Marketing
Ksenija Pajić, glumica
OSNOVNI PODACI
ime: Ksenija
prezime: Pajić
spol: žensko
datum rođenja: 30.06.1961 u Rijeci
zanimanje: glumica
trenutno prebivalište: Zagreb
suprug: Emil Vukov (1991-1995)
kći: Vira Vukov 1992
Ksenija Pajić: tko je moja prava ljubav
Ksenija Pajić, koju gledamo u posljednjim epizodama Ljubavi u zaleđu, ispričala nam je kakva je mama svojoj kćeri Viti, u kakvim je odnosima s bivšim suprugom i zašto privatno ne nalikuje urednici Starsa Kseniji Fišer
Dok s nestrpljenjem pratimo rasplet priče u sapunici Ljubav u zaleđu, u kojoj će Ksenija Fiššer, na kraju odlučiti kome će od svojih obožžavatelja pokloniti srce, životna priča glumice Ksenije Pajić koja je briljirala u ulozi britke urednice Starsa, potpuno je drukčija od one koju gledamo na TV ekranima. Rođena je u Rijeci, u ljeto 1961. godine, u kojoj je završila osnovnu i srednju školu. Nakon mature dolazi u Zagreb kako bi upisala Akademiju dramskih umjetnosti. Položila je od prve i već tada slovila kao apsolutna zvijezda što se potvrdilo 1986. kad je debitirala na filmu Za sreću je potrebno troje, Rajka Grlića. Iako je tada glumila sporednu ulogu prpošne sustanarke, dobila je prve pozitivne kritike i naslovnice. Njezin odmjeren i sugestivan glumački stil došao je do izražaja godinu dana kasnije u filmu Oficir s ružom u kojem je odigrala briljantnu ulogu otmjene zagrebačke udovice kobno zaljubljene u partizanskog oficira. Snimila je dvadesetak zapaženih filmova, odigrala popriličnu garnituru likova i dokazala da se kao glumica spremna mijenjati. Ukorak s uspješnom glumačkom karijerom Ksenija je medijima postala zanimljiva i po svojoj vezi s pijanistom Emilom Vukovom, sinom proslavljenog pjevača šlagera Vice Vukova. Par se oženio 1991., uskoro im se rodila djevojčica Vita, a kad je napunila tri godine, roditelji su se rastali. Mediji su tada nagađali da mirna i odmjerena glumica više nije mogla tolerirati razuzdane Emilove izlaske. Ksenija Pajić nerado daje intervjue, kaže da ih ne doživljava kao vlastitu afirmaciju u društvu, a naslovnice novina ne znače joj da je uspjela u poslu koji radi.
- Nemam više živaca za intervjue, mislim da su o meni ljudi čuli već sve. Dajem ih samo kad trebam najaviti neki novi projekt i u njima ne volim pričati privatnim stvarima. Od tog mi je muka!
Tena: A živite u koži britke urednice tabloida Stars. Jeste li, glumeći urednicu, počeli shvaćati i stvarne urednike koji su ponekad primorani staviti neki sočan naslov da bi prodali novine?
Ksenija: Da, no ja sam poznata kao osoba koja je uvijek razumjela takve stvari, s novinarima sam uvijek bila u dobrim odnosima.
Tena: Jeste li ikada tužili neke hrvatske tiskovine?
Ksenija: Ha, ha... Nisam. Iako moram priznati da prije izlaska intervjua osjećam grč u želudcu, noć prije izlaska razmišljam kako će sve ispasti, što sam rekla, kako će se to protumačiti... Mislim da tu tremu i opreznost imaju mnogi moji kolege jer ipak kao javna osoba imate odgovornost za sve što ste rekli.
Tena: Da sam ja urednica Starsa, od kojeg biste pitanja posebno strahovali?
Ksenija: O, bilo bi pitanja...
Tena: Biste li strahovali da ću tijekom razgovora iz torbe izvući neke kompromitirajuće fotografije? Primjerice, fotografije vas i vašeg novog dečka.
