Marketing
Đorđe Novković, skladatelj
OSNOVNI PODACI
ime: Đorđe
prezime: Novković
spol: muško
datum rođenja: 02.09.1943 u Sarajevu
zanimanje: skladatelj
trenutno prebivalište: Zagreb i Rovinj
sin: Boris Novković (r. 25.12.1967 u Sarajevu)
ĐORĐE NOVKOVIĆ
Đorđe Novković rođen je 2. rujna 1943. u Sarajevu. Glazbom se bavi od šeste godine. Diplomirao na sarajevskoj Muzičkoj akademiji (odjel dirigiranje. Svirao je u rock i pop sastavima Indeksi i Pro-Arte. Skladao je više od 2500 pjesama za gotovo sve estradne zvijezde na ovim prostorima. Autor je najvećeg broja hitova u povijesti hrvatske pop glazbe koje izvode Gabi Novak, Tereza Kesovija, Zdravko Čolić, Kemal Monteno, Arsen Dedić, Neda Ukraden, Severina Vučković, Danijela Martinović, Mišo Kovač, Srebrna Krila, Danijel Popović i mnogi drugi... Najveći uspjeh u svijetu ostvario je pjesmom Stari Pjer. Objavljena je u više verzija, a najpoznatija je ona u izvedbi poznate pjevačice Nane Mouskouri te instrumentalna verzija slavnog orkestra Paula Mauriata. Europski hit ostvario je prepjevom pjesme Zora je u nizozemskoj verziji Pieta Vermana, pod naslovom Sailing Home (1987). Ove se, 2005. godine, priprema još jedna verzija te pjesme.
Bio je član žirija prvog reality showa, SSN Music Talents (Nova TV, 2004) kao i reality showa Hrvatski idol (Nova TV, 2004) - iz kojih su proizišla nova imena hrvatske estrade - Rafo, Saša, Tin i Kedžo, Ivana Radovniković, Nera Stipičević, Emina Arapović, Natalie Dizdar, Žanamari Lalić, skupina Feminem... Danas je direktor programa najveće diskografske kuće Croatia Recordsa - Hrvatske naklade zvuka i slike (1998).
Đorđe Novković član je HDS-a od 1969. godine.
Đorđe Novković je pobjednik prvog hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije Dora s pjesmom Don’t Ever Cry skupine Put (Irska, 1993) kao i mnogobrojnih festivala: Vaš šlager sezone - Mišo Kovač (1969), Zagrebfest - Ivica Percl (Stari Pjer, 1968), Duško Lokin (Riječi pomirenja, 1975), Gabi Novak (Živim u snu, 2001), Melodije hrvatskog Jadrana - Severina Vučković (Virujen u te, 2001). Dobitnik je najvećeg diskografskog priznanja Zlatna ptica Jugotona (milijun prodanih nosača zvuka, 1985) kao i Zlatne ptice Croatia Recordsa - HNZS (100.000 prodanih nosača zvuka, 2000). Dobitnik je nagrade Porin za životno djelo (1996).
Đorđe Novković rođen je 2. rujna 1943. u Sarajevu. Glazbom se bavi od šeste godine. Diplomirao na sarajevskoj Muzičkoj akademiji (odjel dirigiranje. Svirao je u rock i pop sastavima Indeksi i Pro-Arte. Skladao je više od 2500 pjesama za gotovo sve estradne zvijezde na ovim prostorima. Autor je najvećeg broja hitova u povijesti hrvatske pop glazbe koje izvode Gabi Novak, Tereza Kesovija, Zdravko Čolić, Kemal Monteno, Arsen Dedić, Neda Ukraden, Severina Vučković, Danijela Martinović, Mišo Kovač, Srebrna Krila, Danijel Popović i mnogi drugi... Najveći uspjeh u svijetu ostvario je pjesmom Stari Pjer. Objavljena je u više verzija, a najpoznatija je ona u izvedbi poznate pjevačice Nane Mouskouri te instrumentalna verzija slavnog orkestra Paula Mauriata. Europski hit ostvario je prepjevom pjesme Zora je u nizozemskoj verziji Pieta Vermana, pod naslovom Sailing Home (1987). Ove se, 2005. godine, priprema još jedna verzija te pjesme.
