Marketing
Drago Britvić, pjesnik i novinar
OSNOVNI PODACI
ime: Drago
prezime: Britvić
spol: muško
datum rođenja: 06.07.1935 u Pitomači
datum smrti: 25.12.2005 u Zagrebu
zanimanje: pjesnik
26. prosinca - Drago Britvić, jedan od najplodnijih hrvatskih tekstopisaca zabavne glazbe i šansona, umro je jučer poslijepodne u Zagrebu, nakon duge i teške bolesti.
Britvić je bio pjesnik i novinar. Rodio se u Pitomači 6. srpnja 1935. godine, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je na Radio Zagrebu i kao urednik na Hrvatskoj televiziji. Osnovao je 1966. Festival kajkavske popevke u Krapini i bio njegov dugogodišnji direktor. Dobio je mnogobrojna festivalska priznanja te je aktivno djelovao u mnogim glazbenim udrugama. Poznat je kao autor tekstova velikog broja uspješnih pjesmama i šansona, među kojima se ističu "Mirno teku rijeke", "Potraži me u predgrađu", "Kockar", "Milioner", "Proplakat će zora", "Pod starim krovovima" i dr.
Drago Britvić
(1935.-2005.)
Ime Drage Britvića u hrvatskoj će zabavnoj glazbi ostati zabilježeno kao pojam autora teksta i pjesnika koji je sudbinu svojih stihova u književnim časopisima ili ukoričenim zbirkama poezije pretpostavio suživotu s notama najistaknutijih skladatelja. Prema riječima kritičara Branimira Donata: "usudio se upustiti u pjesničku pustolovinu negdje tamo na rubu trivijalnog, običnog, pa čak i potrošenog, u predjelima gdje započinju umjetni vrtovi sentimentalnosti...". Prepoznatljive tematske cjeline Britvićeva "primijenjenog" pjesništva – ljubavni, kajkavski i rodoljubni stihovi te pjesme o Zagrebu – podjednako su lako komunicirale s generacijama slušatelja u regionalnim idiomima (Festival kajkavske popijevke u Krapini koji je utemeljio 1966., Splitski festival zabavne glazbe) i urbanim žanrovima zabavne pjesme, šansone i balade.
Britvićev koautorski doprinos toliko je skladna sastavnica u opusima predstavnika zagrebačke škole šansone poput Zvonka Špišića ("Bicikl", "Kockar", "Milioner", "Trešnjevačka balada"...) i Hrvoja Hegedušića ("Nedjelje u predgrađima", "Ponekad mislim", "Razgovara zemlja stara"...) koji su sami interpretirali svoje skladbe, da ih gotovo čini kantautorima. Tekstovi Drage Britvića prirodno su se udomili u glazbi skladatelja međusobno različitih rukopisa - Arsena Dedića ("Vrtovi malih kuća", "Kuća za ptice", "Mala iz III b", "Podragaš lasi"...), Zdenka Runjića ("Potraži me u predgrađu", "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim", "Ne žuri, djevojčice"), Đele Jusića ("Pusti da ti leut svira", "Kad zazvone dubrovačka zvona“"), Alfija Kabilja ("Svijet je velik", "Tvoja zemlja", mjuzikl "Tko pjeva zlo ne misli"), Alfonsa Vučera ("Oči", "Pismo") ili Siniše Leopolda ("Božić bili", "Svirci moji").
U suradnji s primjerenim autorom glazbe Stjepanom Mihaljincem, dugogodišnjim kolegom urednikom s Radiotelevizije Zagreb, Drago Britvić dao je pečat nizu velikih hitova ("Proplakat će zora", "Noćas ćemo zemlji k'o materi reći", "Odvest ću te na vjenčanje"...), ali i bezvremenskoj zagrebačkoj gornjogradskoj popijevki "Zadnji fijaker". Njegov potpis nalazi se na mnogim klasičnim skladbama iz pjesmarice hrvatske popularne glazbe: "Mirno teku rijeke" (Miroslav Biro), "Golubovi" (Branko Mihaljević), "Zbog jedne davne melodije" (Miljenko Prohaska), "Igra života" (Drago Diklić), "Ti si moja obala", "Tvojih pola sata" (Stipica Kalogjera), "Zvona moga grada" (Zvonko Špišić), "Zabruje tako pjesme znane" (Nikica Kalogjera), "Umiru stare kavane" (Julije Njikoš) i "Maslina je neobrana" (Duško Šarac), a molitva Drage Britvića i Đanija Maršana "Bože, čuvaj Hrvatsku" esencijalno je utjelovljenje domoljubnog osjećaja.
