Pokušavam biti korektan prema sebi, prema svima, a posebno prema mojoj bolesnoj sestrici. Sinoć sam bio strašno umoran, samo sam se javio jer pisati nekada ne mogu, previše je loših stvari u zadnje vrijeme pogodilo život moje sestrice, moj život i onda pokušaj biti u svemu tome normalan. Kakvo je njeno stanje sada? Ide na pretrage, malo je "klimavo", jer očito i na nju utječe takovi sljed dogadjanja sa njenim zdravljem. Prvi puta se javljaju dodatni problemi, bolovi u kostima, zglobovima, a praktički je na početku svega. Nisam pesimista, vjerujem da je to nekakav prolazni problem, vjerujem da će biti ok. Neznam prijatelji moji, dajem sve od sebe, moja sestrica daje sve od sebe, ali ta opaka, ta bolest koja ne pruža čovjeku prevelike izglede, jednostavno nas dovodi u stanje da smo nekada okrenuti nadi, nekada nas tjera da razmišljamo da nema izlaza, ali ja, ja se nadam, vjerujem da ćemo je pobjediti. Mora tako biti, jednostavno mora!
Post je objavljen 31.05.2008. u 22:34 sati.