Marketing
Željko Mavrović, boksač
OSNOVNI PODACI
ime: Željko
prezime: Mavrović
aka:Željko Mavrović-Šaka sa Srednjaka ili Irokez
spol: muško
datum rođenja: 17.02.1969 u Zagrebu
zanimanje: boksač
trenutno prebivalište: Zagreb
supruga: Jelenu Balabanić astrologinja(1972)
kćerka: Arijana Mavrović (29.04.2003 u 8:16AM Zagreb)
punac: Šime Balabanić
sogorica: Jasna Balabanić
Gloria 2004., travanj, broj: 482
Gloria 2003., svibanj, broj: 435
Gloria 2000., prosinac, broj: 311
boxrec.com
Biografija: Željko Mavrović, boksač. Kao amater clan BK Metalac (Zagreb), BK Lokomotiva (Zagreb) i BK Rijeka. Kao reprezentativac nastupio na OI 1988 i 1992; profesionalni prvak Europe u teskoj kategoriji 1995.
Željko Mavrović (Zagreb, 17. veljače 1969. -), hrvatski boksač
Boksački prvak Europe tri godine za redom (od 1995. do 1997.), s čak sedam uspješnih obrana naslova, potvrdio je to i sjajnom borbom sa slavnim Lennoxom Lewisom 1998. u legendarnoj borbi za svjetski naslov u teškoj kategoriji, u kojoj su prethodni uspjesi Lennoxa Lewisa prevagnuli pri bodovanju borbe, kojom je naslov dodijeljen Lewisu. Zlatna rukavica kao najveći trofej u povijesti hrvatskog boksa, dva naslova hrvatskog sportaša godine, sve su to samo neke od uspomena na doista veliku karijeru jednog od najvećih sportaša koje je Hrvatska imala.
S jednakim entuzijazmom "Šaka sa Srednjaka", ili kasnije "Irokez", danas je predan biznisu. Nije uložio teško stečeni kapital u kafić, restoran ili nešto slično, ostao je i u poslu dosljedan svojim principima, stilu života, ekološkoj osviještenosti. U Sloboštini kod Požege razvio je, odnosno i dalje svakodnevno razvija "Eko-centar Mavrović", u kojem proizvodi ekološku, dakle potpuno prirodnu i zdravu hranu.
Dobavljeno izwikipedia.org
novi-varazdinec.hrŽeljko Mavrović, nekad vrhunski boksač, a danas jednako kvalitetno i intenzivno predan proizvodnji ekološke zdrave hrane
Ekološka poljoprivreda je način života
Objavljeno 5. studenog / 26. broj
Meni je najvažnije puno zadovoljstvo, emotivna stabilnost, sreća što uopće imam snagu i sposobnost da živim i radim. Jer kad sve to imate, onda i financijska sigurnost dolazi sama po sebi. Ako čovjek nije lijenčina nego voli i želi raditi, može živjeti dobro na bilo kojem dijelu planete
Za uspjeh je, kažu, najvažnije imati viziju, pod drugo dolazi snaga volje, upornost i želja da se dođe do cilja. Željko Mavrović definitivno to sve ima; potvrdio je to kao boksački prvak Europe tri godine za redom (od 1995. do 1997.), sa čak sedam uspješnih obrana naslova, potvrdio je to i sjajnim otporom velikom Lennoxu Lewisu 1998. u legendarnoj borbi za svjetski naslov u teškoj kategoriji. Zlatna rukavica kao najveći trofej u povijesti hrvatskog boksa, dva naslova hrvatskog sportaša godine, sve su to samo neke od uspomena na doista veliku karijeru jednog od najvećih sportaša koje je Hrvatska imala.
S jednakim entuzijazmom "Šaka sa Srednjaka", ili kasnije "Irokez", danas je predan biznisu. Nije uložio teško stečeni kapital u kafić, restoran ili nešto slično, ostao je i u poslu dosljedan svojim principima, stilu života, ekološkoj osviještenosti. U Sloboštini kod Požege razvio je, odnosno i dalje svakodnevno razvija "Eko-centar Mavrović", u kojem proizvodi ekološku, dakle potpuno prirodnu i zdravu hranu.
- Jednostavni su razlozi zašto sam krenuo u ovo. Prvi i osnovni je da me taj posao ispunjava, čini sretnim. Nisam počinjao biznis da bih se nečim bavio, pa mi je svejedno da li je to neki jeftini ugostiteljski objekt ili nešto drugo. Želio sam, odnosno želim skrenuti pozornost na važnost ovoga čime se bavim. U Hrvatskoj je, vjerovali ili ne, svega 3 do 3,5 promila zemlje obrađeno ekološki, a imamo perspektivu kao malo koja zemlja u Europi, pa i svijetu. Zemlju treba vratiti čovjeku, čovjeka zemlji. Europa se želi riješiti teške industrije, vapi za nečim što mi imamo, stoga sami odlučujemo u kojem ćemo se smjeru razvijati. A naša je prilika sad, jer danas je u Hrvatskoj cijena hektara zemlje dvije do četiri tisuće eura, u ostatku Europe je 50 do 100 tisuća. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju to će se polako izjednačavati – upozorava Željko Mavrović.
Što je zapravo ekološka proizvodnja? U čemu je razlika u odnosu na Ťobičnuť poljoprivredu?
