Dolaskom Zdravka Mamića u klub, Dinamo je počeo najprije pomlađivati momčad. Jedni od glavnih kotačića modrih bili su Niko Kranjčar i naša današnja ikona…….DARIO ZAHORA!!

Dario je rođen 1982. u Vukovaru. Tamo je počeo igrati nogomet, no u ratnom vihoru s obitelji je napustio Vukovar te 1993. stigao u Zagreb. Tada je počeo nastupati u mladoj momčadi HAŠK-a. Od 1994. igrao je nogomet u Dinamovim mlađim uzrastima, u nogometnoj školi Hitrec-Kacian. Profesionalnu nogometnu karijeru započeo je u zagrebačkom Dinamu. Bio je pod ugovorom od 2000. do 2009. Za Dinamo je ukupno odigrao 241 utakmicu te postigao 165 pogodaka od kojih su 94 bile ligaške te je postigao 39 pogodaka. Tijekom ugovora s Dinamom bio je na posudbi u brojnim drugim klubovima. Početkom karijere Dinamo ga šalje u Croatiju Sesvete, tamo je bila još nekolicina mladih Dinamovih igrača pod ugovorom. Te je sezone Croatia Sesvete odličnim nastupima kroz drugu ligu izborila plasman u elitni razred, odustali su zbog financijske situacije. Dario je odigrao 24 utakmice te postigao 15 pogodaka. Nakon te sezone vraćen je u Dinamo. Debitirao je u HNL-u u utakmici protiv novopečenog prvoligaša TŠK-a iz Topolovca, utakmica se igrala u Sisku gdje Dinamo slavio rezultatom 4:2. Pred 6000 ljudi Dario je postigao dva pogotka te je proglašen igračem utakmice. Dario je proveo četiri sezone u modrom dresu. Nakon toga, ponovno je poslan na posudbu. Otišao je u NK Koper, gdje je u jednoj sezoni nastupio u 18 utakmica te postigao 9 pogodaka. Nakon SNL poslan je na posudbu u NK Slaven Belupo. Te je sezone Belupo došao do finala kupa u kojem je tijesno poražen od Dinama. U Koprivnici je ukupno odigrao 14 utakmica te postigao 3 pogotka. Nakon Podravine, Dinamo ga šalje na posudbu ponovno u Sloveniju, nova destinacija bila je NK Domžale. Te je sezone nastupio u 34 utakmice te postigao 22 pogotka. Postao je najbolji strijelac prvenstva. Odličnim igrama u Domžalu zapeo je za oko ambicioznom prvoligašu iz Ljubljanje, NK Interblock kojeg je vodio Dragan Skočić. U Ljubljani je također proveo jednu sezonu, nastupio je u 21 utakmici te postigao 13 pogodaka. Na kraju sezone mu je istekao ugovor s Dinamom te se odlučio za novi iskorak u karijeri. Potpisao je ugovor s norveškim velikanom, Rosenborg. Odigrao je jednu sezonu u Norveškoj te su odmah postali prvaci. Dario je zabilježio samo 5 nastupa bez učinka. Zatim odlazi u Izrael gdje potpisuje ugovor s klubom Bnei Sakhnin. U Izraelu je proveo pola sezone te je nastupio u 5 utakmica i postigao jedan pogodak. Nakon četiri sezone u inozemstvu vraća se u Hrvatsku, potpisuje ugovor s NK Lokomotivom. U Zagrebu se zadržao tri mjeseca te nakon samo dva nastupa u momčadi s Kajzerice odlazi ponovno u inozemstvo. Potpisao je ugovor za bugarski Lokomotiv iz Plovdiva. U Bugarskoj se zadržao tokom cijelih ljetnih priprema te uvodnih par kola, nastupio je u tri utakmice te je dobio sporazumni raskid ugovora. Kao slobodan igrač krajem rujna 2011. potpisuje za NK Osijek. U Osijeku je proveo cijelu sezonu ali zabilježio je samo jedan nastup, bez učinka. Nakon avanture na istoku Hrvatske, odlazi u Grčku. Potpisao je za Ergotelis gdje se nalazi i dan danas. Do sada je odigrao 32 utakmice te postigao 8 pogodaka. U karijeri je osvojio ukupno četiri nacionalna prvenstva, dva kupa te četiri superkupa. Igrao je u svim mlađim uzrasnim kategorijama reprezentacije. Nikada nije pozvan u A vrstu. Za reprezentaciju do 21 godine odigrao je 18 utakmica, no bez učinka.

Golmanska ikona iz 80-ih i 90-ih, okusio je igranje u inozemstvu, bio je član reprezentacije. Danas većinom radi kao trener vratara u Hajduku, poznat po ekscesima…… TONĆI GABRIĆ!!!

