca po ovom planetu hodaju divna stvorenja koja se zovu žene. Na neki način sam ih motivirao da dođu na moje koncerte. Godinama u publici na koncertima vidim samo ljepši spol.
Tena: Na pozornici ste više od 40 godina. Kakav vam je stav prema mladim pjevačima koji stasaju u današnje vrijeme?
Kićo: I ja sam na svojim počecima u očima mnogih bio dekadentan. Glazba se nije uklapala u opći ukus nacije i postojali su kriteriji po kojima smo se razlikovali: postojali su amateri, kavanski pjevači, barski glazbenici i estradni umjetnici. Svi smo krenuli kao amateri, pjevali smo u kavani, neki su na tom mjestu i danas ostali, a neki su kao pravi umjetnici stali na estradu. Oni su diktirali stilove i lansirali hitove. Pitate me za današnje vrijeme i mlade pjevače. Ne znam zašto je sve ono što je nama nekad bilo sporedno danas svima primarno. Zašto je danas najvažnije da pjevačica na pozornici pokaže gaćice? Na posljednjoj Dori sam bio i više nego iznenađen kad sam vidio toliko veša i raširenih ženskih nogu. To je zaista strašno i, da su tako nastupale neke moje kolegice, takav bi ih pristup doveo najdalje do Ritz bara u Zagrebu u kojem se plesao striptiz.
Tena: Uz rock se često vezuje seks bez obaveza i konzumiranje droga. Jeste li kao mladić eksperimentirali takvim stvarima?
Kićo: Ne, u ono je doba rock'n'roll bio nešto potpuno drukčije. Svi smo šizili na glazbu koja je slovila kao glazba s udarcem, dinamična i glasna, ovisno o pojačalima. Tek kasnije je to postao način i stil života, buntovnički pristup svemu u životu, koji je rušio sve barijere i bio u skladu s našim hormonima. Znam da je direktorica osječke glazbene škole, koja se iskreno nadala da ću se razviti u pravog opernog pjevača, bila vrlo iznenađena kad me vidjela da prašim na pozornici. Bilo je dekadentno pjevati rockerske pjesme. Kasnije sam bio i svjedok hippie faze, koja je sa sobom donijela i naviku konzumiranja droge. No, na svu sreću, ja sam ostao rockerski bećar.
Tena: Nazivate se bećarom, ali imate sređen privatni život. Bili ste u braku, rastali se, a godinama volite istu ženu...
Kićo: Znate kako su za mene govorili. Kad urodi vinograd na Dravi, onda će se ženiti bećari. No, usprkos svemu, oženio sam se kad su mi bile 34. Svoju prvu suprugu upoznao sam na jednoj zabavi invalida, na kojoj sam ja pjevao, a ona je došla kao podrška svom bratu. Te iste večeri upoznao sam i njezinu majku, a vjenčali smo se nekoliko mjeseci nakon toga. Mislim da smo oboje pogriješili jer smo brzali i nismo dali vremena svemu tome. Na svu sreću, iz tog braka imam dva sina, Ivana i Pavla, koji su mi smisao života i, što su stariji, sve više postajemo prijatelji.
Tena: Sinovi su krenuli vašim stopama i oboje su otkrili glazbu. Jeste li sretni zbog toga?
Kićo: Moj mlađi sin Ivan otkrio je bubnjeve, ritam i glazbu, pomalo pjevuši, a stariji Pavao završio je akademiju za ton majstora. Veselim se kad vidim da su otkrili glazbu 50-ih. Možda se radi o njihovu sazrijevanju, pa i otkrivanju nekih konstantnih vrijednosti. Osim toga, danas kad ih gledam, kao da vidim sebe. To je dokaz da sam im zdrav uzor.
Tena: Ne krijete ni da ste sretno zaljubljeni.
Kićo: Jesam. U vezi sam već 17 godina. Kad sam sreo Jadranku, bila je to nešto starija djevojka od one ljupke maturantice koju sam prvi put vidio kad sam se tek doselio u Zagreb. Vidjeli smo se na plesnjaku, a kasnije nalazili u poznatoj zagrebačkoj slastičarnici Slastica u kojoj su se sastajali glazbenici i mlade djevojke.
Tena: Zašto se bećar nije ponovno oženio?
Kićo: Kako kaže pjesma, ne žene se bećari dok su mladi... Šalu na stranu. Nije nam do vjenčanja jer mislimo da običan komad papira ne znači puno kad se ljudi vole. Uz Jadranku sam se skrasio i ona je osoba za koju znam da je za mene spremna napraviti apsolutno sve.
Tena: Vaša Jadranka ima dugu crnu kosu. Jeste li njoj posvetili pjesmu Zbog jedne divne crne žene?
Kićo: Ne, nisam jer ta je pjesma nastala puno prije našeg prvog susreta. Ta pjesma je napisana drugoj ženi, ali eto sve su se crne žene u njoj pronašle. Znate što ću vam reći: Jadranka je mnogo ljepša od te tadašnje crnke.
Tena: Jesu li vas u životu žene koštale slave?
Kićo: To mi stalno Jadranka predbacuje, ha, ha.. Kaže mi da sam se, umjesto karijerom, bavio ženama i činio greške na svoju štetu i štetu karijere.
Tena: Da živite u Dalmaciji, neki bi vas prijatelji u šali okarakterizirali kao galeba. Je li istina da ste u mladosti puno ljubili?
Kićo: Jednom sam razgovarao sa svojim kolegom o tome kako sam pomalo nesretan svojim statusom na glazbenoj sceni. Neke stvari nisu dobro plasirane, neke nisu verificirane onako kako sam zaslužio. Dok me mirno slušao, komentirao mi je kako bi se odmah sa mnom mijenjao i dao sva ta svoja priznanja za samo jedan dan u društvu onih ljepotica s kojima sam bio.
Tena: To znači da dobro razumijete žensku filozofiju?
Kićo: Mogao bih i knjigu napisati, ha, ha. U šali znam reći da su žene ipak drukčija bića od nas muškaraca, da su one s nekog drugog planeta i da su žene nama muškarcima prirodni neprijatelji, ha, ha. Ja sam čovjek koji je u životu, na sreću, volio samo žene i ostao s najljepšom do sada.
Tena: Iako ste slavu stekli izvan naše zemlje, zašto nikad niste poželjeli živjeti u inozemstvu?
Kićo: Uvijek sam imao dilemu je li u pitanju urođeni provincijalni mentalitet ili domoljublje. A što da vam kažem, uvijek sam bio vezan za domovinu, u meni kuca srce pravog Šokca. I mislio sam da je puno bolje biti prvi u selu nego treći u gradu. Kasnije, kad sam sazreo, shvatio sam da je moje razmišljanje bilo krivo. No, tada sam već imao godina.
Tena: Ne bismo se složili s time. Evo, iako imate dosta godina, uskoro ćemo vas gledati u novom filmu Branka -urića -ure. Kako to da ste nakon toliko godina ipak prihvatili filmsku ulogu?
Kićo: Kad sam dobio scenarij, Jadranka je bila za to da se prihvatim uloge i ona me na to nagovorila. Zbog njezine energičnosti i upornosti moja se karijera produljila i njezina intuicija je ono što uvijek slijedim. Iritira me kad je uvijek u pravu, ha, ha. Što se tiče filma, dobivao sam svih ovih godina neke uloge, no nisu bile dostojne mene. Ovaj film otkriva i moju životnu priču, no za razliku od mene, klinca na početku, ja igram šefa benda koji ne da mladom rockeru da svira u lokalnoj birtiji. Priča je smještena u 60-e kad u selo dolazi prva rock ploča i traktor, nešto slično 60-ima u Slavoniji. Pjevat ću nekoliko songova u filmu, ali prije svega dokazati da sam cijelog života ipak bio i glumac.
ponedjeljak, 03.07.2006.
Tomislav Štriga, glumac i ravnatelj Centra za kulturu Pešćenica
OSNOVNI PODACI
ime: Tomislav
prezime: Štriga
spol: muško
datum rođenja:
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
O smogovcima
Franjo Majetić, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Franjo
prezime: Majetić
spol: muško
datum rođenja: 26.02.1926 u Zagrebu
datum smrti: 19.11.1991 u Varaždinu
zanimanje: Glumac
Vecernji list
Filmski, kazališni i tv-glumac rođen je u Zagrebu, 26. veljače 1923. godine. Srednju školu završio je u Zagrebu, a glumiti je počeo u NOB-u kao član Kazališta "August Cesarec". Nakon rata angažiran je u više kazališta u Hrvatskoj u Osijeku,Varaždinu i Zagrebu, a za svoj rad primio je mnoga priznanja i nagrade. Na filmu debitira 1970. u komediji "Tko pjeva zlo ne misli", iskazavši ulogom predratnoga zagrebačkog "purgera" znatne komičarske mogućnosti. Vrstan karakteran glumac, vrlo zapaženu ulogu ostvario je i kao Petrica Kerempuh u povijesnom spektaklu "Seljačka buna 1573".
Među njegovim mnogobrojnim nastupima na televiziji osobito se ističe tragična uloga u tv-drami "Pravednik". Ostale važnije uloge: "Poslijepodne jednog fazana", "Živjeti od ljubavi", "Kuća", "Akcija stadion", "Ljubica", "Vlakom prema jugu", "Treći ključ", "San o ruži" i "Ne daj se, Floki".
Umro je 29. studenog 1991. godine u Varaždinu.
film.hr
Franjo Majetić
Film., kaz. i tv-glumac (Zagreb, 26.II 1923.). Srednju školu završio u Zagrebu, a glumiti je počeo u NOB-u (kao član Kazališta "August Cesarec"). Nakon rata angažiran je u više kazališta u Hrvatskoj (Osijek, Varaždin, Zagreb), a za svoj rad primio je mnoga priznanja i nagrade. Na filmu debitira 1970. u komediji Tko pjeva zlo ne misli K. Golika, iskazavši ulogom predratnoga zagrebačkog "purgera" znatne komičarske mogućnosti. Vrstan karakteran glumac, vrlo zapaženu ulogu ostvario je i kao Petrica Kerempuh u pov. spektaklu Seljačka buna 1573. (1975.) V. Mimice. Među njegovim mnogobrojnim nastupima na televiziji osobito se ističe tragična uloga u tv-drami Pravednik. Ostale važnije uloge: Poslijepodne jednog fazana (M. Arhanić, 1972.); Kuća (B: Žižić, 1975.); Akcija stadion (D. Vukotić, 1977.); Ljubica (K. Golik, 1978.); Vlakom prema jugu (P. Krelja, 1981.); Treći ključ (Z. Tadić, 1983.); San o ruži (Z. Tadić, 1986.).
