Milostinja
Ranoproljetno jutro na jarunskoj tržnici u Zagrebu. Užurbana masa u prolazu ispred dučančića. Ima svega, "od igle do lokomotive" (osim i gle i lokomotive). Zavirim u svaki kutak ne tražeći ništa određeno, tek da vidim kakve su cijene radi usporedbe sa onima na drugim lokacijama. Već sam kupila "domaće" povrće i ribu, koju su mi očistili i oprali na licu mjesta, što je za mene ugodna novost, jer neću morati "zasmrdit" sinovljev stan na 17. katu. Moj obilazak tržnice je sad manje-više rutinski jer žurim da bih ispunila privremeno preuzete domaćinske obaveze.
Ali, moju rutini iznenada prekine jedno nježno, blijedo lice i lik u kolicima, pred vratima dućana, zapravo djevojčica koja na koljenima drži otvorenu šaku, očito u iščekovanju milostinje. Prekopam po novčaniku i stavim nekoliko kovanica na pruženi dlan, našto se mala vidno uznemiri i počne, mašući glavom, nešto nerazgovijetno mumljati, držeći pritom ruku u nepromijenjenom položaju. Osjećala sam se užasno kad sam zaključila da se najvjerojatnije radi o paraliziranoj osobi koja jednostavno ne može maknuti ruku! Tek tada sam zapazila da je odjevena vrlo kvalitetno i vjerojatno samo čeka majku ili drugu osobu koja nešto kupuje.
Mogla sam pretpostaviti kako ju je ponizila moja dobronamjerna gesta! Uzela sam svoju "munitu" uz riječi: "Oprosti, dušo, nisam znala!"
Sa suzama u očima napustila sam poprište.
Minijature iz 1993.
OAZA
Mirna je noć, u meni nemir,
obgrlit bih htjela cijeli svemir,
stupiti na bijelu Mjesečevu stazu,
da pronađem svoju zvjezdanu oazu.
POKROV LJEPOTE
Žuti oblak kraj puta,
pelud u mojoj kosi,
to Eol nestašni luta
i pozdrav Sunca nosi.
Ugažen cvijet u kutu
i težak hod, što traje...
Melem na ranu ljutu
i povoj proljeće tkaje.
Strepnje, nemirni snovi,
što ćemo sutra biti?
Ljepote pokrov novi
od očaja dušu mi štiti.
MOLITVA
Umiri more, nek njegove sjene
ne otimlju darovanu mene!
Neću da me u bezdan odnese
podivljuala pjena,
nek se duša u iskon uznese
suncem umivena!
PROLJEĆE U PROLAZU
Sivo je nebo i juri vlak,
olovna kiša, kap po kap.
Iz snatrenja me trgnu blga
zeleno - bijela čarolija saga.
Voćke u cvatu, prolazi zima.
Na svijetu još ljepote ima!
Nekada...
TELEFON
Dok telefonom čujem
da si na drugoj strani
sretna sam, ali nijema,
jer jedno drugom smo strani.
I, tako zatečena,
ja osupnuta stojim,
ne znam što bih ti rekla,
jer ja se riječi bojim.
Tek uzdah prepunog srca,
pritajen trteptaj u glasu,
dok riječi uzalud tražim
još jednom shvaćam da su
daljina i šutnja opet
odjeknule muklo...
Na našoj valnoj dužini
davno je puklo!
Sjećanje na uzorne osobe
Danas sam pročitala u Slobodnoj Dalmaciji dvije osmrtnice i sjetila se osoba koje su ostavile traga u srcima onih koji su ih poznavali.
Prva je sestra Benedikta Varenina, časna iz Sinjske krajine, koja je služila u župi sv. Marka u Makarskoj prije 50-ak godina.Tada je bila mlada i poletna redovnica oko koje su se skupljale djevojčice i s njom kitile oltare u vrijeme kad još nije bilo poznato umijeće ikebane, nego se slagalo raznoliko cvijeće iz vrtova po gradu, po principu što raskošnije to ljepše. Sigurna sam da je toplina i susretljivost sestre Benedikte očarala i malu djevojčicu iz Makarskog primorja koja je otišla u stroži red benediktinki, u kojem se i danas nalazi. Sestra Varenina je umrla 13. travnja u svojoj 93. godini.
Druga osoba, koja je umrla istog dana, u svojoj 92. godini je svećenik Božidar Medvid, dugogodišnji župnik Jelse, o kojemu sam, posredstvom jedne prijateljice, saznala da je bio posvećen mladima među kojima je djelovao.
