Nova Politika

Napisao : Belleepoque

Prva objava posta: 28.05.2011. http://belleepoque.blog.hr/2011/05/1629256373/svi-su-mrtvi-iste-boje.html



Nakon smrti Osame bin Ladena, koji se općepoznato, nenaoružan branio iz vatrenog oružja, zapljusnuo me novi val naricanja nad tragedijom 11. rujna 2001. Zaista mi je žao svih ljudi koji su poginuli jer su se slučajno našli u tornjevima, ili u njihovoj okolici, ali naprosto je nevjerojatno da ljudi koji danas žale , istovremeno šalju svoje sinove u Afganistan i Irak, gdje jednako tako stradavaju nevini civili. Nisu napadi 11. rujna samo trenutak izlijeva patološkog bijesa, oni su posljedica akumuliranog bijesa tijekom nekoliko desetljeća stravične globalne politike koju je vodila Amerika.

Postoji ipak cijeli niz drugih civilnih žrtava na koje su Amerikanci često zažmirili, ili i sami bili dijelovi tih zločina. Dio zločina nad civilnim stanovništvom donosim ovdje, uz kratak povijesni dodatak. Ipak, neke fotografije govore više od 1000 riječi.





Gornje fotografije samo su neke iz perioda Holokausta, jednog od najstrašnijih i najdugotrajnijih zločina u povijesti. Od 1935. , kada je Hitler sa Nacionalsocijalističkom radničkom partijom donio Nűrnberške zakone, čime je ozakonio progon svih stanovnika Njemačke, a kasnije i tzv. Trećeg Reicha , koji nisu pripadnici imaginarne arijevske rase. Hrvatska je, na vlastitu sramotu, također bila dio tog zločina - u samom Jasenovcu poginulo je 80 000 ljudi, a velik je dio i poslan u logore diljem Europe, pogotovo u Poljsku (pa tako i mala Lea Deutsch). U Hrvatskoj postoji i niz pojedinačnih slučajeva, poput priče djevojčice Sofije Singer , koja je pisala pismo za oslobođenje svog oca , koji je bio gluh, a bavio se izrađivanjem šaljivih papirnatih ukrasa, pretpostavlja se raznih maski. Njihova imovina svodila se na nekoliko srebernih žličica, lijepih tanjura i jednog stroja za izradu tih ukrasa. Nakon pisma djevojčice Sofije cijeloj se obitelji gubi trag - imena njenih roditelja nalaze se u Poimeničnom popisu žrtava sabirnog logora Jasenovac,ali njihovi podatci ne odgovaraju podacima njenih roditelja. Zbog takvih priča vrijedi poštovati svaku žrtvu.





Masakr u Kragujevcu dogodio se u listopadu 1941. godine, kada su njemačke postrojbe streljale 4 000 - 7 000 ljude, uključujući i cijele razrede gimnazijalaca, što je opjevala Desanka Maksimović u svojoj "Krvavoj bajci".



SAD, one koje danas optužuju i osuđuju druge za prekomjerno granatiranje civilnih položaja, odlučile su u kolovozu 1945. baciti atomske bombe na gradove Hirošimu i Nagasaki, tako ubivši između 160 i 240 tisuća ljudi, koji su umrli zbog direktnih i indirektnih posljedica bombardiranja. Stupanj radijacije na tim mjestima i danas je povišen, a svjedočanstva preživjelih zastrašujuća su. Harry Truman se u jednoj izjavi čak pozvao na Boga i zamolio Ga da im pomogne na putu. Ne znam koji bi Bog takvo što podržao.

Zanimljivo je da postoji čak 165 dvostruko preživjelih, a u Hirošimi i Nagasaki podignuti su brojni memorijalni parkovi i spomenici.



Pokolj na Bleiburškom polju samo je manji dio zločina počinjenih u poraću na području bivše Jugoslavije - puno su veći problem bili "križni putevi" od Vardara pa do Triglava. Za ovaj zločin jednako su odgovorni Britanci kao i partizanske postrojbe, kojima je iz lokalnog dvorca dopušteno da otvore paljbu na brojne nevine majke, žene i djecu. Glavni i odgovorni su kao i uvijek pobjegli.