Tonći je rođen početkom studenog 1961. u Splitu. Seniorsku karijeru započeo je 1979. u drugom splitskom klubu, RNK Split. Tada je bio rezerva dvije sezone. Zatim je poslan na posudbu u NK Solin. U predgrađu Splita branio je u 8 utakmica, dosta slabo za razvoj mladog vratara. Nakon sezone u Solinu vraća se u matični RNK Split. U tri je sezone nastupio u 31 utakmici. Nakon solidnih nastupa u dresu Crvenih iz Parka mladeži odlazi u jaki Čelik iz Zenice, koji se tada natjecao u elitnom razredu lige Jugoslavije. Sezonu je proveo na Bilinom polju, branio je u 24 utakmice. Nakon Čelika odlučuje se za povratak u rodni grad, ovaj put u HNK Hajduk. Te sezone nije dobio šansu među vratnicama splitskog velikana. Nije imao niti jedan službeni nastup. Nakon Hajduku odlazi prema zaljevu, potpisuje ugovor za HNK Rijeku. Tri sezone je proveo u dresu prvoligaša s Kantride. Uspješno je branio u 92 utakmice. Bio je kapetan Rijeke te miljenik navijača, i dan danas rado pamti taj ključni period svoje karijere. Odličnim nastupima u Rijeci transferirao se u Grčku. Potpisao je za grčki PAOK. U Grčkoj je proveo dvije sezone te je branio u 43 utakmice za crno-bijele iz Soluna. Nakon grčke avanture vraća se u HNL, potpisao je za Pazinku iz Pazina, koja se tada natjecala u prvoj ligi. Te je sezone branio u 12 prvoligaških utakmica. Nakon Pazinke odlučuje se za novi pokušaj odlaska u Hajduk. Sada je konačno uspio te je na Poljudu i ostao do kraja karijere. Ukupno je u pet sezona branio u 102 utakmice te je paralelno s tim školovao i novu uzdanicu reprezentacije, Stipu Pletikosu. Karijeru je okončao potkraj sezone 1999. kada je Hajduk vodio Ivan Katalinić. Na vratima Hajduka naslijedio ga je Stipe Pletikosa. U reprezentaciji je proveo sedam godina, sakupio je samo 9 nastupa, bio je rezervni golman, prednost je ipak dobio Dražen Ladić. Tonći je debitirao za reprezentaciju 17.10.1990. u prvoj službenoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije od neovisnosti protiv SAD-a, Hrvatska je pobijedila 2:1. Još je bio član reprezentacije na prvom velikom natjecanju, EP-u 1996. u Engleskoj. Otac je nogometaša Drage Gabrića, trenutno člana NK Zadar.




Uživajte u novim ikonama HNL-a. Komentare i prijedloge možete slati na mail around.world92@gmail.com

M

Da ne zaboravim i ikone našeg najvećeg poluotoka. Prvo ću Vas podsjetiti na najprije napadača, danas već iskusnog nogometnog trenera, bogate igračke karijere. Kao igrač dobio je nadimke Paminjo i Boškarin, no svi ga ipak znamo po nadimku Div iz Žminja……IGOR PAMIĆ!!!!!!

Igor Pamić rođen je 1969. u Žminju, u srcu Istre. Kao igrač igrao je na poziciji napadača, karijeru je započeo u pulskoj Istri davne 1992. Sezonu je proveo u Puli gdje je u 34 nastupa postigao 12 pogodaka. Nakon Istre seli u Pazin, tada drugi najveći istarski klub. Sezonu je proveo u Pazinki gdje je u 23 utakmice postigao čak 18 zgoditaka. Pazinka je nažalost te sezone ispala iz prvoligaškog društva. Dobre partije nisu promakle ni Dinamu, odnosno tadašnjoj Croatiji. U plavom dresu zadržao se jednu sezonu, u 28 nastupa postigao je 10 pogodaka. Po isteku sezone seli istočnije, u NK Osijek. Osijek mu je bila posljednja igračka HNL destinacija. U prvoligašu s Drave je proveo također jednu sezonu te postigao 17 golova u 25 nastupa. Odlične igre u HNL omogućile su mu inozemni angažman, potpisao je za francuski Sochaux. Proveo je jednu sezonu u Francuskoj, odigrao je 29 utakmica te 10 puta loptu pospremao iza leđa golmana. Nakon Francuske preselio je u njemačku Bundesligu, točnije u Hansu iz Rostocka. U Hansi je proveo sezonu i pol te u 37 nastupa postigao 13 golova. Potkraj stoljeća prelazi u austrijsku Bundesligu, potpisao je ugovor za Grazer AK, poznatiji kao GAK iz Graza. Ukupno je odigrao dvije pune sezone te dvije polusezone. Od aktivnog igranja nogometa se oprostio 21. listopada 2001. u utakmici protiv Rapida iz Beča. Za GAK je u 66 nastupa postigao 23 pogotka. Za Hrvatsku reprezentaciju nastupao je u razdoblju između priprema za EP u Engleskoj te SP-a u Francuskoj. Ukupno je odigrao 6 utakmica te postigao jedan zgoditak, nažalost nedovoljno da izbori mjesto među 23 putnika na za nas povijesno SP u Francuskoj. Debitirao je 10. travnja 1996. u Osijeku, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske. U toj je utakmici postigao svoj prvi i posljednji reprezentativni pogodak, taj je gol ujedno bio i 100. gol u naše reprezentacije u povijesti. Bio je u kadru reprezentacije na EP-u u Engleskoj, nastupio je u prvom poluvremenu utakmice protiv Portugala. Ubrzo nakon završetka igračke karijere sjeo je na trenersku klupu, započeo je u rodnom Žminju koji je tada bio trećeligaš. Nakon sezone u Žminju postaje trener drugoligaša Istre koja pod njegovim vodstvom ulazi u 1.HNL. Vodio je Istru još jednu sezonu te se onda ponovno vraća u Žminj. Kod kuće je ponovno proveo jednu sezone te se odlučuje za odlazak u grad na četiri rijeke, ambiciozni Karlovac. Tada je Karlovac bio trećeligaš te ga je u samo tri sezone učinio stabilnim prvoligašem, konkurentom za Europu. Karlovac je trenirao četiri sezone, otjeran je zbog promjene uprave i krize unutar kluba iako je imao potpunu podršku navijača. Vratio se u Pulu gdje je u proljeće 2011. preuzeo prvoligaša Istru. Već četiri godine je na klupi Istre i sa skromnim kadrom učinio je Istru stabilnim prvoligašem sredine ljestvice. Igor je otac nogometaša Zvonka koji trenutno igra u Istri (na posudbi iz Dinama) te prerano nesretno preminulog Alena, također nogometaša.