Božidar Koščak, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Božidar
prezime: Koščak
spol: muško
datum rođenja: 20.10.1948 Prečec kod Zagreba
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
O Smogovcima
Rođen je 1948. godine u Prečecu (kod Zagreba). Studij glume pri Pedagoškoj akademiji završio je u Osijeku gdje je u HNK bio godinu dana u angažmanu.
U Zagrebu nastupa u Satiričkom kazalištu Jazavac, a od 1976. angažiran je u Trešnji. Tijekom tri desetljeća vjernosti kazalištu ostvario je zapažene uloge u brojnim predstavama. Glumio je u brojnim hrvatskim filmovima i međunarodnim filmskim koprodukcijama.
Najveću mu je popularnost donijela uloga Kumpića u legendarnoj televizijskoj seriji "Smogovci", po kojoj ga i danas prepoznaju.
lupiga.comSmogovci tuže HRT
ritn by: Ivor-Car
Kumpa bu ih tužil!
Čini se kako legendarni Smogovci nisu zadovoljni odnosom Hrvatske televizije, koja uzima, a ništa ne daje. Zbog toga su se neki od glumaca u tom najboljem televizijskom izdanku u povijesti ovih prostora, pobunili, a među njima je i zasigurno najsimpatičniji lik – Kumpić (Božidar Koščak). A sve to zato što oni jesu dovoljno veliki, ali nisu dovoljno glupi
Večernji list u svome današnjem broju donosi sljedeću priču:
- Po ugovorima o reprizama televizija nam je dužna isplatiti postotak honorara. Za jedno repriziranje Smogovaca dobili smo novac, ali za drugo i ono koje je emitirano preko satelita nismo primili niti lipe.
Upozorili smo odgovorne na Televiziji da nisu ispoštovali ugovorne obveze, a budući da povratnog odgovora nije bilo naš odvjetnik podigao je na sudu tužbu protiv HTV-a - informirao nas je glumac Božidar Koščak, koji u Smogovcima igra Kumpića.
Odvjetnik Pavao Fellner zastupat će na sudu, uz Kumpića, glumicu Višnju Babić i glumce iz serije Ivicu Zadru i Tomislava Štrigu. Zanimalo nas je što je s ostalom glumačkom ekipom iz Smogovaca.
- Drugi nisu potpisali ugovore o reprizama ili su ih u međuvremenu izgubili, kao moj prijatelj Cigo koji igra Crnog Jacka u seriji - dodao je njegov Kumpić Božidar Koščak.
IZVIR
nedjelja, 02.07.2006.
Tatjana Matejaš-Tajči, pjevačica
OSNOVNI PODACI
ime: Tatjana
prezime: Matejaš
spol: žensko
datum rođenja: 01.07.1970
zanimanje: pjevačica
suprug: Matthew Cameron (??.09.1970)(Zagreb 4.12.1999-)
sin:Dante Cameron (2001)
sin:Evan Amadeus Cameron (2003)
sin: Blais Ludvig Cameron (07.07.2005 21:13 u Cincinnati,OH)
sestra: Tanja Matejaš (17.08....)
otac: Stanko Matejaš (r.1950+u Zagrebu, 8.IX.2006)
mama: Štefica
Oficial web site
Myspace
Wikipedia
target=_blank>Diskografija
crorec.hr
Vijesnik Utorak, 11. siječnja 2005.
--------------------------------------------------------------------------Čekam treće dijete i iznimno sam zadovoljna životom
»Mnogima je teško shvatiti razlog moga odlaska, ljudi to uglavnom ne razumiju. Prava je istina ta da sam ja bila premlada, a kada čovjek sa svojih jedva navršenih 20 godina doživi najveći vrhunac i ima baš sve što poželi, mora pronaći novi kut zanimanja. Ja sam željela nove stvari, premda je pop glazba koju sam ja pjevala bila zabavna i ljudima veoma draga«, priča Tajči
Tatjana Matejaš Tajči svoju je nadasve uspješnu karijeru prekinula iznenada, u najvećim zvjezdanim trenucima, odabravši umjesto slave – obrazovanje. Upisala je školu za glumu, posvetila se američkom načinu zabave i, tada možda još nesvjesno, Hrvatskoj kazala – zbogom.
Petnaest godina nakon njezina velikog hita »Hajde da ludujemo«, koji joj je na Eurosongu u Zagrebu osigurao odlično sedmo mjesto, Tajči živi u Cincinnatiju, u koji se preselila na početku ove godine iz Los Angelesa. Na godinu, kaže, ima stotinjak koncerata, a budući da smo na jednome – u Chicagu – bili, možemo reći da je riječ o izvedbi sakralne glazbe koja na publiku djeluje veoma emotivno.
l Na plakatu koji najavljuje vaš koncert piše Tatiana. Zovu li vas Amerikanci ikada Tajči?
– U početku su me zvali samo Tatiana, no u posljednje su vrijeme počeli koristiti i nadimak Tajči.
l U Hrvatskoj ste bili velika zvijezda, dok se u Americi uopće niste predstavili zabavnim programom. Izvodite li isključivo sakralnu glazbu?
– Danas uglavnom izvodim duhovnu glazbu, a ja to volim nazvati tematskim, cjelovečernjim programima. Ja ipak imam kazališnog iskustva pa volim od nastupa napraviti jednu cjelinu.
l Tko je u Americi vaša publika?
– Isto kao i doma: od pet do sedamdeset pet... Uglavnom Amerikanci, za Hrvate više gotovo i ne nastupam.
l Jeste li ikad požalili zbog odlaska iz Hrvatske, pa tako i s estradnog vrha?
– Mnogima je teško shvatiti razlog moga odlaska, ljudi to uglavnom ne razumiju. Prava je istina ta da sam ja bila premlada, a kada čovjek sa svojih jedva navršenih dvadeset godina doživi najveći vrhunac i ima baš sve što poželi, mora pronaći nov kut zanimanja. Ja sam željela nove stvari, premda je pop glazba koju sam ja pjevala bila zabavna i ljudima veoma draga. Ja sam međutim bila klasičnog obrazovanja i moj je obzor zanimanja bio bitno veći da bih ostala samo na toj zabavnoj glazbi. Toliko sam puta čula komentare poput: »Gle što se dogodilo Zdenki Vučković, nikada više nije snimila "Zeko i potočić"!«. Tako bi vjerojatno bilo i meni. Uvijek bi svi očekivali »Hajde da ludujemo«. Osobno, drago mi je da sam pronašla tu duhovnost koju danas imam i nikad nisam požalila zbog tog poteza iz mlađih dana. Bilo je težih dana, ali sve u svemu – zadovoljna sam.
l Čujete li se kada sa Zrinkom Tutićem, osobom koja je bila najzaslužnija za vaš velik uspjeh u Hrvatskoj?
– Veoma rijetko se čujemo, ali smo ostali u kontaktu.
l Namjeravate li se vratiti u Hrvatsku? Makar predstaviti program koji ovdje izvodite?
– Nemam se namjere vratiti, ali bih voljela predstaviti ovu glazbu. To bi mi bilo veoma drago.
l Danas ste majka dvoje malene djece, suprug vam je menadžer. Vi, s druge strane, puno radite. Stignete li sve konce držati u rukama?
– Nastojim, premda je to vrlo teško. Doma je, u Hrvatskoj, puno lakše imati obitelj. Djecu vam uvijek žele pričuvati i susjedi, ako već nemate baka–servis, a ovdje takve stvari ne dolaze u obzir. S druge strane, djeca su sva sreća u životu. Ne mogu si drukčije zamisliti život, jer u mladosti, kada bih došla doma s tih super posjećenih koncerata, uvijek bih na kraju ostala sama.
l Vaši sinovi Dante (4) i Evan Amadeus (2) ne govore hrvatski. Zašto?
– Moj suprug i ja govorimo isključivo engleski jezik, budući da on ne razumije hrvatski. Tako djeca nemaju od koga čuti hrvatski, a veoma je teško nekome tko nije u doticaju s našim jezikom objasniti da postoje riječi koje sadrže slova ć, č, ž, š.
l Planirate li proširiti obitelj?
– Već je proširena... (smijeh). Čekam treće dijete.
l Vaša sestra Sanja također živi u Americi. Koliko se često viđate?
– Sanja živi u Los Angelesu, gdje sam i ja živjela do prije nekoliko mjeseci. Tada smo bile stalno zajedno, a sada za to više jednostavno nemamo vremena. Nerijetko smo i radile zajedno.
l Kada ste zadnji put bili u Hrvatskoj?
– Već dugo nisam bila... Djeca su malena, čekam da malo odrastu, da ih prije ne maltretiram tim dugačkim putom.
Petra Boić Petrač Pdf
24sata
Updated: 14.XII.2006
Eugen Franjković, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Eugen
prezime: Franjković
spol: muško
datum rođenja: 06.05.1924 u Poturnju kraj Čakovca
zanimanje: Glumac
Luka Aparac, dramski glumac, redatelj i kulturni radnik
OSNOVNI PODACI
ime: Luka
prezime: Aparac
spol: muško
datum rođenja: 07.06.1920 u Mohaču
zanimanje: Glumac
Biografija: Osnovnu skolu zavrsio je u Cepinu (1932), srednju u Osijeku (1959? valjda 1939), a zatim studirao opcu knjizevnost i teoriju knjizevnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Sudjelovao je u osnivanju Kazalista narodnog oslonobodjenja za Slavoniju (1943) i bio njegov voditelj, redatelj i glumac. Nakon rata djeluje u HNK u Osijeku, najprije kao glumac (1945-1961), a zatim intendant (1968-1973). Bio je i direktor Djecijeg kazalista "Ognjen Prica" u Osijeku (1961-1963). Kao kulturni radnik bio je zastupnik u Prosvjetno-kulturnom vijecu Sabor SR Hrvatske, clan Predsjednistva Prosvjetnog sabora Hrvatske te glavnog i izvrsnog odbora Sterijina pozorja. Vise puta je odlikovan.- Kao glumac odigrao je vise uloga od kojih su vaznije: Polonije (W. Shaekespeare, Hamlet), Villi Loman (A. Miller, Smrt trgovackog putnika), James-otac (E. O'Neill, Dugo putovanje u noc), Jovance Micic (B. Nusic, Put oko sveta), Acim Kukic (B. Nusic, Protekcija), komesar (M. Matkovic, Na kraju puta), Tomo (P. Budak, Mecava). Clancima o kazalistu u NOB-u, o kulturno-umjetnickom amaterizmu, radu knjiznica, domova kulture, povremeno se javlja u osijeskim listovima i casopisima: Slavenija danas (1955), Glas Slavonije (1961), Kazaliste (1968, 1971), Kulturni radnik (1975), Komunist (1976, 1977), Scena (1977).