Ksenija: Ha, ha... Umrla bih od straha, ako ne od pravih fotografija, onda od fotomontaže. Pa vidite što se sve događa.
Tena: Onda dobro prikrivate emocionalnu sreću.
Ksenija: Sretna sam, jako, ako izuzmemo ove svakodnevne strahove, sumnje i razmišljanja o tome jesam li nešto napravila dobro ili loše. Čujte, zdrava sam, zdravo mi je dijete, roditelji isto, kao i sestra, radim posao koji volim, od toga živim. Što mi još treba?
Tena: Upravo ono na što sam i mislila. Jeste li zaljubljeni? Po kuloarima se šuška da vam je srce odavno pogodila Amorova strelica.
Ksenija: Na to vam neću odgovoriti jer to zadire u moju intimu.
Tena: Evo onda pitanja koje ne zadire u vašu, već u intimu Ksenije Fišer. Ulazimo u zadnje epizode prikazivanja Ljubavi u zaleđu, otkrijte nam u čijem će ona zagrljaju na kraju završiti.
Ksenija: Zar se to uopće mora govoriti? Za jednu sapunicu je najlogičnije da žena na kraju spasi brak i da obitelj bude na okupu. Ksenija Fišer će, bez obzira na Valentovu ljubav, na kraju ostati s Frenkijem.
Tena: Po kuloarima se šuška da ste upravo vi ispunili dugo željenu želju vašeg kolege Mladena Čuture da zaigra na setu sapunice i preporučili ga za jednu od uloga.
Ksenija: Nemam nikakve veze s tim! Gospodin Čutura bavi se glumom još od mladih dana. Prvo je bio u Piku, pa u Žar ptici, snimio je dosta filmova, doduše imao je manjih uloga. Iako nije glumac, gluma je bila njegova preokupacija i ono čime se uspijevao baviti svih ovih godina. Za ulogu Valenta dobio je poziv Željka Sablića, našeg producenta, i ja nemam s time nikakve veze. Osim toga, nikad u životu ni za koga nisam lobirala, niti bih dopustila nekome da to za mene učini jer jednostavno mislim da tako čovjeku možete napraviti medvjeđu uslugu.
Tena: Tko vam je bio bolji partner za ljubavne scene: Zijad Gračić kao Frenki ili Mladen kao ljubavnik? Pitamo vas to jer su mnogi vaše scene s Mladenom Čuturom komentirali kao presmjele za sapunicu.
Ksenija: Obojica su kao partneri odlični, pravi profesionalci. Niti jednom niti drugom se nikad nije dogodilo da ne znaju tekst napamet, nikad se zbog nas nije ponovila scena. A što se tiče tih scena, mislim da nisu škakljive. Scenarij je zahtijevao romantiku između Valenta i Ksenije Fišer pa su trebale biti i takve scene. No, da se razumijemo, mislim da je bilo puno više škakljivih scena u nekim drugim odnosima.
Tena: Jeste li očekivali tako dobre reakcije na Ljubav u zaleđu? Jeste li se odmah zaljubili u lik Ksenije Fišer?
Ksenija: Moram priznati da jesam. Kad me zvao producent sapunice Roman Majetić i rekao mi da bi me ponovno volio vidjeti u sapunici, bilo mi je drago, no bila sam u isto vrijeme i malo skeptična kako ću se uklopiti u to nakon Ville Marije. Smirio me riječima kako za mene ima potpuno drukčiju ulogu čime me kupio. Pročitala sam scenarij, dopala mi se uloga, ekipa je bila sjajna pa se trud isplatio.
Tena: U seriji izgledate vrlo mladoliko i svježe. Zašto se tako i privatno ne odijevate?
Ksenija: Ljudima se uglavnom jako sviđa moj styling u seriji. A zašto se tako ne odijevam i privatno, ne znam. Možda zato što nisam urednica nekog tabloida. Ha, ha...
Tena: Hoćete li biti seksepilni i u ulozi ministrice vanjskih poslova u seriji Urota koja će se kao novi projekt produkcijske kuće Ave emitirati ove jeseni?