Nakon diva iz Žminja na red je došao još jedan bivši napadač, danas također nogometni trener. Mlađi je samo dvije godine, trenutno bez trenerskog angažmana, slobodno vrijeme provodi kao stručni sukomentator brojnih nogometnih utakmica……ELVIS SCORIA!!!

Rođen je u Puli 1971. Igračku karijeru započeo je davne 1989. u Rijeci. Podno stijena Kantride proveo je pet sezone ukupno odigravši 75 utakmica u bijelom dresu te je postigao 13 pogodaka. Zatim je polusezonu proveo u Dinamu, odnosno tadašnjoj Croatiji. Tada mu je jedan od konkurenata u napadu baš bio i Igor Pamić. Na Maksimiru se zadržao samo jesenski dio sezone gdje nije zadovoljio, nastupio je u ukupno 6 utakmica i postigao jedan zgoditak. Novu godinu je dočekao u roditeljskoj kući u Puli, gdje je odmah potpisao ugovor za Istru. Na poluotoku je proveo sezonu i pol, postavši jedan od glavnih igrača. Odigrao je ukupno 62 utakmice te postigao 19 pogodaka. Odlične igre u Istri transferirale su ga u tada jaki Zagreb. Među pjesnicima je odigrao odličnu polusezonu te se izborio za inozemni angažman. Potpisao je ugovor za španjolsku Lleidu. Dvije sezone je proveo u Španjolskoj, u napretku su ga sputavale brojne ozljede. Nakon dvije sezone ukupno je sakupio 18 nastupa uz jedna pogodak. Nakon Španjolske uslijedio je povratak u HNL. Pristao je pomoći novom prvoligašu, svojoj Istri. Također je imao nekoliko ozljeda koje su mu onemogućile da učini ono zbog čega je doveden, odigrao je ukupno 7 utakmica bez učinka te se u 29.-toj godini odlučuje objesiti kopačke o klin. Dvije godine se školovao u akademiji za nogometnog trenera. Prvi klub mu je bio NK Uljanik iz Medulina (današnja NK Istra 1961). Uljanik je te sezone bio drugoligaš, no usprkos tome odmah su odjurili do finala kupa. Izgubili su od Hajduka u dvije utakmice. Nakon dvije sezone u Medulinu, preuzima klupu HNK Rijeke. Da je stručnjak za kup pokazao je odmah na Kantridi. Prve sezone je odmah osvojio kup. Igrala je Rijeka atraktivan napadački nogomet te su se čak borili i za naslov prvaka. Postao je i miljenik Armade koja je često skandirala njegovo ime. Nakon Rijeke preuzeo je Slaven Belupo. S njima je također došao do finala kupa, tamo je u napetoj završnici izgubio od Dinama. Te je sezone Slaven Belupo osvojio visoko 5. mjesto. 2007. preuzima Istru te ju uspijeva nakon godinu i pol rada uvesti natrag među elitu. Kratko se zadržao zbog loših rezultata i nesuglasica s upravom. Zatim ponovno preuzima Rijeku, koja je tada već imala brojnih financijskih problema. Nije uspio puno napraviti te napuštak lupu neposredno pred početak sezone 11./12. Tada preuzima grčku Kavalu. Kavali je već zbog namještanja utakmica iz prošlosti oduzeto 8 bodova, no tada je stigla i nova kazna preko koje Elvis nije mogao prijeći. Kavala je izbačena u četvrtu ligu te Elvis napušta kormilo bez ijedne odigrane službene utakmice. Nakon toga ponovno je gasio požar na Kantridi. Na Kantridu je tek stigao predsjednik Mišković, izdražao je 9 mjeseci na Kantridi te uz nekoliko zvučnih imena ipak nije uspio ostvariti dobre rezultate. To ga je koštalo posla, naslijedio ga je današnji i više nego uspješni slovenski strateg Matjaž Kek. 2014. preuzeo je Slaven Belupo, spasio ga kroz dodatne kvalifikacije od ispadanja. Klub se trebao srediti, no poteškoće s izborom uprave onemogućile su Elvisu da odradi kvalitetne pripreme za novu sezonu. Te pogreške u klubu koštale su Slavena boljih rezultata te je sredinom jeseni Scoria napustio Koprivnicu po drugi put. Kap koja je prelila čašu bio je poraz od niželigaša Vinogradara u kupu. Gospodin Scoria trenutno je bez posla te iščekuje novi angažman, nadamo se da će on biti u nekom stabilnom i ambicioznom klubu kako bi Elvis istaknuo svoj potencijal.




Uživajte u novim ikonama, uskoro sam opet s Vama. Svoje komentare i prijedloge šaljite na mail around.world92@gmail.com .

M

Na obroncima Papuka, desetak kilometara od Požege, u mjestu Velika (koje broji oko 3000 stanovnika!), nekada je trajalo nogometno čudo, pisana je povijest…. NK Kamen Ingrad!!!