Bio je član žirija prvog reality showa, SSN Music Talents (Nova TV, 2004) kao i reality showa Hrvatski idol (Nova TV, 2004) - iz kojih su proizišla nova imena hrvatske estrade - Rafo, Saša, Tin i Kedžo, Ivana Radovniković, Nera Stipičević, Emina Arapović, Natalie Dizdar, Žanamari Lalić, skupina Feminem... Danas je direktor programa najveće diskografske kuće Croatia Recordsa - Hrvatske naklade zvuka i slike (1998).
Đorđe Novković član je HDS-a od 1969. godine.
Đorđe Novković je pobjednik prvog hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije Dora s pjesmom Don’t Ever Cry skupine Put (Irska, 1993) kao i mnogobrojnih festivala: Vaš šlager sezone - Mišo Kovač (1969), Zagrebfest - Ivica Percl (Stari Pjer, 1968), Duško Lokin (Riječi pomirenja, 1975), Gabi Novak (Živim u snu, 2001), Melodije hrvatskog Jadrana - Severina Vučković (Virujen u te, 2001). Dobitnik je najvećeg diskografskog priznanja Zlatna ptica Jugotona (milijun prodanih nosača zvuka, 1985) kao i Zlatne ptice Croatia Recordsa - HNZS (100.000 prodanih nosača zvuka, 2000). Dobitnik je nagrade Porin za životno djelo (1996).
HRTV
ĐORĐE NOVKOVIĆ
Đorđe je rođen 2. rujna 1943. godine u Sarajevu.
Sa 6 godina je krenuo u glazbenu školu, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirao je dirigiranje u klasi profesora Mladena Pozajića.
Šezdesetih je svirao s Indexima, a zatim osniva Pro Arte. 1968. preselio se u Zagreb i iste godine s pjesmom „Stari Pjer“ postigao prvi uspjeh.
Pisao je pjesme za Mišu Kovača, Nedu Ukraden, Zdravka Čolića, Duška Lokina, Đoa Maračića, Đanija Maršana, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, grupu Pro Arte, Gabi Novak, Srebrna krila … i postao najtiražniji skladatelj. Ploče izvođača za koje je on skladao prodavane su u više od 100 milijuna primjeraka . Od 1989. do 2000. živio je u Rovinju 1993. njegova pjesma „Don't ever cry“ u izvedbi riječkih „Putokaza“ bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu 1996. dobio je Porina za životno djelo. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima na ovim prostorima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada (Zagreb, Split, Opatija, Krapina, Slavonija …). Do danas je napisao više od 2500 pjesama i prodao oko 20 milijuna ploča. Od 1997. suvlasnik je i direktor programa u najvećoj hrvatskoj diskografskoj kući „Croatia Records“.
NOVINSKI CITATI:
o „natiražniji i najuspješniji skladatelj bivše države“
o „najveći hit maker na našoj estradi“
o „tata hrvatske zabavne glazbe“- navodno sam sebe voli tako zvati,
KAKO OPISUJE SAMOG SEBE:
„Ja sam „picajzlast“ i strog, prava Djevica u svemu. Kod mene sve uvijek mora biti savršeno složeno i čisto, čak su i vješalice u ormaru posložene po bojama. Grozim se prljavih cipela i uvijek sa sobom u torbi nosim pastu za poliranje te žlicu za obuvanje cipela. Volim red, dok je Boris impulzivan i neprilagodljiv, a pritom tvrdoglav kao pravi Jarac. Od mene je, čini se, nasljedio samo ljubav prema glazbi i sportu.“
„Vrlo sam pedantan. Alergičan sam na to da mi vire dlake iz ušiju i nosa, a ne volim ni neuredne obrve. Zato jednom tjedno obavezno sve podšišam škaricama, a onda pincetom iščupam pokoju nestašnu dlaku. Svako jutro brijem glavu,a nakon toga stavim after shave i Nivea kremu preko lica i glave.“
„Ja sam čovjek zaljubljen u svoju ženu, glazbu i sport“
ZANIMLJIVOSTI:
- da nije glazbenik bio bi profesionalni sportaš
- ima sjajnu memoriju, zna 500 telefonskih brojeva napamet
- bio je osmi na svijetu u stolnom tenisu
- može napraviti 100 trbušnjaka u seriji
svaki dan vježba 40 minuta: 20 min. na orbitrecku, 15 min. vesla, 5 min. lupa u vreću i napravi 100 trbušnjaka
spava u spavaćici, mrzi pidžame : „Trenutačno spavam u ženskoj haljini za plažu s nacrtanim sidrom na prsima. Uzeo sam najveći broj i u njoj se osjećam najugodnije“
kako je počeo brijati glavu: posijedio je i počeo bojiti kosu u frizerskim salonima, tamo su mu se smijali pa se preselio u kupaonicu i sam počeo s bojenjem. Onda si je spalio kosu, poludio, uzeo brijač, obrijao glavu i nikada nije zažalio.
