subota, 31.05.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 13
Pokušavam biti korektan prema sebi, prema svima, a posebno prema mojoj bolesnoj sestrici. Sinoć sam bio strašno umoran, samo sam se javio jer pisati nekada ne mogu, previše je loših stvari u zadnje vrijeme pogodilo život moje sestrice, moj život i onda pokušaj biti u svemu tome normalan. Kakvo je njeno stanje sada? Ide na pretrage, malo je "klimavo", jer očito i na nju utječe takovi sljed dogadjanja sa njenim zdravljem. Prvi puta se javljaju dodatni problemi, bolovi u kostima, zglobovima, a praktički je na početku svega. Nisam pesimista, vjerujem da je to nekakav prolazni problem, vjerujem da će biti ok. Neznam prijatelji moji, dajem sve od sebe, moja sestrica daje sve od sebe, ali ta opaka, ta bolest koja ne pruža čovjeku prevelike izglede, jednostavno nas dovodi u stanje da smo nekada okrenuti nadi, nekada nas tjera da razmišljamo da nema izlaza, ali ja, ja se nadam, vjerujem da ćemo je pobjediti. Mora tako biti, jednostavno mora!
- 22:34 -
petak, 30.05.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI -12
Ne zaboravi da postojiš, jer svi mi imamo jedno vrijeme, vrijem koje trebamo iskoristiti na najboilji mogući načun.
- 23:25 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - ¸12
Rano je jutro, a ja nemogu spavati, nemogu a da se ne vratim na razmišljanje kako moja sestrica spava i dali uopće spava. Opterećen sam razmišljanjem o njoj, kao da ovi dani koje sam proveo sa njom, koje sam posvetio njoj, toliko utječu na moje opće raspoloženje da nemogu spavati, nemogu se normalno odmoriti. A kad je to tako, onda se posvetim pisanju ovih redaka, pisanju pisma koje mene čini zadovoljnim, a jednoga dana ću sva ta moja pisma pokazati mojoj sestrici, pokazaću joj koliko je vrijedila njena upornost i želja za boljim sutra, a boljim sutra i nje i njene porodioce - djece. Ja se samo nadaqm da će ovi redci napisani u vrijeme kad nisam znao konačni rezultat njene borbe njoj dati snage da ustraje u toj borbi i da kad bude čitala moje redke će znati, kao šta i sada zna, koliko mi znači.
- 04:57 -
četvrtak, 29.05.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 11
Hvala vam dragi moji nepoznati prijatelji, ovo je način da opstanem, ovo je način da ne razmišljam o ružnim stvarima koji se dešavaju mojoj dragoj sestrici. A ružnih stvari u našim životima je dosta, ružne stvari se nekada ponavljaju a mi smo nemoćni da izbjegnemo nekada i tragediju. U slučaju moje sestrice, vrijeme igra ogromnu ulogu, vrijeme sada radi i za nju i protiv nje. Danas je uspjela obaviti jedan dio pripremnih pretraga, dobre su i neće je onemogućiti da primi prvu i daljnje kemotereapije, to je u ovoj poiciji jako bitno. A šta je još bitno, podrška, razgovor sa svima koji joj dobro žele.
- 22:33 -
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 10
Kad je čovjek sam, kad nekada nema nekog velikog izlaza ili kad se ne trudi da nadje izlaz, onda počinje razmišljati gdje je pogrešio u životu. Sada je 04,40 sati, rano je jutro ili kasna noć, ja sam sam, ja još razmišljam o proteklom danu, o mojoj dragoj sestrici, o njenim riječima ohrabrenja, vjere u sebe, vjere u bolje sutra. Naime, dragi moj prijatelju koji budeš ovo čitao, znaj da sam juče, onako umoran od svega, umoran od traženja izlaza za moju sestricu u prethodnom djelu priče napisao da sam strašno umoran, ali to je bio samo trenutak, jer taj trenutak sam osjetio nekakovu samoću, nekakvu prazninu, a nije bilo potrebe da se tako osjećam. Juče je moja sestrica poslje komisije izašla sa osmjehom na licu napolje, izašla je sretna i rekla mi je, "braco koja sam ja to kraljica da sam zaslužila takovi tretman, imam osjećaj da svi paze šta će mi reći i da mi svi u ovoj teškoj situaciji pomažu, tko su ti tvoji prijatelji". Ja sam joj odgovorio na njene rječi da je ona zaslužila takovi tretman, da je ona zaslužila svaki trenutak moje i pažnje tih ljudi, da je ona zaslužila da živi, a moji prijatelji i ja smo tu da joj to omogućimo. Na takovi način će ona uspjeti pobjediti tu tešku bolest, na taj način će se vratiti život kakovi je ona zaslužila. ONA JE MOJA MALA SESTRICA, ONA JE MENI I MOJOJ BRAĆI SVE!
