Minijature iz 1993.
OAZA
Mirna je noć, u meni nemir,
obgrlit bih htjela cijeli svemir,
stupiti na bijelu Mjesečevu stazu,
da pronađem svoju zvjezdanu oazu.
POKROV LJEPOTE
Žuti oblak kraj puta,
pelud u mojoj kosi,
to Eol nestašni luta
i pozdrav Sunca nosi.
Ugažen cvijet u kutu
i težak hod, što traje...
Melem na ranu ljutu
i povoj proljeće tkaje.
Strepnje, nemirni snovi,
što ćemo sutra biti?
Ljepote pokrov novi
od očaja dušu mi štiti.
MOLITVA
Umiri more, nek njegove sjene
ne otimlju darovanu mene!
Neću da me u bezdan odnese
podivljuala pjena,
nek se duša u iskon uznese
suncem umivena!
PROLJEĆE U PROLAZU
Sivo je nebo i juri vlak,
olovna kiša, kap po kap.
Iz snatrenja me trgnu blga
zeleno - bijela čarolija saga.
Voćke u cvatu, prolazi zima.
Na svijetu još ljepote ima!