Ideološka subverzija iliti Hrvatska će biti raj na zemlji
Piše i prenosi : lunoprof
http://lunoprof.bloger.hr/post/hrvatska-ce-biti-raj-na-zemlji/10094273.aspx 1. FAZA demoralizacija 85% resursa ulaze se u 'pranje mozga' 15 do 20 godina treba da se nacija demoralizira demoralizirana osoba nije sposobna shvatiti ni procijeniti informaciju i ako ju dobije odbija ju shvatiti 2. FAZA destabilizacija 2 do 5 godina potrebno je za destabilizaciju nacije tri stvari su najbitnije: ekonomija, vanjska politika, obrambeni sistem 3. FAZA kriza 6 tjedana je potrebno da se dovede do agresivne reakcije slijedi nasilna promjena strukture vlasti i ekonomije 4. FAZA normalizacija traje beskonacno vrijeme obecava raj na zemlji i beneficije kakve se samo zamisliti mogu domaca ekonomija nestaje kao i slobodna trzisna utakmica Big Brother zavlada eto ... to je to .. sada traje 2. FAZA ... jos malo do trece, a onda ce doci "raj na zemlji", a Big Brother izaci iz ekrana. ( sve ovo prije mi je jasno odavno, nego me muci, koliko je sigurno da ce bar jabuka biti u tom novom Raju? jel' neko vidio sto su ispregovarali .... ha ? ) |
Mitovi i legende o ulasku u EU – mit 10, mit 12 i mit 13
piše Semper contra Nedavno sam na drugom programu HRT slučajno naletio na dokumentarni film pod naslovom 'Brazde za sjećanje'. Nažalost vidio sam tek završni dio filma u kojem su prikazani običaji koji u selu Vrbanja na krajnjem istoku naše zemlje vladaju od pamtivijeka. Uz izradu rukotvorina, vezova, odjeće i obuće prikazani su autentični snimci svinjokolje i pečenja rakije. Kroz cijeli film provlačilo se svjedočenje seljaka Ivice Čosića, 'kulturtregera' u selu koji je do te godine napisao više od deset knjiga o običajima i aktivnostima svojih suseljana. Film je snimljen 2004. godine. Ako se sjećate, to je bilo tri godine prije nego što je Hrvatska trebala 2007. godine svečano ući u EU-raj. O tome se govorilo i u filmu. U to vrijeme još nije bio u opticaju pamflet o 'mitovima i legendama o ulasku u EU', no komentari seljaka bili su više nego indikativni. Komentarom na mit '10' (tada su to bile glasine) akteri su racionalno zaključili kako će se teško moći spriječiti običaj svinjokolje, a kako će on i onako i sam nestati jer 'mladi ni ne znaju što je svinja a kamo li što je prava svinjokolja'. A na mit (12) samo su odmahnuli rukom: i prije su nam branili, pa dok je jedan čuvao stražu drugi su pekli rakiju. Pa evo što 'mudroslove' naše vlasti glede a u svezi tih pitanja. Europska unija zabranit će običaj kolinja (10) Propisi EU-a ne zabranjuju običaj kolinja jer se tako dobiveno meso obično upotrebljava za osobne potrebe i ne dolazi na tržište. Nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, i dalje će se moći prakticirati običaj kolinja i proizvoditi sve što iz njega proizlazi (domaće kobasice, kulena, šunka, špek, pršut, čvarci). Međutim, meso namijenjeno tržištu (tržnicama, mesnicama, prodavaonicama) morat će dolaziti iz klaonica i objekata za preradu mesa koji će raditi u skladu s važećim propisima EU-a u pogledu higijene i dobrobiti životinja. Propisi EU-a koji se tiču klanja životinja vrlo su precizni i ne dopuštaju nepotrebno mučenje životinja. Životinje se moraju poštediti svakog nepotrebnog mučenja i mora ih se obvezno omamiti prijek klanja. Zaključak: EU ne zabranjuje kolinje ako su proizvodi dobiveni kolinjem namijenjeni za osobnu uporabu. Propisi Republike Hrvatske također traže da se sve životinje čije je meso namijenjeno prehrani, moraju testirati na zarazne bolesti (trihinelozu), te se moraju poštovati propisi o zabrani nepotrebnog mučenja životinja. Nećemo više moći peći domaću rakiju (12) Običaj pečenja domaće rakije za osobnu potrebu neće biti zabranjen ulaskom u EU, međutim prodaja alkoholnih proizvoda, prema propisima RH kao i EU-a, podrazumijeva poštivanje kakvoće i deklaraciju. Tim propisima će se morati prilagoditi mnogobrojni neregistrirani prodavači rakije na tržnicama i uz hrvatske prometnice. Propisi doneseni na razini Unije odnose se prvenstveno na potrošače, odnosno sprečavaju mogućnost da proizvođači u druge države članice plasiraju proizvode koji su niže kvalitete od onih koje proizvode za domaće tržište, te na taj način Unija potrošačima omogućuje jednaku zaštitu. U Europskoj uniji nećemo moći jesti domaći sir i vrhnje (13) Nema mjesta strahovanju da će doći kraj proizvodnji autentičnih hrvatskih domaćih proizvoda kao što su sir i vrhnje. Kada govorimo o proizvodnji sira i vrhnja, ona neće prestati, ali provodit će se testiranja životinja na zarazne bolesti. a sami proizvođači morat ce poštivati minimalne higijenske uvjete proizvodnje. lako su postojeći uvjeti zadovoljavajući u većini objekata u kojima se hrana proizvodi i prodaje, morat će se nastaviti ulaganja u opremu i prostorije koji će omogućiti sigurno čuvanje tih osjetljivih i lako kvarljivih namirnica, sukladno Zakonu o hrani i Pravilniku o higijeni hrane. Međutim, ako je riječ o proizvodnji za osobne potrebe, nikakva ograničenja nisu predviđena. * * * Koliko je meni poznato ta tri mita je svojevremeno najavila sama vlast, da bi je onda protivnici (posebno desne političke opcije) ulaska u EU prihvatili kao glavni argument zbog čega ne trebamo ući u Uniju. I sad se ta ista vlada obara na svoje vlastite 'mitove'. Samo da bi zamazala oči narodu skrivajući daleko važnije stvari koje nisu mitovi. Jer isticanje ovih 'mitova' kao nešto što je od bitne važnosti za Hrvatsku, njene stanovnike i njeno gospodarstvo je samo po sebi mit. Količina rakije koja se ispeče, mesa koje se dobije svinjokoljom te vrhnja i sira koje se dobiva na tradicionalan način je zanemariva i sigurno neće na europsko tržište. A pogotovo neće ugroziti 'velike igrače' na tom tržištu što je uostalom i najvažniji cilj svih tih i sličnih ograničenja. A sad o pojedinačnim mitovima iako su oni u stvari u suštini svi jednaki. mit 10 Naravno kao i u ostalim 'mitovima' i u ovom 'mitu' se naglašava kako za sve to postoje hrvatski propisi. Posljedično propisi koje uvjetuju EU birokrati nije ništa novo. Izgleda da mi u EU ulazimo ISKLJUČIVO zato da bi nas netko DRUGI natjerao da se držimo propisa koji smo SAMI donijeli. mit 12 Autori pamfleta pišu: 'međutim prodaja alkoholnih proizvoda, prema propisima RH kao i EU-a, podrazumijeva poštivanje kakvoće i deklaraciju'. Ako je prema hrvatskim propisima tako kako tu piše postavlja se pitanje a zašto moramo u EU? Zar nam za provedbu zakona i propisa koji smo SAMI donijeli treba članstvo u EU? U drugom odjeljku pak je pravi 'biser'. Naime '(propisi) sprečavaju mogućnost da proizvođači u druge države članice plasiraju proizvode koji su niže kvalitete od onih koje proizvode za domaće tržište'! Izgleda da bi to trebalo vrijediti samo za rakiju koju ispeku naši seljaci. Naime notorna je činjenica da veliki europski proizvođači pod istim nazivom plasiraju artikle različite kakvoće ovisno o tome kojoj se zemlji isporučuju. I sad mi moramo u EU-raj kako bi rakija koju ispeku i piju naši seljaci bila jednake kvalitete kao ona koju će isporučiti u druge države Europe. Kaj god! mit 13 Nije mi jasno kako uopće još ima Hrvata? Obzirom na EU propise koje kao nismo imali i zbog toga moramo u EU, mi smo već odavno svi trebali poumirati od razno raznih bolesti koje se dobivaju od bilja i životinja. Na primjer od kravljeg ludila, ptičje i svinjske gripe, e-koli. Pardon pa to nije počelo u Hrvatsko! Poseban problem je kod nas pitanje higijene. Tu smo potpuno zakazali i krajnje je vrijeme da nas europski birokrati poduče o tome. Čudi me samo kako se dr Andrija Štampar (1927. osnovao ŠNZ u Zagrebu, 1946. je član odbora osnivača Svjetske zdravstvene organizacije, a 1948. postaje prvim predsjednikom te organizacije) sjetio educirati Hrvate prije više od pola stoljeća o potrebi primjene higijene kad EU još nije bilo ni u primisli. I sad mi moramo ući u EU-raj da bi nas EU birokrati natjerali poštivati ono što je Andrija Štampar propisao još 1927. E moji Hrvati! Posljednja rečenica gdje se govori o 'proizvodnji za osobne potrebe' u sebi sadrži vrlo opasnu konsekvencu. Jer proizvesti nešto za osobnu potrebu znači proizvesti je u količini dovoljnoj za jednu osobu (ne kaže se obiteljske i rodbinske potrebe) a to znači, na pr. ako zakoljem svinju od cca 150 kg da ću sve meso smjeti pojesti samo ja osobno i nitko više. Ili ću pak klati samo odojke. Smjeti ću proizvesti samo jedan sir, litru mlijeka, tri jaja, dva decilitara vrhnja jer više dnevno ne mogu pojesti. Ispeći najviše 40 litara rakije za dnevno konzumiranje jednog decilitra jer ako ispečem više postat ću pijanica. Itd, itd. I sad recite sami: je su li ovo 'mitovi' ili mitovi? To je, po mom, prodavanje - magle! |
Hrvatska konkuretntnost - procjene i konkretne smjernice za kreiranje pozitivnog trenda
Iz komentara autora :
blade777 Za nas je porazna činjenica koja ukazuje na veliku mogućnost kupnje zemljišta od strane stranaca, a koji ulaskom Hrvatske u Uniju neće više biti stranci, nego građani debelih novčanika, sa prividno podjednakim pravima, a realno većim pravima. Tko ima novac, ima i moć, a ljudska prava su samo "celofan", koji nam ne zaklanja vidik, ali sasvim dovoljno onemogućava realan dodir. U EU imaš onoliko prava koliko si financijski jak. Ljudska prava su jedno, a realizacija istih prava u svijetu u kojem korporacije kreiraju zakone, ta prava postaju pravo samo određenim pojedincima na kreaciju stvarnosti svih . Svi ostali imaju jedino pravo postojati i prilagoditi se sa što manje štetnih posljedica po one koji ta prava kreiraju. Ukratko: Građani Lijepe Naše bi imali približno onoliko prava kao i građani Unije, tek nakon izjednačavanja financijske nejednakosti. Izračun je vrlo lagan; 40 godina radnog vijeka pomnoženo sa otprilike peterostruka razlika u visini primanja. Rezultat razlike je pogodan za jednog, primjerice Bavarca, koji je u povoljnijem položaju za 8 milijuna kuna, a kada uzmemo u obzir da su troškovi života u Bavarskoj dvostruko veći nego u Hrvatskoj, još uvijek ostaje razlika od 4 milijuna kuna . To je ogromna prednost, koja tom Bavarcu omogućava apsolutnu prevlast i neograničenu moć. Resursi koje su gradile generacije trudbenika u krvi znoju i odricanju, sada postaju jeftina dobit za sve one koji su se našli na ovom našem ozemlju, poput gusara koji su naletjeli na nečuvano blago. Naši stari su nam ostavili vrijednosti-kakve takve, a mi ih sada nismo u stanju očuvati. Ne uspijemo li očuvati Hrvatsku i ostati svoji na svome, u budućnosti ćemo se samo moći sramiti svega što smo u svojim životima napravili. A naši potomci će nas pamtiti kao zatiratelje hrvatskih nacionalnih interesa. Jupi To je ono: - svi mašu pravima ! Prava, Prava, Prava ! A zanemaruje snaga !!! Da se ta sva prava uzmu i realiziraju !!! Kad se pak uzme u obzir snaga hrvatske zajednice i usporedi sa snagom drugih subjekata; individua i društava u Europi, jasno nam je da smo sa snagom u dubokom deficitu s obzirom na te druge Europske igrače !!! I ta upravo naša snaga je naš glavni problem !!! Jer snažan čovjek se ne boji ući u ni jednu krčmu ! a slabome smeta svaka takmičarska komparacija !!! Mi više nismo u stanju proizvoditi ni za naše državne potrebe, iz jednostavnog razloga što nismo konkurentni ! A nismo konkurentni jer: - smo tehnološki iza razine vremena - istovremeno nam je tehnološki i ljudski / društveni standard prožet visokim zahtjevima, t.j.skup, t.j. – skupi smo !!! - tradicionalno nemamo izraženu osobnu i društvenu mentalnu želju da se takmičimo / pobjeđujemo nego smo više skloni osobnoj potrošnji i samodokazivanju, t.j. – lickanju i mitomanstvu, jer kako nam je dobro poznato nikad nismo bili oni koji se snažno nameću drugima, t.j. nismo nikad bili osvajači / kolonizatori - kao ostali europljani !!! U svemu tome najključnija je upravo ta naš mentalna platforma nedostatka želje da se pobjeđuje. Nego radije smo slobodarski dokoličari i sladokusci, po čemu smo i poznati ! - i kao takvi zasigurno se možemo (turistički vrlo profitabilno) prodavati kao – čuvari dobrog ukusa i umjerenog života. Zapravo to i jest ono što strane turiste kod nas frapira i iznenađuje ! To je naša komparativna prednosti!!! Osim te komparativne prednosti imamo, temeljem istog mentalnog sklopa i još jednu, a to je da smo kao dokoličari i vrlo svojeglavi radnici skloni pronalaziti i gnjaviti druge s našim genijalnim rješenjima i mi zapravo ni nećemo da radimo ako nije po našem ! Zato smo također dokazani i kao vrhunski inovatori !!! Pa bi smo prema tome mogli biti vrlo prominentni prodavači znanja, a to je ono što se danas vrhunski cijeni i kupuje !!! Posebno smo vrhunski snalažljivlci na licu mjesta, za razliku od drugih u Europi koji se oslanjaju na red sistema i visoko poštivanje protokola, mi smo nenadmašni improvizatori. To su naše komparativne prednosti pred ostalim europljanima i to je ono što ni smo mogli doista konkurentno prodavati !!! Istovremeno, naša je mana, naša individualistička nesloga da te svoje dobre strane prodajemo kroz naše hrvatske firme, nego radije radimio za strance !!! S druge pak strane, glavni nositelji promjena svijeta su oni koji su vlasnici novca i tehnologija, i tu treba oštro primjetiti da tehnologije postaju ključ konkurentnosti, a što se tiče tih vlasništava, tu smo u debelom deficitu ! Za nadati se je da bi nas ova naša sadanja teška sila prilika (jer samo sila stanje mjenja) mogla osvijestiti da se upogonimio za sebe, jer inače nam nema opstanka !!! Glavna zapreka našem konkuretnom razvoju je ova sadašnja politička elita koja se ponaša potpuno oligarhijski, čak diktatorski, jer su sa svojim medijskim i intelektualnim laštiocima postali nesmjenjivi sa svojih pozicija na koje su zasjeli, i narodu oteli upravu a nude nam izdaju stranim "investitorima" zapravo stranim vlasnicima i interesima ! Umjesto da se okrenu brizi i geniju vlastitog naroda, oni nam mistifikantno i mitomanski nude EU kao jedini izlaz, i naravno u okviru te EU vide svoje visoko plaćeno uhljebljenje, čast i zaštitu svoje doslovno kvislinške rabote !!! Iznio sam gore moje viđenje pozicije Hrvatske, i kako ja vidim planirane promjene silnika, u nadi da shvatimo kakvo nevrijeme nam se sprema, i da je krajnji čas, i potpuno agumentima zrelo vrijeme, da ponudimo pozitivne konkurentne programe koji mogu nadići brutalne interesne EU protokole. Na prvo mjesto je da iskreno poželimo boljitak, odnosno da sebe stavimo pred pitanje - što ja zaista želim - i odgovorimo na to pitanje. A onda, sukladno tom odgovru, na ostvarenju želje i radimo, ne zaboraviviši u radu, našu prvotnu želju. |
Svi su mrtvi iste boje
Napisao : Belleepoque
Prva objava posta: 28.05.2011. http://belleepoque.blog.hr/2011/05/1629256373/svi-su-mrtvi-iste-boje.html Nakon smrti Osame bin Ladena, koji se općepoznato, nenaoružan branio iz vatrenog oružja, zapljusnuo me novi val naricanja nad tragedijom 11. rujna 2001. Zaista mi je žao svih ljudi koji su poginuli jer su se slučajno našli u tornjevima, ili u njihovoj okolici, ali naprosto je nevjerojatno da ljudi koji danas žale , istovremeno šalju svoje sinove u Afganistan i Irak, gdje jednako tako stradavaju nevini civili. Nisu napadi 11. rujna samo trenutak izlijeva patološkog bijesa, oni su posljedica akumuliranog bijesa tijekom nekoliko desetljeća stravične globalne politike koju je vodila Amerika. Postoji ipak cijeli niz drugih civilnih žrtava na koje su Amerikanci često zažmirili, ili i sami bili dijelovi tih zločina. Dio zločina nad civilnim stanovništvom donosim ovdje, uz kratak povijesni dodatak. Ipak, neke fotografije govore više od 1000 riječi. Gornje fotografije samo su neke iz perioda Holokausta, jednog od najstrašnijih i najdugotrajnijih zločina u povijesti. Od 1935. , kada je Hitler sa Nacionalsocijalističkom radničkom partijom donio Nűrnberške zakone, čime je ozakonio progon svih stanovnika Njemačke, a kasnije i tzv. Trećeg Reicha , koji nisu pripadnici imaginarne arijevske rase. Hrvatska je, na vlastitu sramotu, također bila dio tog zločina - u samom Jasenovcu poginulo je 80 000 ljudi, a velik je dio i poslan u logore diljem Europe, pogotovo u Poljsku (pa tako i mala Lea Deutsch). U Hrvatskoj postoji i niz pojedinačnih slučajeva, poput priče djevojčice Sofije Singer , koja je pisala pismo za oslobođenje svog oca , koji je bio gluh, a bavio se izrađivanjem šaljivih papirnatih ukrasa, pretpostavlja se raznih maski. Njihova imovina svodila se na nekoliko srebernih žličica, lijepih tanjura i jednog stroja za izradu tih ukrasa. Nakon pisma djevojčice Sofije cijeloj se obitelji gubi trag - imena njenih roditelja nalaze se u Poimeničnom popisu žrtava sabirnog logora Jasenovac,ali njihovi podatci ne odgovaraju podacima njenih roditelja. Zbog takvih priča vrijedi poštovati svaku žrtvu. Masakr u Kragujevcu dogodio se u listopadu 1941. godine, kada su njemačke postrojbe streljale 4 000 - 7 000 ljude, uključujući i cijele razrede gimnazijalaca, što je opjevala Desanka Maksimović u svojoj "Krvavoj bajci". SAD, one koje danas optužuju i osuđuju druge za prekomjerno granatiranje civilnih položaja, odlučile su u kolovozu 1945. baciti atomske bombe na gradove Hirošimu i Nagasaki, tako ubivši između 160 i 240 tisuća ljudi, koji su umrli zbog direktnih i indirektnih posljedica bombardiranja. Stupanj radijacije na tim mjestima i danas je povišen, a svjedočanstva preživjelih zastrašujuća su. Harry Truman se u jednoj izjavi čak pozvao na Boga i zamolio Ga da im pomogne na putu. Ne znam koji bi Bog takvo što podržao. Zanimljivo je da postoji čak 165 dvostruko preživjelih, a u Hirošimi i Nagasaki podignuti su brojni memorijalni parkovi i spomenici. Pokolj na Bleiburškom polju samo je manji dio zločina počinjenih u poraću na području bivše Jugoslavije - puno su veći problem bili "križni putevi" od Vardara pa do Triglava. Za ovaj zločin jednako su odgovorni Britanci kao i partizanske postrojbe, kojima je iz lokalnog dvorca dopušteno da otvore paljbu na brojne nevine majke, žene i djecu. Glavni i odgovorni su kao i uvijek pobjegli. Moja baka poznavala je dječaka koji se našao na Bleiburgu. Naravno da je takvo putovanje bilo strašan napor za dijete, te se brzo razbolilo. Vidjevši da dijete plače i jedva hoda, njegovoj majci prišla je jedna mlada partizanka i upitala: "Drugarice, što je sa vašim djetetom? ". Nakon što je majka ispričala o njegovim zdravstvenim problemima, omogućila im je da pobjegnu sa polja i umalo izbjegnu smrt, riskiravši tako i svoj život. Dječak je bez problema nastavio život u Šibeniku, a naravno, priču nije mogao tako olako prepričavati. Još jedan dokaz da na svakoj strani postoje pozitivni ljudi. Vijetnamski rat, kojeg je SAD vodio od 1955. do 1975., što ga čini jednim od najdugotrajnijih i najpromašenijih ratova u američkoj povijesti. U ratu je poginulo otprilike 500 tisuća ljudi, prethodio mu je francuski sukob za Indokinu, a uslijedio i daljnji sukob unutar Vijetnama. Rat je zapravo bio oličenje rasporeda , omjera i interesa svjetskih sila u malome, i na neki način simbol Hladnog rata. Vijetnamski rat prvi je rat u kojem su se koristili helikopteri, biokemijsko oružje, a američka vojska počinila je brojne zločine nad civilima, za koje nisu odgovarali. Posljednja slika je simbol (eng. iconic photo) Vijetnamskog rata, a prikazuje Kim Phuc kako bježi iz uništenog obiteljskog doma da bi je se prevezlo u bolnicu. Slika je pomogla mijenjanju javnog mišljenja o Vijetnamskom ratu pred njegov sam kraj, 1972. godine, te dala zamah pokretu za mir unutar SAD-a. JNA imala je 15 puta više ljudi u vojsci, ali Vukovar je unatoč tome hrabro branjen 3 mjeseca prije pada. Počinjeni su strašni zločini protiv civilnog stanovništva, poput etničkog čišćenja i bombardiranja bolnice, u kojoj je dr. Bosanac primala sve bolesnike, bez selekcije. (čelist u razrušenoj nacionalnoj književnosti) (samo jedna od žena u bijegu nakon kupovine osnovnih namirnica) Opsada Sarajeva najdulja je opsada jednog grada u povijesti svijeta. Čak 43 mjeseca, gotovo 4 godine, Sarajevo je bilo pod stalnim napadom i pucnjavom. Prije nekoliko godina posjetio sam prilično obnovljeno Sarajevo, no granate ostavljaju rane mnogo dublje od onih na fasadama - taksisti su nam točno pokazivali mjesta na kojima su granate padale, što uključuje i potpuno civilne položaje poput sarajevske tržnice. Iako je glavni i odgovorni uskoro u avionu za Haag, rane građana Sarajeva ništa ne može iscjeliti. (tijela su nađena, ali bol ne nestaje) Srebrenica je najveća mrlja rata u BIHa, ali i međunarodne misije. Nizozemske postrojbe koje nisu reagirale na vrijeme dovele su do pokolja 8 000 ljudi u tzv UNovoj sigurnoj zoni u Srebrenici. Ubijani su muškarci , i to potpuno neselektivno - bez obzira na dob, zdravstveno stanje, pa je tako nađen i jedan plišani medvjedić uz tijelo . Glavni i odgovorni su već u Haagu (ili su dobili jednosmjernu kartu), ali Gorana Hadžića još se čeka i traži. Wikipedija ima niz svjedočanstava bosanskih žena o pokolju na Srebrenici, koje prenosim na engleskom (nemam snage to prevoditi) : 1. "There was a young woman with a baby on the way to the bus. The baby cried and a Serbian soldier told her that she had to make sure that the baby was quiet. Then the soldier took the child from the mother and cut its throat. I do not know whether Dutchbat soldiers saw that... There was a sort of fence on the left-hand side of the road to Potocari. I heard then a young woman screaming very close by (4 or 5 meters away). I then heard another woman beg: “Leave her, she is only nine years old.” The screaming suddenly stopped. I was so in shock that I could scarcely move... The rumour later quickly circulated that a nine year old girl had been raped." 