- 04:39 -
srijeda, 28.05.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 9
Večeras pričam nešto što je lijepo, što je dobro završilo, nešto što mi je donekle vratilo mir, iako još treba dosta vremena proći da mir bude potpun. Naime, danas je sestrica išla na komisiju, prošlo je dobro, sada mora obaviti preglede, pripreme za dalje. Trajeće dugo, ali završiće povoljno, sretno, nadam se. Nemogu dalje pisati, umoran sam!
- 22:31 -
utorak, 27.05.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 8
Nastavljam ovu svoju priču opisujući današnji dan, dug, vruć dan, pun novih saznanja, pun nove vjere da će ipak nešto krenuti nabolje. Naime, danas bijeh kod doktora na razgovoru u vezi moje bolesne sestrice, doktor je pogledao nalaze koje sam mu donio, nije bio oduševljen, brinu ga limfni čvorovi eliminirani prilikom operacije, strah ga je da ih negdje drugdje nema prikritih, te traži da se sutra dogovore da se obave dodatna testiranja, dodatne pretrage da bi se odklonila ili potvrdila njegova sumnja. A sutra, moja sestrica ide na komisiju koja joj mora odobriti preglede, kemoterapiju koju definitivno nemože izbjeći i sutra se saznaje prava istina. Sutra je dan kad ćemo saznati kako ćemo se dalje boriti. A vijeruj mi prijatelju moj, danas sestrica nije bila na tom dogovoru sa sutrašnji pregled, danas je ona ostala kod kuće sa svojom malom dječicom, danas kad sam završio razgovor sa doktorom, razgovarao sam sa sestricom, bila je dobre volje jer se uspio dogovoriti komisijski pregled, a kad me je pitala što mi je doktor rekao, morao sam joj reći dijelomičnu istinu, ne usudim se ubiti joj osmjeh radi uspješnog dogovora pregleda i terapija, ne usudim joj se reći kakove preglede još mora obaviti da bi se saqznala prava istina u kakovom je stanju njen organizam. Sutra će saznati taj dio koji joj se prikriva, ali nadam se da će to prihvatiti, jer će saznati da je to rješenje, da je to jedini način da dobije ovu surovu borbu. Moj brat, ja, ćemo biti uz nju, ona na nas uvijek može računati, mi je podržavamo, mi joj dajemo snagu koja joj je sada potrebna, njena djeca, mala djeca joj daju volju da ustraje u ovoj borbi. Uspjeće ona u tome, vjerujem da će uspjeti.
- 22:50 -
ponedjeljak, 26.05.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 7
Dragi moj prijatelju, nastavići ovu svoju priču, pisaću dok god nebudem znao da je mojoj sestrici dobro, da je opet ona nasmijana, lijepa mlada žena, nastaviću dok god budem imao snage pisati. A danas pišem iz jednog osobitog razloga, danas sam poslije dogo vremena čuo smjeh, smjeh moje bolesne sestrice. O kako sam se lijepo osjećao, a razlog oduševljenom smjehu je - sestrici je sutra dogovoren sastanak sa liječnikom - onkologom, u srijedu ide na komisiju koja joj treba odrediti kemoterapiju. A kako je to teško bilo dogovoriti, kako su nekad ljudi nepredvidivi, a kako nekad ljudi koji su stvarni iskreni prijatelji znaju učiniti pravu stvar - pružiti ti ruku kad je najpotrebnija. I to se desilo, jer moja sestrica ima svoju braću, braću koja su uvjek pomagali i poznatim i nepozatnim osobama, i sada se javila jedna od tih nepoznatih osoba i pružila ruku, ruku pomoći, nade i izlaza. Neću danas previše pisati, neću danas pokvariti ovaj lijepi dan, lijepi trenutak u životu moje sestrice i mene, samo ću moliti dragog boga da takovih dana bude više, da stalno traju jer nam trebaju. Hvala dobrim ljudima, hvala prijateljima, vratili ste mi nadu u bolje sutra.
