ponedjeljak, 29.06.2009.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak price
Svako veče kad sjednem i počnem pisati ovu svoju priču, pokušavam se skoncetrirati na riječi koje će biti sastavni dio priče, ali one sve teže dolaze, sve mi je teže pisati o nečemu što mi je svakodnevna patnja, što mi svakodnevno izaziva toliko boli da ni sam neznam zašto nastavljam, zašto pišem ove retke, ali opet imam osjećaj da je to trenutak kada mogu slobodno razmišljati o osobi koju obožavam, osobi koju preko dana čujem i gledam kako se na svoj način bori da sakrije svu bol koju nosi u sebi. Današnji dan, 29. 06. je Sv. Petar i Pavao, zaštitnik mjesta gdje moja sestrica živi, i nadam se da će taj sveti dan i svetac učiniti sve da moja sestrica ozdravi i da je konačno prestanem noćima bdjeti i razmišljati o njoj. Laka ti noć, draga moja sestrice, andjeli te čuvali.
- 02:15 -
nedjelja, 28.06.2009.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak price
Nekada ni sam neznam kako bi započeo ovaj svoj nastavak priče, jer osjećam se tako bespomoćno, tako tužno da bi svaka moja riječ bila nekakovo opravdanje za nešto što nisam davno prije napravio ili što sada mogu napraviti. pokušavam pisanim rječima nadoknaditi sve izgubljeno, pokušavam traženjem izlaza kroz rječi naći stvarni izlaz, a dali on postoji. Svaki dan, svaka sekunda koja se potroši na traženju jednostavno mi izgleda duga, ali nadam se, nadam se i tako vejruje draga moja sestrica, da ćemo zajedno naći još jedan izlaz, da ćemo naći onaj pravi put, a taj je njeno potpuno pobjedjivanje u ovoj teškoj bitci. Zato ću ove retke večeras završiti sa tako ustaljenom rječju u ovom mom postu: Laka ti noć, draga moja sestrice, andjeli te čuvali!
- 01:44 -
četvrtak, 25.06.2009.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - nastavak price
Danas ću ovu svoju priču nastaviti, nastaviti iz jednog razloga. Dragi moji prijatelji, moja sestrica i ja smo se nadali, nadali smo se da smo uspjeli pobjediti zlokobnog neprijatelja, ali izgleda da se isti sakrio, sakrio se negdje u tome malom krhkom tjelu u vrebao je svoj trenutak da se vrati. Izgleda da se vratio da je u potpunosti uništi, da razori njenu veliku želju za životom, jer kad je danas čuh djelovala je umorno, djelovala je izgubljeno i samo mi je rekla "braco, užasno sam nemoćna, užasno me kosti bole, nemogu se na ništa koncenreirati, molim te pomogni mi". A kako joj sada pomoči. Obaviti još jedan mučan pregled, šetati od doktora do doktora, a postoji jedna nada u Zagrebu, postoji još jedna mogućnosti, ali neznam jesmo li zakasnili. Dragi moji prijatelji, nemojte misliti da je ovo vrijeme od godine dana od saznanja za bolest prošlo u traženju nekog rješenja koje nije rješenje. Sve smo poduzeli da mojoj sestrici bude dobro, doktori u Splitu su bili oduševljeni njenim oporavkom i stanjem, ali sada najdnom odnikud se opet pojavila zlokobna sumnja da su ili smo nešto previdjeli. Teško mi je početi ovu priču ponovo, teško mi je neke stvari razumjeti, ali pokušavam se opet pokrenuti, jer moja draga sestrica ima mala dva andjela koja treba izvesti na put, dali će uspjeti ili ćemo te andjele dalje u životu voditi suprug, koji je isto tako teško bolestan /domovinski rat/ ili njena djeca, koja se tek krenula u život te na kraju moja braća i ja. Rješenje, najbolje rješenje za nju je da ih ona vodi, jer ona ih gleda kao majka, ona ih gleda kao svoje andjele čuvare i ja se svako veče molim da ona svoje andjele doživi da budu samostalni i odrasli ljudi sa svojim andjelima. Bože, daj mi vjere, daj mi snage da je dam mojoj sestrici da još jednom uspije, da joj se vrati osmjeh na lice u kojem tako uživamo. Laka ti noć, draga moja sestrice, andjeli te čuvali.
- 02:02 -
