O ludim kupcima i vraćanju para
nedjelja , 30.03.2014.Već mi je stavrno lagano dosta posla koji radim i debila od ljudi s kojima moram imati posla. Kad pomislim da imam diplomu, da sam hodajuća knjižnica, i kad vidim koje sve budale rade u mojoj struci, popizdim dodatno. Al situacije poput jučerašnje me zbilja nagnaju na to da počnem šamarati ljude koji dođu u dućan di radim. Jednostavno, neke bi samo trebalo zgrabiti za vrat i šutnuti ravno nogom u guzicu van iz dućana.
Odmah na početku, da vam rezimiram neke stvari. S obzirom da smo kao narod skloni prilagođavati svoja znanja i činjenice samima sebi, pa tako i zakon o vraćanju novca, NE, NEMA SE PO ZAKONU PRAVO NA POVRAT PARA ZA SVAKI KOMAD ROBE KOJI KUPITE. Ako je roba ispravna, samo je dobra volja prodavača oće li vam to zaminiti. Da se može sve vraćati, u hrvatskim dućanima bi se prodavala rabljena roba. A ako su u pitanju igrice, tehnika i slično, ne, ni tu također nemate pravo na povrat novca odmah. Prvo se šalje na servis, da se vidi u čemu je problem. I onda dalje prodavač radi u skladu s onim što im firma koja šalje tu robu dozvoli da napravi. Znači, ili zamjena ili lova. Ili jednostavno kupcu začepiš usta tako da mu vratiš njegov ispravan proizvod jer je jednostavno preglup da bi rukovao s njime, a dovoljno bahat da se dođe svađati s osobom koja tamo radi što joj se kaže za dvi ipo iljade kuna. Virujte, u većini slučajeva riječ je baš o ovom zadnjem. Kao npr, žena koja se svađala da joj malom igrica za psp ne valja, a ovaj masnim rukama iskeljao igricu i normalno da mu neće. Ovi iz servisa su samo javili da je igrica ispravna i da u buduće ne diraju masnim i šporkim rukama. Au, baš joj je bilo neugodno. Pa se ti svađaj.
Jučer mi je, dakle, ko furija u dućan uletila rospija koja tvrdi kako joj igrica GTA V za playstation 3 ne radi. Kao, kad je stavi u plejku, ova joj javlja da treba izbrisati memoriju. I onda su oni obrisali memoriju, al svejedno, kad se stavi igrica, memorija bude prepuna. I kao, kupila je na drugom mistu plejku, i savršeno radi, a ovo je kupila kod nas i to ne radi i to sam kriva ja, firma za koju radim i tako dalje. Ja joj kažem, gospođo, isti je dobavljač i nama i njima, nema veze di ste kupili. A ova na mene drvlja i kamenja, da ako ona otkrije da mi prodajemo spržene igrice za cijenu normalne da će ona nas tužiti, poslat inspekciju i sve ostalo. Da, glupačo, ja stojim doma i pržim igrice s interneta da bih ih tebi prodavala, nema što. Inače, jedva čekam da mi dođe luđakinja poput tebe reklamirat to. Jebovas, ljudi, meni ni iz džepa ni u džep, i ne mogu shvatiti one bolesnike koji u prodavaču vide urotnika protiv njih samih. Pa nije mi to ćaćino, majku mu. A da se razumimo, firma koja radi s tim igricama i konzolama je užasno stroga po pitanju svog proizovda- jamče za njega u potpunosti, i ukoliko je kvar do njih, što se može desiti jer tehnika je takva, nije savršena- budu savršeno fer prema kupcu.
A ova bezobraznica je vrlo vjerojatno kupila onaj plejstejšn s malom memorijom, a gta to ne može trpiti. U svo to urlikanje i optužbe, iako ni sama ne zna u čemu je stvar s igricom, na koju se nitko nije žalio a prodaje se ko luda, uspila se derati jedno pet minuta da zašto nema broja dućana na internetu, jer je ona morala ostaviti sve i doći ovamo, i da kakva je to firma koja broj nema na netu. Čekaj malo. Dućan unutar šoping centra bi trebao imati broj na netu? Zašto, da ga ti možeš nazvati i prijetiti? A kako bi ti točno preko telefona reklamirala tu igricu i tražila novce natrag? Jadnica bezobrazna manipulativna. Našla je meni provoditi napadačku politku u svrhu j*** mene u zdrav mozak kako bi dobila šolde natrag. E ne ide to tako. Nadalje, jedan od njezinih argumenata kako smo mi krivi za sve je i taj da bismo trebali imati u dućanu playstation i osobu koja se u to razumije i da ta osoba treba sve to isprobati odmah i vidit jel valja. Znači, to je multimedijalni dućan, di ja radim. Tehnika je nešto što prodajemo u manjem broju od većine stavri, osim igrica. I mi bi trebali imati nekog za tako jednostava uređaj poput plejstešna. Možda, za glupaču poput tebe.