2. "I saw how a young boy of about ten was killed by Serbs in Dutch uniform. This happened in front of my own eyes. The mother sat on the ground and her young son sat beside her. The young boy was placed on his mother’s lap. The young boy was killed. His head was cut off. The body remained on the lap of the mother. The Serbian soldier placed the head of the young boy on his knife and showed it to everyone... I saw how a pregnant woman was slaughtered. There were Serbs who stabbed her in the stomach, cut her open and took two small children out of her stomach and then beat them to death on the ground. I saw this with my own eyes." Jesu li ovo normalna djela? Isključivo bolesni um može ovako nešto zamisliti, a kamo li narediti i počiniti. Zaključak: Svima njima s jednakim dostojanstvom treba odati počast. Nitko od njih nije zaslužio biti ubijen. Bez obzira na boju kože, stranku, narod i narodnost, vjeru i ostale kategorije. Svaki čovjek prvenstveno je čovjek, i takav treba ostati. Komentari s izvornog bloga ( izabrali Belleepoque i cat ) : "Najvažnije u cijeloj priči je da nitko nema pravo raspolagati tuđim životom. Nitko nema pravo u ime bilo čega oduzeti nekomu život." ( turimti ) "Treba naći ljude koji su zločine vršili. One koji su u rukama imali puške, noževe, boce kiseline, induktore i što sve ne. Srbe, Hrvate, Bošnjake, koga god. To su ljudi koji su infiltrirani među nas i vode svoje živote poprilično mirno. Vidimo ih svaki dan. Rijetko se dogodi da neki od njih budu pronađeni, a i onda dobiju sramotno niske zatvorske kazne od jedva deset godina, a zaslužuju maksimalne, jer takva čudovišta više ne bi smjela vidjeti nebo." ( Saddako's apprentice ) "Jedna od ponajboljih knjiga o ljudskom zlu na osobnoj i društvenoj razini koje sam pročitao (nekoliko puta) je knjiga M. Scotta Pecka, LJUDI LAŽI - nada u iscjeljenje zla u ljudima. Svatko koga tema zanima ovdje može pronaći brojne odgovore. Kratki osvrt na knjigu pročitajte ovdje." ( gospon profesor ) "Potpuno se slažem s tobom, osim u jednome: ja ne vjerujem da je Osama mrtav, kao što ne vjerujem da je za krv prolivenu onog 11.rujna odgovorna al-Qa'ida. I, da, ne treba zaboraviti ni iživljavanje Hrvata nad nevinim srpskim civilima u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Osječki krvnički slučajevi Selotejp i Garaža samo su dva u nizu primjera. Just for the record." ( Kinky Kolumnistica ) "Koliko god se svi pravili produhovljeni, SVE U ŽIVOTU IMA UZROK I POSLJEDICU... svaka je žrtva nevina, ali svi zločini nisu isti..... ljudi smo, nismo duhovne vođe, sveci, ni statistika.... nije isto hladnokrvno i smišljeno ubiti ili u bjesu se osvetiti ... postoje nijanse i u zlu...." ( Tox Fox ) "Ja sam '92 bila u sarajevu, i vidjela što se radilo, sa sve tri strane...mojoj obitelji (i meni) su pripadnici bosanske vojske upali u stan i pištoljem prijetili da će nas ubiti ne predamo li im oružje koje nismo posjedovali, hv-ova vojska nam je prijetila rezanjem vratova zato što je svjetlo gorilo u stanu iznad nas za vrijeme policijskog sata (a oni bili dovoljno nepismeni da razlikuju pet i šest), a srbi su nas, on top of all, sjebali do kraja života (oprostite na prostačenju), što fizički, što psihički. nažalost, civili koji nemaju veze s politikom su uvijek i u svakom ratu kolateralne žrtve. u svakom ratu svaka strana je radila njesra, i to je činjenica, bez obzira radilo se o srbima,hrvatima,bosancima, amerikancima ili nijemcima. ono što bismo mi, kao pripadnici mlađih generacija, trebali jest okrenuti se budućnosti i učiti svoju djecu toleranciji. pitanje je koliko smo to, kao ljudi, sposobni učiniti. čini se da nas povijest ničemu nije naučila." ( Knjižna Buba ) "Naravno, puno toga što su komentatori već sugerirali, moglo bi se nadodati, posebice nešto o čemu mediji sustavno šute, a to su palestinski logori koje Izraelci drže u Gazi, i njihovo izžvljavanje na civilima, stravične slike izmasakrirane djece ... Nažalost, da se pokuša objediniti jedna još šira i potpunija slika ( makar je i ova tvoja dovoljno široka i bistra da se savršeno razazna poanta izrečena u naslovu ) , bojim se da takav post onda ne bi imao kraja ... " ( catwoman ) |
Mitovi i legende o ulasku u EU – mit 11
piše Semper contra „Ulazak u EU štetit će hrvatskim vinarima i maslinarima“ „Zbog pojave viškova u sektoru vinarstva na tržištu EU-a, Unija je odredila zabranu podizanja novih nasada vinove loze u državama članicama do 31. prosinca 2015. godine. Po završetku navedenog razdoblja to će ograničenje biti ukinuto kako za sadašnje kako za sadašnje članice EU-a, tako i za buduću članicu Hrvatsku, te će ponovo biti moguća sadnja novih nasada vinove loze. (1) Bitno je naglasiti kako ce i u međuvremenu biti moguća sadnja nasada, ali samo ukoliko se time ne povećava ukupna površina pod vinogradima. Konkretno, uvijek je moguće stare nasade zamijeniti novima. (2) Također, treba napomenuti kako se trenutačno na Hrvatsku, kao državu kandidatkinju, ne odnosi zabrana podizanja novih nasada vinove loze te je stoga za Hrvatsku bitno da u razdoblju do ulaska u EU poveća površine pod vinovom lozom. (3) Što se tiče maslinarstva, važno je naglasiti kako u EU ne postoji proizvodna kvota za maslinarstvo i ne postoji nikakva opasnost od uvođenja takve kvote Hrvatskoj, pa shodno tome možemo maksimalno koristiti svoje proizvodne kapacitete. EU ne zabranjuje niti ne ograničava nove nasade maslina u Hrvatskoj, pa shodno tome možemo maksimalno koristiti svoje proizvodne kapacitete. EU ne zabranjuje niti ne ograničava nove nasade maslina u Hrvatskoj, stoga će sadnja novih nasada biti moguća i nakon pristupanja EU. Osim toga, unutar mjera ruralnog razvitka sektoru maslinarstva na raspolaganju su značajna financijska sredstva i niz mjera kojima se mogu osjetno poboljšati konkurentnost i prepoznatljivost maslinovog ulja hrvatskog podrijetla. (4) Ukupno gledano, iako se hrvatski vinari i maslinari posljednjih godina mogu pohvaliti kvalitetom i prepoznatljivošću vina i maslinovih ulja podrijetlom iz Hrvatske, potrebno je ulagati daljnje napore u proizvodnju kvalitetnih i prepoznatljivih domaćih proizvoda, što tržište EU-a najviše cijeni.“ (5) Komentar semper contre: Što ovaj pamflet tvrdi? Tvrdi kako je bojazan da će ulazak u EU štetiti našim vinogradarima i maslinarima – mit. Drugim riječima to nije točno! No onda bez imalo srama iznosi kako je do „31. prosinca 2015. godine“ članicama EU zabranjeno saditi nove nasade. Istovremeno se naša vlada zdušno trudi da u EU uđemo u srpnju 2013. I strašno je nesretna što već nismo u EU-raju. Što se pak tiče maslinarstva, „važno je naglasiti kako u EU ne postoji proizvodna kvota za maslinarstvo“. U daljnjem tekstu ću se osvrnuti na tu tvrdnju. No promotrimo o čemu se ovdje uopće radi i kolika je važnost vinogradarstva i maslinarstva za gospodarstvo Hrvatske u, recimo narednih deset godina, u svjetlu globalnog europskog/svjetskog tržišta. (1)…Što se tiče vinogradarstva fakti su sljedeći. Godišnja svjetska proizvodnja vina iznosi 267 miliona hl. Tri europske zemlje (Italija, Francuska i Španjolska) proizvedu ukupno 130 miliona hl, potroše 65 miliona hl, a izvezu 45 miliona hl. Nekoliko posljednjih godina opada proizvodnja i potrošnja vina. Samo Španjolska ima 1,2 miliona ha vinograda. Nasuprot ovim 'vinskim gigantima' stoji Hrvatska s 32 tisuće ha vinograda i godišnjom proizvodnjom od 1,27 miliona hl. Od te količine približno 3% su vina vrhunske kvalitete kojima se može konkurirati na svjetskom i europskom tržištu. Ako i zanemarimo činjenicu da birokrati EU-a mogu koju godinu nakon 2015., ako to bude u interesu 'vinskih mogula', ponovo zabraniti sadnju vinove loze a poznavajući našu spremnost da brzo realiziramo neki projekt i iskoristimo to što do srpnja 2013. nismo članica pa da zasadimo još 32.000 ha vinograda, ostaje činjenica da u svjetskom 'vinskom moru' mi s 0,5% sveg proizvedenog vina i 2,7% površina pod vinogradima od one koju ima samo Španjolska, za 'velike igrače' ne predstavljamo nikakvu prijetnju. Boli EU ona stvar hoćemo li mi ili ne i udvostručiti površine pod vinogradima. Jer jedan veliki proizvođač vina, na primjer u Francuskoj, može kupiti sve naše vinograde. I TO predstavlja glavnu opasnost od EU, a ne što ona danas brani a u budućnosti će vjerojatno opet braniti sadnju vinograda. I što je najgore, taj kupac može svojom odlukom jednostavno prestati proizvoditi vino u Hrvatskoj. Kao što je na primjer kupac „Plive“ svojom odlukom ukinuo istraživanje novih lijekova u toj nekad poznatoj tvrtki za proizvodnju lijekova. (2)…Još jedna nebuloza i brkanje lončića. Kakov je to argument kojeg treba „bitno naglasiti“ u tvrdnji da se radi o mitu ako možemo stare vinograde zamijeniti novima ali da ne povećamo površine pod vinogradima? Nikakav! (3)… Dok se mi dogovorimo kako će, s kojim novcem, gdje i tko zasaditi recimo još 32.000 ha pa da onda imamo 5% površine pod nasadima u odnosu na Španjolsku, mi ćemo već biti u EU i čekati do 2015. godine da bi počeli sadnju a ne samo zamjenu nasada. Naravno ni tada nećemo znati kako, s kojim novcem, gdje i tko. (4)…Da se osvrnem i na uzgoj maslina. Prema podacima s interneta u Hrvatskoj je 2006. godine bilo 2,4 miliona maslina s tim da bi do kraja desetljeća, tj. danas, taj broj trebao narasti na 10 miliona. Naglašavam trebao bi. U svijetu pak se procjenjuje da ima oko 800 miliona maslina. Dakle Hrvatska bi, ako se ostvari zacrtano, trebala krajem desetljeća, tj.danas, imati oko 1,2% svjetskog fundusa. Sve u svemu otprilike kao i što je slučaj s vinogradima. Međutim, koje to mi imamo garancije da EU birokrati neće za neko vrijeme uvesti opet neki ograničavajući faktor. Kako će Hrvatska, kad jednom uđe u EU, spriječiti da lobi velikih proizvođača maslinovog ulja ne uvede ograničenje u sadnji maslina ili pak neko slično ograničenje koje će nama kao malom proizvođaču štetiti više nego njima velikima. Uostalom ZAŠTO bi nama uopće netko trebao diktirati koliko ćemo mi zasaditi vinograda, voćaka ili maslinika. Mi trebamo SAMI o tome odlučiti, pa ako se ispostavi da smo KRIVO procijenili tržište sami ćemo zbog toga ispaštati. (5)…Na stranu što za uspjeh na tržištu ne treba 'ulagati napore', nego rad i znanje, no postavljam pitanje ZAŠTO zbog toga moramo u EU? Zar će EU birokrati to učiniti svojim 'naporima'? Zar smo zaista toliko naivni da će nam Italija, Grčka i Španjolska u tome pomoći stvarajući na taj način sebi konkurenciju. Rezime Sam ulazak u EU vinogradarima i maslinarima neće štetiti ako gledamo sa stajališta proizvodnje i plasiranja proizvoda jer su količine koje proizvodimo zanemarive u europskim a kamoli u svjetskim razmjerima i kao takvi ne predstavljamo neku ozbiljnu konkurenciju 'velikim'. Glavnu opasnost vidim u 'neprijateljskom' preuzimanju vinograda i maslinika (poput „Plive“, „INA-e“, banaka, pa sad najavljenog davanja auto-cesta u koncesiju) od strane 'velikih europskih/svjetskih igrača' koji će onda diktirati što ćemo proizvoditi, koliko ćemo proizvoditi, tko će proizvoditi i što ćemo s tim proizvodima smjeti činiti. Pa ako i budemo proizvodili, najveću korist će izvlačiti vlasnici/stranci. Što će onda ostati od parole iz devedesetih godina i u tom segmentu gospodarstva: 'hrvatska puška na hrvatskom ramenu, hrvatska lisnica u hrvatskom džepu' na kojoj HDZ gradi imidž borca za Hrvatsku već dvadeset godina? * * * Obzirom da tijekom proteklog perioda nisam imao lak pristup internetu pojavila se ova 'kratka stanka'. Molim za razumijevanje. Slijede mitovi 10 i 12. |
Mayanski kalendar i sedmo "proročanstvo" Maya - primjer pozitivnog programiranja svijesti
Uvod i odabir : catwoman