Moja baka poznavala je dječaka koji se našao na Bleiburgu. Naravno da je takvo putovanje bilo strašan napor za dijete, te se brzo razbolilo. Vidjevši da dijete plače i jedva hoda, njegovoj majci prišla je jedna mlada partizanka i upitala: "Drugarice, što je sa vašim djetetom? ". Nakon što je majka ispričala o njegovim zdravstvenim problemima, omogućila im je da pobjegnu sa polja i umalo izbjegnu smrt, riskiravši tako i svoj život. Dječak je bez problema nastavio život u Šibeniku, a naravno, priču nije mogao tako olako prepričavati. Još jedan dokaz da na svakoj strani postoje pozitivni ljudi.








Vijetnamski rat, kojeg je SAD vodio od 1955. do 1975., što ga čini jednim od najdugotrajnijih i najpromašenijih ratova u američkoj povijesti. U ratu je poginulo otprilike 500 tisuća ljudi, prethodio mu je francuski sukob za Indokinu, a uslijedio i daljnji sukob unutar Vijetnama. Rat je zapravo bio oličenje rasporeda , omjera i interesa svjetskih sila u malome, i na neki način simbol Hladnog rata. Vijetnamski rat prvi je rat u kojem su se koristili helikopteri, biokemijsko oružje, a američka vojska počinila je brojne zločine nad civilima, za koje nisu odgovarali.

Posljednja slika je simbol (eng. iconic photo) Vijetnamskog rata, a prikazuje Kim Phuc kako bježi iz uništenog obiteljskog doma da bi je se prevezlo u bolnicu. Slika je pomogla mijenjanju javnog mišljenja o Vijetnamskom ratu pred njegov sam kraj, 1972. godine, te dala zamah pokretu za mir unutar SAD-a.







JNA imala je 15 puta više ljudi u vojsci, ali Vukovar je unatoč tome hrabro branjen 3 mjeseca prije pada. Počinjeni su strašni zločini protiv civilnog stanovništva, poput etničkog čišćenja i bombardiranja bolnice, u kojoj je dr. Bosanac primala sve bolesnike, bez selekcije.



(čelist u razrušenoj nacionalnoj književnosti)



(samo jedna od žena u bijegu nakon kupovine osnovnih namirnica)

Opsada Sarajeva najdulja je opsada jednog grada u povijesti svijeta. Čak 43 mjeseca, gotovo 4 godine, Sarajevo je bilo pod stalnim napadom i pucnjavom. Prije nekoliko godina posjetio sam prilično obnovljeno Sarajevo, no granate ostavljaju rane mnogo dublje od onih na fasadama - taksisti su nam točno pokazivali mjesta na kojima su granate padale, što uključuje i potpuno civilne položaje poput sarajevske tržnice. Iako je glavni i odgovorni uskoro u avionu za Haag, rane građana Sarajeva ništa ne može iscjeliti.





(tijela su nađena, ali bol ne nestaje)

Srebrenica je najveća mrlja rata u BIHa, ali i međunarodne misije. Nizozemske postrojbe koje nisu reagirale na vrijeme dovele su do pokolja 8 000 ljudi u tzv UNovoj sigurnoj zoni u Srebrenici. Ubijani su muškarci , i to potpuno neselektivno - bez obzira na dob, zdravstveno stanje, pa je tako nađen i jedan plišani medvjedić uz tijelo . Glavni i odgovorni su već u Haagu (ili su dobili jednosmjernu kartu), ali Gorana Hadžića još se čeka i traži.

Wikipedija ima niz svjedočanstava bosanskih žena o pokolju na Srebrenici, koje prenosim na engleskom (nemam snage to prevoditi) :

1. "There was a young woman with a baby on the way to the bus. The baby cried and a Serbian soldier told her that she had to make sure that the baby was quiet. Then the soldier took the child from the mother and cut its throat. I do not know whether Dutchbat soldiers saw that... There was a sort of fence on the left-hand side of the road to Potocari. I heard then a young woman screaming very close by (4 or 5 meters away). I then heard another woman beg: “Leave her, she is only nine years old.” The screaming suddenly stopped. I was so in shock that I could scarcely move... The rumour later quickly circulated that a nine year old girl had been raped."

2. "I saw how a young boy of about ten was killed by Serbs in Dutch uniform. This happened in front of my own eyes. The mother sat on the ground and her young son sat beside her. The young boy was placed on his mother’s lap. The young boy was killed. His head was cut off. The body remained on the lap of the mother. The Serbian soldier placed the head of the young boy on his knife and showed it to everyone... I saw how a pregnant woman was slaughtered. There were Serbs who stabbed her in the stomach, cut her open and took two small children out of her stomach and then beat them to death on the ground. I saw this with my own eyes."

