Nova Politika

“Kada bismo se vratili na početak i obuhvatili sve do danas - nekako mi se nameće zaključak kako je ljudski život u svojoj osnovi - moralno pitanje. Na jednoj strani ljudske psihe je održivost vlastitog tijela, dok se na drugoj strani stvara posljedica te održivosti - narušavanje tuđe održivosti tijela, odnosno života.” ( Meroveus )

"Kada budemo razmišljali da ubijanjem drugog živog bića ubijamo dio sebe, onda ćemo prijeći u viši stupanj svijesti.” ( blade777 )



Piše: catwoman

Do navedenih informacija došla sam putem emisije "Na rubu znanosti" , te teksta o solarnoj yogi na blogu "Preko ruba znanosti", oboje autora Krešimira Mišaka.

Indijac Hiro Ratan Manek je čovjek koji živi samo od Sunca. Tehnologija kojom je to postigao naziva se još i sun gazing ( zurenje u sunce ). Poslijednjih pedeset godina života bavio se izučavanjem starih spisa i eksperimentiranjem na sebi, da bi sada sa preko sedamdeset godina, vrhunski lucidan i vitalan, prenosio svoja fascinantna saznanja o tome ljudima diljem svijeta. Transformacija njegove fiziologije znanstveno je dokazana, tj. 260 dana ( u Indiji ) i 400 dana ( u SAD –u ) podvrgnuo se 24-satnom nadzoru liječnika kako bi dokazao da se doista može živjeti samo od sunčeve svjetlosti. Za to vrijeme uzimao bi samo vodu i povremeno tijelo izlagao suncu. Od svih medicinskih pokazatelja promjena bi se događala samo u padu ( oko 50% ) razine šećera u krvi, no on u vezi toga nije imao baš nikakvih tegoba. Funkcionirao bi kao potpuno zdrav čovjek.

Iako je Hiro Ratan Manek najslavniji po tome što ne konzumira nikakvu hranu, već, na neki, današnjoj znanosti još uvijek neobjašnjiv način, energiju dobiva samo od sunčeva zračenja - to zapravo nije najbitnije. Najbitnija je sloboda, neovisnost, psihičko i fizičko zdravlje koje sun gazing donosi. Naime, Hiro kaže da 3 mjeseca nakon redovite vježbe nastupa stabilizacija psihe, nakon 6 mjeseci stabilizacija tjelesnog zdravlja i smanjenje apetita, a nakon 270 dana prakse čovjek se pretvara u, kako on kaže, „solarni čip“ i potrebno mu je sam malo izlaganja tijela suncu ili petnaestak minuta godišnje gledanja u sunce ili povremeno bosonogo hodanje prirodnim tlom bez trave, kako bi se to stanje održalo trajnim. Naravno, navedeni periodi su navedeni kao njegova procjena i moguće osciliraju od pojedinca do pojedinca, tj. njegovog psihofizičkog stanja. Potreba za tekućinom ( vodom ) ne nestaje, dakle Hiro i dalje pije vodu , a povremeno, zbog društvenih razloga ( kako bi se ljudi oko njega ležernije osjećali ) popije sok, juhu ili razrijeđeni jogurt.

Solarna yoga je vrlo jednostavna tehnika, besplatno dana na uvid svima, bez potrebe osobnog učitelja ( gurua ) i bez ikakvog religijskog konteksta - to je tehnologija transformacije bazičnog ljudskog metabolizma. Provodi se oko 270 uzastopnih dana gledajući u izlazeće ili zalazeće sunce, kada nema škodljivog ultraljubičastog zračenja - to je otpirlike do jedan sat od izlaska sunca, odnosno jedan sat prije zalaska. Počinje se s trajanjem od 10 sekundi i svaki dan produžuje se za dodatnih 10 sekundi, sve dok se nakon 270 dana ne dođe do granice od nekih 45 minuta. Naravno da se smije treptati očima, a jako je poželjno istovremeno stajati bos na zemlji / pijesku / kamenu , no nipošto ne na travi, jer ona ( obzirom da se isto tako hrani - fotosintezom ) odvlači dobivenu energiju. Koji dan se može i preskočiti, ako nema sunca ( kiša, oblaci i sl. ), pa se nastavi tamo gdje smo stali.
Naravno, Hiro ne može svima garantirati ono što je uspjelo njemu, tj. da ćemo svi nakon provedene prakse imati tijela kao solarne biočipove, no svakako će nastupiti velik napredak u smislu psihičkog sklada i tjelesnog zdravlja, te smanjene potrebe za hranom.

Ovakva mogućnost transformacije ljudskog metabolizma oduševila me, jer time ne samo da se mogu postići već navedene dobrobiti, već se može i dobrim dijelom riješiti problem prehrane u svijetu, a ono što mi je najljepše od svega jest činjenica – da je moguće egzistirati u fizičkom tijelu na krajnje etičan način – ne ugrožavajući svojim tjelesnim opstankom tjelesni opstanak drugih bića – životinja i biljaka. Poznato je da ne pate samo životinje zbog čovjekove potrebe za hranjenjem – već i biljke itekako drastično reagiraju ako ih se reže ili čupa. ( Tko ne vjeruje, neka pogleda znanstvena istraživanja u knjizi „Tajni život biljaka“, autora Petera Tompkinsa i Christophera Birda )

Tek bi frutarijanstvo ( tj. hranjenje isključivo plodovima voća ) bilo moralno prihvatljivo, u smislu ne nanošenja patnje ostalim živim bićima. Teoretski, tu bismo mogli ubrojiti i pijenje mlijeka, te jedenje neoplođenih jaja ... međutim – tu je uvijek vrlo upitna kvaliteta života životinja čiji se tjelesni proizvodi koriste za prehranu: imaju li te životinje dovoljno slobode i prostora za život kakav im je priroda iskonski namijenila ?