Literatura: Djoko Petrovic (Dj. K.): Dva glumca. Kazalisne novine 1 (1945) 3/4, str.9.
--Ivan Flod: Jos jedan korak u radu Radnickog amaterskog kazalista u Osijeku. Slavonija danas, 2(1955)6/7, str. 18.--Maja Hribar-Ozegovic: Kazaliste narodnog oslobodjenja za Slavoniju. Kazaliste, 1967-68. 7.XII, str. 20-21.-- Maja Hribar-Ozegovic: Kazaliste-- najmasovnija komunikacija u NOB. Kazaliste, 5(1969) 1/2, str. 1-3. -- Nikola Batusic: Povijest hrvatskog kazalista. Zagreb 1978, 454-455. napisao: dr Dragan Mucic, sveuc. prof., Pedagoski fakultet, Osijek HBL
+Amand Alliger, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Arman
prezime: Alliger
spol: muško
datum rođenja: 13.08.1904 u Pardubice, Češka
datum smrti: 28.11.1990 u Zagrebu
zanimanje: Glumac
Biografija: Angaziran u Osijeku i Zagrebu (od 1951. clan HNK). Pisao igrokaze za djecu i omladinu. Vaznije uloge: Zagorko (I. Gundulic, Dubravka), Hamlet i Polonije (W. Shaekespare), Orgon (Molier, Tartuffe), Faust (J. W. Goethe), Leone i Krizovec (M. Krleza). Glumio u filmovima Dvorac u samoci (1925) i Lisinski (1943).
Dževad Alibegović, dramski glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Dževad
prezime: Alibegović
spol: muško
datum rođenja: 25.12.1927 u Bosanskon Šamcu
zanimanje: glumac
supruga: Biserka Alibegović
Biografija: Polazio je Zemaljsku glumacku skolu u Zagrebu od 1947. do 1950. Od 1951. do 1953. je clan Hrvatskog narodnog kazalista u Osijeku, od 1953. do 1954. djeluje u Narodnom pozoristu u Tuzli, a od 1954. do 1962. u Narodnom kazalistu u Zadru. -Ostvario je nekoliko manjih uloga u Zagrebu kao slobdni dramski umjetnik; zapazane su njegove interpretacije radio-dramskih i televizijskih tekstova. Vaznije su mu scenska ostvarenja: Frank (B.Shaw, Zanat gdje Warren) i Clemente (Moliere, Umisljeni bolesnik) u Osijeku, Mesham (E. Scribe, Casa vode) u Tuzli te Tom (T. Williams, Staklena menazerija), Jerman (I. Cankar, Sluge), Sretnikov (A.N. Ostrovski, Suma), Rikard Doric (M. Matkovic, Na kraju puta), Jimmy Porter (J. Osborne, Osvrni se gnjevno), Romeo (W. Shaekspeare, Romeo i Julija), Venger-Ugarkovic (M. Krleza, Vucjak), Jovica Jez (B. Copic, Dozivljaji Nikoletine Bursaca), Vlaho slijepi (I. Vojnovic, Ekvinocijo), Don QUijote (M. Krleza, Maskerata) te Miccurio (L. Pirandello, Sicilijanski limun) u Zadru. autor: dr. Nikola Batusic, sveuc. prof. Akademija za kazaliste, film i televiziju, Zagreb. HBL
Biserka Alibegović, dramska glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Biserka
prezime: Jakić
spol: žensko
datum rođenja: 08.12.1932 u Prizrenu
zanimanje: glumac
suprug: Dževad Alibegović
Biografija: Studirala je glumu na Akademiji za pozorisnu umetnost u Beogradu i apsolvirala 1956. Od 1957 do 1963. je clanica drame Narodnog kazalista u Zadru, a od 1964 do 1965. Narodnog pozorista u Tuzli. Poslije djeluje u u Zagrebu kao slobodni dramski umjetnik, nastupajuci u predstavama kazalista Komedija i Teatra &td. -Vaznija su joj scenska ostvarenja Izabela (M. Benetovic, Hvarkinja), Julija (W. Shakespeare, Romeo i Julija), Perce (G. Weisenborn, Balada o Eulenspiegelu), Kolombina (M. Krleza, Maskerata), Rosaura (C. Goldoni, Lukava udovica) u Zadru, dok se u Tuzli istakla kao Ursula (Goldoni, Ribarske svadje) i Karolina (D. Gervais, Karolina Rijecka). Ostvarila je vise uloga u radio-dramama i na Televiziji. autor: dr. Nikola Batusic, sveuc. prof. Akademija za kazaliste, film i televiziju, Zagreb. HBL
+Vjekoslav Afrić, glumac i filmski redatelj
OSNOVNI PODACI
ime: Vjekoslav
prezime: Afrić
spol: muško
datum rođenja: 26.08.1906 u Hvaru
datum smrti: 28.07.1980 u Splitu
zanimanje: Glumac i filmski redatelj
Glumac i redatelj (Hvar, 26. VIII 1906. - Split, 28. VII 1980.). Po završetku Državne glumačke škole u Zagrebu 1927, glumi u Splitu, Sarajevu i Beogradu, a od 1930. u Zagrebu, gdje tumači ponajviše klas. likove (Hamleta, Raskoljnikova, kneza Miškina i dr.). Od 1942. u partizanima: organizira kazališnu djelatnost, te recitira, glumi i režira; pridonio je očuvanju jedinog teksta Goranove Jame. Poslije oslobođenja jedan je od začetnika nove jugosl. kinematografije. Najprije glumi u sovjetsko - jugosl. koprodukciji U planinama Jugoslavije (A. Room, 1946.), a film. glumi vraća se kasnije u filmovima Major Bauk (N. Popović, 1951.) i Ubica na odsustvu (B. Bošković, 1965.). Prema vlastitu scenariju režira prvi poslijeratni jugosl. dugometražni igr. film Slavica (1947.) s temom o borbi protiv tal. okupatora na moru; taj film o pothvatima i pogibiji mlade partizanke (u interpretaciji I. Kolesar) naišao je na veliki odjek. Barba Živane (1949.) naslov je njegova drugog filma o hrabrom istarskom starcu-rodoljubu, koji pomaže NOB. Poslije trećeg filma Hoja! Lero! (1952.), s temom iz daleke slavenske prošlosti, koji kritika nije tako povoljno ocijenila kao prethodna dva, Afrić napušta praktični film. rad i postaje jednim od osnivača Visoke filmske škole u Beogradu. Dobitnik je nagrade AVNOJ-a (1973). Film.hr
+Jurica Dijaković, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Jurica
prezime: Dijaković
spol: muško
datum rođenja: 09.04.1920 u Jastrebarskom
datum smrti: 20.08.1993 u Zagrebu
zanimanje: Glumac
Biografija: Poslije zavrsene Glumacke skole u Zagebu (1946), angaziran u Osijeku, od 1952. u zagrebackom HNK-u. Znacajnije uloge: Otelo i Hamlet (W. Shakespeare), R. Dudgeon (G. B. Shaw, Djavolov ucenik), Don Jere (R. Marinkovic, Glorija), Krizovec i Klanfar (M. Krleza, U Agoniji i Leda) i dr. Igrao u filmovima Koncert (1954) B. Belana, Opsada (1956) B. Marijanovica i TV dramama.HL
"Vecernji list" (Croatia) 23 August 1993, Vol. 37, pg. 13, by: M. Grgicevic, "In memoriam. Jurica Dijakovic"
"Drama i pozornica" (Yugoslavia) 1975, by: N. Batusic
"Kazaliste" (Croatia) 7 December 1967, pg. 43, by: V. Firinger, "Jurica Dijakovic"
"Vjesnik" (Croatia) 24 May 1955, pg. 6, by: M. Stary, "Hamlet: Uz obnovljenu izvedbu u Hrvatskom narodnom kazalistu"
"Vjesnik" (Croatia) 8 February 1955, Vol. 16, pg. 8, by: M. Stary, "Veceras u osam. Nasi glumci u trenutku novih mogucnosti"
"Vjesnik" (Croatia) 16 February 1954, Vol. 15, pg. 5, by: Z. Matetic, "Mletacki trgovac. Shekspeare na zagrebackoj pozornici"
+Đurđa Dević, glumica i redateljica
OSNOVNI PODACI
ime: Đurđa
prezime: Dević
spol: žensko
datum rođenja: 08.10.1916 u Zagrebu
datum smrti: 00.05.2002
zanimanje: glumac i redateljica
suprug: Đani Šegina
Biografija: Pohadjala Glumacku skolu M. Jurackove. Igrala kao dijete mnoge djecije uloge. U zagrebackom HNK-u (1934-1945), u Osijeku (1945-1947) i Rijeci (1947-1948) tumacila: Petrunjelu (M. Drzic, Dundo Maroje), Armandu (J.B.P. Moliere, Ucene zene), Maricu (K.Mesaric, Gospodsko dijete) idr. U Osijeku osniva Djeciju scenu u Zagrebu vodi Pionirsko kazaliste; rezira i priredjuje za pozornicu razlicita djela (Crvenkapicu V. Nazora, Druzbu Pere Kvrzice M. Lovraka, Junake Pavlove ulice F. Molnara). Igrala i na filmu (Martin u oblacima B. Bauera, 1961. i dr).
+Rudolf Kukić, glumac
u filmu Protest
OSNOVNI PODACI
ime: Rudolf
prezime: Hackl
spol: muško
datum rođenja: 13.03.1903 u Sarajevu
datum smrti: 06.12.1978 u Zagrebu
zanimanje: Glumac
Biografija: Nastupao prvo u Sarajevu kao operetni tenor (1923), zatim clan zagrebackog HNK (od 1927). U Drami ostvaruje uloge ljubavnika i zavodnika: Keko (M. Begovic, Amerikanska jahta u splitskoj luci), Sinisa (M. Juric Zagorka, Gricka vjestica), Viktor (G. Senecic, Slucaj s ulice), Teodor (A. Schnitzler, Ljubakanje). Glumio manje uloge u filmovima, a osobito mu je vrijedna uloga Gasparottija u Koncertu B. Belana (1954). HL
subota, 01.07.2006.
Anđa Marić, pjevačica, manekenka i TV voditeljica
OSNOVNI PODACI
ime: Anđa
prezime: Marić
spol: žensko
datum rođenja: 15.11.1976 u Zgrebu
zanimanje: pjevačica
trenutno prebivalište: Zagreb
muž Primož Dolničar (1972)
sin Gašper Dolničar (2003)
otac:Zvonimir
Majka:Marija
brat:Jerko
POD REFLEKTOROM SAŠE JADRIJEVIĆ TOMASA
ANĐA MARIĆ, PJEVAČICA, MANEKENKA, TV VODITELJICA...
