TELEFON
Dok telefonom čujem
da si na drugoj strani
sretna sam, ali nijema,
jer jedno drugom smo strani.
I, tako zatečena,
ja osupnuta stojim,
ne znam što bih ti rekla,
jer ja se riječi bojim.
Tek uzdah prepunog srca,
pritajen trteptaj u glasu,
dok riječi uzalud tražim
još jednom shvaćam da su
daljina i šutnja opet
odjeknule muklo...
Na našoj valnoj dužini
davno je puklo!
| < | travanj, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
