Koliko bi lijepih riječi trebao napisati, koliko bi lijepih misli trebao zamisliti, da moja bolesna sestrica ponovno vrati božanski osmjeh na svoje lice. Moja draga sestrica, moje lijepe smedje oči, moje sve i moje braće, sada je bolesna, jako je bolesna i predstoji joj dugotrajna borba za život. Ona se sada treba boriti za život, o dragi bože dali ti uopće vidiš koga si odabrao ili si vidio i tražiš još jednu kušnju, a odabrao si moju sestricu. Moju setricu, koja je 1991. godine, spašavajući svoje troje male dječice, iste na ledjima prenjela preko kanjona Čikole, koja je hodala prema jednom cilju, sigurnosti, a ne svojoj, nego sigurnosti djece svoje. Uspjela je, uspjela je u toj borbi sačuvati svoje najveće blago, svoju djecu, uspjela je opstati 5 godina u tudjim kućama, u tudjim životima i poštivati svakoga tko joj je u tim trenutcima pružio krov nad glavom, dao koricu kruha kojeg nije imala, uspjela je dignuti troje ratne djece, djece koji su služali eksplozije granata, koji su plakali jer im je otac negdje u rovu na Miljevcima i tko zna hoće li doći kući, koji su sa majkom, mojom sestricom , plakali jer su se bojali da je ne izgube. Jao, kako im je bilo teško, kako joj je bilo teško, ali izdržala je ta mala, krhka ženica, sve strahote toga divljačkoga rata, izdržala je sačuvavši djecu, sebe i svoga supruga. A ona je došla 1995. godina, moja se sestrica sa porodicom medju prvima vratila u svoje osobodjeno selo, živjeli su teško, ali bili su doma, konačno doma poslije 5 godina stradanja. Povratkom kući, moja sestrica radja još dva divna mala andjela, još dva dječaka, dječaka kojima je namjenila lijepšu budućnost, budućnost u svome domu u svojoj obitelji. I sve je bilo lijepo, petero djece, petero andjela ljubavi je odrastalo, dvoje malih andjela je ostalo sa mojom sestricom, jedno staro 3,5 godine a jedno 7, dok je troje koje su prošle ratne strahote već odrasli ljudi sa svojim ciljevima u životu, ciljevima koji su dostižni i koje će svo troje dostići zahvaljujući neizmjernoj ljubavi i podršci moje sestrice i njenog supruga. E sada, dragi moj bože, kad ti vidiš tu veliku, neizmjernu ljubav, ti uzimaš i stavljaš moju sestricu na još jednu kušnju. U ovom slučaju je moja sestrica odredjena da pokuša pobjediti i vijerojatno zadnjoj borbi u životu, u borbi za život. Pomozhi joj da uspije, pomozi joj jer još ima dva sjajna anđela kod kuće koji nisu naučili letiti a jedino ih ona može naučiti tome. Pomozi joj jer je ona kao majka, kao osoba, kao moja draga sestrica zaslužila da konačno uživa u svojim andjelima, da uživa u svome životu jer dosta je bilo tuge i straha i njenom životu. Pomozi joj bože da preboli tu tešku bolest današnjice, rak. Hvala ti bože!
Post je objavljen 18.05.2008. u 01:26 sati.