Kraljica sam drame
Za sebe kaže da je kraljica drame, voli izazove, pa je nakon manekenske i pjevačke karijere prihvatila i poziv HTV-a da se uhvati voditeljske palice na televiziji. Kaže da joj je najveća muka bila rađanje, a ljuta je na svoju mamu, kako i na sve druge mame, koje su joj govorile da rađanje “samo malo boli”...
Jeste se konačno “našli”?
Kako to jesam se našla?
Pa ono, manekenka, pjevačica, TV voditeljica...?
Nisam se našla... Uvijek sam u potrazi za nečim novim...
Manekenka?
Ništa od toga, ali ne žalim...
Pjevanje?
Definitivno ću nastavit s pjevanjem jer to volim.
Grupa ili solo?
Solo.
Kraj pauze onda?
Da.
Pauzirali ste jer...?
Dijete došlo, a bilo je i nekih drugih...
Problema?
Da, ali sada je sve u redu...
Jeste još u sukobu s bratom Jerkom?
Ne, ne...
Niste više posvađani?
Bili jesmo, jer obitelj i posao nisu mogli ići jedno s drugim.
Što je bilo?
Pa posao smo donosili kući, a s poslom su došli problemi i razdor u obitelji.
Energična ste žena?
Takva sam. Tražim dramu, uzbuđenje, događaje...
Drama queen?
Da, kraljica drame. Uvijek tražim izazove...
Dijete je donijelo neki mir, obiteljski život?
Ja želim biti u pokretu, ali on, moj mali Gašpi, zaslužio je da budem uz njega godinu dana. To je majčinstvo...
Sad ste opet u pokretu?
Da... Konačno, ah...
Brak?
Nisam mislila da ću naći muškarca koji će mene moći shvatiti i da će biti zadovoljan sa mnom.
Po čemu je Primož tako super?
Onako kako Sherill Crow pjeva “jesi li dovoljno snažan da budeš moj muškarac...”. I to je u principu to...
Onda je odgovor Primoža bio “jesam, ja sam taj”?
Da. On je prvi koji se mene nije bojao.
Bojao?
Nisam mu bila prijetnja, neprijatelj, konkurencija, nešto previše...
Je li ljubomoran?
Ma ne. To i je kod njega super, potpuno mi vjeruje...
Ljubav ima rok trajanja?
Ljubav nije onih prvih pet mjeseci kada smo ludi od strasti, entuzijazma, svega...
Što je ljubav?
Ljubav je puno više.
To više je?
Kad ga mjesecima ne vidiš, a voliš ga još više. Kad te udaljenost ne razdvaja. Netko bi rekao da će to biti prepreka, ali ne. Kad prebrodiš takve stvari, onda je to vječno... i to traje.
Lijepo rečeno.
Najveći problem je kad ljudi misle da to mora biti nešto intenzivno, a ljubav je za mene neko smirenje, sigurna luka...
A ona “daleko od očiju, daleko od srca...”?
To za mene ne vrijedi...
Kako vas Primož razveseli?
Spremi mi jedan superručak.
Anđa kao mama?
Super se osjećam.
Daj objasnite malo to “super”?
Pa kada uđem u prostoriju, a on, moj Gašper me ugleda i puca od sreće. Smije mi se i veseli... To je nešto nevjerojatno.
Zašto Gašper?
Primzi je rekao da mora biti Gašper, a ja sam mu rekla preko mene mrtve...
I...?
Nakon 12 sati rađanja, dok su me šivali, on je šetao s bebom i rekao mi onako milim, umiljatim glasom “pa pogledaj ga, zar ti ne izgleda kao Gašpi”... To me slomilo i rekla sam da fakat izgleda kao Gašpi.
Ima li razlog zašto je htio da bude to ime?
Nema.
Štrudlica ste zvali bebu?
Da, bio je kao feta kruha kad sam ga ugledala...
Cm i kg?
Imao je 3,8 kg i 54 cm.
Kažu da se cijela bolnica orila kad ste ga rađali?
Uuuu, je...
Derali ste se?
I te kako!
Pa jesu vam rekli da će boljeti?
Ne!
Kako to?
Žene nemaju pojma što će im se dogoditi tamo. Svi o tome šute...
Nitko vas nije upozorio?
Ne. Moja mama je rodila troje djece i urlala sam na nju kako mi je to mogla zatajit.
Što više boli, trudovi ili rađanje?
Ja sam mislila da boli rađanje, ali trudovi bole...
Carski rez?
Poslala sam u tri p.m. sve tamo jer mi nisu htjeli dati carski i rekla sam da idem doma, ali nitko me nije slušao.
Derali ste se i na Primoža?
Pa nisam bila pri sebi od boli..., a ženama se tada sve oprašta.
Klistiranje, brijanje?
Poludjela sam i na to.
Ime Anđa je postalo IN?
Da, ja sam ga modernizirala. Moj otac je bacio u očaj moju majku kad je rekao da ću biti Anđa.
Ljudi su se prije smijali, a sada sve više ženske djece nosi ime Anđa?
Da, da...
Neko umjetničko ime niste htjeli?
Ne. Neću biti tamo neka Tifany. Ja sam Anđa i gotovo...
Vozačica kamiona?
Moja želja iz djetinjstva.
Igrali ste se s muškim stvarima?
Pa jesam.
Svećenica?
To sam htjela jako dugo, ali onda sam shvatila da se Bogu može služit i na druge načine.
Vjera?
Ne volim o tome pričati.
Bog je žena?
Mislila sam da je, ali nije. Bog je nešto bespolno.
Promjena u razmišljanju?
Ja i Alka Vujica smo o tome malo raspravljale pa smo došle do novih spoznaja.
Slovenci?
Malo su zatvoreniji od Hrvata.
Slovenci o nama?
Oni imaju za nas jedan izraz “ćefur”, a to su svi ljudi južno od Kupe, ali...
Što ali?
Njihov pjevač Magnifico je svojom pjesmom to pretvorio u nešto pozitivno i sad je biti ćefur in.
Glazba?
Slušaju hrvatsku glazbu, gledaju srpske i bosanske filmove i čitaju naše novine.
Koga slušaju?
Vesna Pisarović je tamo zakon, Jasmin Stavros je Bog, a Jole je... Nosi mi se bila boja, ori se tamo...
Severina?
Znaju je, ali nije tako popularna kao oni...
Zgazili ste jednog psa autom?
Jesam, preživio je. Vodili smo ga kod veterinara.
Kako ja pas sada?
Dobro.
Koliko će vas plaćati HTV?
Nikad ne govorim o honorarima.
Zašto?
Ne volim to.
Vi i muž zajedno ćete raditi?
Primož sa mnom radi tu rubriku oko uređenja interijera. On je dizajner, a kada su u novinama vidjeli kako je uredio naš stan, odmah su i njega htjeli.
Žene bi bolje vladale svijetom?
Bi!
Zašto?
Zato jer znamo koliko je teško donijeti živo biće na svijet i ne bi nam palo na pamet sina poslat na ratište.
Muškarci to ne znaju?
Muškarci u krvi imaju lov, razaranje, borbu, a žena ima stvaranje i očuvanje ognjišta...
He, he...
Nemoj se smijat...
JEDANAEST ISTIH?
Rođeni ste?
15.11.1976. u Zagrebu.
Visina?
179 cm, 67 kg. Dvije kile sam teža zbog grudi.
Majka/otac?
Marija i Zvonimir.
Broj cipela?
40.
Ja sam?
Žena od drame, mama, žena, slobodna umjetnica...
Smrt?
Nije kraj i nije me strah.
Imovina?
Sve što imam, a nemam puno, dijelim s mužem.
Status?
Muž Primož (31) i sin Gašper (1).
Lijevo ili desno?
Lijevo.
Izreka?
Ne žali za onim što si učinio, nego za onim što nisi učinio.
Zdravlje?
Zubi mi nisu dobri.
Slobodna dalmacija
Semka Sokolović-Bertok, glumica
OSNOVNI PODACI ime: Semka
prezime: Sokolović-Bertok
spol: žensko
datum rođenja: 22.12.1935 u Sarajevu
zanimanje: Glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
Gordana Burundić, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Gordana
prezime: Burundić
spol: žensko
datum rođenja:
zanimanje: Glumac
u filmu Protest
+Mia Sasso-Berčić, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Mia
prezime: Sasso-Berčić
spol: žensko
datum rođenja: 1925 u Malom Ratu kod Splita
umrla: 11.04.2006 u Rijeci
zanimanje: Glumac
U utorak, 11. travnja 2006. u Rijeci je nakon duže bolesti preminula dramska glumica Mia Sasso Berčić. Rođena u 1925. godine, do 1943. je živjela u rodnom mjestu, a potom, nakon što je završila dramsku školu, najprije igra u Osijeku, a potom u Zagrebu, Splitu, Zadru i Rijeci. Bila je u profesionalnom angažmanu u Zagrebačkom dramskom kazalištu, Narodnom kazalištu u Zadru, Splitu, Kazalištu Komedija u Zagrebu, a od 1959. godine članica je dramskog ansambla Narodnog kazališta "Ivan Zajc" u Rijeci.
Od značajnijih uloga koje je igrala treba spomenuti Lauru u naslovu "Nikad nije prekasno" u režiji Tita Strozzija, bila je Ismena u "Antigoni" (režija Tomislav Tanhofer), Eliza u "Pigmalionu" u režiji Braslava Borozana, Porcia u "Mletačkom trgovcu" (režija Vjekoslav Afrić), Goneril u "Kralju Learu" i Martha u "Tko se boji Virginije Woolf" (Vlado Vukmirović), a igrala je i u pet televizijskih serija.
Dobitnica je pet nagrada Udruženja dramskih umjetnika i to za ulogu Klare Grubarove u predstavi "Zlatarevo zlato" (1963.), za ulogu Anne de Cleva u predstavi "Henrik VIII i njegovih šest žena" (1965.), za ulogu Branke u predstavi "Ranjena ptica" (1966.), za ulogu Bessie Burgess u predstavi "Plug i zvijezde" (1970.) te za ulogu Betije u "Muškardinu" (1971.).
Mia Sasso ostvarila je tijekom karijere, samo u Hrvatskoj drami riječkog teatra, osamdesetak
dramskih uloga, a nastavila je igrati i nakon odlaska u mirovinu. Posljednju ulogu Meštrove žene odigrala je u predstavi "Meštar Pathelin", koja je premijerno izvedena u ožujku 1994. godine.
