Nova Politika

Izvor : http://abrasmedia.info/content/enric-dur%C3%A1n-kako-uzeti-zajam-od-banaka-koji-ne%C4%87ete-vratiti-nego-ga-iskoristiti-protiv

( odabrala : catwoman, s isprikom jezičnim čistuncima što tekst nije prilagođen hrvatskom jeziku )

Aktivista i antikapitalista Enric Durán, 2008. godine je uzeo zajam od 492.000 € (642.306 $) iz 39 različitih banaka bez namjere da taj dug ikada otplati, tj. vrati bankama. Ali kao što ste i mogli očekivati od antikapitalističkog borca, on taj novac nije potrošio na dijamantske kuhinjske noževe niti neke luksuzne frizbije.
Umjesto toga, uložio je novac u nekoliko antikapitalističkih zadruga, a ostatak potrošio na “Crisi”, besplatne novine u kojima je precizirao ono šta i kako je učinio, te pozvao i druge da učine isto. Ta demonstracija "Robinhudstva" preko noći ga je pretvorila u junaka, ali kada učiniš takvo što – što dovodi u pitanje pravne stvari, bez obzira na tvoj razlog, policija osjeća potrebu da vas mora uhapsiti.

Enric je proveo dva mjeseca u zatvoru 2011. godine, a početkom ovog mjeseca je pušten na uslovnu slobodu. Sada čeka novo suđenje. Minimalna kazna za njegov prijestup bila bi osam godina, što objašnjava zašto je odbio nazočiti prvom suđenju, što je odmah ubrzalo nalog za njegovo uhićenje.
Već dvije godine pokušavam razgovarati sa Enricom, ali s obzirom da ga 14 financijskih korporacija trenutno pokušava poslati u zatvor zbog pronevjere, mogu vam reći da je bilo teško doći do njega. Nakon bezbroj mailova, napokon smo uspjeli ugovoriti sastanak preko Skypea.
Čak je i tada intervju bio odgođen tri sata, ali pretpostavljam da, kada pokušavate sprovesti plan kako svrgnuti cijeli kapitalstički sistem, vrijeme za vas dobija sasvim drugu dimenziju za razliku od nas ostalih.
Kada smo konačno počeli razgovarati, pričali smo o tome kako sjebati banke, o njegovoj teoriji građanskog neposluha, te i o njegovom najnovijem projektu: stvaranje potpuno autonomnog grada na samom izlazu iz Barcelone.

VICE: Enric, šta se tačno dogodilo sa tvojim suđenjem?

Enric Durán: Sud je prihvatio ostavku mog advokata 13. februara, tada su mi rekli da na sud ponovo moram doći 18. februara, ali ipak nisam otišao. Sada se još zasigurno ne zna da li oni mogu nastaviti sa suđenjem jer ja još uvijek nisam dobio novog advokata, tako da kada bi sada nastavili proces, kršili bi moja prava.

VICE: Razumijem. Vratimo se na početak, aktivizmom se baviš od 2000. Šta je to što je probudilo tvoj interes za financijskim sistemom?

Enric Durán: Pa, tada sam bio dio antiglobalizacijskog pokreta. Do 2005. čitao sam o energetskoj krizi, koja ima veze sa financijskim sistemom. Tada sam shvatio da, ne samo da je taj sistem nepoželjan, nego da više ne smije da se nastavi. To je ono što je probudilo ideju za činom neposluha - povući novac iz banaka i ulagati ga u antikapitalističke projekte.

VICE: Na neki način, ti si predvidio vezu između financijskog sistema, politike, multinacionalnih kompanija, te vlade - i to u vrijeme kada to mnogima nije bilo jasno. Šta te je navelo da pomisliš da nije u pitanju samo jedan dio sistema koji ne štima, nego da je to zapravo globalno pitanje koje obuhvata sve te aspkete?

Enric Durán: To je bilo 2000. godine kada smo se borili protiv Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, tada smo počeli shvatati da je to globalna stvar. Ono šta nam nije bilo jasno je to da će se sistem sam urušiti. Mislili smo da mi moramo učiniti nešto kako bi se sistem raspao, nismo shvatili da će se raspasti sam od sebe.

VICE: Je li dizanje svih tih kredita bio način da pokažete kako se sistem može iskoristiti?

Enric Durán: Razne stvari su tu bile u pitanju, ali mi smo imali dva glavna cilja. Jedan od ciljeva je bio da prokažemo financijski sistem u svoj svojoj neodrživosti, a drugi cilj je bio da pokažemo kako možemo biti neposlušni, hrabri, i da možemo sami sebe osnažiti. Kada sam počeo sa svim ovim bio sam inspirisan historijskim ličnostima poput Gandija, i mislio sam kako je veoma važno poduzeti neke mjere u 21. stoljeću kao što su to činili ljudi u prošlosti. Željeli smo iskoristiti novac za projekte koji bi pokazali kako su neke druge metode, osim kapitalizma, zaista moguće.

VICE: Kako je izgledao taj proces kada si odlazio u banke i tražio kredite?

Enric Durán: To je trajalo od ljeta 2005. pa sve do proljeća 2008. godine. Dakle, skoro tri godine. Naučio sam kako funkcioniše kreditni sistem, i imao sam informacije o tome šta je potrebno imati kako bi vam banka odobrila kredit. Pronašao sam rupe u zakonu i naučio kako ih iskoristiti. Isprva bih uspio dobiti samo jedan kredit od tri zahtijeva. Poslije bi mi, od 10 zahtijeva, odobrili 9 kredita. Stvar je u tome da je Španjolska banka dijelila informacije o kreditima drugim bankama, ali samo ako je iznos bio veći od 6000 € (7833 dolara). Tako da sam ja potraživao kredite dvije godine, ali uvijek sam tražio iznos koji je manji od toga. Stoga Banka Španije nije više imala kontrolu nad mojim postupcima.