Piše: Energija Sunca


Ova praksa je samo ponovna uspostava drevnih znanja i čak nema tako puno veze sa hinduizmom. Sam HIra Ratan Manek čak i nije hinduist. S tim da je u prošlosti, kao npr. u Egiptu to znanje, jer predstavlja veliku moć, bilo ljubomorno čuvano od strane vladajućih kasta. A običnom puku su se prodavale ukrudbene ovjesnice pod bubrege u stilu kako je sunce opasno (kao što i može biti ako ga ne poštuješ) i da će te spržiti (kao što i može ako ne znaš cake).

Točno je da nakon prvih 15 minuta dolazi do uklanjanja psihičkih potegoba, ali to nije bitno. Isto tako je točno da nakon drugih 15 minuta prakse dolazi do otklanjanja raznih fizičkih teškoća i bolesti kao i jačanja imunitetskog sustava, ali ni to nije bitno. Također je točno da nakon trećih 15 minuta ove prakse dolazi do mogućnosti sintetiziranja sunčeve energije, što će reći da čovjek ne mora jesti čvrstu hranu, no čak ni to nije bitno. Ono što je tu bitno jest dizanje razine svjesnosti i duhovnosti, ukratko radi se o bogu pa magdje on bio i makako ga mi zvali.

Ono po čemu je Hira Ratan Manek osebujan i što ga razlikuje od ostalih praktikanata ove tehnike jest da se on nije natezao s znanstvenicima u stilu je li to moguće ili nije, već je jednostavno došao njima i rekao evo me, a vi gledajte pa se mislite, tako da su nad njim izvršene respektabilne istraživačke kontrole i strogi nadzori. A nakon toga on neumorno putuje svijetom, neštedimice i besplatno dijeli to znanje, pa je stoga i naša ekološka udruga imala čast da mu prošle godine pomogne u organiziranju njegovog prvog predavanja u Hrvatskoj u Zagrebu, kao i da ove godine bude sudionik u organizaciji njegovog drugog posjeta Hrvatskoj, kada je upravo održao predavanja u Splitu, Zagrebu, Zadru, Pašmanu i Osijeku.

Praksa je u biti izuzetno jednostavna, počinje se s 10 sekundi gledanja u sunce tijekom tzv. zlatnog sata (sat vremena poslije izlaska ili sat vremena prije zalaska, naravno računajući ne od nekog brda nego od nulte linije horizonta ili mora). Može se to čak i podijeliti, pola pola, ali meni osobno prihvatljivije je ujutru jer se nekad zna popodne naoblačiti, pa mi onda taj dan može propasti. Iako to nije nikakva tragedija, ako ima oblaka, pa se sunce ne vidi, onda se radi sljedeći sunčani dan. Pauza ne bi trebala biti veća od dvije sedmice, jer u tom slučaju se treba ponavljati ispočetka, ali po deset sekundi za svaku ranije postignutu minutu, dok se ne namiri vrijeme koje je bilo postignuto prije te veće pauze, a onda normalno dalje. Svaki dan deset sekundi više, bez žurbe, s punom koncentracijom, poštovanjem prema suncu, povjerenjem i predanošću, bez ikakvih strahova, jer je vjera tu veoma bitan faktor.

Ja to radim već godinu dana i trenutno sam na 34 minute. Mogu reći sve najbolje. Stvarno se osjećam moćno. Da ne spominjem nekakve boljke za koje suvremena medicina jednostavno ne poznaje lijeka, kao što su npr. tinitis, smetnje vida, neugodan oblik paradentoze s gnjojenjem i krvarenjem, noge nejednake dužine, kojekakvi račići i slično.

Naravno u startu tu ne treba imati nekakva prevelika očekivanja. Ključni su poštovanje, zahvalnost, povjerenje i predanost. I svakako ustrajnost. Za ilustraciju kod mene u selu nikako ni nema sunca, jer se nalazimo između dva brda. Istočno je malo ali je jako blizu, zapadno je mrvicu dalje ali je ogromno, tako da kad kod nas sunce zađe na rivijeri još sija jedno par sati. Međutim, po sistemu klin se klinom izbija ja sam se sjetio da izbijem brdo tako što ću mu se popeti na vrh. A u krajnjoj liniji ni to nije problem, može se raditi i gledajući u odraz sunca u velikoj kanti ili buretu. Jedino nije preporučivo gledati u refleksiju od slane vode. Ako je bljesak popratni dok se gleda sunce tijekom zlatnog sata , to nije nikakav problem, jer tada je UV zračenje minimalno. I za početnike je važno napomenuti da je radi lakoće lakše sunce gledati odmah po izlazu diska, u prvih par minuta. Jer se meni prošlo ljeto više puta dešavalo, a to znam i iz iskustva drugih, da sam gledao sunce visoko na svodu, i nije mi bilo baš jednostavno niti lako, već sasvim suprotno. A za one koji su po prirodi isprepadani, nije loše znati da sam ja uvijek bio izuzetno osjetljiv na sunce, do te mjere da kada bih po sunčanom danu izašao iz neke prostorije vani, trebalo mi je po sat dva vremena da normalno progledam, jer ne bih oka mogao otvoriti, odmah bi me jako sunce zaslijepilo. A onda sam u nika doba rekao, pa kad može Hira, mogu i ja, šta je on pa gori od mene. Još se može koristiti i energizirana voda. Vodu staviti u teglu ili bocu, staklenu ne veću od 2 l, poklopiti metalnim, staklenim ili keramičkim poklopcem, ne smije biti plastike, i ostaviti na suncu 6-8 sati. Ne mora biti direktno sunce, može biti i oblačno. To potrošiti u roku od 24 sata, može se i kuhati. A ako se ne potroši, može se ponovno staviti na sunce i dupunjavati isto kao baterija. Samo nije najbolje ostavljati preko noći vani zbog negativnog utjecaja mjeseca.