U foyeru HNK Ivana pl. Zajca u četvrtak, 13. travnja u 12 sati, bit će održana komemoracija u povodu smrti Mije Sasso Berčić, prvakinje Hrvatske drame riječkog Kazališta.
izvor
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
1. Opis bloga
Glumci,novinari,sportaši,glazbenici i umjetnici svih vrsta!
Gdje su sada, privatne i javne tajne.
Biografije,zanimljivosti,popularnost i sve ostalo!!
Dostavite info o svojim ljubimcima!
e-mail:
Create your own visitor map!
2. Linkovi
Novine imenik
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Klik Magazin
24 sata
iportal
Video Croatia
Film.blog.hr
Zabranjena Ljubav
teatar.hr
film.hr
croatia-film.hr
jadran-film
tuna-film.hr
Klik Magazin
fokus-tjednik.hr
Gloria
Hollywood
Plant Actors
Nova TV
Filmska kultura
Kurir
http://phepheronca.blog.hr/
http://filmtv.blog.hr/
http://film.blog.hr/
netfaces.org
3. Slavne face:
-Snježana Abramović#Q
-Nada Abrus#Q12
-Dejan Aćimović#Q
+Vjekoslav Afrić#Q
+Marija Aleksić-Šerment#Q
-Biserka Alibegović#Q
-Dževad Alibegović#Q
-Božidar Alić#Q 1
-Jasna Ančić#Q
+Amand Alliger#Q
-Slavica Andrašević-Vučak#Q
-Lila Anders#Q
-Miljenka Androić Marić#Q1
-Mario Anduš#Q
-Jasna Aničić#Q1
-Saša Anočić#Q1
-Živko Anočić#Q1
-Davor Antolić#Q
-Sandra Antolić#Q
+Jagoda Antunac#Q
-Zdenka Anušić-Poje#Q
+Luka Aparac#Q
-Inge Appelt#Q
+Aleksandar Aranicki#Q
-Oelilton Araujo dos Santos#Q
-Milivoj Arhanić#Q
-Borna Armanini#Q
-Emin Armano#Q
-Drago Asić#Q
-Cintija Ašperger-Eastman#Q
+Ante Babaja#Q
-Nada Babić#Q
-Višnja Babić#Q1
-Nina Badrić#Q
-Livio Badurina#Q
-Srđan Badurina#Q
-Sandra Bagarić#Q123
-Stjepan Bahert#Q1
-Drago Bahun#Q
-Pavlica Bajsić#Q
-Zvonimir Bajsić#Q
-Kristina Bajza#Q
-Boris Bakal#Q
-Ivana Bakarić#Q1
-Andrea Baković-Katalenić#Q123
-Jasminko Balenović#Q
-Olivera Baljak#Q1 2
-Boris Balta#Q12
-Ivo Baltić#Q
-Hamed Bangoura#Q
-Selma Banich#Q
-Gábor Bánky#Q@123
-Sandra Banić#Q
-Dragan Banjac#Q12
-Lana Barić#Q1
-Mladen Barbarić#Q
-Branko Banković#Q
-Csilla Barath-Bastaić#Q
-Igor Barberić#Q
-Lana Barić#Q123
-Hrvoje Barišić#Q12
-Ivica Barišić#Q
-Miro Barnjak#Q
-Blanka Bart#Q12
-Etta Bartolazzi#Q
-Senka Baruška#Q
-Relja Bašić#Q
-Josip Batistić#Q
-Anita Baturina#Q
+Branko Bauer#Q
-Milivoj Beadar#Q1
-Branka Bebić-Krstulović#Q
-Zoran Bečić#Q
-Ana Begić#Q1
-Iva Bagić#Q
-Linda Begonja#Q1
+Ena Begović#Q
-Mia Begović#Q
+Viktor Bek#Q
-Neno Belan#Q
-Smiljka Bencet#Q
-Vesna Bengez#Q
+Nevenka Benković#Q
-Srećko Berec#Q12
-Mirna Berend#Q
-Anita Berisha#Q
-Franjo Berković#Q
-Jasna Ornela Berry#Q12
-Davorin Beršinić#Q
-Tatjana Bertok-Zubković#Q1
-Božana Bijelić#Q12
-Jasna Bilušić#Q
-Aleksandar-Aca Binički#Q
-Jelena Binički#Q
-Katarina Bistrović Darvaš#Q1
-Rene Bitorajac#UQ
-Ada Bjelovučić-Peharda#Q
-Antonija Blaće#Q
-Andrea Blagojević#Q12
-Aleksandar Blanić##12
-Božidar Boban#Q
-Ivana Boban#Q1
-Ivica Boban#Q12
-Ljubica Bočkaj#Q
-Lara Bogdanovic#Q
-Ana-Maria Bogdanović#Q
-Ljiljana Bogojević#Q*12
-Pavle Bogdanović#Q
-Jasenka Bohaček Knežević#Q
-Ines Bojanić#Q*12
-Ivanka Boljkovac#Q
-Jasen Boko#Q12
-Ana Marija Bokor#Q1
-Dijana Bolanča#Q1
-Mark Boldin#Q
-Mirko Boman*#Q
+Branko Bonacci#Q
-Ivan Borbaš#Q12
-Marija Borić#Q1
-Damir Borojević #Q1
+Etta Bortolazzi#Q
-Đorđe Bosanac#Q
-Mira Bosanac#Q123
-Nikolina Bosnar#Q
-Robert Bošković#Q1
-Ivan Bošnjak#Q
-Vladimir Bošnjak#Q
-Zdenko Botić#Q12
-Barbara Bourek#Q
-Vlado Božičević#Q
-Vanda Božić#Q12
-Berislav Brajković#Q
+Slavko Brankov#Q
- Dražen Bratulić#Q1
-Ana Brbora-Hum#Q
-Ana Brdarić#Q
-Miljka Brđanin-Babić#Q12
-Mirela Brekalo-Popović#Q
-Lukrecija Brešković-Opalk#Q1
-Suzana Brezovec#Q
-Drago Britvić#Q
-Denis Brižić#Q12
-Emilija Brkić#Q
-Ivan Brkić#Q
-Zdenko Brlek#Q*1
-Darko Brkljačić#Q
-Miljenko Brlečić#Q
-Neda Brlić#Q
-Aleksandra Broz#Q
-Ivna Bruck#Q
-Rikard "Riki" Brzeska#Q
-Dušan Bućan#Q
-Finka Budak-Pavičić#Q
-Pero Budak#Q
-Mladen Budiščak#Q
-Blanka Bukač#Q
-Amar Bukvić#Q
-Veljko Bulajić#Q
+Karlo Bulić#Q
-Neva Bulić#Q
-Mate Bulić#Q
-Helena Buljan#Q
-Ivana Buljan Legati#Q1
-Ivica Buljan#Q12
-Ratko Buljan#Q
-Marijan Buljat#Q
-Žana Bumber#Q12
-Rajko Bundalo#Q
-Saša Buneta#Q1
-Ljiljana Bunjevac-Filipović#Q
-Petar Buntić#Q
-Gordana Burundić#Q
-Antonela Butigan#Q
-Nikša Butijer#Q
-Boris Buzančić#Q123
-Strefan Buzurović#Q123
-Nikola Car#Q
-Silvio Cavrić#Q
-Tünde Czebe#Q123
-Drago Celizić#Q
-Matteo Cetinski#Q
-Tony Cetinski#Q
-Mathias Chago#Q
-Velimir Chytil#Q
-Želimir Ciglar#Q
+Augustin Cilić#Q
-Ljiljana Cindrić#Q
+Tješivoj Cinotti#Q
-Anderson Costa#Q
-Zlatko Crnković#Q
+Marija Crnobori#Q
+Mladen Crnobrnja-Gumbek#Q
-Dubravka Crnojević-Carić#Q1
-Tamara Curić#Q
-Nenad Cvetko#Q
-Petar Cvirn#Q
-Zrinka Cvitešić#Q
-Branka Cvitković#Q
-Aleksandar Cvjetković-Kajo#Q
-Marko Čabov#Q
-Hrvoje Čale#Q
-Fani Čapalija#Q
-Mislav Čavajda#Q12
-Milan Čečuk#Q
-Eduard Černi#Q12
-Velimir Čokljat#Q12
-Daniela Čolić Prizmić#Q1
-Marinko Čorak#Q
-Neven Čorak#Q
-Dražen Čuček#Q
-Arijana Čulina#Q
-Mila Čuljak#Q
-Darko Čurdo#Q
-Dinko Čutura#Q
-Mladen Čutura#Q12
+Adem Ćejvan@#Q
-Zoran Ćirić#Q
-Vedran Ćorluka#Q
-Drago Ćosić#Q
-Duško Ćurlić#Q
-Antonija Ćutić#Q123
-Ivka Dabetić#Q
+Saša Dabetić#Q
-Eszter Daczó#Q123
-Nataša Dangubić#Q
-Marija Danira#Q
-Eduardo da Silva#Q
-Arsen Dedić#Q
-Matija Dedić#Q
-Mesud Dedović#Q123
-Božena Delaš#Q1
-Dora Delbianco#Q
-Zrinka Delovski#Q
-Dragan Despot#Q
-Mladenka Dervenkar - Gavran#Q1234
+Đurđa Dević-Šegina#Q
-Sanja Dević#Q
-Pravdan Devlahović#Q
+Ljubomir Didić#Q
+Jurica Dijaković#Q
-Ljubo Dijan#Q
-Dobrila Dimitrijević (Biser)#Q
+Mila Dimitrijević#Q
-Slobodan Dimitrijević#Q
-Ružica Djamić#Q
-Massimo Dobrović#@1
-Miliana Dodevska#Q1
-Danijela Dodig#Q
-Krešimir Dolenčić#Q
-Mila Domančić-Ercegović#Q
+Lidija Dominković#Q
-Nataša Dorčić#Q1
-Fredy Došek#Q
-Darija Doždor#Q
-Dina Dožić-Hromatko#Q
-Vanja Drach#Q1
-Ljubica Dragić-Stipanović#Q
-Luka Dragić#Q1
+Ervina Dragman#Q
-Dino Drpić#Q