Usprkos golemoj produktivnosti koja se ogleda u još stotinama njegovih uglazbljenih tekstova, Drago Britvić nije bio puki profesionalac stiha i kovač rima po narudžbi glazbene industrije. Baš obratno, njezinu zahuktalom tempu, kojega su banalnost i problematični standardi otpjevane riječi neizbježna popratna pojava, parirao je lirskim nadahnućima u sjeni festivalskih pozornica i pompoznosti spektakla koja su dijelom objavljena u knjizi "Bože čuvaj Hrvatsku".
Drago Britvić cijeli je radni vijek proveo na Hrvatskom radiju, odnosno Radio Zagrebu kao urednik redakcije i popularnih emisija "Lice s fotografije", "Pod starim i novim krovovima", "Ulice i trgovi" …Bio je jedan od osnivača 2. programa Radio Zagreba te pokretača zagrebačke škole šansone i Festivala kajkavskih popevki. Najnagrađivaniji je autor stihova na glazbenim festivalima.
Britvić je bio pjesnik i novinar. Rodio se u Pitomači 6. srpnja 1935. godine, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je na Radio Zagrebu i kao urednik na Hrvatskoj televiziji. Osnovao je 1966. Festival kajkavske popevke u Krapini i bio njegov dugogodišnji direktor. Dobio je mnogobrojna festivalska priznanja te je aktivno djelovao u mnogim glazbenim udrugama. Poznat je kao autor tekstova velikog broja uspješnih pjesmama i šansona, među kojima se ističu "Mirno teku rijeke", "Potraži me u predgrađu", "Kockar", "Milioner", "Proplakat će zora", "Pod starim krovovima" i dr.
Drago Britvić
(1935.-2005.)
Ime Drage Britvića u hrvatskoj će zabavnoj glazbi ostati zabilježeno kao pojam autora teksta i pjesnika koji je sudbinu svojih stihova u književnim časopisima ili ukoričenim zbirkama poezije pretpostavio suživotu s notama najistaknutijih skladatelja. Prema riječima kritičara Branimira Donata: "usudio se upustiti u pjesničku pustolovinu negdje tamo na rubu trivijalnog, običnog, pa čak i potrošenog, u predjelima gdje započinju umjetni vrtovi sentimentalnosti...". Prepoznatljive tematske cjeline Britvićeva "primijenjenog" pjesništva – ljubavni, kajkavski i rodoljubni stihovi te pjesme o Zagrebu – podjednako su lako komunicirale s generacijama slušatelja u regionalnim idiomima (Festival kajkavske popijevke u Krapini koji je utemeljio 1966., Splitski festival zabavne glazbe) i urbanim žanrovima zabavne pjesme, šansone i balade.
Britvićev koautorski doprinos toliko je skladna sastavnica u opusima predstavnika zagrebačke škole šansone poput Zvonka Špišića ("Bicikl", "Kockar", "Milioner", "Trešnjevačka balada"...) i Hrvoja Hegedušića ("Nedjelje u predgrađima", "Ponekad mislim", "Razgovara zemlja stara"...) koji su sami interpretirali svoje skladbe, da ih gotovo čini kantautorima. Tekstovi Drage Britvića prirodno su se udomili u glazbi skladatelja međusobno različitih rukopisa - Arsena Dedića ("Vrtovi malih kuća", "Kuća za ptice", "Mala iz III b", "Podragaš lasi"...), Zdenka Runjića ("Potraži me u predgrađu", "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim", "Ne žuri, djevojčice"), Đele Jusića ("Pusti da ti leut svira", "Kad zazvone dubrovačka zvona“"), Alfija Kabilja ("Svijet je velik", "Tvoja zemlja", mjuzikl "Tko pjeva zlo ne misli"), Alfonsa Vučera ("Oči", "Pismo") ili Siniše Leopolda ("Božić bili", "Svirci moji").
U suradnji s primjerenim autorom glazbe Stjepanom Mihaljincem, dugogodišnjim kolegom urednikom s Radiotelevizije Zagreb, Drago Britvić dao je pečat nizu velikih hitova ("Proplakat će zora", "Noćas ćemo zemlji k'o materi reći", "Odvest ću te na vjenčanje"...), ali i bezvremenskoj zagrebačkoj gornjogradskoj popijevki "Zadnji fijaker". Njegov potpis nalazi se na mnogim klasičnim skladbama iz pjesmarice hrvatske popularne glazbe: "Mirno teku rijeke" (Miroslav Biro), "Golubovi" (Branko Mihaljević), "Zbog jedne davne melodije" (Miljenko Prohaska), "Igra života" (Drago Diklić), "Ti si moja obala", "Tvojih pola sata" (Stipica Kalogjera), "Zvona moga grada" (Zvonko Špišić), "Zabruje tako pjesme znane" (Nikica Kalogjera), "Umiru stare kavane" (Julije Njikoš) i "Maslina je neobrana" (Duško Šarac), a molitva Drage Britvića i Đanija Maršana "Bože, čuvaj Hrvatsku" esencijalno je utjelovljenje domoljubnog osjećaja.