Nedavno sam od frenda dobila linkove na prizore 9/11 ubačene u arhitekturu New Yorka i kojekava skulptorska “proročanstva” ( http://vigilantcitizen.com/sinistersites/prophetic-pillars-on-st-john-the-divine-cathedral/ - uglavnom vrlo diskretno vidljivi u kapitelima stupova javnih zgrada. Te građevine nastale su desetak ili dvadesetak godina prije dotičnog zločina. I sad da mi sebi razbijamo glave time “što je pjesnik htio reći” ( a zapravo jednostavno: isplanirao, pa unaprijed ubacio “predskazanje” kako bi se svi nakon njegovog ostvarenja prestrašili “sudbe neumitne”, gubili vrijeme mozgajući o toj povijesno-futurističkoj slagalici ) umjesto, recimo, da razbijamo glave onima što nam peru mozak takvim i sličnim horror - agendama. Ne vjerujem ni u što sudbonosno, što djeluje na ljude zastrašujuće i demoralizirajuće, to se odmah vidi da je zlonamjerno ciljano i velikim dijelom izmišljeno i prenapuhano, naravno - u vlastite opake svrhe. Lako je biti general poslije bitke, pa retrokonstruirati neke crne proroke ... jer, oni su onda rekli to i to, što se " obistinilo", dakle: pogodili, znači – sigurno pogađaju opet … Mislim tu na "proroke" tipa baba Vanga, pa čak i Nostradamus ... Interesantno, ti "proroci" javljaju se u povijesti tek nakon inicijacije iluminatskih / masonskih planova, kao i Biblija, jer već prije njenog nastanka egipatski su oligarsi počeli uzurpirati / zloupotrebljavati duhovna znanja u ekskluzivne svrhe. Voltaire veli da se povijesti može vjerovati samo ukoliko još postoje njeni svjedoci koje bi se moglo zaklati. I tu mu kapa dolje. Dobronamjerna proročanstava, koja upućuju čovjeka na pozitivno djelovanje i samousavršavanje smatram dobrodošlim barem kao mudru odgojnu mjeru, jer pozitivno programiranje ljudi uvijek djeluje evolutivno. Mayanska kultura datira prije pojave mračnih religijskih intervencija u duhovnost, radi se o drevnoj civilizaciji, koja je itekako dokazala svoja napredna znanja u odnosu na sadašnju, stoga joj dajem veći kredibilitet. A kada čak i osjećam, doživljavam neke sitne detalje vezane za pro/rečeno, to dodatno osobno iskustvo još me više usmjerava obratiti pažnju. Usput rečeno, mislim da posebno treba biti oprezan kada se uz većinu pozitivnih poruka ubace i neke negativne ili izostanu one pozitivne poruke, koje pokrivaju specifično područje života. Vidim to po onim bogato realiziranim proslijeđivanim porukama s uputstvima za ” mudar život “ - nigdje nema savjeta tipa: bavi se politikom, da se ona ne bi bavila tobom … to se nikada ne spominje … naravno, jer to ne odgovara ekipi, koja dotične internetske kreacije spoznorira. Tako sam i u ovom proročanstvu pronašla nešto što me mrvicu " zažuljalo " u tom smislu, ali to ću upisati u komentar, da ne utječem na doživljaj čitatelja. Radi se samo o nekim detaljima, za koje smatram da ih je potrebno možda preciznije definirati, kako ne bi došlo do slučajne mogućnosti višeznačnih interpretacija. Napisala: Vesna Mihajlović Ovo proročanstvo nam govori o nadi i svitanju Galaksije, pojašnjava nam da samo putem svog napora možemo naći unutaranji mir što će nas reintegrirati u jedan ogroman organizam u Univerzumu mira i harmonije. Čovječanstvo živi promjenu ere iščekivanu od svih starosjedilačkih kultura Zemlje, koji tu promjenu vide kao nešto divno, razumljivo i kao dio evolutivnog procesa Univerzuma. Za zapadnu civilizaciju, s druge strane, ove promjene su razlog iznenađenja i straha, jer su se izgubili tekstovi i originalni izvori koji pripremaju čovjeka i objašnjavaju ovaj proces. Godine 325. Imperator Konstantin je okupio Nikejski sabor kako bi se dogovorili koji sveti tekstovi Biblije će biti vrednovani unutar nove kršćanske religije koju Država treba prihvatiti. Tada je eliminirano 25 biblijskih tekstova i više od 20 dokumenata koji su uz njih proizlazili, a između njih i Knjigu Enoha. Tekstovi koji su prihvaćeni su ponovno interpretirani i sažeti i sada čine ono što zovemo Sveta Biblija. Tako nam je ostalo nepotpuno nasljeđe mudrosti sadržano u originalnim tekstovima, pri čemu je eliminirana informacija o tome, tko smo, odakle potječemo, zašto smo ovdje, što očekujemo da se dogodi. Tako je nestalo sve o evoluciji svjesnosti putem reinkarnacije. Tako se vječni život smanjio samo na jedan jedini život koji određuje hoće li se ići u Raj ili u Pakao za čitav ostatak vječnosti. Gledajući Univerzum s točke gledišta jednog jedinog života, pojavljuje se ideja o nepravednom Bogu koji sve prepušta slučajnosti, koji predodređuje bez ikakvog reda tko će se roditi bogat, siromašan, bolestan ili zdrav. Čitav taj koncept je imao smisla, sve dok su se učenje i duhovni razvoj ostvarivali putem tame patnje i mučeništva. Sedmo proročanstvo Maya nam govori o trenutku u kojem Solarni sustav u svom cikličkom kruženju izlazi iz Noći kako bi otpočelo Svitanje Galaksije. Kaže nam da će počevši od 1999. godine i sljedećih 13 godina do 2012., svjetlost koja se emitira iz Centra Galaksije sinkronizirati sva živa bića, omogućavajući im da voljno pristupe unutarnjoj transformaciji koja će dovesti do novih stvarnosti. Bez sumnje, u pitanju je ključni trenutak na putu dizanja svjesnosti čovečanstva, jer će se proći kroz portal Univerzuma mira i harmonije. Tako sva ljudska bića imaju mogućnost promijeniti i prevazići svoja ograničenja, prihvaćajući novo čulo – komunikaciju putem misli. Ljudi koji voljnim putem dođu do stanja unutarnjeg mira, dižući svoju vitalnu energiju, dižući frekvenciju svojih vibracija od straha k ljubavi, moći će se iskazati putem misli, omogućavajući nastanak novog čula. Dodatna energija zrake koju emitira Hunab Ku, aktivira genetski kod božanskog izvora u ljudima koji se nalaze na visokoj frekvenciji vibracija. Ovo čulo će proširiti svjesnost svih ljudi, stvarajući novu stvarnost, individualnu, kolektivnu i univerzalnu. Jedna od najvećih transformacija će se odigrati na planetarnom nivou, jer su svi ljudi međusobno povezani i stvorit će novo biće – Galaktičkog Čovjeka. Reintegracija individualnih svjesnosti milijuna ljudi probudit će novu svjesnost sa kojom će svi spoznati da su dio istog ogromnog organizma. Sposobnost čitanja misli će dovesti potpuno do promjene civilizacije na Zemlji, jer će nestati interesi, nestat će zauvijek laž, jer nitko neće moći ništa sakriti. Otpočet će vrijeme transparencije i svjetlosti koja neće moći potamnjeti ni zbog kakvog nasilja niti negativnih emocija. Nestat će zakoni i vanjska kontrola, kao što su Policija i Vojska, jer će svatko postati odgovoran za svoja djela i neće se primjenjivati nikakvo pravo niti potreba za silom. Stvorit će se harmonična svjetska vlada koju čine oni najmudriji i najrazvijeniji na Planetu. Isto tako neće postojati granice između zemalja, niti nacije, privatno vlasništvo, niti će biti potreban novac kao sredstvo međusobne razmjene. Primenjivat će se tehnologije zasnovane na svjetlosti i energiji i s njima će se transformirati materija, proizvodeći na jednostavan način sve ono što je potrebno i označavajući zauvijek kraj siromaštva. Duhovni razvoj bit će rezultat ljudi u harmoniiji koji će raditi ono što najviše odgovora njihovom biću i radeći to, pokazat će razumijevanje savršenog univerzalnog reda. Zbog komunikacije mišlju razvit će se imunološki supersustav koji rastvara niske vibracije straha, koji nastaje kao reakcija na bolesti, produžujući tako ljudski vijek. Novom životu neće više biti potrebno učenje putem “inverznog kontrasta” stvorenog bolestima i patnjom, što je bio slučaj posljednjih nekoliko tisuća godina. Ljudi koji svjesno pronađu svoj unutarnji mir, ući će u novu epohu putem “harmonijskog kontrasta”. Komunikacija i reintegracija će učiniti da iskustva svih ljudi, individualne arhive, kao i znanja cjelokupnog čovječanstva, budu pristupačna svima kojima je to potrebno, bez egoizma i individualističkih restrikcija. Ta nova forma razmjene znanja bit će kao Internet, ali na mentalnom nivou, što će umnožiti eksponencijalno brzinu otkrića i stvorit će sinergije o kojima se nije moglo ni sanjati. Okončat će se osuđivanje, kao i moralne norme koje se mijenjaju prema epohama nalik na modu. Razumjet će se da je sve u životu način kako bi se dostiglo veće razumijevanje i harmonija. Poštovanje će biti centralni i temeljni element kulture, transformirajući individuu i zajednicu. Umjetničke manifestacije, estetske djelatnosti, kao i rekreativne komunitarne djelatnosti, zaokupit će um ljudskog bića. Zauvijek će se transformirati tisuće godina zasnovanih na otuđenosti između ljudskih bića, zasnovanoj na obožavanju jednog udaljenog Boga koji sudi i kažnjava. Čovjek će živjeti “Galaktičko Proljeće” zajedno sa cvjetanjem nove stvarnosti temeljene na reintegraciji, jedinstvu sa Bogom, sa životom, sa planetom i svim ljudskim bićima. U ovoj epohi razumjet ćemo da smo dio jedinog ogromnog organizma i povezat ćemo se sa Zemljom, jedni sa drugima, sa našim Suncem i cjelokupnom Galaksijom. Svi ljudi će razumjeti da su mineralno, biljno i životinjsko carstvo, kao i cjelokupna materija, raspršeni u čitavom Univerzumu na svim nivoima, od atoma do Galaksije i da su sve to živa bića. Prema Mayama, 22. prosinca 2012., svi odnosi bit će temeljeni na toleranciiji, fleksibilnosti, jer će čovjek osjećati druge ljude kao dio sebe. Maye su izražavale ovaj koncept jedinstva kroz svoj dnevni pozdrav: “In Lak’esh” što znači “ja sam tvoje drugo ti”, na što se odgovaralo “Alakin” što znači “ti si moje drugo ja”. U svom kalendaru su ostavili poruku da epoha kroz koju sada prolazimo predstavlja kraj tisuća godina zime i tame, tijekom kojih se duhovni razvoj postizao putem straha i patnje. Pod ovim evolutivnim mehanizmom čovjek je evoluirao, jer je, podvrgnuvši se patnji pronalazio potrebnu snagu kako bi se promjenio, a kada bi se promijenio shvaćao bi svoju prethodnu poziciju, oslobađajući se ograničenja koje je sam sebi postavio. To je bila formula “inverznog kontrasta” koja je omogućavala da ljudska bića evoluiraju, postajući sve tolerantnija i fleksibilnija, jer samo tako su pronalazila svoj unutarnji mir. Čovjek se rađao u jednom naizgled kaotičnom Univerzumu, jer je bila potrebna neravnoteža da bi čovjek počeo poštivati ravnotežu; također je bila potrebna patnja da bi se shvatio značaj ljubavi i mira; prema tome kaos je bio potreban kao izraz božanske mudrosti. Duh se inkarnira u materiji, u jednom društvu gdje se nalaze bića na različitim nivoima evolucije; tamo proživljava niz iskustava koja ga vode ka tome da razumije stvaranje. Ljudi se rađaju nevini, bez iskustva, ranjivi. Žive se situacije koje ih zbog neiskustva ili neznanja dovode do patnje; zasićenost patnjom, čini da se čovjek promijeni i daje mu moć razumijevanja rezultata i posljedica njegovih radnji. S tim razumijevanjem može slobodno odlučiti hoće li ili ne ponoviti iskustvo. To je čistoća, slobodna odluka, da se ne želi ponoviti isto iskustvo. Čistoća je jaka, neranjiva i nenarušiva, što će reći, život je korak od krhkosti i nevinosti do jačanja čistoće, stvorene iskustvima razumijevanja. Neznanje i neiskustvo dovode do ratova, robovanja, polarizacije, kanibalizma, odsustva poštovanja, procesa sa kojima se čovjek suočava sa drugima, kako bi se došlo do iskustva razumijevanja. Svakom ljudskom biću slijedi iskustvo učenja u svakom životu, to je ono što zovemo sudbina, ono što trebamo proživjeti kako bi se naučilo i shvatilo. Život je proces koji Duh živi kako bi doprinio razumijevanju kreacije; sudbina organizira okolnosti, mjesto i odnose kako bi se stvorila iskustva razumijevanja. Sve što je u životu teško, sve što dovodi do patnje i kontradikcije, je ono što donosi sudbina kako bi se učilo u svakom životu. Kada se čovjek zasiti patnje, prihvaća stvari koje je prije, zbog svojih vjerovanja smatrao neprihvatljivim i koje mu nisu davale doći do unutarnjeg mira. Život je prilika da se ostvari unutarnja transformacija, da se prijeđe iz rigidnosti