+Vlasta Dryak-Kankelj#Q
-Irina Dubnik#Q1
-Melanija Dugandžić#Q
-Petra Dugandžić#Q
-Vlatka Dulić#Q
-Irene Dumbović#Q
-Danijel Dumenčić#Q12
+Tomislav Durbešić#Q
-Veronika Durbešić#Q
-Tilla Durieux#Q
-Mićo Dušanović#Q
-Željko Duvnjak#Q
-Boris Dvornik#Q12
-Daniela Dvornik#Q
-Dino Dvornik#Q
-Dean Dvornik#Q
-Ella Dvornik#Q
-Dubravko Dujšin#Q
-Sanja Duggan#Q
-Vlatko Dulić#Q
-Alex Đaković#Q12
-Ana Đokić-Pongrašić#Q
-Jadranka Đokić#Q
-Vladimir Đorđević#Q12
-Ivan Đurčić#Q
-Branko Đurić#Q123
-Irena Đurkesac#Q
-Gordana Đurok#Q123
-Dina Ekštajn#Q
-Mila Elegović-Balić#Q
-Dorijan Elezović#Q
-Matko Elezović#Q
-Žuža Ergeny#Q12
-Mato Ergović#Q1
+Nela Eržišnik-Blažević#Q
-Ines Fančović#Q
-Željka Fattorini#Q
-Biserka Fatur#Q1
-Hrvoje Felber#Q
+Zvonimir Ferenčić#Q
-Dražen Ferenčina#Q12
-Zorka Festetić#Q
-Boris Festini#Q
-Ivo Fici#Q1
-Sanda Fideršeg#Q
-Slavica Fila#Q1
-Nevenka Filipović#Q
-Tarik Filipović#UQWkms
-Ana Firšt#Q
-Dora Fišter Toš#Q
-Lidija Florijan#Q12
-Mirko Fodor#Q
-Morana Foretić#Q
-Marko Fotez#Q
-Božidarka Frajt#Q
-Eugen Franjković#Q1
-Karin Frohlich#Q1
+Franjo Fruk#Q
-Silva Fulgosi#Q
-Mira Furlan#Q
-Nada Gaćešić-Livaković#Q
+Ljudevit Galic#Q
-Igor Galo#Q12
-Matija Garašić Zorić#Q1
-Tamara Garbajs#Q1
+Branko Gavella#Q
-Miro Gavran#Q
-Mira Gavrilović#Q
-Nikola Gec*#Q
-Marija Geml-Leskovar#Q
+Josip Genda#Q
-Ljiljana Gener#Q
-Dijana Gerić#Q
-Vladimir Gerić#Q
-Eliza Gerner-Strozzi#Q
-General Woo#Q
-Ljudevit Gerovac#Q
-Tea Gjergjizi Agejev#Q
-Branko Glad#Q1
-Emil Glad#Q
-Đurđa Glažar–Ivezić#Q
-Ratko Glavina#Q123
-Ivan Glowatzky#Q12
+Viki Glovacki#Q
-Zoran Gogić#Q*
-Davor Gobac#Q
-Deana Gobac#Q
-Toni Gojanović#Q
-Dušan Gojić#Q
-Gordana Gojković#Q
-Igor Golub#Q12
-Lana Golob#Q
-Vlasta Golub#Q12
-Mani Gotovac#Q
-Tomislav Gotovac/Antonio Lauer#Q1
-Zijad Gračić#Q1
-Petar Grašo#Q
-Branka Gregorić#Q
-Ivo Gregurević#Q
-Ksenija Gregurić#Q
-Aleksandra Grdić#Q
+Joža Gregorin#Q
-Goran Grgić#Q1
-Milan Grgić#Q
-Ivo Gregurević#Q
-Ksenija Gregurić#Q
-Stanko Gregurić#Q
-Ivo Grišnik#Q123
-Marica Grgurinović#Q
-Vladimir Grigić#Q
+Mato Grković#Q
-Miljenko Grozdanić#Q
-Duško Gruborović#Q
+Ivona Grünbaum#Q
+Saša Grünbaum#Q
-Špiro Guberina#Q
-Mate Gulin#Q1
-Anna Gurji#Q123
-Peđa Gvozdić#Q1234
-Anđelko Habazin#Q
-Vlado Habunek#Q
-Fadil Hadžić#Q
-Jelena Hadži-Manev#Q1
+Ela Hafner-Gjermanović#Q
-Igor Hajdarhodžić #Q
-Izet Hajdarhodžić#Q
-Augustin Halas#Q12
-Enver Hasić#Q12
-Mladen Hanzlovsky#Q
-Hana Hegedušić#Q1
-Vlasta Hegedušić#Q
+Ana Hercigonja#Q
-Ivan Hercigonja#Q
+Oskar Harmoš#Q
-Josip Heinz#Q
-Ivan Herceg#Q1
-Zdenka Heršak#Q
-Adela Horvat#Q
-Ivan Horvat#Q
-Ivančica Horvat#Q
-Lajos Széll Horváth#Q123
-Petra Hrašćanec Herceg#Q
-Sanja Hrenar#Q1
-Sanja Hrgetić#Q
-Zlatan Hrle#Q
-Koraljka Hrs#Q
+Gizela Huml#Q
-Enver Idrizi#Q
-Milenko Iliktarević#Q12
-Biserka Ipša#Q
-Nives Ivanković#Q
-Ilija Ivezić#Q12
-Radovan Ivšić (Todor Kovačević)
-Vladimir Jagarić#Q
-Šimun Jagarinac#Q
-Branka Jakopanec-Kolarić#Q
-Darko Janeš#Q
-Nataša Janjić#Q
-Dragan Janković#Q
-Jan Janković#Q
-Vjekoslav Janković#Q12
-Anastazija Jankovska#Q
-Zvonimir Jelačić#Q
-Ante Jelaska#Q
-Pjero Jelaska#Q
-Matko Jelavić#Q
-Zdenko Jelčić#Q1
-Ivana Jelić#Q
-Mato Jelić#Q
+Tošo Jelić#Q
-Tomislav Jelinčić#Q
-Nikolina Jelisavac#Q
-Bogdan Jerković#Q
-Vida Jerman#Q
-Vedran Ješe#Q
+Radojko Ježić#Q
-Goran Jokić#Q1
-Ivan Jončić#Q
-Asja Jovanović#Q
-Ljubica Jović#Q
-Slavica Jukić#Q
-Slavko Juraga#Q
-Franjo Jurčec - Džimi#Q
-Davor Jureško#Q12
-Ema Juričev#Q
-Filip Juričić#Q
-Luka Juričić#Q
-Pero Juričić#Q1
-Siniša Juričić#Q
-Tvrtko Jurić#Q1
+Srebrenka Jurinac#Q
-Trpimir Jurkić#Q123
-Mijo Jurišić#Q1
-Ivo Kadić#Q
-Vlado Kalember#Q
-Zorica Kalić-Petnjarić#Q123
-Jagoda Kaloper#Q
-Lidija Kanoti#Q
-Ljubomir Kapor#Q
-Vjenceslav Kapural#Q
-Edita Karađole#Q
-Zdenka Kardum#Q
-Ana Karić#Q
-Igor Karlić#Q
-Vesna Karuza#Q
-Željko Kasap#Q12
-Sonja Kastl#Q
-Jana Kašper#Q1
-Alan Katić#Q123
-Ivan Katić#Q
-Maja Katić#Q1
-Mirjana Kauzlarić#Q
-Darko Kavain#Q
-Hrvoje Kečkeš#Q12
-Mile Kekin#Q
-Zoran Kelava#Q1
-Ljubomir Kerekeš#Q
-Anka Kernic#Q
-Milica Kerošević#Q12
-Vlado Kerošević#Q12
-Jelena Kešeljević-Gavrilović#Q
-Olga Kichl#Q
-Asja Kisić#Q
-Olga Klarić#Q
-Philip Kleva#Q
-Milko Kelemen#Q
-Nada Klašterka#Q123
-Dragutin Klobučar#Q1
-Hrvoje Klobučar#Q12
-Krunoslav Klobučar#Q12
-Damir Klemenić#Q
-Vanča Kljaković#Q
-Dragan Knapić#Q
-Daria Knez#Q1
-Tanja Knezić-Draganić#Q
-Vlasta Knezović#Q
-Marin Knežević#Q
-Slavica Knežević#Q
-Marija Kobić#Q
-Nela Kočiš#Q12
-Marija Köhn#Q
-Uglješa Kojadinović#Q
-Berislav Kokot#Q
-Barbara Kolar#Q
-Dražen Kolar#Q1
-Akoš Kollar#Q123
-Irena Kolesar#Q
-Matija Koletić#Q
-Adam Končić#Q12
-Saša Kopljar#Q
-Marina Poklepović Kostelac#@1
-Božidar Koščak#Q1
-Igor Kovač#Q
-Anica Kovačević#Q1
-Ljiljana Krička Mitrović#Q12
-Krsto Krnic#Q
-Božidar Koščak
-Maja Kolundžija Zoroe#Q12
-Stipe Kostanić#Q123
-Goran Koši#Q12
-Mišo Kovač#Q
-Boris Kovačević#Q
-Sanja Kovačević#Q
-Branko Kovačić#Q
-Vlado Kvačić#Q
-Smiljka Kozomarić#Q
-Jadranka Krajina#Q1
-Jagoda Kralj-Novak#Q*1 2
-Mirko Kraljev#Q
+Greta Kraus#Q
-Aliz Krausz#Q123
+Drago Krča#Q
-Petar Krelja#Q
-Zoran Krivić#Q
-Ivana Krizmanić#Q
+Bela Krleža#Q
-Kristina Krepela#Q12
-Baro Kriletić#Q
-Krsto Krnić#Q
-Marija Krpan#Q*1 2
-Tomislav Krstanović#Q
-Nora Krstulović#Q
-Vladimir Krstulović#Q
+Zdravka Krstulović#Q
-Frano Krtić#Q
-Željko Krušlin#Q
-Vlado Kružić#Q
-Branko Kubik#Q
-Franjo Kuhar#Q
+Rudolf Kukić#Q
-Božidar Kukolja#Q
-Đorđe Kukuljica#Q1
-Luka Kunčević#Q
-Ivica Kunej#Q
-Robert Kurbaša#Q1
-Melinda Kurilj#Q
-Tanja Mikšić Kursar#Q
-Miran Kurspahić#Q1
-Petra Kurtela#Q1
-Nikša Kušelj#Q1
-Mihdat Kušljugić#Q123
+Emil Kutijaro#Q
-Branko Kuzele#Q
-Kosovka Kužat-Spaić#Q
-Ana Kvrgić#Q1
-Pero Kvrgić#Q
-Tihomir Ladišić#Q
-Frano Lasić#Q
-Nada Laslavić#Q
+Sven Lasta#Q
-Sanda Miladinov-Langerholz#Q
+Jozo Laurenčić#Q