- 22:44 -
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 6
Nqastavljam ovaj kasnonoćni razgovor sa tobom nepoznati prijatelju, jer to mi je jedini način da opstanem, da funkcioniram kao osoba. Naime, juče, juče sam razgovarao sa prijateljem, objasnio mu u čemu je problem sa mojom bolesnom sestricom i on je tražio njene nalaze, citološke nalaze, te ih je prosljedio poznatom liječniku u Zagrebu, U utorak ću znati što će se dalje napraviti, kad liječnik iz Zagreba očita nalaze i kad da smjernice na koji će način teći liječenje moje sestrice. Nadam se da neće biti kasno, nadam se da će konačno dobri ljudi učiniti nešto više i da će moja sestrica biti dobro. Nadam se da neću trebati dalje tražiti, nadam se da sam našao pravu osobu koja će pomoći da se riješi problem moje bolesne sestrice. A kako je bilo teško, kako je teško naći prijatelja kad trebaš takovu pomoć, kako ljudi najednom počnu zairati, bježati od tebe jer misle valjda da tražiš nemoguće, da se upuštaš u bitku koja je unaprijed izgubljena. A nije, nije izgubljena ova bitka, prijatelju moj, nisam naučio gubiti bitke, nije ih naučila gubiti ni moja bolesna sestrica i ja mislim da ćemo i u ovoj najtežoj bitci ona i ja izaći kao pobjednici, da ćemo pobjediti tu tešku bolest. Zato na kraju moga današnjeg pisanja, znajte svi koji ikada budete čitali ove moje retke, nemojte popuštati, posustajati u životu, borite se jer se borite isključivo za sebe, a kad je vama dobro onda je dobro i svim koji su na odradjeni način ovisni o vama. Laku noć prijatelji, laka noć mojoj sestrici!
- 02:40 -
nedjelja, 25.05.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 5
Nastaviću ovu priču, koliko god bila teška, koliko god se nekome činilo da svoju patnju želim zaboraviti na ovaj način. Ne dragi moji prijatelji, ja samo želim da ne zaboravim, ne želim da se i u ove kasne sate kad ovo pišem, moja sestrica osjeća sama, želim da zna da sam u svakom trenutku sa njom. A dragi moji, danas sam opet dugo razgovara sa sestricom, opet je bila takve-takve volje, ohrabljuje na trenutke sebe, mene i maloga svoga sina koji se igra kraj njenih nogu. Kaže mi, "ma braco, bit će sve u redu", a ja sa druge strane gledam u stranu jer ne mogu joj dati do znanja koliko mi je teško, jer znam da je svaka minuta za nju dragocjena, da je svaka minuta koja je njoj data meni vječnost, a htio bih se mjenjat, htio bih minute a da moja sestrica ima moju vječnost. Htio bih, dragi moji prijatelji, da njena vječnost bude lijepa, lijepa kao što je ona izvana i iznutra. Htio bih da joj pokolinim osmjeh, sreću, ali to sve slabije uspjevam, sve više i ja nemam snage, iako sam rekao da ću joj u ovoj svojom voljom , svojim nastojanjem da promjenim nešto na drugi način, pomoći, ali vijerujte mi sve više posustajem, Druga stvar, danas, danas sam bio tako iscrpljen, umoran, samo sam želio bježanjem u snove izbjeći bilo kakvi razgovor o mojoj sestrici ili sa njom, medjutim nisam mogao izdržati, nisam mogao preskočiti jedan dan, ne to bi bilo previše, treba me. Ti, dragi moj prijatelju, koji budeš ovo čitao, nemoj molim te nikako shvatiti ovo kao neku agoniju, kao neko pisanje radi pisanja, ovo je moj razgovor sa imaginarnim prijateljem, jer sam zasada sam. Hvala ti!
- 01:04 -
subota, 24.05.2008.