u fleksibilnost, da se izbjegne zatvor Duha do kojeg dovode dogme. Iskustva agresije i nerazumijevanja samo donose sa sobom patnju i događaje sve jače i teže za učenje. SEDMO PROROČANSTVO MAJA nas podsjeća da nas samo naša unutarnja transformacija može odvesti do rađanja novih čula, zdravlja i ujedinjenja sa cijelim svijetom u novoj stvarnosti mira i harmonije. Borba sa životom i društvenim strukturama samo nas vodi k patnji, permanentnom osjećanju tjeskobe, odsustvu mira, življenju bez energije što sve vodi k unutarnjem mraku depresije. Prihvaćanje svih događaja, laganih ili teških, radosnih ili bolnih, kao prilike kako bi nešto naučili i imamli korist od njih, vodi nas do interne neovisnosti i harmonije. Potreban je voljni unutarnji rad kako bismo prihvatili i razumjeli savršenost stvaranja, svakodnevni rad koji se odražava na sve okolnosti života i koji vodi k unutarnjem miru. SEDMO PROROČANSTVO MAYA kaže da razumijevanje i prihvaćanje ovog procesa evolucije vodi k učenju i duhovnom rastu putem harmonije. Milijuni ljudi će pronaći unutarnji mir te će tako moći otvoriti povijesnu arhivu svega što su proživjeli, jer samo u tom trenutku će je moći vidjeti bez osude, kao dio procesa harmonizacije. Pojavit će se nova duhovna Kozmovizija; odnosi će se stabilizirati polazeći od onog zajedničkog što nas spaja, a ne onoga što nas razdvaja. Ljudi će biti fleksibilni i tražit će smisao u ljubavi i unutarnjem miru. Ove promjene će se odigrati na svim nivoima – fizičkom, mentalnom i duhovnom i zajednicama svih razmjera – na inidividualnom nivou, porodičnom, nacionalnon, galaktičkom. Najveća transformacija će nastati onda kada se bude razumio Univerzum kao proces vječne evolucije svjesnosti bića, duha koji na svom putu kroz materiju živi iskustvo razumijevanja procesa i jedinstva svega što živi. To će dovesti do poštovanja ponašanja drugih, prestanka osuđivanja prihvaćanjem da svako iskustvo neizbježno dovodi do sve veće harmonije. Samo kada svatko razumije da je jedini odgovoran za svoj život, nestat će status žrtve u kojoj su svi krivi za ono što nam se događa. Prema Mayama, proces evolucije nije ujednačen niti simultan. Postoji puno toga što nas razlikuje. Svi smo na različitim nivoima evolucije, što daje mogućnost postojanja razlika među ljudima, omogućavajući kontraste, iskustva razumijevanja. Svako ljudsko biće prolazi različitim putevima; nekima treba duže, nekima kraće, ali svi dospIjevaju na isto mjesto. Svi ljudi su isti, jer njihova esencija ima isti izvor – oni su emanacija Boga, odnosno Hunab Kua. Ali, istovremeno svi ljudi su različiti, neki su napredniji od drugih, jer se inkarniraju prvi put u materiji u različim trenutcima; neki imaju više akumuliranog iskustva od drugih. Penjemo se na viši nivo kao rezultat iskustva u svakom životu. Ljudi nisu isti, jer dolaze iz različitih društava, različitih kultura i njihovo genetsko nasljeđe je različito što dovodi do različitih uvjerenja, različitih načina percepcije Univerzuma i brojnih fizičkih karakteristika. Maye su vjerovale da je čovek sazdan od tri neprestano vibrirajuća tijela koja su smještena u različitim dimenzijama: fizičko tijelo, mentalno tijelo i duhovno tijelo. Fizičko tijelo ili HUI DIL LIL je privremeno i stvoreno je od materije. Nalazi se u neprestanoj transformacij i pokretu. Nalazi se u trećoj dimenziji. Materija je organizirana i oživljena od strane duha, koji na ovaj način može imati iskustvo unutar forme i razumjeti kreaciju. Reorganizira se putem smrti, vraćajući se u svoje originalno stanje. Astralno tijelo ili PIG-ZAN gdje se nalazi um, je privremeno, nestaje poslije smrti i nalazi se u višoj dimenziji od fizičkog tijela. Tamo se pohranjuju vjerovanja stečena u sadašnjem životu. To nazivamo EGO ili kako ga nazivaju Maye, OL, odnosno ono što definira ličnost individue. U umu se stvaraju mentalni procesi, jedan oblik energije koji vibrira različitom frekvencijom, kao rezultat emocija, sentimenata, misli i životnih događaja. U umu se nalazi razumijevanje koje je produkt pretvaranja znanja u dokazanu istinu do koje se dolazi putem životnog iskustva. To je cilj inkarnacije duha u materiju. Um svake individue vibrira jednom umjerenom frekvencijom kao rezultat svih visokih i niskih vibracija koje se proživljavaju tijekom života, odnosno ima “umjereno cikliranje”. Što se više proživljavaju niže i gušće vibracije kao što su strah, mržnja, prezir, ogorčenost, um se nalazi na sve nižem nivou vibracija, s točke gledišta dimenzija. Suprotno tome, što je više trenutaka ljubavi, radosti, smijeha i mira, vibriramo više, odnosno imamo više vitalne energije koja smiješta um u jednu višu dimenziju. U svakoj reinkarnaciji ovo “umjereno cikliranje” se uvećava kako osoba postaje sve fleksibilnija, kako sve više “teče” kroz život i kako sve više razumije univerzum. Kada je ljudsko biće neprestano u stanju ljubavi, odnosno potpunog unutarnjeg mira, njegova svjesnost je podešena na nove stvarnosti i percepcije koje odgovaraju višim vibracijama. Postoje privremeni procesi koji se odigravaju u petoj dimenziji: tamo se um nalazi u snovima, nefizičkom stanju, gdje je sve moguće. Događaji koje ego iskusi tijekom života daju rezultate koji ovise o onom što je osoba odlučila živjeti. Što je manji ego, sustav vjerovanja će biti fleksibilniji i evolutivna staza te osobe će biti naprednija. Što bolje razumije cijeli proces, sve će joj savršenije izgledati Univerzum i više će poštovati sva bića Planeta. Što njena svjesnost vibrira višom frekvencijom, uvećava se domet njene percepcije, aktivirajući tako latentna čula i sposobnosti. Što je veća količina energije unutarnjiji život postaje sve više nalik Nebu, ispunjen harmonijom i zadovoljstvom. Razumijevanjem se pohranjuju privremeno u mentalno tijelo, a sa smrću se pretvaraju u “istine”, u trajnu svjesnost čovjeka koja se nalazi u trećem tijelu – IN-HAN. Duhovno tijelo ili IN-HAN je trajno i vječno, nalazi se u višoj dimenziji od astralnog tijela. Što je viši nivo evolucije, nalazit će se u višoj dimenziji. Tamo se istina pohranjuje trajno, vječno i individualno; u trenutku smrti, iskustvo shvaćeno u svakom životu određuje što je potrebno živjeti u budućim inkarnacijama. IN-HAN ili Duh, određuje sudbinu, kao i teškoće koje će se doživjeti tijekom sljedeće inkarnacije. Njegova postignuća stvaraju razumijevanje potrebno za evoluciju k višim dimenzijama. To objašanjava zašto je za Maye život dio vječnog procesa evolucije svjesnosti i zašto je potrebna reinkarnacija Duha iz života u život, u bilo kojem od tisuće milijuna postojećih solarnih sustava. Svaka se osoba može popeti na prvu sljedeću stepenicu kao rezultat voljnog napora, a u potrazi za mirom i harmonijom. Za Maye je jedna od najvažnijih stvari u životu održavanje i uspinjanje na viši nivo unutarnje vitalne energije, jer njen pad podrazumijeva gubljenje unutarnjeg mira i vodi k depresivnim stanjima i stanjima patnje. Oni su vjerovali da se poštivanjem prirode i permanentnog posjedovanja svjesnosti ciklusa koje ona stvara, kao i učenjem pravilnog disanja – dostižu sve viši nivoi vitalne energije. Dostizanjem stanja unutarnjeg mira, akumulirana energija stavlja u pogon programe genetskog koda koji dovode do fizičkih promjena potrebnih da se komunicira mišlju. U umu se stvara polje svete energije koje aktivira pituitarnu i pinealnu žljezdu. Ove žljezde izlučuju enzime koji aktiviraju neaktivne “kodone” Genetskog Koda. Aktiviranjem tih “kodona” nastaju u tijelu novi lanci aminokiselina, koji stvaraju imunološki supersustav koji eliminira bolesti, nisku vibraciju straha, i produžavaju životni vijek. Istovremeno, ovi novi proteini stvaraju više nivoe vitalne energije u organizmu, utječući tako na stvaranje šestog čula, sposobnosti čitanja i prenošenja misli. Veoma je logično što evolucija ne dozvoljava da osobe ogrezle u mržnji i preziru prema drugima, ovladaju paranormalnim moćima kao što su telekineza ili moć čitanja misli, što će reći da je vibracija u ljubavi portal za pojavu “superčovjeka”. Bog u svojoj mudrosti čini da slijedeća evolutivna stepenica (prema Mayama to je poslije 21. prosinca 2012.), bude zasnovana na ljubavi, miru i harmoniji. Univerzum ima svo vrijeme, nigdje mu se ne žuri, dok čovjek treba nastaviti svoje procese nizanjem reinkarnacija, sve dok se ne inkarnira u život u kojem će naći unutarnji mir kako bi se popeo na sljedeću evolutivnu stepenicu. Biblija kaže: mnogi su pozvani, malo je izabranih, potvrđujući da ne dolaze svi ljudi simultano i automatski na visoke unutarnje energetske nivoe. Potreban napor i volja u potrazi za mirom. Kada se uveća frekvencija vibracija tijekom života postiže se sljedeća reinkarnacija u razvijenijem društvu. Drugim riječima, ako čovjek nema unutarnji mir, odgovara mu da živi u društvu koje nema mira, sve dok, svojim osobnim naporom ne uveća nivo vibracije i druge prilike mu ne postanu odgovarajuće. Univerzum je temeljno energija i informacija koja vibrira na različitim nivoima. Najveći dio materije treće dimenzije sastoji se od vode, 85% našeg Planeta je voda. S druge strane, ljudsko biće je temeljno voda, rađa se unutar vode i dok se održava u amnionskoj tekućini unutar uterusa, prije nego što se rodi, 95% njegovog organizma je voda. Energija se kreće putem vode. Emocije i sentimenti su energija, odnosno vibracije različitih frekvencija, koje se kreću u međusobno povezanim matricama, na različitim nivoima. Riječ je jedna vrsta energije, vibrirajuća sila, možemo emitirati različite tipove energija putem riječi. Ljubav je forma energije visoke frekvencije. Kada se sinkroniziramo sa ovom energijom ljubavi, odnosno kada smo u rezonanciji sa njom, nalazimo se u stanju unutarnjeg mira i harmonije. Ako se brojčanik naše sinkroniziranosti sa ljubavlju nalazi na niskoj frekvenciji, u odašiljaču mržnje i straha, to je ono što se percipira. Svjesnost ljudskog bića definira stvarnost, zbog energije koju percipira svojim čulima. Materija je iluzija koju stvara naš um kao rezultat tisuće percepcija koje imamo i preklapamo kako bismo sklopili stvarnost kao jedan čvrst kontinuum, dok je istina ta, da je sve energija. Pulsevi koji vibriraju različitim frekvencijama kristalizuju svjetlost u raznim formama. Materija je svjetlost koja se zgusnula u formu na vibraciji koju prepoznaju naša ograničena čula. Sve što postoji je svjetlost, jer tama se stvara samo onda kada se svjetlost zgusnuta u materiji nađe između senzornog organa i izvora svetlosti, isto kao dan i noć, jer Sunce se nikada ne gasi. Ako se stupanj percepcije čula uveća ili ako se pojavi novo čulo kod čovjeka, njegova svjesnost se proširuje, potpuno mijenjajući stvarnost. Prema Mayjama, od 1999. godine čovječanstvo Planeta Zemlja ima 13 godina kako bi shvatilo da je stvarnost dalje od čula. Imamo jedinstvenu priliku u 26.000 godina, jer primamo specijalnu energiju koja nam dolazi iz centra Galaksije. Ako razumijemo vječni evolutivni proces svjesnosti, mogli bismo iskoristiti ovu priliku i tako se osloboditi ograničenja koje smo sami postavili. Ako odlučimo otvoriti um i pronaći naš unutarnji mir, bit ćemo dio “izabranih” u cilju transformiranja naše stvarnosti, u Univerzumu mira i harmonije. Maye su nam ostavile lekciju koja se prema čuvarima tradicije zove – “Ogledalo od obsidijana”. Ova tradicija nam kaže da ćemo u cilju unutarnje evolucije vidjeti niz svojih stavova u drugima, kako bismo ih mogli iscijeliti u sebi. Svaki čojvek se nalazi u prisustvu mnoštva ogledala u kojima se ogleda on sam predstavljen u drugima s kojima svakodnevno živi. Svi oni oko nas su tamo kako bi nam pokazali dijelove za koje mislimo da ne postoje izvan nas. U niskim nivoima svjesnosti može se ne prepoznati niti se prihvatiti prisustvo drugih bića kao “ogledala”, ali ako bi svatko od nas imao mudrosti da to prihvati, ubrzala bi se evolucija svjesnosti i razumijevanja. Mayansko “Ogledalo od obsidijana” ima dva lica: na jednoj strani se odražava tko smo u ovoj reinkarnaciji, a na drugoj ono što učimo. Ako samo vidimo nepoštenje i bijes u ljudima koji žive oko nas, oni samo pokazuju naše osobno nepoštenje i bijes koji je u nama. Suprotno tome, ako vidimo neku kvalitetu u drugima i možemo je prepoznati, to je zato što je imamo u svojoj biti, iako je nismo svjesni. S druge strane “Ogledalo” nam pokazuje ono što tražimo u ovom trenutku u životu, ono što u nama izaziva negativne emocije, kao što su zloba, egoizam i mržnja. To “Ogledalo” je fundamentalno za razvoj svjesnosti, jer sentimenti i emocije koje prate čovjeka, uvećavaju ili umanjuju unutarnju energiju, dozvoljavajući ili onemogućavajući pristup drugim čulima i /ili moćima. www.maya.hr Izvor : http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=29941 AD.12.06. Izabrao: Jupi |