Usprkos golemoj produktivnosti koja se ogleda u još stotinama njegovih uglazbljenih tekstova, Drago Britvić nije bio puki profesionalac stiha i kovač rima po narudžbi glazbene industrije. Baš obratno, njezinu zahuktalom tempu, kojega su banalnost i problematični standardi otpjevane riječi neizbježna popratna pojava, parirao je lirskim nadahnućima u sjeni festivalskih pozornica i pompoznosti spektakla koja su dijelom objavljena u knjizi "Bože čuvaj Hrvatsku".
Drago Britvić cijeli je radni vijek proveo na Hrvatskom radiju, odnosno Radio Zagrebu kao urednik redakcije i popularnih emisija "Lice s fotografije", "Pod starim i novim krovovima", "Ulice i trgovi" …Bio je jedan od osnivača 2. programa Radio Zagreba te pokretača zagrebačke škole šansone i Festivala kajkavskih popevki. Najnagrađivaniji je autor stihova na glazbenim festivalima.
Točno na Božić, 25. prosinca 2005. godine, nakon duge i teške bolesti u 71. godini umro je u Zagrebu Drago Britvić, tekstopisac i pjesnik. Jedan od najplodnijih stvaratelja zabavne glazbe i šansona rođen je u Pitomači 6. srpnja 1935. godine, a diplomirao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Radio je na Radio Zagrebu i kao urednik na Hrvatskoj televiziji. Drago Britvić je 1966. godine osnovao Festival kajkavske popevke u Krapini i bio njegov dugogodišnji direktor.
“Mirno teku rijeke”, “Potraži me u predgrađu”, “Kockar”, “Milioner”, “Proplakat će zora”, “Pod starim krovovima”, “Maslina je neobrana”, “Umiru stare kavane”, “Tvoja zemlja”, “Golubovi”, “Budi uvijek blizu”, “Vrtovi malih kuća”, “Zadnji fijaker”... samo su neke među velikim brojem uspjelih pjesama i šansona za koje je tekstove napisao Drago Britvić. “Zašto naša ljubav prema Zagrebu ima ljubavni jezik Drage Britvića? Zašto domovinu prepoznajemo u slikama ovoga pjesnika? Zašto Britvićev kajkavski kraj doživljavamo kao SVOJ čarobni svijet mašte i nevine dobrote? Zašto su nam Britvićeve ljubavne pjesme toliko bliske i toliko naše? Čudesna, privlačna jednostavnost slika izloženih u Britvićevim pjesmama, slika sazidanih od običnih, svakodnevnih riječi koje pobuđuju već desetljećima našu osjećajnost, dotiču našu intimu. Britvićeve stihove primamo i otkrivamo kao kôdove, kao skrovite zapise vlastitih poetskih uzbuđenja.”, napisao je o Britvićevim pjesmama Ratko Vince.
Britvić je autor stihova za pjesmu “Bože čuvaj Hrvatsku” koju je 1991. godine prvi put izveo Đani Maršan, o kojoj je Vince, među ostalim, zapisao: “Kada su s Domovinskim ratom buknule i domovinske pjesme, počela je svoj put do srca ljudi i pjesma s Britvićevim stihovima Bože, čuvaj Hrvatsku. Krenula je skromno u crkvama i skloništima u nadahnutoj izvedbi pjevača skladatelja, a onda se pomalo razgranala po dvoranama, trgovima, bolnicama, bojištima, bedemima ljubavi i prkosa, pa su je prihvatili zborovi, drugi pjevači i nepjevači i ubrzo je postala svečana pjesma, zavjet hrvatskoga puka. Danas tu pjesmu pjevamo u najradosnijim, najtužnijim i najsvečanijim trenutcima. Uobličena je u njoj molitva koju smo svi mi toliko puta u sebi izricali ususret vremenu u kojem ju smijemo i tako jasno pjesmom objaviti.” ...
FokusŽeljka Lezaić 06.01.2006
Post je objavljen 16.07.2006. u 00:00 sati.