- Osnovna razlika je što je sve zdravo i prirodno. Nema umjetnog gnojiva, jer nema ni potrebe. Priroda je u stanju sama proizvesti sve što treba, čovjek joj samo treba malo pomoći, a ne odmoći što je danas praksa. Primjerice, za 1 centimetar humusa, dakle prirodnog gnojiva, potreban je proces koji traje i do milijun godina, no, vjerovali ili ne, s pravim pristupom i određenim aktivnostima, čovjek može te kemijske i fiziološke procese ubrzati toliko da taj period skrati na čak godinu dana! Zemlja je kao živi ljudski organizam, ako joj date zdravu hranu, vratit će vam višestruko.
Sve je to lijepo i krasno, no koliko je zapravo isplativo baviti se ovim poslom?
- Što znači isplativo? Većina ljudi vjerojatno isplativost drugačije doživljava nego ja; podvuku crtu i vide koliko im je novca ostalo. A isplativost je teško mjeriti, za mene je to svakodnevno zadovoljstvo, emotivna stabilnost, sreća što uopće imam snagu i sposobnost da živim i radim. Kad sve to imate, onda i financijska sigurnost dolazi sama po sebi. Ako čovjek nije u grču, ako nije lijenčina nego voli i želi raditi, može živjeti dobro na bilo kojem dijelu planete, pa čak i tamo gdje se govori o gladi. Jer čovjek je kreativno biće i svojom mišlju i djelima može izvući jako puno lijepih stvari, stvoriti isplativost o kojoj vi pričate.
Otkrio je Mavrović u potpunosti motive koji ga tjeraju, a koji su tako različiti od današnje svakodnevice.
- Van je sustav vrijednosti i mogućnost izbora. Ja se na ovom imanju sjajno osjećam, količina energije koju tu imam toliko je dobra i jaka, to u svojem Zagrebu nikako ne mogu naći. Ja ne razumijem mlade ljude koji godinama žive u Zagrebu ili nekom drugom velikom gradu s 2000 ili 2700 kuna plaće. I podstanari su, a njihovi roditelji, recimo, imaju tu pet, šest ili deset jutara zemlje. U čemu je "caka"? U kino ili kazalište mogu subotom i odavde za dva sata!
I u globalu, kritički se osvrnuo na svijet danas.
- Ljudi su, u cijelom tom tehnološkom metežu, zaboravili živjeti, pojednostavnili su si život, ubrzali ga. No ulijenili su se u najvažnijem segmentu, tamo gdje rade na sebi, gdje treba naučiti nešto novo, ući u rizik, napraviti i doživjeti promjenu. Uh, teško je to, misle; teško je maknuti se iz jedne firme u drugu, promijeniti mjesto stanovanja. Uglavnom su u panici: što ću, kako ću ja to? I ovo što ja radim je zahtjevno, ali kada čovjek nešto odluči, čvrsto, kad je siguran da je baš to ono što želi, ma nema te stvari koja će ga zaustaviti. Svijet je odmah ljepši, drugačiji. Ali za to treba angažman. Netko možda radi u firmi osam sati, pa bježi i skriva se da što manje radi, da prođe radno vrijeme, a da šef bude zadovoljan. Ja to nisam nikad mogao, stalno me nešto tjeralo na dinamičnost, na angažman. Takav odnos mi je donio sve što imam u životu.
Za ovo što vi danas imate ipak je trebao i veliki početni kapital. Novac koji većina mladih u Hrvatskoj nema.
- Točno je da je pomoć financijskih institucija ključna, da sam ja imao tu prednost da mogu krenuti sam. Točno je da je i birokracija kod nas grozna stvar, ja sam pune četiri godine izgubio na svim potrebnim papirima, dozvolama, iako sam i tu, kao medijski eksponirana ličnost, bio u prednosti, praktički imao već izgrađen "brand". No baš zbog svega toga ja nudim priliku, priliku da se mladi od 25 do 30 godina, koji u poljoprivredi vide način života i svoj put, priključe nama. Naš centar danas ima oko 300 ha obradive površine i mnogi me pitaju hoću li se širiti. Ne vidim sreću i zadovoljstvo u "još i još", ali da pomognem drugima da stvore još 15 ili 20 ovakvih gospodarstava, da se "priča" proširi neovisno bio Željko Mavrović tu ili ne, to me ispunjava, u tome vidim izazov.
Koliko je sve to teško?
- Relativno je to. Bilo je naporno od početka, nije da nije, ali kad dođu prvi rezultati, prvi plodovi rada, kad vidim osmijeh na licima svojih suradnika, tu mi sreću nitko i ništa ne može nadoknaditi. Evo, u suradnji sa ZABA-om je nastao i Edukacijski centar, želimo stvoriti bar još 10 ili 15 ozbiljnih eko-poljoprivrednika, koji će obrađivati ekološki, dakle potpuno prirodno i zdravo, još 1500 ili 2000 ha zemlje. Ovogodišnja žetva trebala bi biti oko 300 tona, svaka sljedeća trebala bi biti dodatni plus, što znači i niže cijene naših proizvoda i do 40 posto, a svi zajedno možemo i puno, puno više. Upravo u tome je mjerilo mojeg uspjeha, u zajedničkom zadovoljstvu i sreću, kako poslovnoj tako i životnoj – zaključio je čovjek koji, otkad zna za sebe, ima striktno postavljene ciljeve, no koji, što je još važnije, zna i kako ih ostvariti.
Post je objavljen 09.07.2006. u 03:52 sati.