Pregled posta

DUNJA VEJZOVIĆ


Dunja Vejzović rođena je 20. listopada 1943. u Zagrebu, gdje je 1966. na Likovnoj akademiji diplomirala grafiku, a na Muzičkoj 1969. pjevanje. Usavršava se u lidu na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu. Debitira u zagrebačkom HNK ulogom Ariela u Šulekovoj operi Oluja. Prvi joj je angažman u nirnberškoj Operi (1971). Debitira 1978. na znamenitom festivalu u Bayreuthu, gdje iduće dvije sezone trijumfira u Parsifalu. Pod Karajanovim vodstvom snima tri velike Wagnerove uloge: Kundry - Parsifal (DGG), Ortrud - Lohengrin (EMI) te Sentu - Ukleti Holandez (EMI) i oduševljava na Uskrsnim festivalima u Salzburgu (1980, 1981, 1984)... Nastupala je na najuglednijim opernim scenama i svjetskim koncertnim podijima: Tannhauser (Metropolitan, 1978), Trojanci (Scala, 1979), koncertna izvedba Le Cid (Pariz, 1981); pod Kleiberovim vodstvom - Wozzeck suite (Beč, 1982), te pod ravnanjem Abbada (London - 1985, Bečka državna opera - 1990). Pod Maazelom nastupa u Requiemu (Cleveland, New York, 1982), slijede Ukleti Holandez (Bečka državna opera, 1983), Suor Angelica (Scala, 1983), Nabucco (Karakaline Terme u Rimu, 1984), Medeja i Salambo (Pariška opera 1986), Alceste pod Eschenbachovim ravnanjem (Stuttgart, 1987), Parsifal u Wilsonovoj režiji (Hamburg - 1990, Houston - 1991), Fierrabras pod Abbadovim ravnanjem (Bečka državna opera, 1990) te Hagoromo, također u Wilsonovoj režiji (Firenca, 1994). Operna je primadona svjetskoga ugleda; osobito se proslavila kao nenadmašna vagnerijanka. Sustavno bogati svoj jednakovrijedan koncertni repertoar i popijevkama Gounoda, Masseneta i Berlioza, Čajkovskog i Rahmanjinova, Schuberta, Schumanna i Brahmsa, Wolfa, Berga i R. Straussa te Granadosa i de Falle. S glazbeno-scenskom družinom VE-RO (Vejzović - Romanowski) utemeljenom 1993. realizira glazbeno-scenska djela koja promoviraju mlade pjevače: operu-oratorij Prikazanje duše i tijela (režija Romanowski) i Giulio Cesare (režija Medvešek). Umjetnica je respektabilne diskografije (EMI, DGG, Virgin Classics...). Unutar VE-RO Visiona objavljuje tonske nosače zvuka: In Memoriam Lovro von Matačić, Winterreise i prvu zbirku autohtonog folklora u Hrvatskoj Ovo je naše najbolje, kao i iscrpnu monografiju na 216 stranica s više od 300 fotografija i CD-om s presjekom njezinih interpretacija (1966-2004). Od godine 1995. bavi se i pjevačkom pedagogijom, prenoseći svoje golemo umjetničko iskustvoi mladim naraštajima (Graz 1996/97, Zagreb 1995-2000). Danas je profesorica na Hochschule f9Fr Musik und darstellende Kunst u Stuttgartu.
Dunja Vejzović je osnivački član svjetskog kluba Soroptimist Zagreb od 1995. Danas u istom klubu u Stuttgartu sudjeluje u mnogim humanitarnim i angažiranim projektima. Kroz tvrtku VERO Vision, uz HNK, inicijator je i organizator Hrvatskog natjecanja za stipendiranje mladih profesionalnih pjevača. Predsjednica je Društva Richarda Wagnera Zagreb (2005).
Dobitnica je prestižne nagrade Orph8Ee dABor - Fany Heldy za snimke Kundry (1981-82) te Ortrud (1984), kao i Milke Trnine (1982), Vladimira Nazora (1983), Orlanda (1989) te Josipa Štolcera Slavenskog (1993). Nositeljica je odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996). Primila je brojne nagrade Porin (za najbolju vokalnu izvedbu, za najbolju solističku ili komornu izvedbu te za album godine) kao i Porina za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (1999).

I Dunja Vejzović, rođena u Zagrebu 20. listopada 1943, počela je karijeru još kao studentica Muzičke akademije, nastupom u ulozi Vještice u operi Ivica i Marica Engelberta Humperdincka u produkciji Akademije 20. svibnja 1968. Prva velika uloga u angažmanu u HNK bio joj je 1970. Ariel u Oluji Stjepana Šuleka. Nakon jednogodišnjeg angažmana u Zagrebu i jednogodišnjeg usavršavanja u Stuttgartu došla je 1971. u Nürnberg, gdje se oblikovala u snažnu, sasvim posebnu umjetničku osobnost, i svojom Azucenom u Trubaduru u režiji Hansa Neuenfelsa 1974. na sebe skrenula pozornost glazbene javnosti. Po odlasku iz Nürnberga 1978. dvije je godine provela u angažmanu u Frankfurtu i nastavila strelovit uspon u vrh svjetske operne reprodukcije. Od 1980. slobodna je umjetnica. Tri je godine, od 1978-1980. u hramu Wagnerove umjetnosti na Bayreuthskim svečanim igrama pjevala njegovu kultnu ulogu Kundry i postala njezina vodeća svjetska interpretkinja. Pod ravnanjem Herberta von Karajana s Berlinskom filharmonijom snimila je za velike gramofonske tvrtke DGG i EMI tri cjelovite Wagnerove opere Parsifala, koji je dobio Grand Prix du Disque, Lohengrina i Ukletog Holandeza. Ona sama dobila je nagradu Orphée d’or (Zlatnog Orfeja). Bila je protagonisticom premijera u Bečkoj državnoj operi, Scali, pariškoj Velikoj operi. U zenitu svoje vagnerijanske afirmacije poželjela je prijeći u sopranski fah i talijanski belkantistički repertoar nastavljajući njegovanje francuskoga, koji joj osobito dobro leži. U Zagreb se vratila kao gošća 1980. i oduševila svojom Adalgisom u Normi. Slijedile su izvrsne Abigaille u Nabuccu i Massenetova Thér#se. Godine 1986. počela je surađivati s avangardnim redateljem Robertom Wilsonom, koji je znatno utjecao na njezina dalja promišljanja što je svrstavaju u red onih umjetnica operne scene koje se ne mogu ničemu pokoriti i uvijek iznova nečim iznenađuju. Zanimljiva osobnost, vrhunske muzikalnosti i iznimnih vokalnih mogućnosti, posljednja je u nizu velikih hrvatskih umjetnika koji su nastupali na najvećim svjetskim opernim scenama.
http://www.matica.hr/Vijenac/vij219.nsf/AllWebDocs/prilog