Ima puno informacija o ovome, npr. na Hiro Ratan Manek, Sun Gazing, Sun Healing, Solar Yoga, a imaju i hrvatski forum na Svjetlost online te srpski na Cybermikans, s pregršt korisnih obaviještenja.




Prenosi : Matti


"Moj cilj je postizanje zdravog uma, tijela i duha. U tom smislu možemo reći da tisuće ljudi može živjeti od energije sunca. Navodim kao primjer čovjeka iz Arizone koji je 18 godina bolovao od leukemije. Kad se pokazalo da nijedna metoda liječenja nije bila uspješna, počeo je vježbati solarnu jogu i ozdravio je, nema više leukemiju. On vodi i časopis koji se zove "Sun Gazetteer": Ima i mnogo drugih slučajeva. Na web stranici www.mercola.com ima opisa više slučajeva koji pokazuju koliko sunce može pomoći. Objavljeno je i mnogo knjiga koje su pisali liječnici koji vjeruju u vježbanje solarne joge i govore o slučajevima ozdravljenja. To je danas poznata činjenica: vježbajte solarnu jogu i rezultati će doći.

Jedan od svjetskih problema danas je i voda. Pomoću Sunčeve energije složenim postupcima koji su nam danas dostupni, milijuni litara vode iz mora i oceana mogu se pročistiti i biti čisti poput kišnice. Mnogo je mogućnosti koje bi se mogle istražiti kad se establišment tome ne bi protivio. A za to se mogu pobrinuti samo političari, svjetski lideri, to je njihova zadaća. Kad bi se oni bavili gledanjem u Sunce, bili bi zdravi ljudi i mislili bi pozitivno, a svijet bi se posve promijenio.

Mislim da solarna joga ide naprijed, širi se svijetom, i vjerujem da će od 2012. godine za čovječanstvo početi novo zlatno doba, patnja će biti vrlo rijetka i svi će biti sretni, društveni ustroj postat će u pravom smislu socijalistički. Jer kad se čovjek oslobodi žudnje za hranom, oslobađa se i svih drugih žudnji. A kad se čovjek oslobodi žudnje, raspodjela bogatstva u svijetu postat će pravedna i društvo će biti ustrojeno u pravom smislu socijalistički. Sve su te promjene ostvarIjive, jer solarna joga je magična stvar, ona može sve promijeniti. Svi će biti sretni, sva živa bića na ovom planetu bit će sretna. Danas sretno živi možda 10 posto ljudi, a 90 posto ljudi pati. No, nije daleko dan kad će nesreća biti rijetka, a većina ljudi bit će sretna, bit će dobri i suosjećajni prema drugim bićima. Ja mislim da nas čeka bolji svijet. Solarna joga je vježba koja ne iziskuje nikakve troškove, a donosi blagostanje svim ljudima, mir u svijetu i bolje društvo."

( Hiro Ratan Manek )

solarhealing.com
sungazing hrvatska
centar tara zadar

Uvod : Semiramida


Mi nismo političari, zato smo napisali baš ovakav takav tekst, da ga približimo ljudima budući da 99% ljudi ne poznaje osnovnu staničnu biologiju, te zbog toga se često boje nepoznatog. Ne mislimo time ništa loše, nego to je jednostavno tako, budući da su prirodne znanosti takve kakve jesu, često su ljudima dosadne i naporne.

Mi smo zapravo najmanje pisali o hrani, jer GMO nije samo hrana, nego i puno toga što ljudima olakšava život, i da ne dužimo tekst, naveli smo samo malo primjera, a mogli smo još hrpu.

Ne sumnjam da su velike korporacije poput Monsanta ili Syngenta zlorabile ovu tehnologiju, oni imaju samo jedan cilj, a to je profit. A to smo i napisali tamo u tekstu. No nitko ne spominje milijune ljudi sa dijabetesom koje je gmo tehnologija spasila. Nije da uspoređujem to dvoje, nego samo želim reći da svaka medalja ima dvije strane i nikada nije prisutna samo jedna istina. Mi želimo rasvjetliti ovu drugu stranu, nisu nam cilj svađe niti ljude uvjeravati da je GMO ono što bismo svi trebali koristiti. Želimo educirati što je više moguće ljudi, pa da imaju prave alate i argumente s kojima se mogu boriti dalje.



Pišu: Medo & Semiramida


Što su to genetičko inženjerstvo i genetički modificirani organizmi? Posljednjih godina razvijaju se dvije veoma jake struje oko tih pitanja, jedna od kojih vuče izrazito protiv, gledajući na GMO kao na teoriju urote i nastojanja „nekoga“ da se riješi popriličnog broja jedinki vrste Homo sapiens, dok druga struja vuče izrazito za, pokušavajući objasniti svijetu da GMO nisu NUŽNO zli, pokvareni organizmi kojima je u cilju ubiti vas i vašu djecu nego osigurati svim ljudima život kakav po brojnim deklaracijama i Ustavima zaslužuju.