ne može si oprostiti što je Borisu prešutio ponudu da profesionalno igra nogomet za NK Zagreb
BORIS NOVKOVIĆ
Boris je rođen 25. prosinca 1968. u Sarajevu.Sa šest mjeseci s roditeljima se preselio u Zagreb, tako da je zapravo pravi „zagrebački dečko“.
Rođen je u pravoj glazbenoj obitelji jer je i majka Ozana profesorica glazbe. Prvi veliki uspjeh postigao je kao osamnaestogodišnjak s pjesmom „Kuda idu izgubljene djevojke“ – istoimeni album prodan je u više od 120 tisuća primjeraka. Već godinu dana kasnije album „Jači od sudbine“ prodaje u 160 tisuća primjeraka.
U osamnaest godina karijere prodao je više od 550 tisuća albuma
Njegovi hitovi „Kuda idu izgubljene djevojke“, „Plakat ću sutra“, „Dok svira radio“, „U dobru i zlu“, „Prodala me ti“, „Daleko“ i „Struji struja“ postali su domaći evergrini.
Prije pet godina dobio je nagradu „Zlatna ptica“, a prije četiri „Kristalnu gitaru“ kao najtiražniji autor s više od 500 tisuća prodanih albuma od 1986. do 2000.
Još kao 19-godišnjak shvatio je da on i Đorđe nemaju kompatibilne karaktere pa se zbog „mira u kući“ odlučio iseliti iz roditeljskog doma
Stalno naglašava da ne želi da se stekne dojam da se njih dvojica svađaju i ne vole, već su jednostavno potpuno različitih karaktera.
Bio je u petogodišnjem braku s Bojanom Gregorić
Nakon tri godine zajedničkog života 14. rujna 2003. godine oženio se s novinarkom Lucijom Matić
Upoznali su se na jednom od morskih festivala s kojeg je Lucija izvještavala za Obiteljski radio
S Lucijom se odlično slaže, jednako uživaju u životu, ne trče za novcem i poslom pod svaku cijenu, već im posao služi za ostvarenje njihovih privatnih ciljeva
Poznat je kao sportaš: odlično igra nogomet i član je nogometne ekipe estradnjaka, voli trčanje: četiri puta na tjedan trči po Maksimirskoj šumi, a nogomet igra dva puta na tjedan.
Kao dijete želio je biti nogometaš. Hrani se zdravo: puno povrća, malo mesa. Održi stotinjak koncerata na godinu.
Nedavno je, nakon 17 godina vjernosti „Croatia Recordsu“, prešao u „Dallas Records“ i snimio albuma „Ostvaren san“. Najavni singl tog albuma bila je pjesma „Malo nas je al' nas ima“ - hit duet s Dinom Dvornikom u kojem nabrajaju dvjestotinjak imena i pojmova vezanih uz Hrvatsku.
