Pregled posta

OSNOVNI PODACI
ime: Mate
prezime: Bulić
spol: muško
datum rođenja: 1957
zanimanje: pjevač
trenutno prebivalište:
supruga: Zdravka Bulić (1981-
kci: Ana Bulić (r.1983)
kci: Katja Bulić (r.1988)
otac: Vinko Bulić
djed: Stjepan Bulić
http://www.mate-bulic.com/

tena
Mate Bulić: Zašto Hercegovci slušaju svoje żene
Apsolutni kralj hrvatskog folka Mate Bulić ispričao nam je kako je kao diplomirani ekonomist radio najniže poslove da bi preživio, zašto bi želio zetove Hrvate, što je davno doživio u Međugorju i što žene znače u njegovu životu

Mate Bulić rođen je prije 49 godina u Blatnicama, selu u srcu Hercegovine, u blizini Međugorja, u kojem je završio prva četiri razreda osnovne škole. Školovao se i u Čitluku, srednjoškolske dane proveo je u Mostaru u klupama srednje Elektrotehničke škole, a potom je želio studirati elektrotehniku. Prijatelji iz mladosti danas ga opisuju kao mirnog i povučenog mladića koji je uvijek volio pjevati i igrati nogomet (bio je golman u lokalnom nogometnom klubu) pa im je slika inženjera elektrotehnike već tada bila nestvarna. Kao pjevač je debitirao još u sedmom razredu, kad se samoinicijativno, bez pristanka roditelja, prijavio na glazbeni festival. Doduše, znao je da ima asa u rukavu, svog djeda Stjepana koji je obožavao njegovu boju glasa te je naredio svom sinu Vinku, Matinu ocu, da odvede malog po nagradu. I zaista, Mate je osvojio prvo mjesto publike i žirija i dokazao da je djed bio u pravu. U srednjoj školi osjetio je kruh glazbenika, a borbu s rapidografima i nacrtima zamijenio studijem ekonomije. Diplomirao je u roku i odmah dobio svoju prvu poslovnu ponudu: angažman profesora teorije politike cijena na Ekonomskoj srednjoj školi u Mostaru. Na iznenađenje svojih roditelja, ponudu je odbio i odselio u Frankfurt. Dok su svi mislili kako je želio zaraditi novac za neki skupocjen automobil, pravi razlog Matina odlaska bila je ljubavna priča koja je uskoro završila brakom. U iduće dvije godine Mate i njegova Zdravka dobili su dvije djevojčice, Anu i Katju, a pjesmu i gitaru zamijenio je radom na baušteli.

Tena: Je li vam bilo neugodno kao diplomirani ekonomist utovarivati vreće u kamione i tako zarađivati novac?
Mate: Bio sam klasični bauštelac i nije mi bilo neugodno zbog toga. Trebalo je preživjeti, a u Njemačkoj se to može jedino ako radiš i ako te toga nije sram. A mene nije bilo pa sam danas ponosan na sebe što sam sve zaradio na pošten način. Zašto sam radio kao fizički radnik? U Njemačkoj su mi odmah priznali diplomu, no jezik mi je bila osnovna barijera za rad u struci. Osim toga dobio sam djecu i nisam si mogao dopustiti da nemam za pelene.

Tena: Da danas vaše kćeri odluče napraviti takvo što, biste li ih podržali?
Mate: Ne bih volio da moja djeca prolaze put koji sam ja prošao, jer ja im nastojim pružiti sve u životu. Od malih nogu učio sam svoje kćeri da steknu radne navike, završe fakultet i da se za neke stvari moraju potruditi. Kod nas se kaže da se odmalena trn oštri pa sam se i držao toga. Koliko je samo mojih kumova i prijatelja pustilo svoju djecu da ih odgajaju ustanove, pa su njihova djeca zaboravila korijene i hrvatski jezik.

Tena: To se ne bi moglo reći za vašu obitelj.
Mate: U našoj je kući ustavom bilo zabranjeno pričati njemački pa s ponosom ističem da moje kćeri danas govore hrvatski kao da su rođene u Hercegovini. Oko njihova odrastanja najviše se trudila moja žena. No, danas je ponosna na njih jer se kao dvije odrasle osobe pristojno ponašaju kod kuće, ali i gdje god se pojave. Usadili smo im i sve običaje koji se odnose na našu vjeru, jer Bog je ono što je i mene cijelog života vodilo.

Tena. Vašoj su starijoj kćeri 23 godine, a mlađa je napunila 18. Biste li im, kad za to dođe vrijeme, tolerirali brak s Kinezom, crncem...
Mate: Kad bi se jedna od mojih kćeri, primjerice, vezala za nekoga tko je Talijan, crnac ili nešto slično, ja bih kao otac nosio teret tog braka. Zašto? Pa ona ne pozna mentalitet svog budućeg muža, zaslijepljena je ljubavlju i ne zna što je za nju najbolje. Gotovo sam siguran da bi takav brak puknuo jer su razlike prevelike. Mislim da se najbolje međusobno mogu vezati ljudi iz istog podneblja i volio bih da mi zetovi budu Hrvati.

Tena: Vaša starija kći studira ekonomiju na Goetheovu institutu, dok bi mlađa kćer voljela biti odvjetnica. Sviđa li vam se njihov odabir zanimanja?
Mate: Neka se bave čime žele, iako sam jako želio da jedna od mojih kćeri bude liječnica. To je najljepši poziv, no ni jedna kći nije željela biti doktorica.

Tena: Živite u izuzetno liberalnoj Njemačkoj. Kako kao konzervativan muškarac gledate na trendove tog društva?
Mate: Drago mi je da moje kćeri osuđuju sve ono loše što se događa u našem društvu kao što su homoseksualni brakovi, neprilične, tetovaže, poroke poput droge i alkohola... Jako mi je tužno vidjeti mlade djevojke koje teturaju ulicama rano ujutro i drago mi je da se s takvima moje kćeri ne druže.

Tena: Govorite o porocima o kojima su sve ovisniji i mladi ljudi. Kakav je vaš stav prema kladionicama. Smatrate li i njih porokom?
Mate: Ne, ne bi ih stavljao u red poroka. To je nešto potpuno drukčije od klasičnih kockara koji na kocku stave cijelu plaću i tako ugroze svoju obitelj. To su za mene bolesnici. Što se tiče klađenja, to je svjetski trend i razonoda, razbibriga, hobi i opuštanje. Imam društvo koje se okuplja svake subote i mi se kladimo već godinama. Volim nogomet, kladim se na njega, ali ga i igram. Čak sam pokrenuo humanitarnu udrugu poznatih javnih osoba koje će igrati nogomet kako bi se pomoglo nekoj bolnici, udruzi...

Tena: Zbog svoje ste supruge prije 25 godina doselili u Njemačku, uz vaše ime nikada nije povezana neka afera. Kakav je osjećaj cijeli život voljeti samo jednu ženu?
Mate: Zdravka je moja životna ljubav, a zašto se i danas volimo vrlo je jednostavno objasniti: pokraj sebe imam osobu u kojoj imam sve ono što mi je potrebno. Moja je supruga odlična kućanica, ona me uvijek tjerala naprijed, dala mi je potporu kad sam počeo pjevati, ona se brine o mom odijevanju, odgojila mi je dvije prekrasne i uzorne kćeri. Nekidan sam rekao svojoj kćeri da, kad se jednom uda, uza svoje ime i prezime stavi crticu i prezime supruga. Rekla mi je da to nije korektno i da ni mama nije tako učinila. Što to govori? Da smo mi njihovi zdravi uzori.

Tena: Je li vaš brak ikada bio u krizi?
Mate: Svaki brak prolazi kroz pozitivne i negativne faze, događaju se neke potpuno banalne situacije koje stavljaju brak na kušnju. Godinama sam putovao, odrađivao velike turneje i uvijek sam bio miran jer sam znao da je kod kuće sve u najboljem redu. To je najveće bogatstvo i moja karijera ne bi bila toliko uspješna da nisam imao bračnu harmoniju.

Tena: Gori borovina je, prema vašim riječima, vaš najzreliji album. Veći dio tog albuma potpisuje vaš kum i prijatelj Marko Perković Thompson
Mate: Upoznali smo se početkom 90-ih i od tada smo prijateljp. U međuvremenu smo se međusobno povezali kumstvom u neraskidivu vezu koja je obojici sveta. Marko je krizmani kum moje mlađe kćeri, a ja sam kum Markovu mlađem sinu Anti. U kraju odakle sam ja kum je dio obitelji. Jer, ne daj Bože da se roditeljima djeteta nešto dogodi, kum će se skrbiti za svoje kumče. No, da se vratim Marku. Nas dvojica smo godinama nastupali, Marko je vidio kako ljudi reagiraju na moje pjesme i jednog dana me nazvao rekavši mi da imam hit. Radilo se o pjesmi Gori borovina, nakon koje je napisao još osam izvanrednih pjesama za mene.

Tena: Sve pjesme na albumu dobili ste besplatno. Zašto vam Marko nije želio naplatiti?
Mate: Kad su čelni ljudi Croatia Recordsa pitali koliko košta moj album, Marko je rekao da je to za njegova kuma nula kuna. Svi su ostali zbunjeni. No, sve je to s nekim razlogom. Kad je Bog davao talente i dobar glas u jednom paketu, Thompson i Škoro dobili su cijeli, a ja pola. Drago mi je da su u mom timu oni koji znaju stvarati hitove.

Tena: Kakav je vaš stav prema narodnjacima, koji su sve popularniji oblik zabave?
Mate: Prave narodne pjesme podržavam, a kad čujem turbofolk, sve mi se okrene u želucu. Žao mi je kad vidim koliko je to popularno među mladim ljudima. Pa što vide u tim pjesmama, sve su iste, a tekstovi banalni?

Tena: Neki će zlobnici reći da su takvi i vaši tekstovi.
Mate: Ne bih to tako rekao. Poručujem svim tim zlobnicima da pažljivo poslušaju aranžmane Thompsona, Škore i Mate Bulića i usporede to s aranžmanima nekih pjevača s istoka.

Tena: Rođeni ste u blizini Međugorja, koje je u proteklim godinama posjetilo nebrojeno mnogo vjernika. Imate li i vi neka iskustva?
Mate: Kad sam prije 25 godina čuo što se dogodili na brdu ukazanja, odmah sam se vratio iz Njemačke da bih se i sam uvjerio u tu priču. Zatekao sam mnoštvo ljudi kako hodaju bosi, plaću i mole za zdravlje svojih bližnjih. Dok sam ih gledao, u meni se probudio strah zbog svega onoga što sam loše napravio u životu, a zbog čega ću jednog dana morati odgovarati pred Bogom. U Međugorju sam doživio dva zanimljiva iskustva. Vidio sam dječaka iz Irske koji je ustao iz kolica i počeo hodati, ali i grupu američkih studentica koje su vrištale u potkrovlju jedne kuće. U prvi mah sam mislio da se djevojkama nešto dogodilo pa sam se popeo u njihovu sobu. Njih 12 je ulazilo i izlazilo iz sobe u strašnim krikovima. Časna sestra mi je rekla da je to zbog slike na zidu koja im se pomicala lijevo-desno. Pogledao sam sliku koja je mirno stajala i ništa nisam vidio. Tada sam se drugi put uvjerio kolika je snaga Međugorja i Gospina ukazanja. Za nekoliko mjeseci čuo sam kako su se sve te djevojke zaredile.

Tena: U Međugorju ste sagradili hotel. Namjeravate li se uskoro vratiti u rodni kraj?
Mate: Za sada ne. Jako puno radim, supruga također, zaposlena je u njemačkom predstavništvu Croatia Airlinesa, kćeri se školuju. No, jednog ćemo se dana vratiti. Moj je hotel iznajmljen, a sagradio sam ga kako bih imao mirnu penziju.

Tena: Do tada, pazite li što jedete, budući da iz vlastite obitelji nosite genetsku predisponiranost prema srčanom udaru.
Mate: Pazim, jedem laganiju hranu, igram nogomet, tenis i vježbam kad god mogu. Ne mogu pobjeći od vlastite genetike i od opasnosti od tog faktora visokog rizika. Vjerovali ili ne, većina mojih predaka, djed, baka, dvije tetke, stric, brat i mama umrli su sa 65 godina a moj je tata jedini koji se izvukao nakon srčanog udara.

Tena: Bojite li se ugasiti 65 svjećica na rođendanskoj torti?
Mate: Ne. Božja je volja koliko ću živjeti i time se ne opterećujem. Ako sutra dođe poziv da napustim ovaj svijet, ja sam spreman.

Tena: Vaša je majka umrla početkom godine, samo nekoliko sati nakon što vas je probudila kako ne biste zakasnili na avion. Jeste li se barem malo oporavili od tog šoka?
Mate: Sav se naježim kad se toga sjetim. Bio sam na turneji u Americi i ona me trebala probuditi kako bih stigao na avion. Uvijek je to činila, bez obzira na kojoj sam strani svijeta bio. Tako me nazvala prvo deset minuta do deset, pa u deset i 17 kako bi provjerila jesam li ustao. Poželjela mi je sretan put i ja sam se ukrcao na avion. Čim sam stigao u Chicago, zvao sam kući, no nitko se nije javljao. Bio je to 31. prosinca i mislio sam da se svi spremaju za proslavu Nove godine. Mamine posljednje riječi, samo nekoliko minuta prije nego što je umrla, bile su da mi nitko ne smije reći da je umrla dok ne dođem kući, što su joj ispunili. Tako sam za tragediju saznao tek drugo jutro. Nisam se još uvijek oporavio od tog šoka. Svaku večer liježem u krevet s mišlju na mamu i mlađeg brata i njima su upućene moje molitve.

Tena: Vaša povezanost s majkom i suprugom daje naslutiti kako je Hercegovcima žena svetinja?
Mate: Kod nas se kaže da svaka kuća počiva na četiri ćoška od kojih tri drži žena. To i ispada tako, ako se pogleda kontekst cijelog ovog intervjua. Moja je majka odgojila tri sina i bila uz mog oca, moja se supruga uvijek brinula o domaćinstvu i davala mi savjete koje sam slušao. Mi Hercegovci smo vam takvi, volimo kvalitetno i slušamo svoje žene, no neka je naša zadnja.