Dakle, genetičko inženjerstvo i GMO. Kada se ljudima spomenu genetički modificirani organizmi, oni u glavi odmah vizualiziraju rajčicu koja ima dlakave noge muhe, majmuna koji izgleda točno poput vašeg susjeda, pa čak i hibride između ljudi i nekih nižih oblika života. Nitko ne razmišlja o GM organizmima s kojima živimo svakodnevno i možda su nam čak najbolji prijatelji. No o tome poslije. Za sada, odmah da ubijemo najglasniji argument, a to su „zločesti geni“ koje jedemo i za koje većina ljudi vjeruje da im mogu naštetiti jer su, primjerice, došli iz muhe ili su potpuno novi i sintetički.

Ne postoje „dobri“ i „zločesti“ geni. Što je uopće gen, gdje se nalazi, kako funkcionira, čemu služi i koliko nam uopće može naštetiti ako ga pojedemo? Pa, da krenemo od kraja. Svakodnevno jedemo milijune gena. Kada pojedete svježe ubranu jabuku u bakinu vrtu, pojeli ste, uz sve ostalo, i sve njene gene. Kada kupite od susjeda komad svinjetine, jer je upravo bilo kolinje, a znate da susjed svoje svinjice hrani isključivo prirodnim sastojcima pa mu vjerujete, pojest ćete i sve gene koje taj komad svinje ima. Na vama je na koji način ćete svinjetinu pripremiti.

Gdje su geni? Geni se nalaze u apsolutno svakoj stanici svačijeg tijela (čovjeka, lisice, bukve, bakterije, muhe, plijesni…). Postoji ogromna podjela živog svijeta na PROKARIOTE i EUKARIOTE. Najjednostavnije rečeno, prokarioti (arhebakterije i eubakterije) nemaju jezgru, dok eukarioti (svi ostali) imaju. Naravno, postoji čitav niz razlika ali to trenutno nije bitno. Jezgra je organel unutar stanice koja je okružena svojom membranom i odvojena od ostatka stanice, te sadrži sav genetički materijal. Prokarioti nemaju jezgru i njihov genom se nalazi izravno u citoplazmi (tekućem dijelu stanice unutar stanične membrane).

Geni su dijelovi DNA (deoksiribonukleinska kiselina, koja je pak organizirana u KROMOSOME) i nose informaciju o tome kako napraviti neki protein. Sama molekula DNA je sazdana od samo četiri različite molekule - DNA nukleotida. Svaki DNA nukleotid se sastoji od jedne molekule šećera deoksiriboze, jedne fosfatne grupe te od jedne dušične baze. Dušične baze se razlikuju međusobno. DNA koristi sljedeće: adenin, timin, gvanin i citozin. Adenin i gvanin se nazivaju PURINI i sastoje se od dvije prstenaste strukture, dok su timin i citozin PIRIMIDINI i sastoje se od jedne prstenaste strukture. Adenin (A) i timin (T) su komplementarni i mogu se međusobno povezati, kao i citozin (C) i gvanin (G). Jedine valjane veze su A-T i C-G.

Dakle, gen sam po sebi nije niti štetan niti koristan, niti može sam izravno nešto napraviti. Sve što on jest je informacija. Poseban enzim, zvan RNA-polimeraza, klizi po genima, čita njihovu informaciju (proces se zove TRANSKRIPCIJA ili prepisivanje), na osnovi te informacije izrađuje molekulu zvanu mRNA (messenger RNA ili glasnička ribonukleinska kiselina) koja odlazi do posebnih organela zvanih RIBOSOMI. Na ribosomima se događa sinteza proteina. Molekula mRNA klizi kroz ribosom koji ju čita te na osnovi njene informacije izgrađuje lanac AMINOKISELINA koje će činiti budući protein (proces se zove TRANSLACIJA ili prevođenje).

Kada ribosom završi čitanje mRNA ona se može ili ponovo upotrijebiti ili se reciklirati. Stanice su veoma ekonomične. Lanac aminokiselina koji je nastao još uvijek nije gotovi protein. To je tek njegova PRIMARNA struktura. Ono što slijedi jest njegovo spontano organiziranje u SEKUNDARNU strukturu. Sekundarna struktura može izgledati ili poput opruge (naziva se alfa-uzvojnica) ili poput ploče (naziva se beta-nabrana ploča). Nakon toga slijedi motanje u TERCIJARNU strukturu, a to je povezivanje različitih dijelova lanca na načine jedinstvene za taj protein (tj. taj tip proteina) i to u trodimenzionalni oblik, te najčešće izgledaju poput loptica ili zamršenog klupka vune. Ponekad im pri izradi tercijarne strukture mogu pomagati neki drugi proteini (primjerice, šaperoni), koji ih usmjeravaju prema njihovoj točnoj strukturi.

Tako završen protein sada može ići ispuniti svoju sudbinu. Još od trenutka kada je počeo nastajati, stanica je znala što će on biti. Proteini mogu postati ENZIMI. Enzimi su izrazito korisni jer ubrzavaju neke reakcije unutar tijela koje bi se inače događale minutama, satima ili danima pa baš ne bi bilo ugodno živjeti, a enzimi ih ubrzavaju na sekunde ili kraće. Enzimi sudjeluju u probavi (primjerice, amilaza razgrađuje škrob), popravku DNA, kopiranju DNA, prepisivanju DNA, prevođenju mRNA). Nadalje, ne moraju svi proteini postati enzimi. Neki se ugrađuju u staničnu membranu i služe kao prolazi za raznorazne molekule koje stanica koristi pri svom metabolizmu. Ako se na proteine koji su u staničnoj membrani vežu neki šećeri, nastanu glikoproteini koji sudjeluju u komunikaciji između stanica. Primjera je stvarno mnogo.