pismo mojoj bolesnoj sestrici - 4
Nastaviću ovu tužnu priču, ne mogu izdržati, nemam sa kim pričati o svemu šta mi se dešava, šta se dešava mojoj dragoj sestrici, i kako je to kad svaki dan dolaziš do nove spoznaje o sebi o svojoj bolesti. A danas 23. 05. 2008. godine, je zaista nesretan dan, dan koji ne da bi svaka osoba željela odmah zaboraviti, nego bi poželjela da se takovi dan nikada ne desi. Naime, danas sam bio na pogrebu a pokopana je osoba rodjena 1965. godine, osoba koja je za sobom ostavila dvoje male dijece, od 5 i 9 godina, osobe koja je ostavila za sobom nedovršenu životnu priču. A od čega je preminula ta draga žena, majka i kćerka, preminula je od teške bolesti, užasa današnjice, rak, rak i sve se svodi na tu jednu rječ, jednu strašnu riječ koja razara ljudski organizam, koji razara ljude. Teško sam izdržao pogreb meni posebno drage osobe, prijatelja, a onda sam išao vidjeti moju dragu sestricu, a moja draga sestrica mi je pokazala nalaz, citološki i ajme meni. Ostao sam bez riječi, a ona mi je samo rekla , "braco ti to donekle razumiš molim te objasni mi šta tu piše". A što sam joj mogao reći osim onoga čega je i sama svjesna, ima maligalne promjene 7. kategorije u skali do 11. Rekao sam joj da je to izlječivo, da treba naći odgovarajuće liječnike i početi sa adekvatnim liječenjem. A tu nastaje problem. Kakovi? Pa nemože dobiti pravog liječnika, jer jedan onkolog veli da čeka, a vrimena nema, do drugog koji bi je mogao pregledati, uputiti na pravo mjesto poradi liječenja je teško doći, gotovo nemoguće. Ona mi danas isto veli: "jao braco, bole me ramena, ruke, ledja, nemam sna, snage, neznam šta mi je". A ja znam šta je, svjestan sam da sve polako izmiče kontroli, da je moja seka sve bolesnija. Odlazimo joj kupiti vitaminske nadomjestke, neke lagane tablete za spavanje jer njoj ne treba ništa jače, nikad nije to provala u dosadašnjem životu, dolazimo kod nje do ma i ja joj govorim da će uzimanjem tih lijekova nestati njeni problemi. Koga zavaravam, sebe, nju, ma neznam, totalno sam u svemu izgubio orjentaciju, realnost. A ljudi moji, kad sam išao autom u mjesto gdje živim, dobih važan, očekivajući poziv, i ta osoba, stručna osoba mi nakon moga uvoda govori, "prijatelju, sestrica ti mora što prije kod onkoliga i na kemiterapiju, prijatelju ne smije se čekati". Poslje njega, naidjem na brata, i on mi isto veli , "brate, treba sestrica što prije kod onkologa i na terapiju". A ja gubim, ja jednostavno ne želim prihvatiti činjenice onakve kakove jesu, ja pokušavam zavarati sebe kao što sam lažnu nadu dao mojoj sestrici govoreći sebi, "ma bit će sve u redu ozdraviće sestrica". Moj bože, dali je moguće da jedanput napraviš čudo, čudo koje će vratiti moju sestricu, vratiti je njoj, njenoj maloj djeci, vratiti je životu. Molim te učini mi to, učini joj to, učini njenoj dječici to, v r a t i j e!
- 00:42 -
ponedjeljak, 19.05.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 3
Danas je 18. svibnja 2008. godine, e ljudi moji kako sam danas tužan, kako sam danas nesretan, neznam jednostavno na koji način riješiti sadašnju situaciju. Danas, danas sam se čuo sa mojom sestricom, nije mi djelovala dobro, bila je potištena, bezvoljna, nekontrolirana u riječima, iako sam ja tražio da što više priča samnom, ona je izbjegavala razgovor o sbi, samo je ponavljala "umorna sam braco". Srce mi je puklo, ali morao sam izdržati do kraja taj razgovor, morao sam snjom pričati da bi shvatila koliko mi znači, koliko nam svima znači. U tom trenutku sam čuo dječiji glas kraj nje, to se njen najmanji sin igrao, rekao sam joj da ga pogleda i da će joj pogled na to nevino malo dijete vratiti volju za životom, vratiti vjeru da će sutra biti bolje i da se isplati boriti. Prihvatila je to kao trenutačno, medjutim opet nakon kratkog vremena, vratila se svome prijašnjem raspoloženju, a mene je to njeno loše raspoloženje sve više i više vraćalo unazad, počeo sam i ja u tim trenutcima gubiti dah, sigurnost, vjeru da riječima nešto popraviti mogu. Počeo sam polako završavati razgovor, uplašio sam se svega, a ponajviše riječi moje sestrice i mislio sam da je to najbolje rješenje i da ćemo sutra nastaviti razgovor, nastaviti razgovor kad oboje prespavamo. A trebamo sve prespavati, trebamo jer je možda to jedan od načina da skupimo snage za tu borbu, jer u toj borbi je samo jedan pobjednik a taj pobjednik mora biti moja sekica.