Klub je osnovan 1929. pod imenom NŠK Velika. Nakon 2. svjetskog rata klub mijenja ime u NK Papuk. U sezoni 97./98. u NK Papuk, koji se tada natječe u županijskoj ligi svoj novac ulaže ugledni gospodarstvenik Vlado Zec. Nakon ulaska u trećeligaško društvo klub mijenja ime u NK Kamen Ingrad. Tada je Vlado Zec bio direktor već 15 godina uspješne tvrtke Kamen Ingrad. Shvatio je da je tvrtku najbolje reklamirati kroz najvažniju sporednu stvar na svijetu. Sva ulaganja temeljila su se na ekonomskoj isplativosti, najprije su krenuli s izgradnjom neophodne infrastrukture. Izgrađen je stadion kapaciteta 10000 sjedećih mjesta, riješena je rasvjeta te pomoćni tereni i svlačionice po najvišim nogometnim standardima. U početku su mnogi skeptici ovaj klub uspoređivali s Mladosti 127 i s zagrebačkom Dubravom, posrnulim klubovima povijesti HNL-a. Vlado Zec je tada u intervjuu za magazin Nogomet izjavio: Kamen Ingrad ima jasnu vlasničku strukturu. Tako čistih računa možemo samo ići naprijed, prosperirati, biti stabilniji. Sad je ponovno vrijeme da se vratimo na nogomet. Nakon ulaska u trećeligaško društvo, momčad nošena Zoranom Zekićem ulazi u 2.HNL bez ijednog poraza, zatim također na pogon ZZ9 i snažnog momčadskog duha, predvođena trenerom Tonkom Vukušićem lakoćom prolazi i 2.HNL. U elitni razred ušli su u sezoni kada se liga proširila na 16 klubova. U prvoj prvoligaškoj sezoni 01./02. (kada je NK Zagreb postao prvak) klub je izborio ostanak kroz dodatne kvalifikacije. Odmah po završetku sezone klub je krenuo u preslagivanje momčadi. Osnažio je momčad s 11 iskusnih prvoligaških igrača (Galinović, Rendulić, Vidović, Balašković, …). Momčad je trenirao Milan Tomljenović, stručnjak koji je u klubu od njegovih samih početaka. Sportski direktor je iskusni Marijan Vlak. Svoje druge prvoligaške sezone Kamen je rušio i Dinamo (u kupu) i Hajduk u prvenstvu. Osvojili su visoko četvrto mjesto, iako im je prvotni cilj bio na vrijeme osigurati ostanak. Plasmanom na visoku četvrtu poziciju klub je osigurao natjecanje u tadašnjem Kupu Uefe. Najprije su imali susret protiv luksemburške Etzelle, pobijedili su 2:1 na gostovanju, a u premijeri pred svojim navijačima ponizili su ih 7:0 te se plasirali u sljedeće kolo. Ždrijeb im je donio veliki i bogati Schalke 04. Pod palicom trenera Nenada Gračana i ispunjenim stadionom umalo su priredili iznenađenje već u Velikoj, utakmica je završila 0:0. U drugoj utakmici, u Gelsenkirchenu izgubili su s 1:0 te se dostojno oprostili od natjecanja u Europi. Usprkos brojnim kvalitetnim igračima Kamen je te sezone osvojio 7. mjesto u ligi. Tim plasmanom izborili su nastup u Intertoto kupu. Već prvi susret im je donio dvoboj protiv moćnog i iskusnog Spartaka iz Moskve, doživjeli su najprije poraz u Moskvi rezultatom 4:1, te su još doma izgubili 1:0. Klub je tada bio solidan prvoligaš, no počeli su problemi u tvrtki Kamen Ingrad. Problemi tvrtke utjecali su i na klub. Počele su kasniti plaće, igrači su napuštali klub, pojačanja nije bilo ni na vidiku. U ljeto 2005. klub je ostao praktički bez cijele momčadi. Vodio ih je trener Ivica Matković te igračka osovina Mujčin-Lakić. Zahvaljujući ponajviše tom trojcu Kamen je osvojio visoko 6. mjesto. Igrali su i polufinale kupa te pobijedili splitski Hajduk čak tri puta u četiri međusobna ogleda te sezone. Prvi strijelac Lakić na ljeto odlazi u Bundesligu, potpisao je za Herthu. U travnju 2006. tvrtka Kamen Ingrad odlazi u stečaj, par mjeseci kasnije alfa i omega kluba i tvrtke, Vlado Zec, odlazi u zatvor zbog gospodarskog kriminala. Početkom 2007. dinastija Zec istjerana je iz kluba, ostavili su im lijepu prošlost te 6 milijuna eura duga. Novi predsjednik je Ivica Kolundžić. Klub je izgurao sezonu do kraja te osvojio posljednje mjesto, što je značilo i pad u drugoligaško društvo. Odmah prve sezone u drugoligaškom društvu, klub doživljava nove nedaće, osvaja tek 14. mjesto i pada u trećeligaško društvo. Dolazi do totalnog raspada svega u klubu, odustaju od seniorskog pogona i nastupa u trećeligaškom društvu. Dvije godine kasnije osniva se klub NK Papuk Velika, započinju s natjecanjima u 2.ŽNL, kasnije se vraćaju u 1.ŽNL gdje su i dan danas. Trener je nekadašnja ikona kluba, Damir Bognar. Šteta je znati da tako lijepo zdanje od stadiona propada, skeptici su bili u pravu, i ova priča je brzo završila. Nogomet u malim sredinama i s bogatim gazdom teško može dugo potrajati. Ja se osobno nadam da će se uskoro naći neka osoba koja će oživjeti taj dio Slavonije te vratiti klub tamo gdje pripada i iskoristiti svu tu infrastrukturu.