NOVINSKI CITATI:
- „najpristojniji dečko naše estrade“
- „najstrastveniji nogometaš među glazbenicima“
KAKO OPISUJE SAMOG SEBE:
„Ja sam vrlo intuitivna osoba. Katkad se previše oslanjam na svoju intuiciju, tako da zanemarujem druge bitne stvari. Mnogi za mene misle da sam „cool“, a ja sam zapravo miran, uspavani zmaj koji se katkad probudi i počne rigati vatru.“
„Veoma sam tvrdoglav i principijelan. Ne podnosim neodgojene i zločeste ljude, a često su te dvije osobine u kombinaciji“
BORIS I ĐORĐE
BORIS O ĐORĐU:
„Kako se bavimo istim poslom, nemamo tipičan odnos oca i sina. U nekim smo stvarima slični, a o nekima imamo posve različita stajališta: tada se nadmudrujemo i svatko vrlo temperamentno iznosi svoje mišljenje. Đorđe i ja smo, zapravo, dva različita ljudska koncepta i na različit način doživljavamo svijet, ali to ne znači da smo posvađani i da ne razgovaramo“
SLIČNOSTI:
„Obojica imamo jasan odnos prema pravdi i nepravdi.“
RAZLIČITOSTI:
„Đorđe je pragmatičniji od mene, bliži mu je ovaj današnji „okrutni kapitalizam“ u kojem su važni samo brojevi. Njegov oklop je jači i tvrđi od moga. Njega ne zanima zašto se i kako nešto dogodilo, je li Bog tako htio ili nije, već za sve ima logično objašnjenje. Ja, pak, uvijek razmišljam o uzrocima i posljedicama. Ja bih na album stavio pjesmu koja samo meni nešto znači, iako znam da neće biti hit. Đorđe nikada ne bi stavio pjesmu koja nije potencijalni hit.“
ŠTO CIJENI KOD ĐORĐA:
- pošten je čovjek
- nikada nije iskoristio svoj položaj
- nikada nije ljubomoran na tuđi uspjeh
- što duboko vjeruje da na estradi nema zakulisnih igara (Boris misli da ih ima poprilično)
ŠTO MU SMETA KOD ĐORĐA:
- uske majice : „Ne sviđa mi se njegov stil i ne želim ga podržavati u tome, premda on te stvari odijeva na prikladnim mjestima. Pokušao mi je nekoliko puta uvaliti neku svoju majicu, uvjeravajući me da mi dobro pristaje, ali nisam nasjeo na provokaciju.“
ĐORĐE O BORISU:
„Naše osnovno neslaganje je u poimanju uloge talenta i profesionalizma u glazbi. Osim talenta koji ti neosporno posjeduješ, potrebna ti je veća doza profesionalizma. A upravo to uporno nastojiš zanemariti na račun svog intuitivno-umjetničkog doživljaja i ja se s tim ne slažem“
„Boris je po prirodi idealist i živi u svom svijetu, koji je dobar, pošten i u njemu svi dobivaju prema zaslugama. I koji, na žalost, ne postoji. Svijet u kojem ja živim je realan. Problem je u tome što je on silno tvrdoglav i ne želi žrtvovati ni jedan od svojih ideala da bi postigao velik uspjeh. Ja mu pokušam nametnuti svoju realnost, što obično ne naiđe na plodno tlo – otuda priča o našim svađama, dizanjima od obiteljskog stola i odlascima s obiteljskog ručka“ (na kraju kao uvijek jedan popusti i opet sve bude OK. Mama Ozana i žena Lucija su nešto kao porota. )
Gloria 2004., svibanj, broj: 490
MUŠKO-ŽENSKI RAZGOVORI: ĐORĐE NOVKOVIĆ
Volim red i rad
Đorđe Novković (59), najveći hit-maker na našoj estradi, kaže da bi se danas sigurno bolje slagao sa sinom Borisom da mu je u djetinjstvu posvećivao više pažnje, te otkriva tajnu svog odjevnog stila: odjeću ne bira po marki i cijeni, nego kupuje ono što mu pristaje - uglavnom u kultnoj Konjščinskoj ulici
Razgovarala Kristinka Šćavina
Snimio Ivan Posavec
Samo jednom u životu ozbiljno si je postavio pitanje: želi li biti cijenjeni umjetnik ili estradnjak koji osvaja vrhove top-lista? Bilo je to davno, onog dana kad je Đorđe Novković, danas 59-godišnji direktor programa i suvlasnik diskografske kuće Croatia Records, diplomirao na sarajevskoj Muzičkoj akademiji, a pred njim je bila karijera dirigenta klasične glazbe. Odvagnuvši razloge za i protiv, sjeo je u kombi i s prijateljima iz Indeksa, benda u kojem je svirao klavijature, krenuo na turneju po bivšoj Jugoslaviji. Dirigentski štapić ostavio je kod kuće. Đorđe Novković danas se diči nadimkom "tata hrvatske estrade" i nezaobilazna je točka kad se govori o lakoj glazbi u Hrvata. Godinama je bio "moćan čovjek iz sjene" koji stvara zvijezde, osobito otkako je postao član žirija natjecanja Story Super Nova Music Talents i Hrvatski idol, a zahvaljujući tom poslu i sam je postao - zvijezda.
Često ste grubi i drski prema kandidatima Hrvatskog idola, ne mislite li da bi to moglo ostaviti traume mladim ljudima?