No, da se vratimo na genetičko inženjerstvo. Znanost je u današnje vrijeme napredovala toliko daleko da je moguće zapisati redoslijed nukleotida svake DNA molekule koja nas zanima. Jednom kada znamo njihov redoslijed, možemo znati kakav će lanac aminokiselina nastati. Danas smo već toliko odmakli da možemo i pretpostaviti kako će se taj lanac složiti i kakav će protein dati. Biokemija je dio biologije koja se ubrzano razvija i već znamo metaboličke putove na koje će taj protein utjecati i kakve će posljedice imati na organizam u konačnici.

Metode. Genetičko inženjerstvo nije samo guranje novih gena u već postojeće. Jedna od metoda je tzv. „knockout“, kada se već postojeći gen utišava. Kako? Pa, geni dolaze u paru. Jedan se nasljeđuje od oca, drugi od majke i oni su homologni i zovu se ALELI (varijacije istog gena). Isti su ali ne moraju biti „isti“. Oba gena su, primjerice, za sraštenost ušne resice, no jedan može govoriti „da“, drugi „ne“. Najčešće je jedan „jači“ od drugoga pa dominira (i zove se dominanti alel), dok recesivni alel dolazi do izražaja samo ako nam ga daju i mama i tata pa imamo dva. Knockout metodom moguće je zamijeniti dominantni alel neaktivnom verzijom i tako spriječiti nastajanje proteina za koji je na tom genu bila spremljena informacija. Osim utišavanja, moguće je i „probuditi“ neke gene koji su bili prirodno utišani.

Nadalje, moguće je u genom ugraditi i potpuno novi gen. Postoje enzimi, zvani restrikcijske endonukleaze, koji cijepaju DNA molekulu na točno određenom mjestu. Njihova originalna funkcija je bila otkrivena na bakterijama i pretpostavlja se da su služile za obranu od strane DNA koja je u njih ulazila, najčešće preko virusa koji bi ih zarazio. Ono što je bitno jest da postoje brojne različite restrikcijske endonukleaze (oko 100 u bakterija) koje režu DNA na različitim mjestima.

Znanstvenici su izolirali brojne restrikcijske endonukleaze i koriste ih za dodavanje novih gena u već postojeću DNA molekulu. Pomoću endonukleaze izrežemo naš gen koji nam treba, prenesemo ga do DNA molekule u koju ga želimo ubaciti, nju također izrežemo s istom endonukleazom, pustimo da se gen ugnijezdi na rupu u DNA molekuli i potom sve slijepimo natrag enzimom koji se zove DNA-ligaza.

O primjerima takvih genetičkih modifikacija malo poslije. Sada je bitno objasniti zašto GEN nije „štetan“ ako ga pojedemo, pa taman došao iz muhe zunzare. Gen je, kao što napisasmo, dio DNA molekule koja je iznimno osjetljiva molekula i postoji čitava mašinerija enzima koji je održavaju u jezgri. Kao prvo, termička obrada hrane rastavlja dvolančanu molekulu na dva lanca. Kada progutate DNA, ona dospijeva u želudac gdje je pH izrazito nizak (1-3). Tako nizak pH utječe na depurinizaciju jednolančane DNA i uništava joj konformaciju. Kako hrana dalje prolazi kroz probavni trakt, mijenja se i pH tako da se DNA na koncu razgrađuje kao i sva druga hrana koju pojedete. Da bi pojedena DNA uopće mogla napraviti ikakvu štetu vašem organizmu, potrebno je da prvo uđe u stanicu, a potom i u jezgru stanice. Membrane stanica su izrazito selektivne i ne dopuštaju prolaz svemu i svačemu. Za početak tako velika molekula poput DNA uopće ne bi mogla proći kroz membranu, a budući da ne postoji niti jedan protein u membrani koji prenosi DNA van ili unutra, to je praktički nemoguće. Ukoliko se ipak dogodi da DNA dospije u unutrašnjost stanice, proradit će obrambeni mehanizmi stanice koja će dojaviti svima ostalima da je napadnuta i pokušat će ukloniti prijetnju. Ako zakaže, izvršit će samoubojstvo (biološki naziv za to je APOPTOZA).

Razmislite koliko ste do sada hrane pojeli. Koliko voća i povrća i životinja pa još uvijek nemate peteljke i sjemenke, niti ste razvili vime. Argument da jedemo „zločeste gene“ jednostavno pada u vodu.

Prednosti genetske modifikacije su mnoge. To su znali i naši pretci još prije 10 000 godina kada su započeli sa domestifikacijom. Jer domestifikacija je de facto usporena genetska modifikacija. Možda nije tako očita jer se odvija kroz dugi niz godina i temelji se na principu pokušaja i pogreške, no i dalje su nam cilj promjena gena i dobivanje željenih svojstava. Razlika između takve modifikacije i one u laboratoriju je samo u tome što u laboratoriju kraće traje i znamo što radimo, dok ovim sporim, prirodnim putem to traje desetljećima, stoljećima, pa i duže.

Koliko vas ima kod kuće psa? Svi znamo da su sve pasmine potomci vuka (Canis lupus, L.), no isto tako znamo da postoji jako puno pasmina i sve se međusobno razlikuju veličinom, izgledom, naravi... To su posljedice selektivnog uzgoja, gdje mi ciljano razmnožavamo one jedinke sa vrlinama koje nam se sviđaju, a odbacujemo one koje imaju osobine za koje smatramo da nisu dobre. Ne zvuči li vam to kao modifikacija? A naravno, kada mijenjamo morfologiju (oblik, izgled), direktno utječemo i na gene, jer izgled je posljedica gena. Dakle imamo genetsku modifikaciju u punom smislu tog izraza. Semiramida ima psa newfoundlandera i uz sve vrline koje on posjeduje kao što su privrženost, inteligencija, društvenost, mirna narav, morala je prihvatiti i određene rizike koji dolaze uz tu vrstu, a to su mogućnost od displazije kukova i laktova i moguće urođene srčane mane koje uzrokuju preranu smrt. A sve je to posljedica selektivnog uzgoja i genetske modifikacije.