-Dorotea Lazanin#Q
-Dragoljub Lazarov#Q
-Goran Legović#Q
-Blaženka Leib#Q
+Viktor Leljak#Q
-Károly Lencsés#Q123
-Jozo Lepetić#Q
+Zvonimir Lepetić#Q
+Tošo Lesić#Q
-Dragutin Lešnik#Q
-Otokar Levaj#Q
-Vladimir Levak#Q
-Marija Levanić#Q
-Bosnimir Ličanin#Q1 2
+Jovan Ličina#Q
-Tomislav Lipljin#Q*
-Larisa Lipovac#Q
-Dora Lipovčan#Q1
-Edita Lipovšek#Q123
-Josipa Lisac#Q
-Vinko Lisjak#Q
-Alen Liverić #Q1
-Edvin Livarić#Q1 2
-Alen Liverić#Q12
-Vitomira Lončar#Q
-Filip Lončarić#Q
-Sandra Lončarić-Tankosić#Q*12
-Tonko Lonza#Q
-Daria Lorenci#Q
-Pál Lovas#Q123
-Matija Lovrec#Q
-Biljana Lovre-Topić#Q12
-Ivan Lovriček#Q
-Marijan Lovrić#Q
+Jelica Lovrić-Vlajki#Q
-Leon Lučev#Q
-Beti Lučić#Q*1
-Mario Lukajić#Q12
-Zdenka Lukinić#Q
+Andro Lušičić#Q
-Zlatko Lukman#Q
-Josip Lulić#Q
-Danko Ljuština#Q
-Danijel Ljuboja#Q1
+Zlatko Madunić#Q
-Branko Majer#Q
-Ema Majetić#Q
+Franjo Majetić#Q
-Ana Majhenić#Q1
-Edita Majić#Q
-Marko Majstorović#Q1
-Slobodan Maksimović#Q
-Ivan Malec#Q
-Jasna Malec Utrobičić#Q
-Zoran Mamić#Q
-Goran Manić#Q1
-Ana Maras#Q1
-Mirna Maras#Q
-Slavica Maras-Mikulandra#Q
-Dejan Marcikić#Q
-Ljerka Margitić#Q
-Sonja Marđetko Kurečić#Q
-Marinko Maričić#Q123
-Boris Maričić#Q
+Veljko Maričić#Q
-Anđa Marić#Q
-Dragana Marić #Q12
-Silvio Marić#Q
-Iva Marjanović#Q
+Ivo Marjanović#Q
-Sanja Marin#Q1
-Ksenija Marinković#Q1
-Nikša Marinović#Q1
-Dragana Marković Roić#Q1
-Zdenka Marković#Q1
-Damir Markovina#Q
-Tomislav Martić#Q
+Josip "Bobi" Marotti#Q
-Sonja Marotti#Q
-Anica Martinović-Kovač#Q
-Danijela Martinović#Q
-Izabela Martinović#Q
-Jelena Martinović #Q1
-Maro Martinović#Q
-Miše Martinović#Q
-Perica Martinović#Q1
-Dragica Martinis#Q
-Zdenka Marunčić#Q
-Frano Mašković#Q123
-Tatjana Matejaš-Tajči#Q
-Stojan Matavulj#Q12
-Anita Matić #Q1
-Jadranka Matković#Q1
-Joakim Matković#Q
-Joso Matoric#Q123
-Anica Matoš#Q123
-Martin Matošević#Q
-Magda Matošić#Q
-Vanja Matujec#Q1
-Vili Matula
-Željko Mavrović#Q
-Zvonimir Maycug#Q
-Ana Mazalica#Q12
-Duško Mazalica#Q12
-Mirna Medaković#Q
-Vladimir Medar#Q
-Rene Medvešek#Q
-Sven Medvešek#Q1
-Damir Mejovšek#Q
-Ana Merlin#Q
-Andrija Mesaroš#Q123
-Davor Meštrović-Meštar#Q
-Drago Meštrović#Q
-Iva Mihalić #Q@1
-Mignon Mihaljević-Valić#Q
-Vinko Mihanović#Q
-Zoja Mihelac#Q
-Boris Miholjević#Q
-Jelena Miholjević#Q
-Žarko Mijatović#Q1
-Darija Mikulandra#Q
-Dražen Mikulić#Q12
-Miroslav Mikuljan#Q
+Đorđe "Đukica" Milaković#Q
-Dubravka Miletić#Q
+Oktavijan pl. Miletić#Q
-Siniša Miletić#Q123
-Kristijan Milić#Q
+Dragan Milivojević#Q
-Slobodan Milovanović#Q
-Sergio Mimica-Gezzan#Q
-Vatroslav Mimica#Q
-Helena Minić#Q12
-Boris Mirković#Q123
-Igor Mirković#Q
-Mario Mirković#Q
-Vlasta Miškulin-Balen#Q
-Drago Mitrović#Q
-Milan Mitrović#Q
-Željko Mitrović#Q12
-Davor Mladinov#Q
-Josip Mlakić#Q
-Vedran Mlikota#Q
-Mario Mlinarić#Q
-Luka Modrić#Q
-Duško Modrinić#Q1
-Sreten Mokrović#Q
-Pavica Mravunac-Strgašek#Q
-Ivo Mrčela#Q
-Borislav Mrkšić#Q
-Radoslava Mrkšić#Q12
-Maksim Mrvica#Q
-Jure Mrnđe#Q
-Zora Mučić#Q
-Berislav Mudnić#Q
-Tahir Mujičić#Q
-Damir Munitić#Q
-Tomislav Mužek#Q
-Zoran Mužić#Q
-Mustafa Nadarević#Q
-Béla Kéri Nagy#Q123
-Antun Nalis#Q
-Jugoslav Nalis#Q
-Aleksanda Naumov#Q1
-Bojan Navojec#Q1
-Goran Navojec#Q
-Maja Nekić#Q1
-Nered#Q
-Minja Nikolić#Q
-Nikita#Q
-Katarina Nikolić-Romanić#Q
-Radomir Nikolić#Q12
-Suzana Nikolić#Q1
-Verica Nikolić#Q12
-Barbara Nola#Q
-Filip Nola#Q
-Lukas Nola#Q
-Marijana Nola#Q
-Blanka Novak-Sidor#Q
-Duje Novaković#Q
-Boris Novković#Q
-Krešimir Novković-Krash#Q
-Đorđe Novković#Q
-Martina Novosel-Todorić#Q
-Nikola Novosel#Q
-Tamara Nübl#Q123
+Hinko Nučić#Q
-Vladimir Obleščuk#Q
-Zoja Odak#Q
-Miljenko Ognjenović#Q12
-Jasna Odorčić#Q1 2
-Mile Ognjenović#Q
-Ecija Ojdanić#Q
-Bojana Ordinačev #Q12
-Nermin Omić#Q12
-Mia Oremović#Q1
-Božidar Orešković#Q
-Želimir Orešković#Q
-Damir Orlić#Q12
+Milan Orlović#Q
+Vera Orlović#Q
-Peter Oschanitzky#Q12
-Ramira Osmanović#Q12
-Jura Ozmec#Q
-Krešimir Ožanić#Q
-Zlatko Ožbolt#Q12
-Galliano Pahor#Q12
+Ivica Pajer#Q
+Ivo Pajić#Q
-Ksenija Pajić#Q1
-Olga Pakalović#Q
-Adnan Palangić#Q12
-Angel Palašev#Q
-Danka Paljetak#Q
-Jasna Palić-Picukarić#Q1
-Davor Panić#Q12
-Vlatko Panić#Q
-Leona Paraminski#Q*
-Suzana Pardačar#Q
-Svetlana Patafta#Q1
-Neda Pataki#Q
-Mijo Pavelko#Q12
-Tomislav Pavković#Q
-Boris Pavlenić#Q
-Niko Pavlović#Q
-Zdravko Pečar#Q
-Tatjana Pečarić#Q
-Predrag Petrović#Q1
-Gordan Penava Pišta#Q
-Mira Perić – Kraljik#Q12
-Jelena Perčin#Q12
-Stjepan Perić#Q1
-Nadežda Perišić-Nola#@
-Slobodan Perišić#Q12
-Tajna Peršić#Q1
-Marko Perković-Thompson#Q
-Julije Perlaki#Q
+Eduard Peročević#Q
-Luka Peroš#Q1
-Željko Pervan#Q
-Ana Pešt#Q
+Ivona Petri#Q
-Maja Petrin*123
-Damir Petričević#Q
-David Petrović#Q1
-Predrag Petrović#Q123
-Luka Petrušić#Q
-Gordan Pičuljan#Q123
-Mirjana Pičuljan#Q
-Hermina Pipinić-Verikios#Q
+Stjepan Pisek#Q
-Nikolina Pišek#Q
-Olga Pivac#Q1
-Robert Plemić#Q*1 2
-Sanja Plepelić#Q
-Branko Pleša#Q1
-Milan Pleština#Q
-Darko Plovanić#Q12
-Ivica Plovanić#Q
-Ivo Pogorelić#Q
+Vika Podgorska#Q
-Vlatka Pokos #Q
-Marina Poklepović-Kostelac#Q123
-Zoran Pokupec#Q123
+Tihomir Polanec#Q
-Dora Polić#Q1
-Lena Politeo#Q
-Paola Poljak#Q
-Daniel Popović#Q
-Janko Popović Volarić#Q1
+Nikolaj Kolja Popović#Q
-Siniša Popović#Q123
-Danilo Popržen#Q
-Kristijan Potočki#Q*
-Žarko Potočnjak#Q
-Đurđa Požar#Q
-Ljerka Boroša Prekratić#Q1
-Marinko Prga#Q*1
-Zoran Pribičević#Q
-Alma Prica#Q
-Ksenija Prohaska#Q12
-Miljenko Prohaska#Q
-Matija Prskalo#Q
-Vesna Pšeničnik-Njirić#Q1
-Vladimir Pšeničnik-Njirić#Q1
-Ivica Pucar#Q
-Vladimir Puhalo#Q
-Jozo Puljizević#Q
-Nada Putar-Gold#Q
-Mario Rade#Q12
-Danijel Radečić#Q1
-Žarko Radić#Q
-Marijan Radmilović#Q
-Dino Radojević#Q
-Aki Rahimovski#Q
-Zorko Rajčić#Q123
-Željka Rajner#Q
-Dunja Rajter#Q1
-Janko Rakuša#Q
-Vojmil Rabadan#Q
-Vanessa Radman #Q1
-Anđela Ramljak#Q*
