Pregled posta

VICE VUKOV

Vice Vukov rođen je 3. kolovoza 1936. u Šibeniku. Estradni je umjetnik, pjevač snažnog visokog baritona belkantističke impostacije koji mu je omogućio uspješno izvođenje najrazličitijih žanrova.
Diplomirao je filozofiju i talijanski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Francuskoj diplomirao na Institutu za visoke međunarodne studije (Institut des Hautes Etudes Internationaless) na Sveučilištu Paris 2. Danas je zastupnik u Hrvatskome saboru.
Pjevačku karijeru počeo je na Opatijskom festivalu prvonagrađenim evergreenom Miroslava Biroa i Drage Britvića Mirno teku rijeke (1959). U sklopu međunarodne festivalske scene nastupao je na Festivalu Eurovizije (London 1963, Napulj 1965), Svjetskom festivalu Sopot (1966), te na dva Festivala Intervizije, gdje oba puta osvaja Srebrni notni ključ, za Bokeljsku noć (Hegedušić-Perfiljeva - Bratislava, 1967) i Ako sada odeš (Mihaljinec-Britvić, Karlovi Vary 1968). Na Midemu u Cannesu zastupa Jugoton (1967). Nastupa u Rio de Janeiru (1969) te u Tokyju (1970), gdje uz drugu nagradu za skladbu The Dream World (Kabiljo-Britvić) prima i nagradu The Best Singer. Jugoton mu objavljuje prvu LP ploču Mirno teku rijeke (1970). Od početka 1972. njegove se pjesme, kao istaknutom sudioniku Hrvatskog proljeća, ne izvode na radiju i televiziji, a punih će mu 18 godina biti zabranjeno i javno djelovanje u domovini. Od 1972. do 1976. boravi u Parizu. Godine 1989. javlja se s izborom klasičnih napuljskih pjesama pod naslovom Bella Italia! koji mu donosi zlatnu i platinastu ploču. Te godine slijedi povratak na domaću scenu (13 recitala u KD Vatroslava Lisinskog). Sa kćeri Ivanom objavljuje albume Majci i izbor božićnih pjesama Vječni Božić (zlatna i platinasta naklada). Pjevao je u gotovo svim gradovima SFRJ i u mnogim zemljama na svih šest kontinenata. Snimio je gotovo 400 skladbi, veliki broj gramofonskih ploča u nas i u inozemstvu (Jugoton, Croatia Records, Telefunken, Supraphon, Ariola, Balkanton i RCA-Viktor). Od 1996. stalni je kolumnist, politički komentator nekoliko novina. Kao rezultat toga, zagrebački Nakladni zavod Matice hrvatske objavio je knjige političkih eseja Pogled iza ogledala (1999) i Tvoja zemlja, uspomene na 1971. (2002). Vice Vukov imenovan je 15. siječnja 2001. veleposlanikom Republike Hrvatske u Švicarskoj. Na parlamentarnim izborima izabran je za zastupnika u petome sazivu Hrvatskog sabora (2003). Sa suprugom Dianom Bulat (1938), s kojom je u braku od 1961. ima sina Emila (1962) i kćer Ivanu (1978).
Vice Vukov član je HGU-a i Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava.
Dobitnik je mnogih priznanja - Zlatnoga vijenca za najpopularnije TV lice tjednika Studio (1968, 1970, 1971) te mnogobrojnih prvih nagrada na festivalima: Split (1965, 1966, 1967, 1968, 1970), Krapina (1967, 1968, 1969, 1970), Putujući festival Pjesma leta (1968), Zagreb (1962, 1969, 1970), Zlatne žice Slavonije (1969, 1970). Nagrade za životno djelo (Split Aš5, Zagrebfest 1995). Nositelj je državnog odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995).