Papa - glasnogovornik Novog svjetskog poretka
Izvor : http://europskaunija.yolasite.com/
Kao što je urbi et orbi poznato, 4. i 5. lipnja Hrvatsku pohodi papa Benedikt XVI. Običaj je na papskim putovanjima izvan Italije da papa odgovori na nekoliko pitanja već u avionu. Ovaj je papa odlučio tom prigodom progovoriti o osobnoj povezanosti s hrvatskim narodom, o hrvatskoj prošlosti i značenju Alojzija Stepinca za Hrvatsku, ali i Crkvu. Osudio je i ustaški režim držeći ga diktaturom i lažnom autonomijom koja je bila „instrumentalizirana od Hitlera i njegovih pomagača. Kardinal Stepinac je to shvatio jako dobro, pa je branio humanizam u suprotnosti tome režimu, braneći Srbe, Židove, Rome i pateći zajedno s njima.“ Govoreći o svom prijatelju hrvatskom kardinalu Franji Šeperu, koji je bio njegov prethodnik na čelu Kongregacije za nauk vjere (nekada poznatije kao „papinska inkvizicija“), naglasio je kako mu je Šeper pomogao da shvati i upozna Hrvate jer je bio veliki Hrvat i veliki europejac. On i pokojni kardinal Kuharić, kao i kardinal Bozanić – istaknuo je Ratzinger – uvijek su mu govorili da Hrvatska nije na Balkanu, nego u Srednjoj Europi“. Stoga zaključuje da bi bilo „logično, pravedno i potrebno da Hrvatska uđe u Europsku uniju gdje povijesno i kulturno oduvijek pripada.“ Dakako, pritom i papa, kao i čitava oligarhija, uporno miješa Europu i Europsku uniju. Europa je prekrasan kontinent i nema ništa loše u europejstvu i europskoj suradnji, ali – na temelju brojnih dokaza – posve je jasno da je mnogo toga lošeg u Europskoj uniji. Ni papi, dakako, nije promaklo da „među Hrvatima postoji određena doza euroskepticizma“, ali je to pripisao „briselskoj birokraciji i racionalističkoj kulturi koja danas u Europi nema previše sluha za bogatstvo povijesne raznolikosti.“ Unatoč toj kritici europske birokracije, papa (ničim izazvan) smatra da će „Hrvatska sa svojim ljudskim i ekonomskim resursima proširiti europski horizont i obogatiti ga na kulturan i duhovan način“. Kako bi to Hrvatska uopće mogla, budući da će u Europi predstavljati „silu“ jačine statističke pogreške, papa nije precizirao. Ratzinger također nije potanje objašnjavao zašto smatra „da većina Hrvata s velikom radošću misli na trenutak ulaska u članstvo“ u Europskoj uniji. Otkud mu podatak da Hrvatima skaču srca od radosti kad misle na trenutak pristupanja Uniji zbilja nije jasno. Budući da i najoptimističnija, od oligarhije naručena istraživanja o podršci naroda pristupanju Hrvatske Uniji uglavnom sadrže i podatak da čak ni oni koji ulazak u EU podržavaju ne smatraju da će se samim time nešto spektakularno promijeniti nabolje. Stoga je vrlo upitno raduju li se građani Hrvatske kad misle o pristupanju naše zemlje toj neoliberalnoj korporatističkoj federaciji. Ulazak Hrvatske u Uniju i papa vidi kao svršen čin Ni papa, kao ni ostatak oligarhije, ni u jednom trenutku ne dopušta mogućnost da narod, recimo, odluči nešto drugo – da ne uđe u Europsku uniju. Ulazak Hrvatske u EU predstavlja se, kao i uvijek kad o njemu pričaju pripadnici udružene oligarhije, kao već svršen čin. Papa, naime, ističe: „O dvadesetoj obljetnici proglašenja neovisnosti i uoči punopravnog pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, davna i nedavna prošlost vaše zemlje potiče na promišljanje sve europske narode pomažući, kako svakom pojedincu, tako i čitavoj zajednici, da očuva i obnovi neprocjenjivu zajedničku baštinu ljudskih i kršćanskih vrijednosti“. I za papu je, kao i za Jadranku Kosor, posve nepojmljivo da bi možda narod mogao htjeti ostati izvan EU. Nije ništa novo da udružena vjersko-politička oligarhije ima zajednički stav o neminovnosti utrpavanja Hrvatske u zlosretnu europsku federaciju. Utjecajni i moćni „velikodostojnici“ svih boja, — od komunista do katolika, i iz raznih sinekura – od bankara do gospodarstvenika, od medijskih mogula do naftaša, od političara do crkvenjaka – nevjerojatno se dobro slažu oko nekih globalnih, strateških zajedničkih ciljeva. Njihove su ideološke, političke i ine razlike posve nepremostive, no čini se da ipak postoji nešto što ih, na određenoj razini veže. Postoji, kako se vidi, određena skupina ciljeva koji su im zajednički, bez obzira na stranačku, vjersku ili ideološku pripadnost. A Europska je unija nesumnjivo jedan od važnijih takvih ciljeva. Podsjetimo, još u listopadu 2010. Predsjednik Ivo Josipović sastao se s papom u Vatikanu. I tada je papa Benedikt XVI. svesrdno podržao ulazak Hrvatske u Europsku uniju, u koju bi, naglasio je, trebale ući i ostale balkanske zemlje. Josipović je tada papu izvijestio kako je vrlo važna borba protiv korupcije i kako Hrvatska provodi reforme za ulazak u Europsku uniju. I kardinal Bozanić, da ne bi bilo zabune, već je ranije istaknuo da je „Crkva od početka - i Sveti Otac Benedikt XVI,, i njegovi prethodnici, papa Ivan Pavao II. i sve do Pia XII., - uvijek podržavala zajedništvo europskih naroda i europskih zemalja. To čini i danas. Kako znamo, svi su začetnici EU bili upravo uvjereni katolici. Stoga možemo reći da crkva gleda otvoreno na sva pitanja, a ne želi zatvoriti oči ni pred teškoćama.“ Oligarhija složna: Hitno u EU! Obrni-okreni, oligarhiji Unija nikako da siđe s usana. Radi li se o upravljanju državom, vođenju politike ili pak naviještanju evanđelja: svim je tim „velikodostojnicima“ Europska unija visoko na listi prioriteta. I svi se slažu da Hrvatska (i ostatak „zapadnog Balkana“) treba hitno ući u nju. Zbilja je malo tema oko kojih će se posve složiti ama baš svi – od Jadranke Kosor, preko Vesne Pusić, Ive Josipovića, Hillary Clinton, Milorada Pupovca do pape Benedikta! Pjesma o Europskoj uniji jedna je od rijetkih simfonija koju taj shizofreni zbor znade uistinu lijepo otpjevati. Je li tu ikome išta čudno? Svima je jasno zašto naši političari tako rado pjevaju o Uniji – zato jer su si zamislili da će se, kad uđemo u Uniju ondje uvaliti u meke fotelje, a džepove nafutrati eurima. Toliko o političarima. Ali zašto papa toliko gudi hvalospjeve Uniji, zašto namjerno miješa Europu i Europsku uniju i želi utrpati Hrvatsku u tu federaciju? Katolička crkva svesrdno i sustavno podržava i zagovara uspostavu Novoga svjetskog poretka. Papa Benedikt XVI., osim što jasno zagovara ulazak Hrvatske u Europsku uniju, u dokumentu „Caritas in Veritate“ (Ljubav u istini) iz godine 2009. pod točkom 67. piše kako se „snažno osjeća potreba, pa čak i usred globalne recesije, za jednu reformu Ujedinjenih naroda, a tako i za institucije gospodarstva i međunarodnih financija, tako da koncept obitelji sviju naroda može steći pravu vrijednost. Također se osjeća da je potrebno hitno pronaći inovativne načine primjene načela odgovornosti za zaštitu i davanje siromašnijih naroda te učinkovit glas u zajedničkom donošenju odluka. To se čini potrebnim da bi se došlo do jednog političkog, pravnog i ekonomskog poretka koji može povećati i čak dati smjer za međunarodnu suradnju za razvoj svih naroda u znaku solidarnosti.“ „Zbog toga postoji hitna potreba za jednu istinsku svjetsku političku vlast, kao što je to moj prethodnik blaženi Ivan XXIII. naveo prije nekoliko godina. Takva tijela bi trebala biti regulirana zakonom, da poštuju dosljedno načela supsidijarnosti i solidarnosti, kako bi utvrdili opće dobro. Nadalje, takav autoritet bi trebao biti univerzalno priznat kako bi imao efektivnu snagu. ... Integralni razvoj svih naroda i međunarodne suradnje zahtijeva uspostavu jednog više važećeg stupnja jednog međunarodnog poretka, koji je obilježen kroz supsidijarnosti i koji na taj način upravlja s globalizacijom. Dalje potrebno je konačno ostvariti jednu povezanost između moralne i društvene sfere, te veza između političke i ekonomske i civilne sfere, kako je već utemeljeno u povelji Ujedinjenih naroda“, kaže papa Benedikt. Papa i Novi svjetski poredak Posve je jasno da „jedna istinska svjetska politička vlast“ o kojoj papa zbori predstavlja zapravo uspostavu nedemokratskog Novog svjetskog poretka, što zagovara cjelokupna svjetska političko-korporatistička oligarhija. Europska je unija tek jedna faza u uspostavi takvoga svjetskog poretka, i ne začuđuje što čitava oligarhija želi pomake u smislu njegova punog ostvarenja. Stoga i papa želi Hrvatsku hitno vidjeti u Europskoj uniji, a što je u skladu sa zaključkom Rimskog sinoda koji je još u listopadu 1999. istaknuo da je nužno "poduprijeti, s hrabrošću i hitnošću, proces europske integracije." Ali to je u skladu i s činjenicom da su Katolička crkva i Europska unija iluminatske ekspoziture tzv. Novoga svjetskog poretka. Crkva očito teži biti duhovnom dimenzijom Novoga svjetskog poretka. Jer, kako drukčije tumačiti njihovu izuzetnu bliskost? Točno je da je danas teško biti u bilo što siguran, pa stoga sve valja provjeravati. Međutim, može se shvatiti da je teško objektivno razmotriti bilo koju pojavnost ako joj se unaprijed bezrezervno poklanja vjeru. U tom smislu za razumjeti je teškoće koje u tom smislu stoje pred vjernicima Rimokatoličke crkve kojima (bar nekima) postaje sve jasnije da se određeni njeni postupci i ne mogu logično objasniti ni na koji drugi način osim da se sama ta vjerska zajednica svrstala u falange Novog svjetskog poretka. S obzirom da im je takva misao krajnje neprihvatljiva, vjernici obično nastoje zažmiriti nad određenim postupcima organizacije kojoj su vjerovali (ili su joj još uvijek vjerni) i okriviti sve moguće „unutarnje i vanjske neprijatelje“ za napad na nju. Ali, ta crkva najbolje razobličuje samu sebe, i nitko joj u tome ne treba pomagati. Činjenica da se kada su u pitanju ovi prostori ta vjerska zajednica intenzivno bavi geostrategijom (namjesto isključivo evanđeljem), već je sama po sebi dovoljna da se čovjek upita o njenoj pravoj ulozi. A svojim bezrezervnim zagovaranjem pristupanja čitavog Balkana u diktatorsku briselsku EU-federaciju (što je