Ksenija: Ne znam. Kad smo završili snimanje Ljubavi u zaleđu, odmah smo počeli snimati politički triler Urotu u kojoj imam manju ulogu ministrice vanjskih poslova. Odgovaraju mi te okolnosti jer igrati dvije sapunice zaredom, od kojih su se obje snimale šest mjeseci, prilično je naporan posao. To jako umori i iscrpljuje.
Tena: Jeste li od honorara zarađenog u sapunici mogli kupiti novi stan ili investirati u neku drugu nekretninu što bi, primjerice, mogli neki vaši svjetski poznati kolege nakon uspješne televizijske sezone?
Ksenija: Nadam se da ću uskoro moći otkupiti stan u koji sam se uselila 1997. godine kad sam okrenula novu stranicu u svom životu. Kako čujem, naš je gradonačelnik, gospodin Bandić, obećao ove jeseni otkup gradskih stanova. Jako se veselim tome i jedva to čekam.
Tena: Kao samohrana majka, jeste li oprezniji prema svojoj jedinici Viti kojoj je već 15 godina?
Ksenija: Oprezna sam jer mislim da toga nikad nije previše. No, Vita je jako savjesna i odgovorna i mislim da mi neće priuštiti neka iznenađenja. Možda sam ja sama po sebi malo previše brižna mama koja prati svaki njezin korak. To mi čak i dijete nekad spočitne kao nešto što nije dobro. Ma koliko mi je puta znala reći: "Pa daj, mama, previše se brineš." No, čovjek ne može iz svoje kože.
Tena: Jeste li već spremni za njezine prve izlaske, možda za odlaske u narodnjačke klubove koji su sada najpopularnija mjesta za izlaske mladih?
Ksenija: Sigurna sam da Vita neće ići na narodnjake jer je odrasla u drukčijem okruženju: u knjigama i klasičnoj glazbi. Upravo završava osnovnu školu, svira klavir, obožava jazz. A da će izlaziti, to je normalno, već se pripremam da neću noćima spavati.
Tena: Koliko se na Viti vidi utjecaj tate pijanista i mame etablirane glumice?
Ksenija: Vidi se. Od tate je naslijedila sluh, muzikalnost, a od mene senzibilnost, emotivnost i ljubav prema kazalištu. Vjerujem da će se u budućnosti usmjeriti prema umjetnosti.
Tena: Sudjeluje li vaš bivši suprug Emil Vukov ravnopravno u Vitinu odgoju?
Ksenija: Kako da ne. Ostali smo i nakon razvoda u dobrim odnosima i nekako zajedno odgajamo Vitu. Često razgovaramo o njoj i donosimo zajedničke odluke koje se odnose na njezin odgoj.
Tena: Vaš svekar Vice Vukov prije godinu dana doživio je moždani udar. U kakvom je sada stanju?
Ksenija: Bolje mu je, cijela obitelj je uz njega i veselimo se svakom pomaku nabolje.
Tena: U tijeku je vaša kazališna turneja po cijeloj Hrvatskoj zbog čega vam je vjerojatno teško uskladiti sve privatne i poslovne obaveze. Hoćete li tako provesti ljeto?
Ksenija: Mislim da hoću kombinirajući posao s danima koje ću provesti s kćeri da bismo zaista napunile baterije. Kako ove sezone u svom matičnom kazalištu Gavelli, za razliku od prošle godine kad sam ih imala dvije, nisam imala niti jednu premijeru, odlučila sam više raditi u kazalištu Lectirum u kojem glumim Grgićevu Juhicu. Partneri su mi Pero Juričić i Maja Petrin. Do sada smo odigrali gotovo 40 predstava i vjerujem da bismo i više da nismo bili toliko zauzeti snimanjem Ljubavi u zaleđu. Paralelno s tim projektom, pripremam još jednu predstavu. Probe su još u začetku, a partner mi je Zijad Gračić, Frenki. Mladen Čutura i Zijad Gračić sjetili su se još na snimanju sapunice Milana Begovića i njegove drame Bez trećega. Zijad je tu predstavu nekad igrao na daskama HNK, a ja sam davno snimila taj film u režiji Snježane Tribuson. Bilo je zgodno zaključiti kako je pravo vrijeme da Zijad i ja ponovno zaigramo taj komad, dok nam se Mladen ponudio kao umjetnički ravnatelj novonastalog teatra.