Nakon toga je imala peripetiju sa šeficom nam preko telefona, koja je najkvaliteniji i najbolji šef kojeg netko može imat i- fer i korektna, uskoči kad treba, a posao vodi savršeno. Njoj je na telefon prijetila da će ona sama uzeti novce iz blagajne u vrijednosti svoje igrice i da neće otići dok novce ne dobije nazad. Dobro, ženo, što ti to u životu treba? Jel toliki problem pričekati nekoliko dana i vidjeti što će reći ovi u servisu, pa onda, kad budeš znala u čemu je stvar, izvoditi bijesne gliste? Šefica joj je sve u svemu zaprijetila zaštitarima, a ako je nju izbacila iz takta, onda možete misliti koja je ura. Kolegicu mi je rasplakala. A što je najbolje od svega, danas će opet doći. Znači, dan prekrasan, nedilja, a ja moram ići raditi popodnevnu i trpiti lude kravetine.
Na kraju svega, gospođa ''luda sam i trebam liječenje'', zatražila je knjigu žalbe. Na našoj knjizi žalbe piše knjiga primjedbi i pohvala, na što je ova također podvljala i rekla da to nije knjiga žalbe, da kako je moguće da jedna firma knjigu žalbe nema, i udri još o tome. I na kraju, to upiše tamo. Znači, u službenu knjigu primjedbi i pohvala, ti pišeš o tome kako nema knjige žalbe? Alo?
Ne podnosim takve ljude. Ne podnosim kad se ponašaju kao neodgojeni majmuni. Ne podnosim kad netko nema pojma o čemu se radi i ponaša se ko luđak. Normalnim razgovorom se sve da rišiti. Osim ako nisi luda kučka koja je nekoliko dana ranije bila ljuta ko pas što uopće mora kupovati to, ali je obećala ditetu, pa ajde. I toliko je blesava da misli da se igrice mogu isprobavati. Pa pola njih ima u sebi samo kod koji se ukuca, ni diska više nema unutra. A kod, jednom kad se ukuca, ne može se više koristit.
Postoje razlozi zašto je procedura ovakva kakva je. A to sasvim sigurno nije urota prodavača da se ne vrate pare za neki proizvod. Kao što rekoh, meni je plaća uvik ista i uvik jednako loša, a itetako se naradim. Prema tome... Svi vi koji mislite da imate ova ili ona prava na ovo ili ono, zapitajte se malo. Makar to, kako bi bilo da vaše dite kreten poput vas dođe tako malteretirati.
Budale.
komentiraj (22) * ispiši * #
La grande bellezza
petak , 14.03.2014.Jeste li gledali film La grande bellezza? U njemu glavni lik stalno traži, luta Rimom, u potrazi za velikom ljepotom. I uz svo bogatstvo grada, uza svu umjetnost kojom je okružen, uz sav novac koji ima, jedino što mu na kraju ostaje stalno, jest ljubav iz mladosti, ta jedna jedina prava ljubav. Za njega, ona je to. La grande bellezza. Ona, u sutonu ljetnog dana, uz more.
Svi tražimo nešto. Naš vlastiti smisao. Cilj. I što više razmišljamo, više se gubimo u potrazi. Analiziramo ljubav. Očekujemo da ona bude onakva kakvom je mi zamišljamo. Filmskom. Bajkom. I idealiziramo nešto iz prošlosti. Staru ljubav s kojom stvari nikad nisu bile konačne. Niti vječne. Kad smo se zaljubili tada, nismo tražili. Nismo idealizirali, niti razmišljali o tome. Samo se desilo. A kad je prestalo biti, mi smo našli milijun 'ako'. Milijun 'da smo'. Milijun 'da nismo'. I nakon toga, više nismo bili spremni ni na što novo. Stalno vraćanje u prošlost. Stalno razmišljanje kako se može desiti bilo što, al samo je ta osoba prava.
E pa, dosta mi je. Dosta mi je Balaševićeve istine. Sve prave su ljubavi tužne. Kako da nisu. Ne želim više biti dio toga. Odbijam. Ljubav ne može biti tužna. Onog trenutka kad ljubav postane tužna, znači da je netko nekoga povrijedio. A to nije napravio iz ljubavi.