Igrač koji je u 19 godina karijere promijenio čak 17 klubova, bogate domaće karijere s pokojim izletom u inozemstvo. Obilježio je zlatno doba prvoligaša iz Velike, danas radi kao trener moldavskog Šerifa, na pogon ruskog novca………ZORAN ZEKIĆ!!!

Rođen je krajem travnja 1974. u Osijeku. Seniorsku karijeru započeo je u svojem Osijeku, nažalost u četiri sezone odigrao je samo 6 utakmica te postigao dva zgoditka. Nakon Osijeka seli nešto južnije, u glavnog konkurenta, vinkovačku Cibaliju. U Cibaliji je imao dvije sasvim uspješne sezone, 32 službena nastupa te 16 pogodaka. Nakon Cibalije otisnuo se u inozemstvo, odlazi u njemačkog niželigaša Pfullendorf. Tamo se uopće nije naigrao te se vratio natrag, potpisao je do kraja sezone za NK Otok. Dobrim nastupima u Otoku odlazi u Sarajevo. Nije zadovoljio nakon polusezone u Sarajevu gdje je skupio 7 nastupa te postigao 2 pogotka. Potpisuje za Kamen Ingrad, čudo iz Velike s prvoligaškim ambicijama. Uvodi ih u prvu ligu. Godinu dana je proveo u Velikoj te postigao 25 zgoditaka iz 25 nastupa, zaista impresivno. Nakon toga odlazi u NK Zadar. Samo sezonu je proveo u Stanovima, postigao 13 pogodaka u 28 nastupa. Vlado Zec i Marijan Vlak ga zajedničkim snagama vraćaju u Veliku. Sezonu i pol provodi u Velikoj, igra čak i Kup Uefe. Postigao je 27 pogodaka u 41 nastupu. Odlične igre zapele su za oko prvoligašu iz Izraela, Maccabi Haifa. U par mjeseci boravka na krajnjem istoku Sredozemlja nije se uspio nametnuti te se brzo vraća u Hrvatsku. Kupio ga je zagrebački Dinamo. Svega 5 nastupa do kraja sezone u Dinamu. Nakon Dinama odlazi u zaprešićki Inter. Polusezonu je proveo u divu iz predgrađa, odigrao je 14 utakmica te postigao 6 pogodaka. Početkom 2006. potpisuje za HNK Rijeku, ponovno je proveo samo polusezonu u jednom klubu, te se nakon stijena Kantride otiskuje ponovno ka Zaprešiću. Ponovno polusezonu u žutom dresu te povratak u Vinkovce, u redove Cibalije. Napokon je odradio kompletnu sezonu te u 24 nastupa postigao 12 pogodaka. Nakon Cibalije odlazi u tadašnjeg drugoligaša, NK Istru. Pomogao je Istri pri pokušaju povratka u elitni razred. Nakon Istre odlazi u Segestu. Godinu dana u Sisku pa je uslijedio pokušaj u susjednoj NK Moslavini, zatim je na red došao i drugoligaš NK Lučko. Karijeru je zaključio u zagrebačkom trećeligašu NK Maksimir nakon 29 nastupa te 17 pogodaka u proljeće 2011. Odmah po završetku igračke karijere bacio se u trenerske vode, preuzeo je klupu NK Maksimira. Nakon uspješnog vođenja kluba dobio je ponudu iz Moldavije, bogati Šerif iz Tiraspola. Najprije je preuzeo vođenje druge momčadi da bi ljetos preuzeo i prvu momčad. Sučelio se protiv Kekove Rijeke nedugo nakon preuzimanja klupe, nažalost, nasreću kako za koga Rijeka je bila uspješnija. Usprkos ispadanju od Rijeke, Zekić se i dalje drži na klupi najbogatijeg i najuspješnijeg moldavskog kluba. Nakon 13 odigranih kola Šerif zauzima treće mjesto tamošnjeg prvenstva, s dostižnim zaostatkom za vodećom Daciom. Nadamo se da će jednog dana Zoran voditi i neki klub u HNL-u.



i jedna kompilacija Zoranovih golova :)

https://www.youtube.com/watch?v=CLugFxWU6GA

Za danas je to sve, uživajte :) Šaljite svoje prijedloge i komentare na mail around.world92@gmail.com .

M

Srčani Slavonac, duga plava kosa i broj 12 na leđima, ne radi se o golmanu naravno. Dobitnik Torcidine nagrade Hajdučko srce, idol Bad Blue Boysa, nekadašnji reprezentativac. Široka ramena, velika pluća i jake noge, danas se skrasio u Aziji……IVAN BOŠNJAK!