njen vrhovni poglavar jasno iznio već nekoliko puta), osudom svakom kritičkog mišljenja, a u zadnje vrijeme i osudom kritičkog mišljenja u odnosu na Europsku uniju, — crkva najbolje sama razotkriva svoje istinske namjere, koje su u tom smislu sve samo ne vjerske prirode. Tko ima oči neka vidi. Politička odluka uvijena u prozirni vjerski celofan U dvojbi o istinskim namjerama i ciljevima neke organizacije, najbolje je pogledati plodove koje donosi, pa tek onda razmisliti treba li joj vjerovati. To je teško učiniti ako toj organizaciji unaprijed poklonimo svoje povjerenje. No, kome i uz obilje dokaza krljušti nikako da spadnu s očiju, taj ima pravo vjerovati što mu drago, pa makar to bilo i ono što mu servira takva organizacija. Zapazivši začuđujuću sklonost te organizacije Europskoj uniji uz njezinu neprijepornu sklonost gomilanju enormnih materijalnih dobara, kad netko ne bi znao da se radi o crkvi mogao bi pomisliti da je zapravo riječ o korporaciji. Svoje ciljeve o uspostavi i njegovanju hladnog neoliberalnog korporatističkog kapitalizma nasuprot bijedi malog čovjeka, kao ni posvemašnji deficit demokracije u svojim institucijama Unija uopće ni ne krije — sve je jasno da jasnije ne može biti. Nitko ne može danas reći da je o temeljima na kojima počiva Unija neobaviješten. Čak ni papa. Papa je 4. lipnja 2011. došao u Hrvatsku da bi blagoslivljao vjernike, prenio poruku mira, družio se s mladima, zajedno sa svojom pastvom proslavio „dan hrvatske katoličke obitelji“ — i poslao jasnu političku poruku da Hrvatska mora u Europsku uniju! Ostaje nam samo nadati se da će i oni koji mu vjeruju shvatiti zašto zapravo papa u celofan vjere vješto uvija oligarhijsku odluku o prodaji Hrvatske institucijama Europske unije i Novoga svjetskog poretka. Komentar : Boris Ja kao vjernik u mnogočemu mogu prepoznati duhovnu ulogu Pape kada on govori u skladu s Evanđeljem, ali isto tako mogu prepoznati kad određene stvari i nisu u skladu s Evanđeljem. Čini mi se da je, kako za vjernika, tako i za one koji se ne deklariraju kao vjernici, važno prepoznati koja je uloga Katoličke Crkve, posebno danas u svijetu. Po prirodi stvari, ako se za djelovanje uzme Evanđelje ( Kristov Nauk ), onda nije normalno da se crkva kao svjetovna i svetovna institucija bavi politikom. Međutim, to je povijesna činjenica koja je nastala u IV stoljeću za vrijeme rimskog cara Konstantina i ostalih careva, jer je faktički tek tada prestalo proganjanje kršćana, i kršćanska religija je prihvaćena kao službena religija Rima. Kršćanstvo je trebalo ujediniti Rimsko carstvo, i tada je došlo do miješanja između poganstva ( mitraizma ) s kršćanstvom. Vrhovnost rimskih biskupa nastalo je uz podršku rimskih careva. Tako vlast i državna religija imaju sjedište na istom mjestu. Kada se je Rimsko carstvo raspalo pape su preuzele naslov koji su predhodno imali rimski carevi. Drugim jezikom, već na Nicejskom saboru Katolička Crkva je dobila apsolutni politički primat ( političku vlast ), i kao takova, naravno da si je osigurala vlstite dogme, da je ona izvorna Kristova Crkva, utemeljena na apostolskim predajama . Međutim, treba znati, da je nakon Kristove smrti kršćanstvo proganjano punih 280 godina, a provodi se još i danas. Ono što je važno za reči po mom mišljenju je to da Isus Krist nikome nije u nasljeđe predao religiju, nego nam je predao svoj zakon ljubavi, da se mi međusobno ljubimo ( nije njemu primat na ljubavi prema Bogu kojemu ništa ne treba ), jer po tome ćemo znati da ljubimo i Boga, ako poštujemo Njegov Zakon, a ljubav Božja prema svim ljudima izražena je u Kristovoj žrtvi, kao njegovom sinu, što i mi to posisnstvo možemo postići ako se međusobno štujemo ( to je to pitanje savjesti o kojoj govori Papa ). Nijedna religija koja poštuje taj zakon nije manje vrijedna. To je najviše što čovjek može dati i primiti - ljubav. Moje je mišljenje, ako se neka crkvena zajednica, bez obzira kako se zvala, bavi politikom, onda se treba baviti beskopromisno u skladu s Kristovim Naukom. Budući da je politika umjeće ( kompromis ) mogućeg, Crkve se ne bi smijela baviti politikom. To je jasno kao na dlanu. Da je Papa dao naslutiti samo jednu riječ u smislu da će narod ocijeniti rad službene politike kako je ona vođena u smislu EU, i da će o tome odlučiti svojom vlastitom voljom, za mene bi stvari bile uredu. Ovakav pristup stvarima u politici nije dobar i to me vrlo zabrinjava. A trebalo je tako malo. Komentar: Jupi Post sa europskaunija.yolasite nažalost dobro opisuje dogđaje. Istu osnovu papine politčke poruke radosnog pristupanja Hrvatske u EU prenjeli su i drugi mediji, počevši od IKA; izvještajna katolička agencija, i to počevši s papinom stavom o logičnosti pristupanja Hrvatske EU koji je dao u avionu na putu prema Hrvatskoj. Kako smo mogli vidjeti svi koji smo televizijski pratili papin posjet Hrvatskoj, domaći crkveni kler, potpuno suglasno s ovom diktatorskom centralnokomitetskom hrvatskom vlašću klicali su putu Hrvatske u EU. Dakle - Vatikan, hrvatska oligarhijska komunističko-agnostička elita vlasti, i hrvatski kler hoće isto - Hrvatska u EU. Da ne povjeruješ da su svi oni JEDNO TE ISTO !!!. Ali zapravo oni i jesu isto, jer nit je Crkva demokratska tvorevina nit je ova vlast u hrvatskoj deomokratična, pa je zapravo i logično da su se u ključnim povjesnim trenutcima udružili skupa i pokazali svoje pravo lice !!! I baš ih briga za narod i za demokraciju ! Tako oni drumom, a narod šumom ! Zapravo, papa je izričući svoj HR u EU stav - dao tešku pljusku svim hrvatskim rodoljubima; i udruzi Volim HR NE U EU, i Sačiću iz ABH, i pokretu HRAST, i Pernaru, i hrvatskim ribarima i seljacima, i svim katolicima i općeljudskim humanistima koji su proteklih mjeseci zdušno protestorali protiv Hrvatske u EU, a ruku poptpore hrvatskim dikatatorskim vlastima. Prestrašno !!! Iako je sasvim jasno da je EU Iluminatski / masonski projekt ! : http://www.youtube.com/watch?v=OQCKEsU74Gw Zašto papi treba Hrvatska u EU ? Već duži niz godina papa traži da se u EU dokumentima upiše da je Europa temljena na kršćanskim vrijednostima, no EU masoni ga potpuno ignoriraju, i zapravo Vatikan desperatno treba još jednu katolički snažnu državu u EU. Osobno sam u kontaktima s ljudima iz " Volim HR - NE u EU " čuo pouzdano da se Vatikan, što se pada svog kredibiliteta u masonskoj EU tiče, nada i pokušava provesti projekt - NOVE EVANGELIZACIJE EUROPE ! Za koji mu nužno treba potpora i Hrvatske kao tradicionalno katoličke države. Tim bi Hrvatska u EU trebala ponovo odigrati svoju ulogu obrane kršćanstva Europe - kao u doba turskih osvajanja ( ante muralis cristianitatis = predziđa kršćanstva) To je glavni razlog zašto baš Britanci, Belgijanci i Niskozemci ne žele HR u EU ! Papinska šutnja nad pogromom kršćana u Izraelu / Palestini http://www.youtube.com/watch?v=qNMFZZOOZL, koji traje već preko 6 desetljeća u Izraelu, i koji je potpuno isto brutalan kao i četničko rušenje hrvatskih katoličkih tradicija u nedavnom domovinskom ratu,i povrh te šutnje, suradnja Vatikana u priznanju i JAČANJU Cionističkog Izraela na krilima cionističko-kršćanske koalicije (zionist christian coalition) širom kršćanskog svijeta, uz istovremeno klanjanje Cionistima za žrtve Holokausta, jasno mi govori da papa provodi dvostruki govor / politiku i zločin šutnje nad žrtvama koje Cionisti ućinili katolicima u današenjem Izraelu. A osim toga, čisto sa stajališta Evanđelja, takvo eksplicitno papinsko bavljenje politkom, i očita HR u EU politička pristranost, jasno mi govori, da pape ne provode metodu Isusa Krista, nego prije metodu pismoznanaca farizeja, glavnih Kristovih protivnika tijekom cijelog Evanđenja. Projekanti Europske Unije izričito deklariraju EU kao Europu GRAĐANA! Jer građanin je NERODNI pravni pojam i status. Jer projektanti EU zajednice i NWO-a u konačnici žele nas goje (gojim = niže vrijedna ljudsko stvorenje za služenje izabranom narodu - prema Talmudu) pretvoriti u bezidentitetne jedinke; kontrolirane klonove, bioničke androide, dakle uglavnom potrošive radilice / radne sluge različitih vrsta i namjena.U tome će djelomice i uspjeti, zato se obitelj napada i razara sa svih strana, kao i identiteti naroda, kao i snage državnih zajednica, jer se želi dobiti tehnološki proizveden, kontroliran / poslušan i potrošiv čovjek. To jest uspostaviti taj EU i NWO Zionist ruled matrix svijet. Papa / Vatikan to također dobro zna. I to pokazuje činjenica da je papa došao u Hrvatsku na blagdan proslave obitelji poduprijeti opstanak obitelji. Sve to skupa; i papina potpora ulasku Hrvatske u EU, i istovremeno potpora obitelji kao primarnog čovjekovog izvora, iako se to ne čini na prvi pogled, ima vrlo točne veze s planom (proročanstvima) koji se provodi. I ovaj papa to dobro zna. I zna da je kršćanstvu predviđena točno određena uloga, kao uostalom i Cionistima. I ti Cionisti (oni su biblijski Gog) će biti uništeni baš tamo na gorama Izraelovim, gdje su se ustoličili, kako im je Jahve i obećao. I on; papa, samo pokorno nastoji na ostvarenju toga plana. I u svemu tome, nama, ako smo hrabri i dosljedni vlastitom dostojanstvu, ostaje pravo da smi odlučimo koji put će mo izabrati. Dodatak - osvrt na beatifikaciju Pape Ivana Pavla II Piše: Jupi Čuvajte se ljudskih idola, idolatrije. Jedino je u Bogu - Duhu radost, i svaka muka slatka muka. Papa Wojtila (Ivan Pavao II), nema sumnje, bio je više nego dobar čovjek. No ipak, istina je da su i za njegova mandata na čelu Crkve Kristove, iza njegovih leđa, bujale i skrivale se pedofilske svećenićke afere, koje su tek sad za Ratzingera isplivale na vidjelo. A taj Ratzinger, bio je glavna osoba kojoj su išle na obradu ti pedofilski slučajevi unutar crkve (šef katedere za nauk vjere ( bivša inkvizicija)), i prvi Woytilin suradnik, dok je Woytila bio na papinskoj stolici. Zapravo, postavlja se pitanje, kako je moguće da jedna osoba, koja je glavni pastir Crkve Kristove na zemlji, tj. Papa, ne snosi nikakvu odgovornost ( zapovjednu, pastirsku, vladarsku, ..) za to zlo pedofilije koje je bujalo iza njegovih leđa, i danas bude proglašen blaženim ??? Meni je to barem redikulozno. Zato se nikad ne oslanjam na takve zanose, koji su, bojim se, vrlo idolatrijski i krivo fokusirani ! I zamislite: što su naša braća ljudi napravili u svom "zanosu" obožavanja pape Wojtile !!! Papi Woytili uzeli su krv ( najvjerojatnije bez njegova znanja; jer ne vjerujem da bi on to dopustio) ,stavili je u ampulu i uokvirili ju srebrom i zlatom - dakle, napravili relikviju obožavanja koju će iznositi pred narod !!! Da bi narod tražio zadovoljenje svoji sebičnih malih potreba, a sve ono što je Woytila pozitivno duhovno nastojao ostaviti ljudima, PAST ĆE U SJENU ZABORAVA. E, tako ljudi, u svom najdobronamjenijem zanosu, odamah bezglavo, sve duhovne vrijednosti pretvaraju u materijalne oblike, relikvije, zapravo idole, dakle idolatrije, a duhovna vrijednost postaje izbačena iz fokusa u kojem bi ONA morala biti, umjesto takvih idolatrijskih relikvija. So, ... sve je to meni tragikomično, i Boga kakvog ja poznajem - nedostojno. Zato, ne zarezujem puno. Idem dalje. Tko hoće neka vrišti papi. Bogu Ocu jedinom se klanjam i njemu jedinom služim. |
Tračevi o EU
Nastavak javne rasprave "nelegalnim sredstvima ", dok čekamo daljnje @ Semperove analize " Mitova i legendi ".