- Vrlo je moguće da hoće. No, to je licencni show koji ima svoja pravila, a jedno od njih je i bezobrazno ponašanje žirija. U originalnoj američkoj verziji kandidati prođu još gore: mi ih vrijeđamo samo zbog lošeg pjevanja, scenskog nastupa i odjeće, a tamo padaju i osobne uvrede. No, bez obzira na našu "blagost", često dobivam SMS poruke:"sramotno je to što ste napravili, moja kći je bila bolja, niste pošteni..."
Kako podnosite šalu na vlastiti račun?
- Bez problema, ja sam cijepljen čak i protiv neukusnih šala. Jedan vaš kolega, primjerice, rekao mi je da me obožavaju hrvatske žene. Nisam ni trepnuo.
Kojeg se člana žirija Hrvatskog idola kandidati najviše boje?
- Vjerojatno mene, jer komentare Miroslava Škore shvaćaju kao šalu, a za moje primjedbe znaju da su ozbiljne.
Tko su bili vaši mladenački glazbeni idoli?
- Paul McCartney, Bee Gees i Ray Charles.
A jeste li vi ikad bili idol svom sinu, danas vrlo popularnom pjevaču Borisu Novkoviću?
- Nikad. Niti je to bio itko od poznatih ljudi koji su dolazili u našu kuću. On je odrastao među njima i nikad ih nije gledao kao zvijezde, a kamoli kao idole. Kao mali, nije shvaćao razliku između, primjerice, Vlade Kalembera i mog kuma.
Je li istina da se vas dvojica često svađate?
- Boris je po prirodi idealist i živi u svom svijetu, koji je dobar, pošten i u njemu svi dobivaju prema zaslugama. I koji, na žalost, ne postoji. Svijet u kojem ja živim, realan je. Problem je u tome što je on silno tvrdoglav i ne želi žrtvovati nijedan od svojih ideala da bi postigao veliki uspjeh. Ja mu pokušavam nametnuti svoju realnost, što obično ne naiđe na plodno tlo, pa otuda priča o našim svađama.
Je li mu bilo teško odrastati u vašoj sjeni, s obzirom na to da je odabrao istu profesiju?
- Sigurno da jest. Od prvog dana svi su govorili da je za Borisov uspjeh zaslužan tata, što je potpuno pogrešno jer je postao uspješan zahvaljujući svom talentu. Zbog toga mi je drago što napušta Croatia Records i prelazi u Dallas jer će se, napokon, osloboditi vječne hipoteke oca, a ja ću se prestati osjećati kao da mi je vlastiti sin talac.
Tko se više bavio Borisovim odgojem, vi ili supruga Ozana?
- Vjerojatno bi naši odnosi danas bili drukčiji da sam mu u djetinjstvu posvećivao više pažnje. Borisa je, zbog moje prezaposlenosti, uglavnom odgajala mama. A i karakterno je sličniji njoj nego meni.
Kako biste opisali sebe, a kako svog sina?
- Ja sam "picajzlast" i strog, prava Djevica u svemu. Kod mene sve uvijek mora biti savršeno složeno i čisto, čak su i vješalice u ormaru posložene po bojama. Grozim se prljavih cipela i uvijek sa sobom u torbi nosim pastu za poliranje, te žlicu za obuvanje cipela. Volim red, dok je Boris impulzivan i neprilagodljiv, a pritom tvrdoglav kao pravi Jarac. Od mene je, čini se, naslijedio samo ljubav prema glazbi i sportu.
Za vjenčanje ste Borisovoj supruzi Luciji darovali automobil opel agilu - je li to bio vaš znak odobravanja njegova izbora?
- Apsolutno da. Lucija je divna mlada žena i čini mi se da razumije Borisa bolje od ikog. Što se tiče želje za unucima, nije da nešto čeznem za njima, ali vjerojatno će mi biti drago kad dođu.
Jeste li i vi imali takav odnos sa svojim ocem?
- Odrastao sam u Sarajevu, a i mene je, poput Borisa, uglavnom odgajala mama. S ocem sam bio u korektnim odnosima, no moj je otac bio građevinar pa nam različito viđenje glazbe nije moglo biti kamen spoticanja. Zanimljivo je da mi je mama bila učiteljica, baš kao i moja supruga Ozana, no ni jedna ni druga nikada nisu radile u školi.