Ivan je rođen baš u veljači 1979. u Vinkovcima. Nogometom se počeo baviti tek s 11 godina, no toga nije spriječilo da ostvari zavidnu karijeru. U ralje seniorskog nogometa bačen je već s 17 godina, u dresu nebesko plavih ratnika, vinkovačke Cibalije. Tri je sezone proveo u Cibaliji, odigrao je ukupno 62 utakmice te postigao 21 pogodak. Zatim prelazi u splitski Hajduk početkom milenija. Iskazao se borbenošću i požrtvovnošću te je dobio nagradu navijača Hajdučko srce. Osvojio je i naslov prvaka s Hajdukom i trenerom Zoranom Vulićem. U dvije sezone odigrao je ukupno 54 službene utakmice te postigao 9 zgoditaka. Nakon Hajduka seli u Libiju, potpisuje ugovor za Al-Ittihad. Zbog problema s papirima i lažnim obećanjima nije skupio niti jedan nastup te je gotovo godinu i pol proveo čekajući. Čak je imao na stolu i četverogodišnju ponudu Spartaka iz Moskve, nažalost propalo je zbog nemogućnosti dobivanja papira iz Libije. Tada mu se ukazao Zdravko Mamić te ga izvukao iz Libije i nagovorio na povratak u HNL, dočekao je svoje papire i potpisao ugovor s Dinamom. Prve je sezone igrao famoznu „ligu za bedaka“, u momčadi s Kranjčarom, Pranjićem i Ljubojevićem. Na treninzima je sve bilo idilično, no rezultat je izostao. Nakon te neuspješne sezone u klub je doveden Josip Kuže. Te je sezone igrao u napadu zajedno s Eduardom, loptama ih je hranio Luka Modrić. Osvojili su naslov prvaka, pobijedili su Hajduk u posljednjem kolu rezultatom 1:0, pred 40000 gledatelja. Te je sezone zaslužio titulu najboljeg strijelca lige s 22 pogotka, dobio je poziv da bude u kadru reprezentacije za odlazak na SP u Njemačku pod vodstvom Cice Kranjčara. Dobivao je brojne ponude, čak se javio i Šahtar, no odabrao je belgijski Genk gdje ga je preporučio Branko Strupar. Za Dinamo je u te dvije i pol sezone nastupio 62 puta te postigao 32 pogotka. U prvom nastupu za Genk postigao je pogodak i odmah se svidio navijačima, Slaven Bilić ga nije pozivao u reprezentaciju. Nakon sjajnog početka u Belgiji teško se ozlijedio. Ukupno je u Belgiji proveo tri sezone. Nastupio je 59 puta te postigao 9 pogodaka. Nakon Belgije otišao je u Grčku, potpisao je za Iraklis, no tek tada je shvatio koliko je u Belgiji ljepše i bolje. U Grčkoj je bilo skromno, 13 nastupa bez učinka, a i godine su već bile na leđima, počela su se otvarati vrata egzotičnih zemalja. Najprije je bio u Kini sa Želimirom Terkešom, zatim na Brunejima s Vjeranom Simunićem i Dinom Drpićem. U Kini je nastupao za klub Chongqing Lihan, a na Brunejima za DPMM FC. Na Brunejima je doživio još jednu tešku ozljedu, na njega je glavom naletio supenički igrač te mu slomio jagodičnu kost, u tom se teškom vremenu oko njega skrbio Dino Drpić. Nakon Bruneja, zaputio se ponovno u HNL, da spasi HNK Rijeku od ispadanja. Rijeka je te sezone ostala u elitnom razredu jer pobjednik drugoligaškog natjecanja zbog financijske situacije nije mogao u prvu ligu. Za Rijeku je odigrao 4 utakmice bez učinka. Nakon Rijeke ponovno se uputio u Aziju, nastupao je i u Indoneziji i Maleziji prije nego se ponovno vratio u Zagreb. Trenutno je u Zagrebu gdje se s djelatnicima Pro-Fita priprema i nada se novom angažmanu na dalekom istoku. Što se reprezentacije tiče debitirao je 16. Kolovoza 2000. protiv Slovačke u Bratislavi. Do svojeg drugog nastupa čekao je dugih 5 godina i poziv Cice Kranjčara. Zaigrao je i u kvalifikacijama za SP 2006., svoj prvijenac zabio je na Carlsberg Cupu 2006. u tekmi protiv Hong Konga. Zadnji nastup u kockastom dresu ostvario je 18. Lipnja 2006. Na SP-u u Njemačkoj, odigrao je posljednje četiri minute u susretu protiv Japana koji je završio rezultatom 0:0. Nakon toga došao je i novi izbornik, Slaven Bilić, te više nije bio pozivan u reprezentaciju. Ukupno je za reprezentaciju skupio 14 nastupa te postigao onaj jedan pogodak.

i link najboljih trenutaka Ivanove karijere :)

https://www.youtube.com/watch?v=5fZ9Svqx9Ac


Nakon Ivana Bošnjaka na red je došao još jedan igrač zavidne HNL karijere, koji će karijeru po svemu sudeći završiti na dalekom istoku. Karijeru je započeo kao klasična špica, kasnije je prebačen na krilo da bi s vremenom sve više igrao bočne pozicije…….MIHAEL MIKIĆ!