Dakle, poznato je već desetljećima da klasičnim križanjima možemo proizvesti ekološki i zdravstveno neprihvatljive kulture (upravo zbog rada „na slijepo“), no sve kulture tako proizvedene se ne kontroliraju niti približno toliko (ili gotovo nikako) kao one proizvedene u laboratoriju.

Koliko poznajete ljudi iz svoje okoline koji su alergični na neki biljni produkt? Alergije su opasne jer mogu biti potencijalno smrtonosne. Genetskom modifikacijom moguće je promijeniti biljku (utišati ili ukloniti određene gene) na način da ne proizvodi štetne proteine ili spojeve.

Također je moguće biljke učiniti otpornijima na nametnike i parazite (koji se javljaju kao veliki problem uglavnom zahvaljujući monokulturama), time se znatno smanjuje korištenje pesticida koji su puno puno opasniji od uklonjenih ili dodanih gena. Jer pesticid je otrov koji ubija nametnike (eng. pest), a jedini razlog zašto nije štetan za čovjeka jest taj što se koristi u malim koncentracijama, dovoljnima da ubije zlaticu ili skakavca, no ne mijenja se činjenica da mi jedemo i te male količine otrova, što nikako nije zdravo.

Broj stanovnika Zemlje premašuje brojku od 6,8 milijardi ljudi i ima tendenciju rasta, dok je površina kopna ograničena. Ako znamo da kopno zauzima 3/10 ukupne zemljine površine, a od toga obradive površine zauzimaju samo 1/4 kopna, dok se od te četvrtine trenutno iskorištava samo 50%, onda je jasno da već sada imamo popriličan problem sa hranom za sve stanovnike naše plave lopte. Naravno, u budućnosti će problem postajati samo veći, jer površina kopna nema baš namjeru da se poveća, a mi nemamo namjeru da se prestanemo razmnožavati.

Upravo zbog ovakvih očitih problema biljne i životinjske vrste mogu se modificirati tako da na što manjoj površini prinos bude što veći, ili da se uspori proces truljenja i propadanja hrane. Jedan od poznatih primjera je rajčica. To je prva komercijalizirana biljka (1995.) u kojoj je promijenjen gen za proizvodnju poligalakturonaze. Poligalakturonaza je enzim odgovoran za truljenje. Truljenje je prirodan proces svake biljke ili ploda nakon određenog vremena. Upravo je ovaj enzim u najvećoj mjeri odgovoran za to u rajčici. Da bi se produžio životni vijek trajanja ploda rajčice, ona je modificirana tako da umjesto 100% proizvodnje ovog enzima, ona proizvodi samo 1%. Na taj način rajčica naravno neće ostati prekrasna za vječnost, nego joj se samo produžava rok trajanja za tjedan do dva, što naravno ponekad može puno značiti pri skladištenju hrane ili transportu. Druga prednost je to što se rajčica bere zrela u potpunosti, a ne poluzelena (kao što je običaj jer tako duže traje, no nije zdravija). U ovom konkretnom slučaju dolazi do promjene samo jednog slova ili nukleotida u DNA molekuli. Na genu 6 dolazi do promjene timina u adenin. To je dovoljno da bi se produkcija enzima smanjila za 99%.


gen6 CTAACT T TGACCAATGTCAGGACTA
gen6 CTAACT A TGACCAATGTCAGGACTA


Nama najdraži primjer jest onaj za inzulin. Dijabetes je opasna (i smrtonosna ako se ne liječi) bolest prisutna kod velikog broja ljudi (od 2000. do 2030. godine broj oboljelih će porasti sa 171 milijuna na 366 milijuna ljudi diljem svijeta), a osnovni problem je taj što ne postoji dovoljno inzulina u organizmu zbog različitih razloga (poremećaja u metabolizmu, radu gušterače...). Inzulin je važan hormon koji na sebe veže glukozu (šećer kojim se hrane naše stanice) te ga unosi u stanice. Naravno, kada ga nema, glukoza ostaje izvan stanica te one ostaju gladne. Kao zamjena za ljudski inzulin dugo godina se koristio svinjski ili goveđi, dakle uzgajalo se i ubijalo mnoštvo životinja, a iz njih se vadila gušterača, te se na taj način proizvodio inzulin za ljude kojima je bio potreban. Osim što je proces skup i dugotrajan, problem je i taj što goveđi ili svinjski inzulin nije isti kao i onaj ljudski. Sličan je i može poslužiti kao zamjena, ali nije isti i nije odgovarao svima. Genetskim inžinjerstvom postignut je veliki napredak na ovom području. Danas se proizvodi inzulin od genetski modificiranog kvasca kojemu je ugrađen ljudski gen za proizvodnju ljudskog inzulina. Osim što je kompatibilnost stopostotna, cijeli proces je jeftiniji i brži. Protiv ove vrste genetske modifikacije se nikada nitko ne buni, ali kada se modificira pšenica tako da bi postala otpornija i bolja, odjednom to mnogima smeta. Malo licemjerno, rekli bismo.