Kako vaša supruga komentira vaš mladenački stil odijevanja?
- Bilo bi joj draže da nosim odijela s kravatom, što bi, smatra Ozana, bilo primjerenije mojim godinama. No, to je u skladu s njezinim karakterom: Ozana je povučena, ne voli izlaziti niti se isticati među ljudima, baš kao ni Boris.
Znači, sami kupujete odjeću. Gdje?
- Kod svojih prijatelja Janjevaca u Konjščinskoj ulici u Dubravi. Kupujem ono što mi se sviđa i što mi dobro pristaje. Poznatim se markama ne opterećujem. Radije ću kupiti odjeću u nekoj "prčvarnici", nego dati mnogo novca za Versaceovo odijelo u kojem izgledam grozno. Odijela, zapravo, ne volim, a u prigodama koje to nalažu obično nosim - svileno. Mrzim kad se odjeća gužva, i kad supruga nije kod kuće, sam si glačam hlače. Inače, Ozani ne dopuštam dvije stvari: da mi pakira kovčeg i čisti cipele. Jer to si sam najbolje radim.
Što baš nikad ne biste odjenuli?
- Pidžamu. Trenutačno spavam u ženskoj haljini za plažu s nacrtanim sidrom na prsima. Uzeo sam najveći broj i u njoj se osjećam najugodnije.
Koliko pažnje posvećujete vlastitom izgledu?
- Nisam narcisoidan, ali, kao što sam već rekao, vrlo sam pedantan. Recimo, alergičan sam na to da mi vire dlake iz ušiju i nosa, a ne volim ni neuredne obrve. Zato jednom tjedno obvezno sve podšišam škaricama, a onda dodatno pincetom iščupam pokoju nestašnu dlaku. Svako jutro brijem glavu, a nakon toga stavim after shave i Nivea kremu preko lica i glave.
Zašto brijete glavu?
- Duga priča: kosa mi se mastila i morao sam je prati svaki dan, a kad mi je to dojadilo, ošišao sam se i počeo bojiti kosu. Prvo sam odlazio u ženske frizeraje, gdje su mi se svi smijali, pa sam to nastavio raditi u svojoj kupaonici, no u kućnoj radinosti sam si "spalio" kosu. Tad mi je prekipjelo. Uzeo sam brijač i riješio se ostataka. I danas sam uvjeren da je to bila prava odluka.
Mislite li da je ćelavost bolna točka za mušku taštinu?
- Pa pogledajte samo futurističke filmove: tu nitko nema ni kose ni dlaka u ušima.
Je li vam duga kosa u mladosti pomagala u osvajanju žena?
- Više sam ih šarmirao svojim talentom za glazbu i sport. "Padale" bi kad bi vidjele da sam umjetnička duša, a pritom i sportaš. Nekoć sam čak bio osmi na svijetu u stolnom tenisu, a i danas sam u dobroj kondiciji: mogu napraviti sto trbušnjaka u seriji. Vjerojatno zato jer svaki dan vježbam u našem trim-kabinetu u zgradi. Da nisam glazbenik, vjerojatno bih bio profesionalni sportaš. No, osim tijela, potrebno je trenirati i mozak. Ja, recimo, imam sjajnu memoriju, čemu je dokaz to što znam barem 500 telefonskih brojeva napamet.
Što vas može izbaciti iz takta?
- Nekulturno ponašanje. Primjerice, kad mi netko nenajavljeno dođe u ured ili kući.
Neko ste vrijeme imali problema s kilogramima. Kako ste ih uspjeli skinuti?
- U teretani. "Nabio" sam ih kad sam se prestao baviti sportom i počeo odlaziti na poslovne večere. Danas jedem normalno, nije da se previše toga odričem, ali držim se one "bolje riba, nego buncek".
Da možete vratiti vrijeme unatrag, što biste napravili drugačije?
- Pustio bih Borisa da postane profesionalni nogometaš, što je on svojedobno želio, a ja sam mu prešutio da su me neki treneri pitali da potpiše ugovor za njihove klubove. Bila je to moja pogreška zbog koje mi je danas žao. Ne zato što mislim da bi bio bolji sportaš nego glazbenik, nego stoga što bi kao nogometaš mnogo bolje zarađivao.
Post je objavljen 19.07.2006. u 00:00 sati.