Marketing
Sreten Mokrovic, glumac
OSNOVNI PODACI
ime: Sreten
prezime: Mokrović
spol: muško
datum rođenja: ??.??.???? u Zagrebu
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
Gavella
MOKROVIĆ (Ivan Vasiljevič Lomov)
- rođen u Zagebu
- u Zagrebu je završio sretno školovanje
- poslije završene ADU bio je dvije godine angažiran u ZKM-u, a od 1994. stalni je glumac Kazališta Gavella
- na Akademiji i poslije djelovao u grupama Akter i Pozdravi
- s kolegom R. Milenkovićem osniva putujuće kazalište-dvojac MM.
- nagrađivan je od svoga glumačkoga početka do danas
- glumio je i još glumi širom Domovine i svijeta
- gostovao je na svjetskim kazališnim festivalima: Bogota (Colombia), Caracas (Venezuela) i Mexico City.
MOKROVIĆ (Ivan Vasiljevič Lomov)
- rođen u Zagebu
- u Zagrebu je završio sretno školovanje
- poslije završene ADU bio je dvije godine angažiran u ZKM-u, a od 1994. stalni je glumac Kazališta Gavella
- na Akademiji i poslije djelovao u grupama Akter i Pozdravi
- s kolegom R. Milenkovićem osniva putujuće kazalište-dvojac MM.
- nagrađivan je od svoga glumačkoga početka do danas
- glumio je i još glumi širom Domovine i svijeta
- gostovao je na svjetskim kazališnim festivalima: Bogota (Colombia), Caracas (Venezuela) i Mexico City.
http://www.pou-daruvar.hr/stranice/prosidba.htm
VijesnikPonedjeljak, 19. lipnja 2006.
-----------------------------------------------------------------------------Dobitnik Sreten Mokrović
Prezreni hrvatski anti(ratni)-junaci svojeg su idealnog tumača pronašli upravo u glumcu – Sretenu Mokroviću
Već nekoliko godina hrvatsko dramsko pismo na uzbudljiv, vitalan i provokativan način progovara o posrnućima hrvatske suvremenosti, birajući za svoje tragične junake ratom oboljele nesnalažljive gubitnike koji se u hipokriziji mladog i podivljalog kapitalizma bore da na čestit način ostanu na životu. A takvi prezreni hrvatski anti(ratni)-junaci svojeg su idealnog tumača pronašli upravo u glumcu – Sretenu Mokroviću.
Jedan takav svima blizak lik Mokrović je odigrao još prije dvije godine u iznimno zanimljivoj, a ironijom bogatoj predstavi »Veliki bijeli zec« Zagrebačkoga kazališta mladih.
Prošle je godine Sreten Mokrović otišao korak dalje u tumačenju nositelja tihih jada hrvatske svakodnevice u predstavi »Žaba« Dubravka Mihanovića i Teatra ITD.
Glavni lik »Žabe« nosi nadimak Zeko. On je »ratni veteran iz susjedstva«, glava raspadnute obitelji, vlasnik jedne brijačnice i težine neizrečenih crnih misli s kojima se neprekidno bori.
Jedne božićne večeri on neuspješno pokušava sebi bliskim ljudima popraviti živote i kad se čini da se s težinom svojega postojanja više ne može nositi – na efektan, uvjerljiv i neobičan način spašava ga posve običnom ljudskom toplinom slučajni prolaznik, uvjerivši nas sve zajedno u općepoznatu, ali u ovom slučaju nepogrešivu poentu kako male stvari život mogu učiniti boljima.
Gluma Sretena Mokrovića u predstavi »Žaba« jednostavno je izvanredna. Koristeći se posve minimalističkim izražajnim sredstvima, Mokrović se kreće u čudesnom prostoru sirovog naturalizma i toliko pametno dozirane osjećajnosti gdje nas u vrlo osjetljivom i glumački iznimno zahtjevnom kraju predstave odvodi u sferu istinite i gotovo opipljive emocije.
Dojam je da su Zeko i njegov tumač Mokrović toliko sjedinjeni da njegovo glumačko tumačenje postaje gotovo neprimjetno, a samim time neopisivo veliko i potresno. Osim izvrsne tehnike, glumačke koncentracije, točnosti i usredotočenosti koje u Mokrovićevoj glumi dominiraju već od početne scene, za vrijeme koje publika još ulazi u dvoranu, stječe se dojam umjetničke istine koja ne bi podnijela nikakve izvanjske glumačke efekte.
Sreten Mokrović imao je stoga i sreće što je u jednoj toliko zahtjevnoj glumačkoj predstavi imao samozatajnu redateljicu i vrhunske partnere, a to su u ovome slučaju bili Franka Perković te Franjo Dijak, Sven Medvešek i Filip Juričić.
Kao i svi istinski prvaci hrvatskoga glumišta, Mokrović u svojemu matičnom kazalištu ne igra samo glavne uloge, već dapače sa strpljivosti, posvećenosti i skromnosti gradi kulu već pozamašna glumačkog opusa. Isto tako zanimljiv je paradoks da je u svome matičnom kazalištu »Gavella« prošle godine tumačio baš one likove koji su svoju sreću izgradili na nesreći jadnika kakav je Zeko iz »Žabe« ili Lukša iz »Velikog bijelog zeca«.
Trgovac oružjem Crta iz Šovagovićevih »Ptičica« te mafijaš Ivica iz Matišićeve predstave »Sinovi umiru prvi« svojevrsni su moralni antipodi hrvatskim anti(ratnim) junacima, ali i oni u odličnim Mokrovićevim kreacijama postaju punokrvni likovi te energetsku supstancu predstava (ne samo na premijeri) dovode na jedan viši stupanj.
Svoju glavnu ulogu u matičnom kazalištu prošle je godine Sreten Mokrović odigrao u Horvathovu »Sudnjem danu«, gdje je također na izniman način utjelovio upropaštenog šefa postaje Tomu Hudeca.
Sreten Mokrović je istodobno i osoba posvećena svomu poslu koja, uspješno čuvajući dignitet svoje profesije i umjetničkog poslanja, odolijeva svim napastima estradizacije, kiča i brze slave kojima su dramski umjetnici putem nekih drugih medija danas izloženi.
Jer osim što je odličan glumac – Sreten Mokrović se odlučio za umjetnost i zato ga danas nagrađujemo.
Odluku o tome da se Vjesnikova nagrada za kazališnu umjetnost »Dubravko Dujšin« dodijeli Sretenu Mokroviću donijeli su članovi ocjenjivačkoga suda u sastavu: Urša Raukar (predsjednica), Ivica Buljan, Pavo Marinković, Dora Ruždjak Podolski i Helena Braut.
Pavo Marinković
Post je objavljen 04.07.2006. u 07:22 sati.