ponedjeljak, 26.05.2008.
PISMO MOJOJ BOLESNOJ SESTRICI - 6
Nqastavljam ovaj kasnonoćni razgovor sa tobom nepoznati prijatelju, jer to mi je jedini način da opstanem, da funkcioniram kao osoba. Naime, juče, juče sam razgovarao sa prijateljem, objasnio mu u čemu je problem sa mojom bolesnom sestricom i on je tražio njene nalaze, citološke nalaze, te ih je prosljedio poznatom liječniku u Zagrebu, U utorak ću znati što će se dalje napraviti, kad liječnik iz Zagreba očita nalaze i kad da smjernice na koji će način teći liječenje moje sestrice. Nadam se da neće biti kasno, nadam se da će konačno dobri ljudi učiniti nešto više i da će moja sestrica biti dobro. Nadam se da neću trebati dalje tražiti, nadam se da sam našao pravu osobu koja će pomoći da se riješi problem moje bolesne sestrice. A kako je bilo teško, kako je teško naći prijatelja kad trebaš takovu pomoć, kako ljudi najednom počnu zairati, bježati od tebe jer misle valjda da tražiš nemoguće, da se upuštaš u bitku koja je unaprijed izgubljena. A nije, nije izgubljena ova bitka, prijatelju moj, nisam naučio gubiti bitke, nije ih naučila gubiti ni moja bolesna sestrica i ja mislim da ćemo i u ovoj najtežoj bitci ona i ja izaći kao pobjednici, da ćemo pobjediti tu tešku bolest. Zato na kraju moga današnjeg pisanja, znajte svi koji ikada budete čitali ove moje retke, nemojte popuštati, posustajati u životu, borite se jer se borite isključivo za sebe, a kad je vama dobro onda je dobro i svim koji su na odradjeni način ovisni o vama. Laku noć prijatelji, laka noć mojoj sestrici!
- 02:40 -