Želim vjerovati da ljudi vjeruju da mogu biti sretni, da je to naša svrha na Zemlji. Ljepše je biti sretan nego nesretan. Zašto onda tako često uživamo u nezadovoljstvu? Jel to naše opravdanje? Dosta mi je.
Odbijam stalno negirati sadašnji trenutak.
Moja grande bellezza je sad.
komentiraj (12) * ispiši * #
O brisanju fejsbuka i korištenju ljestava
srijeda , 12.03.2014. Jučer sam obrisala fejsbuk, po peti put. Stalno se tako, nakon nekog vremena, zasitim. Realno, jedino što mi je zanimljivo tamo je igranje babl vič sage i moj vlastiti profil. Možda još dvoje, troje ljudi. Ovo drugo... Ne mogu više slušati te gluposti. Patetične izjave slavnih pisaca. Povike MOSA BAVLJU iz folirancije, ne jer ljubav ima išta s tim. Preserancije. Glumatanja. I glupane koji na te preserancije padaju.
Kako su ljudi lakomi i površni. Postalo je dovoljno stvoriti dobar fejsbuk profil,da bi u očima ljudi koje ne poznaš toliko dobro, bio odlična, prekrasna, superzabavna, pametna osoba. Dno dna. Gadi mi se.
Ali, zadnjih miseci postao mi zabavan instagram. U početku mi je i to išlo na živce, al sad me sam instagram ne nervira. Nerviraju me isti oni ljudi koji su me nervirali od starta svojim načinom korištenja istog.
Jebemmu, ljudi, prestanite se ponašati ko da ste slavan supermodel/glumica/ pjevačica i kačiti takve slike, po bilo kojoj društvenoj mreži! Koji vam je? Jel vi, moji prijatelji i poznanici, stavrno mislite da bi mene na instragramu trebalo zanimati to što ste kupili chanelov puder, replay čizme-alo, to je replay, nije luis vuiton- sebe dok jedete u restoranu, a sve kao da ste ispali iz fakin holivuda, a ne ovdi iz grada od jedva sto iljada stanovnika. Nikoga ne zanima jeste li u restoranu ili niste. Nikoga ne zanima koliko marki šminke imate. Nikoga ne zanima vaša isfotošopirana fotografija u kojoj ste vi prekrasni na dočeku Nove godine. Niti ikoga zanima vaš kućni ljubimac. Ne, kad prezenirate sebe kao da ste nešto drugo doli obične osobe koja radi običan posao i obične stvari u običnom gradu. Stavljajte slike koje su zabavne, ili dosadne, ili isfotošiprane do bola. Al prestanite prodavati svoje izmišljeno ''ja'' po društvenim mrežama.
Meni instagram služi da pratim slavne. Neke od njih, one koje volim. Pratim i modu. Sviđa mi se viditi iz prve ruke backstage onoga što volim. A svi ti selebritiji su puno prirodniji od nekih mojih bliskih prijatelja. Volim i izgled slike koju možeš nakeljiti na svoju fotografiju tamo. Al kad vidim glumatanje ovih mojih glupača, stvarno se zapitam s kim se ja to družim.
I ovaj đir sa stavljanjem ljestvi pored riječi. Pa čekaj malo! Znači, imaš zaključan profil i ti staviš ljestve pored slike koju si okačio, ma da slike, kometari ispod su takvi, i onda okačiš najgluplju riječ svemira, i to ne jednu, nego više njih, i što? Sad bi ljudi guglajući riječ pegula trebali naletit na tvoje rasparane čarape? Mislim, tko ste vi i zašto uništavate gugl svojim glupostima?
Čovjek sve uništi na kraju.
komentiraj (9) * ispiši * #
Tako vam je to kod nas
nedjelja , 09.03.2014.Jest zanimljiva ova Dalmacija. Vozim se ja biciklom danas, sve divno i krasno, dan sunčan, ja krivudam cestom, što od mamurluka, što od bure, i prolazim kraj neka dva čovika, u potpunosti nepoznata. I kaže meni jedan od njih, viče za mnom štoviše, da, alo, guma ti je ispumpana! Kažem ja njemu, znam, napumpat ću je, na pumpu ću otići sada usput, a ovaj onako ljutito još objašnjava zašto ne smin vozit tako, i baš mi je bio neugodnjak nekako. Kao ono, kako sam mogla dozvolit sebi voziti nenapumpanih guma. Posli se kontam, ma što se ja moram uopće potpunom strancu opravdavati zbog toga, i još k tome imat grižnju savjesti? I odakle uopće tom liku ideja meni držati prodike oko toga kakve su moje gume? Ali tako je to kod nas u Dalmaciji, sve je svačiji posao.