VICE: Jesi li se ikada zamislio i rekao: "Jao, pa ja sam bogat!" Ili si jednostavno investirao novac odmah nakon što si ga uzimao?

Enric Durán: Novac sam ulagao. Nikada se nisam zatekao sa više od 50.000 € (65.275 $) odjednom. Sve je to potrošeno na razne projekte.

VICE: Niste nikome otkrivali gdje ulažete novac? Ali da li ste svjesni da neki od tih projekata također mogu biti predati u nadležost suda?

Enric Durán: Ne, uopće. Bilo je prilično jasno da banke ne zanima u šta vi ulažete svoj novac. Nije bilo nikakve istrage što se tiče toga. To je bilo političko djelovanje, željeli su samo mene izvesti pred lice pravde, a ne cijeli kolektiv. Nisu htjeli stvoriti veliku pompu oko toga.

VICE: Objavljivali ste svoje vlastite novine “Crisi”. Zašto ste željeli širiti svoju poruku tako, a ne recimo kroz neke od svakodnevnih medijskih kanala?

Enric Durán: Proveo sam dugo vremena razmišljajući kako svoju ideju plasirati u medije. Htio sam je objaviti što većem broju ljudi ali sam se plašio zakona. Upravo zbog toga smo odlučili uzeti novac od zajma i printati vlastite novine. Mislim da je to bila najbolja odluka koju smo ikada donijeli. U medijima se ubrzo pročulo da se naše novine distribuiraju na ulicama, i s obzirom da njima ništa ne smije promaći, objavljivanjem vlastitih novina dospijeli smo i u mejnstrim medije.

VICE: Kada bi vi uspjeli u svom naumu, kakav bi učinak bio? Kako bi svijet izgledao tada?

Enric Durán: Ovo što smo mi uradili, mnogi ljudi su to već napravili ali sasvim slučajno. Neplaćanje kredita je upravo ono što je i dovelo do krize. Ne toliko mali krediti i privatne hipoteke, ali velike kompanije koje su podigle kredite i izgradile ogromne zgrade na kraju nisu otplatile dug, a završile su bankrotom. Šansa da se ovaj plan proširi globalno, vjerovatno nije moguća. No, važno je širiti ideju o malim promjenama i odlukama kojima možete svijet učiniti boljim mjestom za život.

VICE: Tvoj moto je: “Više volim opasnu slobodu od mirnog ropstva”? To je upravo dio onoga što si već uradio – otvorio si vrata masovnoj građanskoj neposlušnosti.

Enric Durán: Da, upravo tako. Bitno je biti dosljedan u onome što radite i osjećate da je najbolje, čak i kada je tu vlast koja vas tjera da djelujete drukčije.Bilo bi zanimljivo pokrenuti raspravu o učinkovitosti sistema i pitanja o tome kako to pravosudni sistem zapravo funkcionira. Sistem zatvora ne pomaže nikome – ni žrtvama, a još manje zatvorenicima i vladi, a oni su ti koji finansiraju taj sistem. Došlo je vrijeme da se sve to preispita i stvori nešto novo, zar ne?

VICE: Imam osjećaj da si ti pokusni kunić naoružan bombama koji pokušava razoružati sistem i vidjeti da li alternativa može uspjeti?

Enric Durán: Ono što je najbitnije je da mi gradimo jedan drugi sistem ispočetka. Taj sistem je otvorene, a ne zatvorene prirode - što znači da vas niko neće primorati da postanete dio njega. U ovom novom, slobodnom sistemu, možemo revidirati sve. Možemo iznova osmisliti novi zdravstveni sistem, obrazovni sistem, ekonomski, riješiti konflikte, i mnoge druge stvari. To je već stavljeno na snagu kroz Katalonsku integralnu zadrugu (CIC), i mnoge druge slične projekte.

VICE: Da. Reci mi nešto o CIC-u?

Enric Durán: To je organizacija u kojoj mi gradimo zajedničku ekonomiju, osmišljavamo potrošnju, pokrivamo potrebe, organizujemo sav posao, te također uspostavljamo nove finansijske odnose koji će podržati nove produktivne projekte. Naša komuna ima sve, od grijanja, preko osnovnih životnih namirnica, do prevoza, i struje – dakle, sve ono što je osnovno za život. Osnovni cilj je da ona funkcioniše kao autonomija. Ono što nam je svima potrebno je promjena u ljudskim odnosima – potrebno je izgraditi povjerenje među ljudima. Sastavni dio revolucije nije samo mijenjanje ekonomskog sistema, nego svega. Mijenjanje ljudskog bića. Mi zagovaramo promjene u svakom aspektu življenja.

VICE: Bi li ikada pokušao implementirati ove ideje kroz političku partiju?

Enric Durán: Veliki problem je što je koncept političkih stranaka potpuno suprotan od onoga što mi zagovaramo. Naša organizacija je otvoreni proces koji se razvija kroz opću saglasnost svakoga. S druge strane, sistem na kojem su zasnovane političke stranke se isključivo temelji na konstantnom sukobljavanju.

Razgovarao: Paul Geddis
Izvor: VICE
Prevela: Delila Mueller, AbrasMedia.info

(AbrasMEDIA)