Rođen je početkom 1980. u Zagrebu. Nogomet je počeo igrati s 7 godina u zagrebačkom nogometnom klubu NK Bistra. Kao 13-godišnjak preselio je u Inter iz Zaprešića i već sa 16 gdoina započeo svoju profesionalnu karijeru. Nakon jedne sezone u žutom dresu postao je član momčadi iz Maksimira, tadašnje Croatije. S 19 godina probio se do standardne poziciji u prvoj momčadi Dinama. 1998. je postao i najbolji igrač reprezentacije do 18 godina koja je na Svjetskom prvenstvu na Cipru osvojila brončanu medalju. Kao 18-godišnjak nastupio je u tri utakmice Croatije u Ligi prvaka, u prvom povijesnom nastupu. Čak je postigao i zgoditak u pobjedi protiv Porta na Maksimiru. U Ligi prvaka nastupio je dogodine, odigrao je u pet susreta za Modre, postigao je i pogodak protiv Marseillea u Francuskoj. Bio je tada standardan član mladih selekcija reprezentacije. U Maksimiru je igrao sve do 2004. Kada prelazi u njemačku Bundesligu, potpisuje ugovor za Kaiserslautern. U sezonu i pol sakupio je samo 10 nastupa. Nakon toga je dobivao malo više prilike te je u konačnici za crvene nastupio 26 puta u dvije sezone. Nakon njemačke avanture vratio se u HNL, potpisao je ugovor s Rijekom. Rijeka je tada ispala od ciparske Omonije u Kupu Uefe, debitirao je baš protiv Omonije. U početku je ulazio s klupe, kasnije se izborio za prvi sastav te je postao ljubimac navijača. U Rijeci je proveo samo jesenski dio sezone, odigrao je ukupno 13 utakmica, trener Milivoj Bračun htio ga je zadržati, no predsjednik Robert Ježić prednost je dao brzonog Igoru Novakoviću. Par sati kasnije mihael je potpisao ugovor ponovno s zagrebačkim Dinamom, potpisao je ugovor na razdoblje od 2,5 godine. Nakon isteka ugovora konačno je okončao svoj boravak u Dinamu te se odlučuje na odlazak u daleki Japan, odlučuje si osigurati egzistenciju u klubu Sanfrecce Hiroshima. Za Dinamo je ukupno, u dva navrata skupio 144 nastupa te postigao 24 pogotka. Dan danas još uvijek je u Hiroshimi, s 35 godina na leđima i dalje je jedan od glavnih igrača japanskog kluba. Čak je neki dan dobio i čokoladicu sa svojom slikom, njegova slika osvanula je na poznatoj čokoladici KitKat. Što se reprezentacije tiče, prošao je sve mlađe selekcije HNS-a, nažalost nije nikad dogurao do A reprezentacije.



i utakmica u kojoj je Mihael zabio povijesni zgoditak modre momčadi u najelitnijem klupskom natjecanju :)

https://www.youtube.com/watch?v=jhqUpRKS1p0


Uživajte u novim ikonama. Prijedloge i komentare šaljite na mail around.world92@gmail.com

M

Modni mačak naših travnjaka, karijeru započeo podno stijena Kantride. Ime izgradio na „čizmi“, okušao se i u Grčkoj i Belgiji, prošao sve uzrasne kategorije reprezentacije………DARIO SMOJE!!!

Rođen je 1978. u Rijeci. Prve nogometne korake učinio je u omladinskoj školi HNK Rijeke. S 16 godina debitirao je u seniorskom dresu HNK Rijeke. Golobradi mladić bio je stup obrane prvoligaša s Kantride u naredne dvije sezone. Nedugo nakon navršenih 18 godina i dvije sezone u Rijeci zaželio se novih izazova, ponude su dolazile sa svih strana. Za Rijeku je nastupio u 49 prvoligaških utakmica te je postigao jedan pogodak. Nakon Rijeke potpisuje za talijanskog velikana, AC Milan. Mladi igrač tamo nije imao mnogo šanse pokazati raskoš svoga talenta pošto su tamo već igrali Paolo Maldini, Alessandro Costacurta, Marcel Desailly i Andre Cruz. Te je sezone Milan završio na razočaravajućem 10. mjestu, Dario je skupio samo 6 nastupa, što je mizeran broj u odnosu na broj nastupa u Rijeci. Smijenjen je trener Capello, a doveden je Alberto Zaccheroni koji je odmah otpisao Smoju. Sljedeće tri sezone nastupa u Serie B, najprije za Monzu prve dvije sezone, a zatim i za Ternanu. Za Monzu je nastupio 52 puta te postigao 3 pogotka, za Ternanu samo tri puta (!?). Nakon talijanskih većinom negativnih iskustava vraća se u Hrvatsku gdje u najboljim godinama karijere potpisuje za Dinamo. Dvije sezone je proveo u Dinamu, osvojio je prvenstvo, kup i superkup. Ukupno je odigrao 38 utakmica te postigao čak 9 pogodaka. Nakon Dinama seli nešto južnije, u gradskog rivala NK Zagreb. Kao vođa obrane u Zagrebu odigrao je ukupno 25 utakmica te se jedanput upisao među strijelce. Dobre partije i konstantni nastupi u tri sezone omogućile su mu inozemni angažman u Belgiju. Potpisuje za Gent. Bio je jedna od glavnih karika u Gentu u narednih pet godina. Dva puta je osvojio Intertoto kup (2006., 2007.), a 2008. su bili u finalu belgijskog kupa. Ukupno je za dres Genta oblačio 84 puta te postigao 4 zgoditka. Nakon Genta odlazi u grčki Panionios. Trener ga nije poštivao niti doživljavao te je Dario odigrao samo jednu utakmicu u toj sezoni. Nakon avanture u Grčkoj dobiva poziv iz Sigeta, da pomogne svojim iskustvom spasiti Hrvatski Dragovoljac od ispadanja iz lige. Nije puno pomogao dragovoljcima te je u svojoj posljednjoj sezoni u karijeri skupio samo tri nastupa i oprostio se od aktivnog igranja nogometa. Od 15.-te godine nastupa u kockastom dresu. Bio je član svih selekcija HNS-a. Najviše je nastupa ostvario za mladu vrstu koja je osvojila i treće mjesto na EP –u na Cipru. Za A reprezentaciju nastupio je samo jedanput. Debitirao je u veljači 2003. protiv Makedonije u prijateljskoj utakmici.