Genetskom modifikacijom postoji mogućnost da se iskorijene mnoge bolesti, poput malarije, koja je najsmrtonosnija bolest u povijesti čovječanstva (tijekom naše povijesti najviše ljudi je umrlo upravo od ove bolesti). Također je moguće iskorijeniti karijese iz naših usta jednom zauvijek (no zubarski lobij je ovdje prejak). Bakterija Streptococcus mutans je normalni stanovnik naših usta, međutim kao posljedica njezinog metabolizma nastaje kiselina koja uništava našu caklinu koja štiti zub te na taj način omogućava drugim bakterijama da uništavaju unutrašnjost zuba te stvaraju karijese. Jednostavnom zamjenom gena za laktat-dehidrogenazu sa genom za alkohol-dehidrogenazu ta bakterija ne proizvodi više kiselinu, nego male količine etanola, koje nisu niti malo štetne za organizam. Zamislite samo da nikada više ne bi osjetili zubobolju ili onaj osjećaj u želucu prije nego sjednete na zubarsku stolicu.

O teorijama urote ne želimo govoriti. Ovo je tekst koji objašnjava biologiju ovog procesa, ne psihologiju, etiku ili moral. Genetičko inženjerstvo služi i moralne i nemoralne, i pohlepne i dobroćudne. Na ljudima je hoće li iskoristiti mogućnosti koje pruža manipulacija genima da stvore usjeve koji su otporni na surove uvjete, a jednako hranjivi ili će ugraditi u rajčice gene za otrove koji će pobiti deset posto svjetske populacije.

Još jedna stvar. GM organizmi su s razlogom sterilni. Puno puta se sluša o teorijama zavjere jer se prodaje sterilna pšenica ili soja. Koliko god bezopasan GM organizam bio za zdravlje čovjeka, svejedno je genetički modificiran. Teško je predvidjeti štetu ili korist za ekosustav ukoliko bi se takvi organizmi nesmetano razmnožavali i pri tom mislimo isključivo na evolucijsku štetu/korist i biološku raznolikost. Zato je bolje učiniti takve organizme sterilnima i spriječiti ih da se samostalno razmnožavaju. O činjenici da korporacije iznova naplaćuju sjeme svake godine i to po cijenama koje su apsurdno visoke nećemo razgovarati jer nisu stvar biologije nego ljudske pohlepe i gramzivosti.

U GM organizmima leži potencijalna budućnosti i spas ljudskog roda jer gotovo sedam milijardi ljudi treba nešto jesti. Možda većina vas/nas ima mogućnosti kupovati „organski“ uzgojeno voće i povrće i jesti kravice koje su veselo trčkarale iza kuće i pasle samo domaću travu no veliki postotak ljudi na Zemlji to nije u mogućnosti. Afriku bi mogli spasiti genetički modificirani organizmi. Zamislite pšenicu koja uspijeva rasti u katastrofalnim uvjetima. I rajčicu koja se može dopremiti do Afrike jer neće struliti putem. I farme životinja koje će biti otporne na bolesti. Polja kupusa, blitve, kukuruza, riže i krumpira koje ne treba tretirati pesticidima jer se mogu sami braniti od nametnika.

Ono što nam je potrebno jest kontrola i povjerenje. Umjesto zabrane, treba kontrolirati proizvodnju GM hrane i uvesti bolne kazne za one koji se usude iskoristiti tu tehnologiju da naude čovjeku ili prirodi. Povrh svega, trebamo naučiti vjerovati jedni drugima i kada nam netko kaže da je taj organizam genetički modificiran ali bezopasan, da mu vjerujemo jer znamo da je tom znanstveniku u cilju pomoći ljudskom rodu, a ne uništiti ga. Zbog toga smatramo da je GM hrana budućnost ali budućnost koju treba nadzirati i paziti da se ne izopači. Na kraju, sve što je čovjek ikad otkrio ili izumio odmah je upotrijebio za nanošenje štete i boli drugima (sjetimo se Nobela i dinamita). Ništa drukčija situacija nije ni s GMO. No danas svejedno koristimo vatru ili praunuka parnog stroja.




Literatura:

Cooper, Hausman, 2009. "The Cell, A Molecular Approach", fifth edition

Lewis, Gaffin, Hoefnagels Parker, 2004. "Life", fifth edition

http://web.archive.org/web/20070225205847/http://www.fda.gov/medwatch/SAFETY/2005/Oct_PI/NovoLog_PI.pdf

http://www.pubhort.org/hr/hr13/HR_13_02_00000000.pdf

http://www.census.gov/ipc/www/popclockworld.html

http://pages.prodigy.net/jhonig/bignum/qland2.html

http://www.hugi.hr/files/Hrana_dobivena_iz_biljaka_oplemenjenih_GIom.pdf

http://care.diabetesjournals.org/content/27/5/1047

Piše : Para(ne)normalan!


Zanimljivo je kolike se akcije i kampanje provode od kada je izašlo da Hrvati jako slabo podupiru ulazak Hrvatske u EU.

Treba prestati sa raspravama tipa: " Nije me briga hoće li Hrvatska u EU, jer je Isus moj osobni spasitelj pa ću ja trpiti moga poslodavaca alijas kapitalista koji se iživljava na meni, ne daje mi plaću, ne plaća porez ni doprinose i time doslovno sere po državi, a na posao dolazi u najskupljem Mercedesu i nedavno je sinu kupio Ferarija da mu se nađe čime pokazuje da sere po svima nama. " To je pravi kmetski mentalitet i mi jako teško se, izgleda, možemo toga riješiti.
S druge strane - ovdje blogeri koji imaju neke skrivene namjere u ovakvim raspravama kad tad pokažu pravo lice i njihove namjere izađu na vidjelo te se tako može iskrIstalizirati ekipa koja je za neko konstruktivno djelovanje.

Primjer: da nekome agentu NWO-a u zemlji počinje smetati internetska sloboda u zemlji => postupak => uključujemo OiB ?!