I ništa, došla ja konačno na pumpu, i odem pitat čovika da mi pomogne, jer u životu nisam to radila. Čisto ono, eto, da se ne desi da ih ispumpam umisto napumpam, jer sa mnom je svašta moguće. I ušla ja tako u pumpu, cila ljubazna, oprostite, jel mi možete pomoći, a on meni ni pet ni šest nego da ima on previše godina za pumpanje guma i da što dečka nemam da mi on pomaže. I tako, pumpa on te gume, i onako ljutito, iman ja jednu takvu doma istu ko i ti, neće se udaje, a trijestri godine ima. Posli se mislin, pa što njega briga za moju udaju? Ajde za 'ćerinu, to još i razumin, a što mene briga za njegovu kćer? I uostalom, ja sam mlađa od nje. Kažem ja njemu, to ste vi muškarci krivi, nema više pravih momaka, a ovaj me pogleda i kaže, e... Čekajte vi princa na bilon konju. Neće vam taj doći, nema takih! A nema bogami više ni konja!
To je kod nas sve normalno. Ostatak civiliziranog svita vjerojatno bi bio šokiran da netko ovako razgovara s njim. Dok je nama ovdi čudno ako je netko pristojan i on nam je odmah gej. Dalmatinske žene naviknute su isprozivati muškarce, i obrnuto. I onda odeš, recimo u Zagreb, i tamo upoznaš nekog momka, i svaki puta ostaneš u čudu kako je kulturan. Čak i nekulturni zagrebački momci nisu ni blizu prosječnom nekulturnom momku u Dalmaciji. I onda ti tako pričaš s tim iz Zagreba, ili bilo odakle se sjevera, i kakva god da je tema u pitanju, ti se redovito stigneš dobro narugati i to njemu u facu, ismijati ga, dok ti on plaća pića, koja ti dakako uvik prihvatiš, i na kraju samo odšetaš ća.
Ništa, idem slušati neki cd, dobila sam ga od gitarista što svira u bendu koji je sinoć nastupao. Bendu sa sjevera. Momci sviraju super, al smo im se cilu večer rugale. I onda smo, kad smo se upoznali svi, još im i rekle da smo im se cilu večer rugale. I onda smo ih još isprdale dodatno. a oni fini, njima to sve smišno.
Tako vam je to kod nas.
komentiraj (5) * ispiši * #
O oblacima, mom geniju, svađama, i o tome koliko smo mi žene glupe
četvrtak , 06.03.2014.Kako su oblaci danas kul. Baš zanimljivo izgledaju, onako, neuobičajeno. Nego, nisu oblaci ono o čemu sam tila pričati, samo, prekul su, a meni, kao i svim piscima genijima, pogled redovito odluta kroz prozor, onako zamišljeno, a ako kojim slučajem vidim iole nešto što malo odudara, mašta podivlja, i tako. Al dobro, dosta o mojoj genijalnosti i maštovitosti. Ono što sam tila ispričati je to da sam prošli vikend išla u Veneciju sa dvi prijeteljice, i dečkom od ove jedne. I sad, baš sam se zapitala, kolike su granice naše ženske tolerancije i dokle naše opravdavanje i slijepo viđenje situacije sa muškarcima može ići. Mislim, svima se desi, u ovom ili u onom trenutku, da veza prestane biti ono što bi trebala, ali nekako, stalo ti je do te osobe, toleriraš, svađaš se, miriš, i ljudima vani je jasnije nego vama dvoma da sve to skupa nema smisla.
Ali zanimljivo je dokle to sljepilo može ići, znate. To slijepo toleriranje i umanjivanje lošeg u pravom stanju stvari. Znači, nas četvero u Veneciji, sidimo u kafiću, na Muranu, štoviše. Prekrasan kišni dan, skoro pa poplava. I tako, naručili mi kave, a M., djevojka od J., naruči dva kolača, znate one suhe kolače, s marmeladom ili orasima. J. je također probao kakvi su ti kolači, i jedan mu je bio dobar, a drugi mu je bio, ni manje ni više, nego smeće. M. taj kolač nije bio smeće, nego, ono, u redu. I to mu je rekla, kao odgovor na ono njegovo, zašto je ona to naručivala, da je to smeće, i da što nije mogla naručiti kavu kao i svi mi. Dakle – nas dvi druge smo morale slušati punih dvadeset minuta svađu između njih dvoje, u kojoj je jedino bilo riječ o tome zašto ona neće da prizna da je on u pravu kad kaže da je kolač smeće i da mu namjerno ide u kontru. Pazite, govorimo o mirnim ljudima, ne o paru koji je sklon nekim divljaštvima, ni u društvu, ni općenito.