Bio je supatnik u blajburškoj tragediji i zatvorenik u Staroj Gradiški a krivnja mu je bila "loš" utjecaj na omladinu.
Brinuo se za stare i nemoćne, djelovao humanitarno i na međunarodnom planu, te u izdavaštvu duhovnog štiva.
Osobno sam ga susrela u Vepricu i osvjedočila se o odanosti mladih Jelšana svom župniku.
Kao odani Marijin štovatelj pisao je i o Međugorju.
POKOJ IM VJEČNI!
Uskrsnuo je!
"Sa životom smrt se sasta
i čudesna borba nasta.
Vođa živih pade tada
i živ - živcat opet vlada!"
Svima koji slave po julijanskom kalendaru želim obilne plodove svetog trodnevlja i nadasve
SRETAN I BLAGOSDLOVLJEN USKRS!
Otisci stopa na putu
Dug je put kojim hodim,
mnoge su stope ostale na mojim stazama:
uspomene lijepe i manje lijepe,
lica još uvijek živa
i ona izblijedjela,
riječi bačene u vjetar kao perje,
koje bih rado pokupila,
ali nije moguće,
a i one neizrečene
koje su mogle promijeniti stvari,
zaliječiti neke rane,
obrisati suze s dragih lica,
ali su zastale u grlu,
u uskom grlu sumnje
kakav li će učinak postići!?
Moja duša na klatnu preispitivanja, neodlučnosti,
kukavičluka preodjevenog u razboritost,
popuštanja preodjevenog u toleranciju,
škrtosti preodjevene u štedljivost,
ali i naglosti preodjevene u iskrenost,
straha umjesto predanja u Tvoje ruke,
da me nosiš nad provalijama,
da me nadahnjuješ na prava djela ljubavi,
na prave riječi u pravi tren!
Ostala sam dužna bližnjima
krijući se u ljušturi lažne sigurnosti!
Ali, nikad nije kasno,
pa Te molim bar na ostatku ovog puta
budi mi misao vodilja!
Po jedna rečenica uz svaku postaju Puta križa
1. Nikad ne perimo ruke od odgovornosti i ne dajimo prednost materijalnim interesima pred istinom!
2. Ne živimo u iluziji da život može biti bez problema, suočimo se s njima i sva trpljenja predajmo u ruke Gospodinu!
3. Nek nas padovi ne obeshrabre, prihvatimo Njegovu ruku pomoćnicu!
4. Obratimo se Majci, koja kao jedna od nas razumije sve!
5. Prihvatimo u prvom redu križeve koje nam donosi život, koje nismo tražili, kao što ni Cirenac nije ni sanjao što ga čeka na
povratku iz polja!
6. U patniku prepoznajmo Isusa, pa će ga i drugi prepoznati u dobrodušnosti naših pogleda i djela, kao u otisku na
Veronikinu rupcu!
7. I kod ponovnih padova ne gubimo nadu, oni nam pomažu da spoznamo potrebu predanja u ruke Božje!
8. Naši osjećaji nisu dovoljni, oni nas upućuju na promišljanje o uzrocima zla, kao i o vlastitom udjelu u njemu, pa nas od
obične sentimentalnosti vode ka preobrazbi duha.
9. Mogućnost ponovnih padova navodi nas da ne preziremo ni najveće grešnike, jer se i u zadnjoj etapi životne golgote mogu
otvorti milosti oproštenja.
10. Loše navike ranjavaju dubine naše duše i trganje grešnosti boli kao svlačenje odjeće prilijepljene za rane, ali nakon odijevanja haljine posvetne milosti osjećamo njezin ljekoviti učinak.
11. Bože, za svoje teške rane daj snagu bolesnicima razapetima na križ bolesničke postelje!
12. Isus je okusio sve ljudske boljke, osudu, napuštenost i smrt, pa iako ne shvaćamo zašto je tako moralo biti, neka nam bude
utjeha i olakšanje što je i on bio jedan od nas!
13. Možda Majka, primajući mrtvog Sina, uopće nije slutila da to nije kraj, kao što ni mi ne znamo Božje namisli, pa neka u njenom liku vidimo uzor prihvaćanja s povjerenjem onoga što nam nije dano razumjeti!
14. Neka i naše srce bude čisto od zlih namisli, da s Isusom u njemu živimo u nadi uskrsnuća!
SRETAN USKRS SVIMA!
