ponedjeljak, 26.05.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 7
Dragi moj prijatelju, nastavići ovu svoju priču, pisaću dok god nebudem znao da je mojoj sestrici dobro, da je opet ona nasmijana, lijepa mlada žena, nastaviću dok god budem imao snage pisati. A danas pišem iz jednog osobitog razloga, danas sam poslije dogo vremena čuo smjeh, smjeh moje bolesne sestrice. O kako sam se lijepo osjećao, a razlog oduševljenom smjehu je - sestrici je sutra dogovoren sastanak sa liječnikom - onkologom, u srijedu ide na komisiju koja joj treba odrediti kemoterapiju. A kako je to teško bilo dogovoriti, kako su nekad ljudi nepredvidivi, a kako nekad ljudi koji su stvarni iskreni prijatelji znaju učiniti pravu stvar - pružiti ti ruku kad je najpotrebnija. I to se desilo, jer moja sestrica ima svoju braću, braću koja su uvjek pomagali i poznatim i nepozatnim osobama, i sada se javila jedna od tih nepoznatih osoba i pružila ruku, ruku pomoći, nade i izlaza. Neću danas previše pisati, neću danas pokvariti ovaj lijepi dan, lijepi trenutak u životu moje sestrice i mene, samo ću moliti dragog boga da takovih dana bude više, da stalno traju jer nam trebaju. Hvala dobrim ljudima, hvala prijateljima, vratili ste mi nadu u bolje sutra.
- 22:44 -