Jesu li ovo normalna djela? Isključivo bolesni um može ovako nešto zamisliti, a kamo li narediti i počiniti.

Zaključak: Svima njima s jednakim dostojanstvom treba odati počast. Nitko od njih nije zaslužio biti ubijen. Bez obzira na boju kože, stranku, narod i narodnost, vjeru i ostale kategorije. Svaki čovjek prvenstveno je čovjek, i takav treba ostati.



Komentari s izvornog bloga ( izabrali Belleepoque i cat ) :

"Najvažnije u cijeloj priči je da nitko nema pravo raspolagati tuđim životom. Nitko nema pravo u ime bilo čega oduzeti nekomu život." ( turimti )

"Treba naći ljude koji su zločine vršili. One koji su u rukama imali puške, noževe, boce kiseline, induktore i što sve ne. Srbe, Hrvate, Bošnjake, koga god. To su ljudi koji su infiltrirani među nas i vode svoje živote poprilično mirno. Vidimo ih svaki dan. Rijetko se dogodi da neki od njih budu pronađeni, a i onda dobiju sramotno niske zatvorske kazne od jedva deset godina, a zaslužuju maksimalne, jer takva čudovišta više ne bi smjela vidjeti nebo." ( Saddako's apprentice )

"Jedna od ponajboljih knjiga o ljudskom zlu na osobnoj i društvenoj razini koje sam pročitao (nekoliko puta) je knjiga M. Scotta Pecka, LJUDI LAŽI - nada u iscjeljenje zla u ljudima. Svatko koga tema zanima ovdje može pronaći brojne odgovore. Kratki osvrt na knjigu pročitajte ovdje." ( gospon profesor )

"Potpuno se slažem s tobom, osim u jednome: ja ne vjerujem da je Osama mrtav, kao što ne vjerujem da je za krv prolivenu onog 11.rujna odgovorna al-Qa'ida. I, da, ne treba zaboraviti ni iživljavanje Hrvata nad nevinim srpskim civilima u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Osječki krvnički slučajevi Selotejp i Garaža samo su dva u nizu primjera. Just for the record." ( Kinky Kolumnistica )

"Koliko god se svi pravili produhovljeni, SVE U ŽIVOTU IMA UZROK I POSLJEDICU... svaka je žrtva nevina, ali svi zločini nisu isti..... ljudi smo, nismo duhovne vođe, sveci, ni statistika.... nije isto hladnokrvno i smišljeno ubiti ili u bjesu se osvetiti ... postoje nijanse i u zlu...." ( Tox Fox )

"Ja sam '92 bila u sarajevu, i vidjela što se radilo, sa sve tri strane...mojoj obitelji (i meni) su pripadnici bosanske vojske upali u stan i pištoljem prijetili da će nas ubiti ne predamo li im oružje koje nismo posjedovali, hv-ova vojska nam je prijetila rezanjem vratova zato što je svjetlo gorilo u stanu iznad nas za vrijeme policijskog sata (a oni bili dovoljno nepismeni da razlikuju pet i šest), a srbi su nas, on top of all, sjebali do kraja života (oprostite na prostačenju), što fizički, što psihički.
nažalost, civili koji nemaju veze s politikom su uvijek i u svakom ratu kolateralne žrtve.
u svakom ratu svaka strana je radila njesra, i to je činjenica, bez obzira radilo se o srbima,hrvatima,bosancima, amerikancima ili nijemcima.
ono što bismo mi, kao pripadnici mlađih generacija, trebali jest okrenuti se budućnosti i učiti svoju djecu toleranciji. pitanje je koliko smo to, kao ljudi, sposobni učiniti. čini se da nas povijest ničemu nije naučila." ( Knjižna Buba )

"Naravno, puno toga što su komentatori već sugerirali, moglo bi se nadodati, posebice nešto o čemu mediji sustavno šute, a to su palestinski logori koje Izraelci drže u Gazi, i njihovo izžvljavanje na civilima, stravične slike izmasakrirane djece ...
Nažalost, da se pokuša objediniti jedna još šira i potpunija slika ( makar je i ova tvoja dovoljno široka i bistra da se savršeno razazna poanta izrečena u naslovu ) , bojim se da takav post onda ne bi imao kraja ... " ( catwoman )