A zamislite sad ovo. Šetali smo gradom satima, i na kraju su nas baš onako noge bolile, i leđa. Godine su to, jebi ga, a M., ona baš ima problema s kičmom, ima skoliozu, i baš se osjećala loše. I krenemo mi tako prema stazione di treno, a M., onako najnormalnije, uhvati pod ruku A. Znači, nije uhvatila njega pod ruku, nego svoju prijateljicu, koja joj je tog momenta bila najbliža, da joj bude lakše hodati, i da bude pod kišobranom. On je, zamislite, teatralno hodao bez kišobrana kilometrima ispred nas, u vlaku je sjeo skroz sa strane, ona sila do njega, što će, pita ga da što mu je, on joj to kaže, da zašto nije njega uhvatila pod ruku nego nju, i sad, naravno, mi to nismo znale, nego nam je ona posli rekla, a kad smo izašli iz vlaka, skoro fulajući stanicu zbog njih, ja se okrenem da vidim jel idu iza nas, kad ono, on briše suze.
Ako petkom ona izađe na piće s nama, ili s ikim, on joj šalje poruke tipa, da on to ne može, da se cili izdeprimira kad ona izađe bez njega van, bla bla bla... al sve ono, na način izazivanja grižnje savjesti, bez neke svađe, samo ta njegova otužna spika di on jadan to, eto, ne može.
Uglavnom, ja sam joj rekla da zbilja mislim da mu treba psihijatar. Ovdi su samo rijetki primjeri tih situacija. Problem je to, što je kod ovog tako jasno da su u pitanju psihički problemi, a opet, njima dvoma to ništa ne izgleda kao toliko velik problem da zbilja potraže stručnu pomoć. Pa ako je ovako jasna situacija partnerima nejasna, kako će tek biti onima koji su, ajmo reći, normalni? I sad ti budi pametan.
Stvar je slijedeća, a to sam naučila u prošloj vezi. Kad se veza pretvori u nezadovoljstvo, one rijetke situacije sreće ne bi trebale biti nešto što partnere drži zajedno. Kakav je smisao veze ako ljudi nisu sretniji zajedno, nego jedno bez drugoga? Svađe uvik postoje, i zdrave su, dok god su smislene. Al kad ti imaš poremećenog egocentrika koji te manipulira samo zato jer ne želi biti sam, ili iz ko zna kojih sebičnih razloga... Dokle smo mi žene u stanju ići dok nam ne prekipi?
Brate mili, baš smo glupe.
komentiraj (10) * ispiši * #
Muke po plus jedan
srijeda , 05.03.2014.Maloprije sam bila kod najbolje prijateljice. Udaje se za sedam miseci, pa smo gledale revere, pozivnice, bend i tako to, po fejsbuku i jutjubu. Ja sam kuma. Veselim se tom piru, i sve to, ali... Nemam plus jedan, i to mi baš nekako smeta. Kum ima plus jedan. Skoro svi gosti imaju plus jedan. S kim ću ja plesati kada budu svirale one svatovske balade i glupi parovi se navataju jedan drugog i otkantaju nas koji smo solo? A ja baš volim plesati, i mislim da stavrno nije u redu da jedna kuma sidi, dok tamo neki random ljudi plešu.
I tako, imam sedam miseci da nađem žrtvu koja će ići sa mnom na pir. Molim sve one koji misle, bič pliz, pa za sedam miseci stigneš se udati i rastaviti, a kamoli naći pratnju za pir- u pitanju sam ja, a ne moja prijateljica Dragana iz Novog Sada koja je u tri miseca prohodala, zaručila se i razvela od svog muža- i bit će dobro ako uopće budem u shemi s nekim do tada, a kamoli da mi bude plus jedan, tako da, odbacite misao odmah. Da bar postoji neko povoljno iznajmljivanje svatovske pratnje. Što, to ne bi uopće bio loš bizins. Unajmiš komada, malo plešete, malo jedete, napijete se... Što fali tome.
Ma, idem pisati neku poeziju. Ili tako nešto. Ako znate nekog tko voli ići po pirevima, pošaljite ga meni. Bit će janjetine!
komentiraj (12) * ispiši * #