@ Spin, hvala za naslov ! Piše : Drava - Ovih dana Slovenci će imati, pazi, referendum, na kojem će odlučivati o „susjedskoj pomoći“ i kod njih je zakonski prijedlog ne 500m, već ne dalje od prvog susjeda, dok oni u zgradama smiju pomoći susjedu na drugom katu samo ako je visinska razlika unutar pola metra. (izvor: danas sam bio preko) - Veli da kad su njih gurali u EU, da su im govorili da neće imati probleme s nelikvidnošću, a veli, danas je još gore. Savjetuju nas da glasamo protiv ulaska. - EU plaća visoke subvencije u poljoprivredi svojim poljoprivrednicima koji izvoze hranu u jednu Afričku zemlju (nije se mogao sjetiti imena) po bolesno niskim cijenama sve s ciljem da uništi poljoprivredu matične zemlje. Ne zavaravajmo se da je s nama drugačije. Prije koju godinu uvežene su jabuke iz Njemačke koje su 3 godine bile u komori punjenoj dušikom. Njemci su ih prodali budzašto i taj čas srozali domaću proizvodnju. (izvor: plantažer međimurec) - Govedina iz Argentine s daleko premašenim rokom. Čak nije ni zamrznuta već premazana nekakvom žutom tekućinom (izvor: Državni zavod za mjeriteljstvo, prilikom baždarenja vaga u Belju) - Sjećate se afere dioksin (u piletini) u Njemačkoj? Nakon komešanja na relaciji Nizozemska – Njemačka, Cekin uvozi iz Nizozemske pileće kožice iz koje nikad prije uvozio nije. Eto vam pašteta i dino kroketa (izvor: šogor je radio u hladnjači). Mlijeko u prahu Vindija uvozi iz Mađarske, u ogromnim količinama. „Mlijeko hrvatskih farmi “ kažu. Daj naj he he (izvor: brat radi u Vindiji) - Rajčice? Dan prije nego se ubiru, još kad su zelene, prešpricaju se nečime i drugo jutro su „zrele“ (od kolege s posla susjed ima plantažu) - Na kraju, maltretiraju nas s e-coli. U normalnim okolnostima Escherichia coli ce nastaniti probavni trakt novorodjene bebe u roku od 40 do 45 sati od rodjenja putem vode, hrane, ili osobe koja je u kontaktu sa bebom. Ovo je sasvim normalan proces i Escherichia je korisna bakterija naseg organizma, to jest, ukoliko ne mutira i postane jedna od stetnih vrsta. Imam baš izvrsnu poveznicu s „Edemskom bolesti prasadi“, nevjerojatno, ali simptomi su isti. Uginule životinje su uglavnom u dobroj kondiciji. A bilo je rečeno da ova „nova“ njemačka bolest napada i zdrave snažne ljude. "Pored hemolitičkih sojeva E.coli (0138k81, 0139k81,0139k82,0141k85) u nastanku oboljenja veoma značajnu ulogu imaju predisponirajući faktori (nagli prelazak na ishranu koncetratima bogatim proteinima, prenatrpanost digestivnog trakta, smanjena kiselost želuca nakon odlučenja itd.). Hemolitički sojevi E.coli mogu da nasele digestivni trakt prasadi, a da pri tome ne izazovu oboljenje što znači da je potrebno sudjelovanje sa nespecifičnim faktorima da bi nastalo oboljenje." Da se pohvalim, imamo male „pajceke“ i majka ih je odvojila od krmače. Prešli oni fino na stočnu hranu i u roku od tri tjedna uz takvu ishranu uginula su tri uz simptome s neta. Ishrana? Sporna je sojina sačma koja je dodatak smjesi. Soja.. (sjetite se afere s Pipo salamom prije 7g gdje je sporna bila GMO soja iz Argentine) Osvrćem se sad na podebljane riječi. S koncentratima u hrani stavite poveznicu s E-brojevima, a mutaciju s onime što nam je svima pred nosom – GMO. Da bi gen ribe prenijeli u stanicu rajčice morate imati tzv. lađicu koja taj gen ubaci u stanicu rajčice. Te lađice ili transporteri su namjerno oštećene stanice da bi kao takve mogle prihvatiti uljezov gen i tako reći prenijeti isti u organizam domaćina. Eto, to je mutacija ali izazvana. Čovjek čije predavanje sam slušao rekao je još da su posljedice toga nesagledive i da bi tim i takvim lađicama mogle dospjeti i u tlo koje je živ organizam a odande se prenositi bilo kuda. Kakve to veze ima s EU? Jeftina i masovna proizvodnja a da bi bila konkurentna iziskuje nasilje nad usjevima, resursima i transportom. Jer takva hrana treba stići do vas i preko oceana i mora biti svježa i super naturalno jeftina! Pa zar nije bolje imati malu točkastu poljoprivredu blizu našim matičnim gradovima i mjestima, ne silovanu i zdravu! Poljoprivreda se ističe kao nešto negativno jer se seljaci stalno nešto bune, ali ne zaboravite da su većinom neinformirani i izigrani od vlade, banaka i EU. Sistem im je to omogućio i doveo ih u ovo stanje. I ne zaboravite da ako imate hrane da ste tada bogati! Ali - što možemo kad nam EU daje jeftiniju hranu! Blagostanje prosperitet i blagoslov ! |
Umjesto narkotika lažne nade ( EUtanazije ) - udružimo se protiv sila ropstva !
Napisali : Jupi i Cat
Dobro je poznato da je u ljudskoj povijesti najčešći izvor ljudskih patnji i katastrofa bilo upravo - državno ozakonjeno nasilje nad građanima. Da je moguća Zloporaba Vlasti i Zakona koja rađa Zakonsko nasilje nad narodom voljom dobro nam je poznato i iz nedavne Jugoslavije. Ili primjerice, prisjetimo se da je i Hitler bio demokratski izabran, ali je proveo samovoljnu zloporabu demokratski dobivene vlasti i odveo Njemačku naciju i svijet u katastrofu. Zapravo, i danas smo nažalost svjedoci takvih primjera. Od te zloporabe vlasti nije unaprijed apsolutno osiguran niti jedan politički sustav, pa tako niti demokratski stranački sustavi, bez obzira na svoje pozitivne proklamacije i zakone, pa upravo zbog toga i danas moramo biti svjesni, da i ova kod nas demokratski izabrana vlast može postati - zakonski, a onda i policijski nasilna prema volji građana. Pogotovo su otuđenju i nedemokratskoj zloprabi vlasti nad narodom upravo skloni veliki državni konglomerati / unije država. Zato i danas, mi građani moramo biti širom otvorenih očiju; kritički osjetljivi - da i ova naša demokratski izabrana vlast svojim zakonima i djelovanjem ne postane odnarođena i čak nasilna prema volji građana. No izgleda, da potrebe za takvom našom pozornošću nismo dovoljno svjesni. Jer - u svjetlu, ali i u sjeni debakla svjetske pravde i pravednosti u presudi našim generalima Gotovini i Markaču, pogledajte što se - već više od desetljeća zbiva s našim Ustavom, i to tipičnom političkom manipulacijskom metodom tzv. " politikom malih koraka". Naime, hrvatski narod i svi državljani Republike Hrvatske, polako ali sigurno bivaju odvajani od svog prirodno izvornog i prvim našim Ustavom jamčenog prava na demokratsko sudjelovanje naroda u kreiranju vlasti i zakona. To odvajanje / otimačinu vlasti od naroda - čine upravo hrvatski saborski zastupnici, dakle oni koje su nositelji tog prava - hrvatski građani, demokratski i u dobroj vjeri, izabrali da ih predstavljaju u vlasti. Dokaz i objašnjenje: KAKO HRVATSKI NAROD GUBI SUVERENITET ... Ne pokrenemo li se protiv te struje otimanja vlasti od naroda, odklizat će mo u provaliju ropstva izabranoj političkoj eliti ( kako vidjesmo: najprije ekonomskog, sada i pravnog, a onda i u najopasnije mentalno letargijsko ropstvo - lažnim političkim i religijskim eutanazijskim nadama ) i to će biti naš grijeh, naš prevelik grijeh, koji ćemo ucijepiti u naslijeđe svojim potomcima. Kako se pokrenuti ? 1.slobodnog Uma i Srca, t.j. osjetljivim kritičkim promišljanjem stanja naših svakodnevnih, ili državnopolitičkih prava, 2.širenjem / razmjenom naših kritičkih misli i pouzdanih ekspertno provjerenih / točnih podataka i obavijesti, svim nama dostupnim prijateljima i znancima, te 3. konkretnim aktivnostima koje spontano proistječu nakon kritički dovoljne mase prikupljenih podataka, 4. i onda osvješteno motiviranim – udruživanjem zbog zajedničkog djelovanja s bliskim ljudima od povjerenja, i širenjem takvih konkretnih i živih akcija na društvenim "mrežama" možemo uistinu postići potrebit Val Promjene k rješenju. Način na koji ćemo to ostvarivati treba biti naš slobodan izbor, optimalan obzirom na naše specifičnosti. Važno je napomenuti da gdje god otkrijemo "centralkomitetski" model rada / uredovanja društvenom grupom, znači da "voditelji" rade protiv nas. Tko ne uvažava dobre prijedloge, ne omogućuje višestruko umrežavanje ( slobodnu internu komunikaciju svih sa svima ), slijepo vjeruje / sluša bilo koji "autoritet", ne daje nam na uvid sve potrebno da budemo sigurni u svoje odluke – taj definitivno nije za Promjenu ( nego se samo kiti njome kao krinkom ) već je za njenu blokadu, i zaplotnjaštvo spram njenih pravih nositelja. Zbog boljeg pregleda težišnih tema bloga Nove politika , evo poveznica na njihove trenutno noseće napise, gdje možete ( nastaviti ) komentirati : 1. pravo i pravednost: Kako hrvatski narod gubi suverenitet ... 2. demokracija i redefinicija postojećeg političkog modela: Kako tehnologija može unaprijediti demokraciju 3. ekonomija: Oslobođenje iz dužničkog ropstva 4. odnos s Europskom Unijom: S onu stranu Schengena 5. pitanja međuljudskih odnosa ( vjerski, nacionalni problemi - kako ih nadrasti ) : Pisma iz Srbije 6. razotkrivanja različitih metoda manipulacija ljudima: Prirodna je medicina često puta djelotvornija od farmaceutskih proizvoda 7. društveni odnosi: Dan robova 8. samodostatnost i ekologija : Konoplja - sveta biljka samodostatnosti, zdravlja i duhovnosti 9. razvoj svijesti: Svijest i obrazovanje Napomena: Ovaj napis ubuduće će stalno biti na prvoj poziciji bloga ( moguće ćemo mijenjati jedino postove kao nositelje težišta tema, ili težišne teme, ovisno o njihovoj aktualnosti ), stoga molimo - nemojte na njega upisivati komentare koje želite da ostanu trajno, jer svakim unosom novog posta, ovaj uvodni moramo brisati s početne pozicije i ponovno kopirati u editor, a komentare, nažalost, ne možemo prenijeti na taj način. |
< | lipanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |