Vecernji list
22.09.2005 18:57
INTERVJU Mirna Medaković i Andrej Dojkić (1980), glumci iz RTL TV-ove sapunice komentiraju upis na glumačku akademiju i glasine o protekciji
Komisija na Akademiji sigurno nije gledala Zabranjenu ljubav
Autor Iva Sviben
Dvadesetogodišnja Mirna Medaković i pet godina stariji Andrej Dojkić zvijezde su "Zabranjene ljubavi", a njihovi likovi Maje i Saše našli su put do srca mnogih gledatelja. Odnedavno, ostvarili su snove i upisali su se na glumačku akademiju, a što misle o ljudima koji tvrde da nemaju pokrića za Akademiju pokazali su na sebi svojstven, humorističan način.
EKRAN: Oboje ste se na Akademiju upisali iz prvog puta. Kako ste se pripremali za prijemni?
MIRNA: Zapravo, moje pripreme su trajale trineast godina.
ANDREJ: Ja sam se jako puno pripremao. Puno truda sam uložio u to. Konkretno, za Akademiju pripreme su trajale intenzivno tri mjeseca. Spremao sam tekstove, monologe...
EKRAN: Jeste se zajedno pripremali?
ANDREJ: Ne.
MIRNA: Nismo se ni vidjeli.
EKRAN: Je li vam rad u "Zabranjenoj ljubavi" bio dio priprema za Akademiju?
MIRNA: Sve su to pripreme. U medijima ispada da snimati takvu seriju može svatko. Kao da je to neki rad na traci, automatsko štancanje materijala. A to baš i nije istina.
ANDREJ: Kad je život podređen tome da imaš cilj da upadneš na Akademiju, onda je sve priprema: od spavanja, nebančevanja, odricanja od mnogih stvari...
EKRAN: Kako zamišljate svoju buduću glumačku karijeru?
MIRNA: Ja već vidim svoju zvijezdu tamo na stazi slavnih i sebe kako umačem ruke u beton, ha, ha.
ANDREJ: Ja ću ipak biti malo skromniji od tebe, pa ću samo reći koliko rada, toliko muzike. Prerano je sad govoriti o tome. Kazalište je jedno, film je drugo. Oboje je izazov. Ali mislim da je u kazalištu puno veća sloboda, i jača interakcija s ljudima.
MIRNA: Kad sam bila mlađa, mislila sam da je kazalište ono što želim. Onda sam otkrila čari snimanja pred kamerom. I sada se dvoumim.
ANDREJ: Ma nemamo još takvu karijeru da bi mogli pričati o tome.
MIRNA: Ja sam do ove godine glumila u ZeKaeMu.
ANDREJ: Prije "Zabranjene ljubavi" ja nisam nigdje glumio, ako ne računamo dramsku grupu u osnovnoj školi.
MIRNA: Da, a odlučio si se za glumu jer imaš veliku plaću. To je samo novac u pitanju, i automobili i slava i žene koje se motaju oko tebe.
ANDREJ: Ma nisu to baš tolike brojke. A manekenke se vrte samo oko nogometaša. Na kraju meni ništa ne ostane.
MIRNA: Pa možeš dobiti Modnog Oscara. Vidiš kako je Damir Markovina pobijedio ove godine. Iduće godine možeš se okititi škaricama.
ANDREJ: A ti bi mogla dobiti nagradu za frizuru godine. Šalu na stranu, ja sam uvijek spreman na krv i znoj i naporan rad. Lik Saše je u "Zabranjenoj ljubavi" trebao ostati samo tri mjeseca. I za prijemni je bila velika muka i naporan rad. Svi na prijemnom su imali priliku za: veni, vidi, vici. Svatko je dobio svojih pet minuta. Normalno da ima razočaranih. To je tako sa svakim castingom, sa svakim izborom. Tko to ne može prihvatiti sada, teško će opstati u ovom poslu.
MIRNA: Kako je Oscar Wild rekao: Ne želim čuti što i kako me ogovaraju. Od toga mi raste taština i postajem umišljen. Iskreno, "Zabranjenu ljubav" najviše gledaju klinci i stariji ljudi.
ANDREJ: Naš upis na Akademiju nije imao nikakve veze s tim što glumimo u seriji. Žiri sigurno nije gledao epizode "Zabranjene ljubavi" i na temelju toga se odlučio za nas. Gledali su ono što smo pripremili.
MIRNA: Ja mislim da su najviše pozornosti obratili na scene u seriji kad se ljubim s Marijom Valentićem. A ona epizoda kad sam se skinula... To je sigurno bio taj prelomni trenutak (smijeh).
EKRAN: A jeste li spremni na skidanje i u drugim ulogama u budućnosti?
MIRNA: Ma ja samo tražim razlog i skidam se do kraja, ha, ha.
ANDREJ: Da, obično ako se ne skinemo taj dan na setu, skinemo se u pauzi (smijeh).
MIRNA: Istina, mi ne volimo ove površne odnose. Baš se volimo proučiti (smijeh)... Ja se skidam, ali nitko ne traži. U tome je problem (smijeh)... Dobro, sada da se malo uozbiljimo. Reci ti, Andrej, nešto pametno za kraj.
ANDREJ: Upornost je vrlina, ali i mana.
MIRNA: Joj, ja imam tek 20 godina, ne mogu još nešto tako mudro zboriti.
ANDREJ: Ma doći će ti to s godinama, ha, ha. Ja to pokušavam usporediti sa svojim dosadašnjim iskustvima. Nitko mi nikada nije ništa poklonio, za sve sam se trebao izboriti. Pa prema tome, zašto se drugi, kao i ja, ne bi borili