Tena: Na prvi pogled djelujete kao osoba koja ne voli česte promjene, kao netko tko voli uhodan posao i mir na privatnom i poslovnom planu, a onda govorite kako ste prihvatili projekt koji od vas zahtijeva brojna putovanja, usklađivanje obaveza na mnogim frontovima...
Ksenija: Iskustvo putovanja imam još od rada u Teatru u gostima, samo što je tada tržište bilo puno šire. Za razliku od iskustva pred publikom u Gavelli, koja ima prilike svaki dan otići u kazalište, poseban je izazov zaigrati na pozornici u nekom gradiću ili mjestu u kojem ljudi nemaju često prilike vidjeti neku predstavu. To mi je pravi užitak i za svakog glumca pomalo drukčije iskustvo.
Tena: Pogotovo sada kad vas mnogi gledaju i u sapunici.
Ksenija: Točno. Zna se dogoditi da stanem na scenu i prije nego li počnem izgovarati tekst, čujem nekog iz publike kako poviče: Ksenči to si ti...
film.hr
Ksenija Pajić
(Rijeka, 30. 6. 1961.) Diplomirala glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Na filmu debitira 1986. zapaženom sporednom ulogom prpošne sustanarke M. Furlan (Za sreću je potrebno troje R. Grlića). Njezin diskretni ali vrlo sugestivni glum. stil do izražaja posebno dolazi u Oficiru s ružom (1987) D. Šoraka, gdje za ulogu otmjene zagrebačke građanske udovice kobno zaljubljene u partizanskog oficira (Ž. Laušević) dobiva Veliku povelju na festivalu u Nišu, te nagrade na međunarodnim festivalima u Veneciji i Harareu. Uspješno nastupa i na televiziji.
Zagreb
KSENIJA PAJIĆ (Natalija Stjepanović)
- diplomirala na ADU u ZAgrebu
- profesionalne glumačke početke veže uz Teatar u gostima gdje igra glavne uloge
- od 1986. stalno je angažirana u Dramskom kazalištu Gavella
Važnije uloge:
- Leda, M. Krleža, režija: Miro Međimorec
- Važno je zvati se Ernest, O. Wilde, režija: Krešimira Dolenčića
- Dundo Maroje, M. Držić, režija K. Dolenčić
- Zapadno pristanište, B.M. Koltes, režija: Krzystof Warlikowski
- Višnjak, A. P. Čehov, režija: Paolo Magelli
- Mizantrop, Moliere, režija: Paolo Magelli
Glumački angažirana u mnogobrojnim kazalištima.
Važnije filmske uloge:
- Za sreću je potrebno troje, redatelj: R. Grlić
- Oficir sa ružom, redatelj: D. Šorak
- Diploma za smrt, redatelj: Ž. Tomić
- Život sa stricem, redatelj: K. Papić
- Gospoda Glembajevi, redatelj: A. Vrdoljak
- Maršal, redatelj: V. Brešan
- Garcia, redatelj: D. Šorak
Nastupa u brojnim televizijskim i radio-dramama.
Nagrade:
Nagrada Udruženja dramskih umjetnika za ulogu Gvandolen u predstavi O. Wilda: Važno je zvati se Ernest
- Nagrada na Danima satire
- nagrada za ulogu Matilde u filmu Oficir s ružom: D. Šorka, Festival filma Valencia, Španjolska
- nominacija za nagradu Hrvatskog glumišta za najbolje ostvarenje u području radio-drame
- nagrada Kazališta Gavella za najbolju žensku glumicu u sezoni 2002./2003.
Post je objavljen 04.07.2006. u 06:13 sati.