Eto, u prethodnom postu ste od nekih ljudi koji me znaju mogli čuti da sam djetinjasta. To stoji samo donekle. Znam rijetko ali ponekad biti i ozbiljna. Težak je život nas dvoličnih.

Ovih dana, sutra ako se ne varam, idem sa svojom najmlađom prijateljicom na premijeru Harrya Pottera. Šteta da već nemam djece koju bih mogla voditi na ovakve premijere i na nekoliko repriza jer „djeci nikad dosta Harrya Pottera“ ali eto, imam mlađe prijateljice, točnije ovu jednu koja je jednako blesava kao i ja ali dosta mlađa, pa svejedno ja ispadam blesaviija. Nebitno sad sve ovo, nisam o tom filmu htjela nego o jednom drugom, za malo starije, možda i ozbiljnije.

Tko je od vas čuo za Hipatiju? Someone? Anyone? Sram vas bilo. Znate li vi kako je teško naći znanstvenicu koja bi vam mogla poslužiti kao uzor? E sad znate. Ima ih toliko da ih možete nabrojati na prste jedne, eventualno ako ste feministkinja na sve prste na rukama.
Jedna od vjerojatno prvih koje bilježi povijest je Hipatija. Hipatijin otac bio je matematičar i astronom u antičkoj Aleksandriji, pa se s razlogom pretpostavlja da je dotična od oca tamo stekla obrazovanje iz područja matematike, astronomije i filozofije. Pretpostavlja se da je napisala više knjiga iz matematike a pouzdano se zna da je poučavala astronomiju i matematicu, kao i filozofska učenja Platona i Aristotela. Predavala je u Aleksandriji, a među njenim učenicima je bio i Sinesije, biskup koji je pisao o Hipatijinom znanju mehanike i tehnike demonstriranom kada mu je pomagala da osmisli hidrometar i srebrni astrolab. Sve to možete naći guglajući, doduše engleske stranice.
Iako se povjesničari ne slažu po pitanju motiva za njezino ubojstvo, navodno se svi slažu u tome da je Hipatiju zbog bogohuljenja i naprednog ateizma pod okriljem aleksandrijske neoplatonističke škole napala i ubila gomila gnjevnih kršćana. Tako da, vidite, par stoljeća tamo-vamo ništa ne mijenja – možeš ti biti pametna do zvijezda koje proučavaš i nazad, ako se nekom popu zamjeriš, najebeš, ako nikako drukčije a onda tako da ti Kaptol Inquisition (termin posudila od druga Titanika) zabrane da imaš dijete, jer danas bi ipak malo teže nahuškali gomilu gnjevnika da raščereći ženu, znanstvenicu ili nerotkinju svejedno. Ups, zastranila sam, ovo je neozbiljan blog, nikako mjesto za komentiranje ozbiljnih aktualnih pojava u društvu i prirodi.
Dakle, čitav ovaj uvod složila sam samo i isključivo zato da vam predstavim film kojemu se iz dubine duše radujem, a pretpostavljam da će u kina doći negdje meni za rođendan, kasna jesen ili možda za Božić, how lovely!
Tu Hipatiju, pametnu znanstvenicu i pronalazačicu, glumi meni hot hot hot glumica, Rachel Weisz. Sad ide red hot hot hot fotki (bar meni).


tu mi je užasno lijepa


odličan film


gotta love that British humor


Hipatija

Dakle, moja Rachel već jednog Oskara ima, a kako mi se preksinoć učinilo, za Hipatiju bi mogla dobiti još jedan. Na stranu to što mi je ona hot hot hot, mogu ja realno sagledati film i komentirati, zar ne? Agora, film se tako zove, je najnoviji film španjolskog režisera Alejandra Amenábara, koji supotpisuje i scenarij, a svi oni koji su pogledali barem jedan od njegovih filmova sada će striznuti ušima i znati da je ovo jamačno dobar film.
Agora na atipično holivudski način opisuje život ove znanstvenice kroz ljubavnu priču jednog njezina roba prema njoj a sve završava tragično, što ste do sada mogli zaključiti i meni pomalo depresivno jer nužno mi film nameće zaključak da je problem biti drukčiji, još veći problem biti drukčiji s mozgom a još veći (ne želim reći najveći) problem biti drukčija žena s mozgom.
Ako vam se zaključak ne sviđa ili vam je tema strana, probajte se veseliti filmu i zato što Rachel možete golu sagledati sa svih strana, svakom prema guštu.