- 00:12 -
nedjelja, 18.05.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI -- 2
Nastaviću pisati, mojoj dragoj sestrici, jer sam zaboravio , zaboravio sam joj samo reći, a to nisam smio. Zaboravio sam joj reći da moja sestrica ima svoja tri brata, ima tri brata koji su uvijek bili sa njome, sa njenom djecom i u njenim životima. Njena braća, razbacana svugdje su uvijek bili i bit će sa njom. Njena tri brata, koja su isto prošla sve strahote rata, sve strahote neimaštine i bjede, su danas sa njome, oni joj danas pružaju sve što joj je potrebno, a najviše joj daju vijeru, vjeru da će istrajati u svojoj borbi. Naša majka, majka koje već dugo nema, je ovijek govorila , "draga moja djeco, nema te sile koja može medju vas nešto loše staviti, čovejte se izmedju sebe, djeco moja". I mi se čuvamo. Zato, molim te bože, pomozi nam da još uživamo zajedno, jer moja sestrica ima 42. godine.
- 02:18 -
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 1
Koliko bi lijepih riječi trebao napisati, koliko bi lijepih misli trebao zamisliti, da moja bolesna sestrica ponovno vrati božanski osmjeh na svoje lice. Moja draga sestrica, moje lijepe smedje oči, moje sve i moje braće, sada je bolesna, jako je bolesna i predstoji joj dugotrajna borba za život. Ona se sada treba boriti za život, o dragi bože dali ti uopće vidiš koga si odabrao ili si vidio i tražiš još jednu kušnju, a odabrao si moju sestricu. Moju setricu, koja je 1991. godine, spašavajući svoje troje male dječice, iste na ledjima prenjela preko kanjona Čikole, koja je hodala prema jednom cilju, sigurnosti, a ne svojoj, nego sigurnosti djece svoje. Uspjela je, uspjela je u toj borbi sačuvati svoje najveće blago, svoju djecu, uspjela je opstati 5 godina u tudjim kućama, u tudjim životima i poštivati svakoga tko joj je u tim trenutcima pružio krov nad glavom, dao koricu kruha kojeg nije imala, uspjela je dignuti troje ratne djece, djece koji su služali eksplozije granata, koji su plakali jer im je otac negdje u rovu na Miljevcima i tko zna hoće li doći kući, koji su sa majkom, mojom sestricom , plakali jer su se bojali da je ne izgube. Jao, kako im je bilo teško, kako joj je bilo teško, ali izdržala je ta mala, krhka ženica, sve strahote toga divljačkoga rata, izdržala je sačuvavši djecu, sebe i svoga supruga. A ona je došla 1995. godina, moja se sestrica sa porodicom medju prvima vratila u svoje osobodjeno selo, živjeli su teško, ali bili su doma, konačno doma poslije 5 godina stradanja. Povratkom kući, moja sestrica radja još dva divna mala andjela, još dva dječaka, dječaka kojima je namjenila lijepšu budućnost, budućnost u svome domu u svojoj obitelji. I sve je bilo lijepo, petero djece, petero andjela ljubavi je odrastalo, dvoje malih andjela je ostalo sa mojom sestricom, jedno staro 3,5 godine a jedno 7, dok je troje koje su prošle ratne strahote već odrasli ljudi sa svojim ciljevima u životu, ciljevima koji su dostižni i koje će svo troje dostići zahvaljujući neizmjernoj ljubavi i podršci moje sestrice i njenog supruga. E sada, dragi moj bože, kad ti vidiš tu veliku, neizmjernu ljubav, ti uzimaš i stavljaš moju sestricu na još jednu kušnju. U ovom slučaju je moja sestrica odredjena da pokuša pobjediti i vijerojatno zadnjoj borbi u životu, u borbi za život. Pomozhi joj da uspije, pomozi joj jer još ima dva sjajna anđela kod kuće koji nisu naučili letiti a jedino ih ona može naučiti tome. Pomozi joj jer je ona kao majka, kao osoba, kao moja draga sestrica zaslužila da konačno uživa u svojim andjelima, da uživa u svome životu jer dosta je bilo tuge i straha i njenom životu. Pomozi joj bože da preboli tu tešku bolest današnjice, rak. Hvala ti bože!
- 01:26 -