Za registraciju imena web stranice u Hrvatskoj morati ćete priložiti OiB ( izvor informacija ), što dokazuje tezu u kojoj se Borg, Jupi i ja načelno slažemo, tj. da je magla prodana javnosti kako OiB treba služiti za kontolu firmi prilikom uplate poreza, dok je istina daleko od tih floskula! OiB je prvenstveno namjenjen za kontrolu građanina, svih njegovih aktivnosti i stanja. Ti podaci su namjenjeni isključivo inženjerima NWO, velikim bankarskim grupacijama radi relativno legaliziranih mogućnosti prikupljanja podataka izvan zakona postojeće države i zaobilaženja istih. Baš je večeras u emisiji "Potrošački kod", stručnjak za kompjutersku sigurnost podataka rekao kako je OiB idealan : npr. banka može znati medicinske podatke i na temelju toga napraviti procjenu hoće li vam dati kredit, osiguravatelj također izračunava premije za neka obavezna osiguranja koja morate uzeti u nekim životnim djelovanjima, poslodavac odlučuje na temelju zdravstvenog stanja hoće li vam dati posao itd ... Znači - to ne koristi građaninu, nego je idealan svim onim organizacijama represije i novog poretka pa čak i neka vrsta socijalne eugenike, jer osoba koja se ne zaposli danas i ne riješi stambeno pitanje se prema današnjim mjerilima, neće se razmnožavati i na taj način će prema eugeničkim standardima ta loza izumrijeti.

Nadam se da uviđate korisnost od OiBa za naše prodane duše, sluge NWOa.

To su informacije koje treba plasirati u javnost, ako ne zbog nas onda radi budućnosti naše djece!

Pozdrav !




Piše : Jupi


OIB - čisto tehnički gledano, idealna je osnova za zaštitu privatnosti, je on u stvari PROXY MASKA I ŠTIT našem stvarnom identitetu kojeg potpisujemo Imenom i Prezimenom.
On je baš kao naš "nick", kao maska, kao proksy!
Dakle, banka, medicinari, firma u kojoj radim, zapravo i ne bi imali potrebu uopće i znati moje pravo ime i moju životnu povijest i afinitete, nego bi strogo trebali promatrati SAMO UČINAK koji prozvodi moj / ili općenito neki OIB u tom odnosu: bankovnom, medicinskom, poslovnom, il tako nekom drugom odnosu.
Time bi moj potpuni identitet bio pa skoro savršeno zaštićen. To bi bilo kao da ja imam po zakonu pravo na lažno ime / nick / broj, pod kojim sam u nekom odnosu, i taj odnos procjenjivao bi učinak samo prema identitetu tog mog / nečijeg nicka, ili OIB-a.
To bi zbilja bila savršena zaštita od diskriminacije i puna zaštita privatnosti.

Ali - ali, problem je u tome što je OIB moj JEDINI DOZVOLJENI broj pod kojim se mogu u nekoj / jednoj bazi podataka OBJEDINITI SVA iskustava / učinci koja je u svojim svim raznim odnosima učinio taj OIB broj, (dakle neki čovjek), a osim toga, na današnjem nivou elektroničke obrade i komunikacije podataka, kao i MOGUĆNOSTI HAKIRANJA taj JEDINSTVENI OIB je zapravo idealan objekt KRAĐE I KONTROLE čovjeka.
Posebno je očit problem, odnosno namjera objedinjene kontrole to što je moj/tvoj OIB dan u tu JEDINSTVENU SVJETSKU BAZU PODATAKA u USA. To je očit primjer namjera NETOKRATA da nas žele kontrolirati.

Zaključujem - dobro je za jednu osobu da u takvom sustavu kontrole imati više lažnih OIB-a, kao npr. više e-mail adresa, pa je onda moguće izbjegavanje.
Falsifikatori naprijed ! Pa neka se onda net-kontrolori češkaju po glavi. Što više, to bolje.

RFID = Radio Frequency IDentification je, pored OIB-a, drugi dio mehanizma (točnije procesa) identifikacije, a treći dio su bezžične Blue Tooth i WiFi lokalne pristupne točke i konačno četvrti dio je GPS (Global Positioning System).

Svi ti elementi skupa: OIB, RFID, WiFi, i GPS činit će globalni sustav praćenja nositelja OIB&RFID čipa pa se nigdje nećemo moći izgubiti, i otvarat će nam se sva vrata i bankomati, ako smo novčano i politički validni (lojalni) prema pravnim standardima svjetske NETOKRACIJE, ili ti upravljačima Matrixa.

Svi ti elementi : OIB, RFID, WiFi, GPS su nam već dobro poznati i operabilni tehnički resursi, pa se vidi da vladajuće elite dobro znaju što rade.
E, da bi se to na pitak način, znači bez pobune, uvelo u korištenje i konačnu globalnu kontrolu, još je preostalo da nam sve te elemente posluže zajedno s alkoholom, pjesmom i komadima, adrenalinom, tatoo-om, kao bi smo to zadovoljni probavili i usvojili. (Kao kad psu za liječenje podvalimo tabletu skupa s hranom.) Takvo posluživanje tih OIB&RFID sitnica skupa s alkoholom je moja metafora, koja se stvarno zove : plasiranje KULTUROLOŠKOG PREDTEXTA za prihvaćanje bez pobune svih tih ludosti kontrole i konačne potpune BORG (ili ti Matrix) ASIMILACIJE čija maksima kaže : " You are assimilated, and resistance is futile." I to je stadij u kome će prestati potreba za održavanjem religijskih sljedbi jer će sve biti savršeno kontrolirano.

No vjerujem da to neće ići baš tako, između ostalog, zahvaljujući i nama.