-Vlasta Ramljak#Q
-Đorđe Rapajić#Q
-Robert Raponja#Q
-Mladen Raukar#Q1
-Urša Raukar#Q1
-Vesna Ravenšćak
#Q
-Stjepan Reder#Q*
-Braco Reiss#Q
-Mate Relja#Q
-Milan Remar#Q
-Mirjana Remlinger#Q
-Lya Rho-Barbieri#Q
-Filip Riđički#Q123
+Ivo Robić#Q
-Barbara Rocco#Q*1
-Nada Rocco#Q1
-Đuro Rogina#Q1
-Mirjana Rogina#Q
+Zvonimir Rogoz#Q
-Igor Rogulja#Q
-Ivan Rogulja#Q
-Đuro Roić#Q1
-Ivana Roščić#Q1
-Neva Rošić#Q
-Goran Rotim#Q
-Vicko Ruić#Q
-Ante Rumora#Q1
-Darko Rundek#Q
-Zdenko Runjić#Q
-Vanja Rupena#Q
-Mile Rupčić##12
-Rakan Rushaidat#Q12
+Joza Rutić#Q
-Radovan Ruždjak#Q1
+Vladimir Ruždjak#Q
+Marija Ružička-Strozzi#Q
-Siniša Ružić#Q12
-Nina Sablich#Q
-Péter Szabó#Q123
-Pavao Sačer#Q
-Martin Sagner#Q
-Sabina Salamon#Q12
-Petra Sanader#Q
-Renata Sandifer#Q
-Ana Sasso#Q
+Mia Sasso-Berčić#Q
-Ljubiša Savanović#Q123
-Žarko Savić#Q123
-Nereo Scaglia#Q
-Anita Schmidt#Q123
-Mario Sedmak#Q
+Ivo Serdar#Q
+Igor Serdar#Q1
-Dubravko Sidor#Q
-Predrag Sikimić#Q12
-Andrea Simon#Q123
-Rachard Simonelli#Q
-Mirjana Sinožić#Q*12
-Zvonko Skelnar – Boca#Q
-Krunoslav Kićo Slabinac#Q
-Lucio Slama#Q1
-Snježana Slavić#Q12
-Gordana Slivka#Q*1
-Božidar Smiljanić#Q12
-Branko Smiljanić#Q12
-Radmila Smiljanić#Q12
-Tanja Smoje#Q12
-Zdravko Smojver#Q
+Semka Sokolović-Bertok1#Q
-Marko Soljačić#Q
-Anđelko Somborski#Q1
-Matilda Sorić#Q1
-Srđan Sorić#Q
-Tedy Sotošek#Q
-Kosta Spaić#Q
-Aleksandra Spasojević#Q12
-Vesna Spinčić Prelog#Q
-Radoslav Spitzmuller#Q
-Darko Srića#Q
-Višnja Stahuljak#Q
-Lucija Stamać#Q12
-Anja Stanić#Q12
-Silvana Stanić#Q12
-Antonija Stanišić #Q1
-Ante Starčević#Q
-Nera Stipičević#Q
-Dragica Pregarc-Stiplošek#Q
-Ana Stanojević#Q12
-Jovan Stefanović#Q
-Jadranka Stilin-Mihajlović#Q
-Vesna Stilinović#Q
-Đani Stipančev#Q
-Nevenka Stipančić-Kvrgić#Q
-Ranko Stojić#Q1
-Aleksandar Stojković#Q12
-Tomislav Stojković#Q
-Mirna Stopić#Q
-Ivan Stošić#Q
-Darko Srića#Q
-Branka Strmac#Q
-Vesna Stilinović#Q12
-Tito Strozzi#Q
-Antonija Stupar#Q
-Nada Subotić#Q1
-Sanja Sumrak#Q
-Branko Supek#Q
-Božo Sušec#Q
-Vera Svoboda#Q
-Boris Svrtan#Q12
-Damir Šaban#Q1
-Helena Šaban-Fodor#Q
-Nevenka Šajin-Stefanović#Q
-Tímea Šakan#Q123
-Alen Šalinović #Q1
-Petar Šarčević#Q
-Andrea Šarić#Q
-Doris Šarić Kukuljica#Q
-Krunoslav Šarić#Q
-Lana Šarić#Q
-Miroslav Šarić#Q
-Marko Šarlija#Q
-Sonja Šarunić#Q
-Boris Šavija#Q12
-Joža Šeb#Q
-Ivan Đani Šegina#Q
-Sonja Šagovac#Q
-Miro Šegrt#Q
-Borivoj Šembera#Q
-Slobodan Šembera#Q
-Danilo Šerbedžija#Q
-Lucija Šerbedžija#Q
-Rade Šerbedžija#Q
-Renata Šeringer#Q
-Mladen Šerment#Q
-Slavko Šestak#Q12
-Sven Šestak#Q1
-Tony Šestan#Q1
-Željko Šestić#Q
-Rada Šešić#Q
-Ana Šetka#Q1
-Ivica Šimić#Q
-Srđana Šimunović#Q
-Dražen Šivak#Q
-Jana Šivak#Q
-Marija Škaričić#Q1
-Đurđa Škavić#Q
-Mladen Škiljan#Q
-Dijana Škondrić#Q12
-Miroslav Škoro#Q
-Nada Škrinjar#Q
-Slobodan Šnajder#Q
-Tatjana Šojić#Q123
-Antonija Šola#Q
-Anja Šovagović-Despot #Q
-Fabijan Šovagović#Q1
-Filip Šovagović#Q123
-Slaven Špišić#Q
+Branko Špoljar#Q
-Vinko Štefanac#Q12
-Vlado Štefančić#Q
-Nikša Štefanini#Q
-Almira Štifanić#Q1
-Anđelko Štimac#Q
-Ljiljana Štokalo#Q
-Tomislav Štriga#Q
-Milan Štrljić#Q
-Hrvoje Štrok#Q
+Ivo Šubić#Q
-Jozo Šuker#Q*
-Đurđica Šuprna#Q
-Ivan Braco Šuprna#Q
-Mladena Šuprna#Q
-Iva Šulentić#Q
-Mirko Švec#Q
-Radojka Šverko#Q
-Hrvoje Švob#Q
-Marija Tadić#Q1
-Ana Takač#Q
-Tomislav Tanhofer#Q
-Aldo Tardozzi#Q
-Kruna Tarle#Q123
-Jasmin Telalović #Q1
-Leopoldina Tepeš#Q
-Tomislav Terzić#Q*
-Boris Tešija#Q
-Petra Težak#Q
-Vladimir Tintor*
-Danica Todorović#Q12
-Uršula Tolj#Q
-Zvjezdana Tomašević-Josifov#Q1
-Berislav Tomičić#Q12
-Anica Tomić#Q
-Ante Tomić#Q
-Nenad Tomić#Q123
+Ivan Tomljenović-Ico#Q
-Vesna Tominac Matačić#Q
-Marko Torjanac#Q
-Zvonimir Torjanac#Q
-Zdenka Trach#Q
-Zdenka Trajer-Šestak#Q
-Stjepan Tretinjak#Q
-Vanja Timer#Q
-Danijela Trbović#Q
-Jolanda Tudor#Q
-Vatroslav Tudor#Q1
-Mirsad Tuka#Q
-Drago Turina#Q
-Ivan Turina#Q
-Sasha Turjak#Q
-Zlatko Turkalj-Turki#Q
-Tanja Tušek#Q
-Mladen Tutovac#Q12
-Siniša Udovičić#Q12
-Kristijan Ugrina-Kiki#Q
-Drago Utješanović#Q
-Đuro Utješanović#Q
-Branko Uvodić#Q
-Duško Valentić#Q123
-Mario Valentić#Q
-Paola Valić#Q
-Mladen Vasary#Q
+Nina Vavra#Q
-Adam Vedernjak#Q
-Sanja Vejnović#Q12
-Dunja Vejzović#Q
-Jelena Veljača#Q
-Kostadinka Velkovska#Q
-Ante Vican*#QWFhrFyu
-Zlatko Vicić#Q1
-Barbara Vicković#Q
-Slaven Vidaković#Q123
-Nevenka Videk#Q
-Draško Vidović#Q1
-Ivica Vidović#Q
-Luka Vidović#Q
-Marica Vidušić#Q1
-Dijana Vidušin#Q1
-Miljenko Vikić#Q
-Ana Vilenica#Q1
-Greta Vinković#Q
-Božidar Violić#Q
-Nina Violić#Q
-Goran Višnjić#Q
-Romina Vitasović#Q
-Ivan Goran Vitez#QFhr
-Zlatko Vitez*#QH
-Helga Vlahović#Q
-Dora Vodanović#Q
-Božica Vodeničar#Q
-Branko Vodeničar#Q
-Marina Vodeničar#Q1
-Goran Vrbanić#Q1
-Antun Vrbenski#Q12
-Biserka Vrbenski#Q12
-Dragutin Vrbenski#Q
-Ivan Vrbenski#Q
-Pero Vrca#Q
-Antun Vrdoljak#Q
-Dražen Vrdoljak
-Vjekoslav Vrdoljak#Q
-Maja Vučić#Q
-Radovan Vučković#Q
-Višnja Vugljenović-Zgaga#Q
-Alka Vuica#Q
-Vanda Vujanić - Šušnjar#Q1
-Tomislav Vujić#Q
-Aljoša Vučković#Q
-Doris Vučković#Q
-Nenad Vukelić#Q12
-Dara Vukić#Q
-Snježana Vukmirović#Q
-Vice Vukov#Q
-Karmela Vukov Colić#Q
-Jelena Vukmirica#Q1
-Željko Vukmirica#Q1
-Luka Vukšić#Q
-Mladen Vulić#Q
-Ines Wurth#Q12@
-Ivica Zadro#Q1
-Dario Zahora#Q
-Tomislav Zajec#Q
-Hrvoje Zalar#Q1
-Živko Zalar#Q
-Maja Zaninović#Q
-Ljubomir Zečević#Q1
-Mirta Zečević#Q
-Zvonko Zečević#Q12
-Sunčana Zelenika Konjević#Q12
-Dominik Zen#Q
-Draško Zidar#Q12
-Ivan Zidar#Q
+Krešimir Zidarić#Q
-Ranko Zidarić#Q
-Vera Zima#Q123
-Pier Luigi Zollo#Q
-Gabor Zoltan#Q
-Zvonimir Zoričić#Q
-Dejan Zorić#Q12
-Ilija Zovko#Q12
-Josip Zovko#Q12
-Slađana Zrnić#Q12
-Katja Zubčić#Q
-Zlatan Zuhrić-Zuhra#Q1
-Vjera Žagar-Nardelli#Q
-Erika Žarac#Q123
-Dražen Žarković #Q
-Bogdan Žižić #Q
-Tomislav Žižić-Vimenka#Q
-Davor Žmegač#Q
-Mira Župan#Q