U klubovima je nosio broj 2 na leđima, u reprezentaciji broj 11, neobično za stopera. Karijeru je također započeo u Rijeci, Rijeka je tada bila leglo golobradih talentiranih stopera. Ikona solidne reprezentativne karijere, osim Hrvatske igrao je i u Austriji gdje je dobrim nastupima zaslužio učestale pozive među Vatrene….. MARIO TOKIĆ!!!!!!

Rođen je u Derventi (BiH) 1975.Karijeru je započeo u prvoj sezoni HNL –a igrajući u bijelom dresu prvoligaša s Kantride. S vremenom je postao standardan igrač te je nakon šest sezona na Kantridi prešao u Tuđmanovu igračku, zagrebačku Croatiju (Dinamo). Za Rijeku je nastupio u 134 službene utakmice te postigao pet pogodaka. U Maksimiru se zadržao tri sezone te osvojio dva naslova prvaka te igrao dvije lige prvaka. Modri dres oblačio je u 64 utakmice te postigao jedan pogodak. Više-manje kvalitetni nastupi u modrom dresu donijeli su mu angažman u austrijskoj Bundesligi. Potpisuje za Grazer AK, popularni GAK iz Graza. S njima je osvojio naslov prvaka 2004., prvi u povijesti. Nakon niza odličnih partija u dresu GAK-a prelazi u Beč, odnosno Austriju iz Beča. U GAK-u je sakupio 133 nastupa u četiri sezone te postigao 4 pogotka. U bečkoj Austriji proveo je dvije sezone. U prvoj sezoni Austria je postala prvak. Sljedeće sezone raspala se šampionska momčad te su potonuli na dno lige. Ispali su iz elitnog razreda. Mario je u dresu Austrije odigrao 60 utakmica, bez golgeterskog učinka. Prelazi zatim u najljućeg rivala, Rapid iz Beča. U Rapidu je proveo dvije sezone, nije skupio niti jedan nastup. Nakon hlađenja u Rapidu i isteka ugovora odlazi kao slobodan igrač u 35.-toj godini života natrag u HNL. Potpisuje ugovor za NK Zagreb. Nije se puno naigrao te nije baš puno doprinio prvoligašu iz Kranjčevićeve. Zagreb mu je bila posljednja stanica u karijeri. 2011. okačio je kopačke o klin. Što se tiče reprezentativne karijere tu je bio sasvim solidan i može se pohvaliti s čak 28 nastupa za Vatrene. Debitirao je 5. Rujna 1998. na početku neuspješnih kvalifikacija za EURO 2000 u utakmici protiv Irske koju smo izgubili 2:0. Kasnije je bio još u kadru pod vodstvom Otte Barića za EP 2004., te Cice Kranjčara za SP 2006. Kasnije se nije uklapao u viziju Slavena Bilića. Posljednji nastup imao je na SP-u u Njemačkoj 2006.



Za danas je to to. Uživajte u novim stoperskim licima, vraćamo se ubrzo :) Komentare i želje možete ostaviti na mail around.world92@gmail.com .

M

Nisko težište, brzina, okretnost, škarice ili volej, desna ili lijeva noga. Nadimak mu je Popaj, HNL travnjake počeo je osvajati još davne 1996., pamtimo ga po proslavi pogotka s maramom koju je čuvao u gaćama…………ZVONIMIR DERANJA!!!

Rođen je 1979. u Dubrovniku. Nogometom se počeo baviti u lokalnim klubovima, Slaven iz Gruda, Konavle te kratko i GOŠK. Ubrzo su ga zamijetili skauti splitskog Hajduka te ga doveli u omladinsku školu. Prvi nastup za bile imao je kao sedamnaestogodišnjak, ušao je u igru umjesto Vedrana Madžara protiv Istre u Puli, bilo je to 8.12.1996. Hajduk je tada slavio rezultatom 1:0. Dvije godine kasnije postao je standardni prvotimac i miljenik Torcide. Te je sezone u 25 nastupa postigao 15 pogodaka i bio je drugi strijelac HNL, bolji od njega bio je Šibenikov Joško Popović. U to je vrijeme igrama u mladoj reprezentaciji (primjerice pobjeda protiv Jugoslavije usred Beograda 6:2) plijenio pažnju brojnih skauta najvećih europskih klubova. Proricali su mu veliku karijeru, isticao se brojnim lijepim pogocima. Donio je Hajduku naslov prvaka 2001. škaricama. Kako je vrijeme odmicalo, usprkos golemu talentu, igrački nije napredovao, stagnirao je. Nije dobivao poziv za A-reprezentaciju. Sezone 03./04. postao je rezerva Krpanu, Turkoviću te Buli. Nakon te, šampionske sezone, uputio se prema Francuskoj. Potpisao je ugovor za Le Mans, nije se uspio probiti do prve momčadi te je postigao 4 pogotka u 16 utakmica. Nakon sezone provedene u Francuskoj, vraća se u Hajduk na inzistiranje trenera Ivana Gudelja. Uklopio se u sivilo Hajduka te sezone te je postigao samo jedan pogodak u 8 nastupa. Taj je povratak nazvao najvećom greškom u karijeri. Hajduk ga se tada olako riješio, ukupno je za Hajduk nastupio 276 puta te zabio 105 pogodaka. Tada je Zvone potpisao za francuskog drugoligaša, Libourne. Redovito je igrao te postizao pogotke nadajući se transferu u nešto bolji klub. Odigrao je 39 utakmica te postigao 18 pogodaka. Zatim je prešao u belgijskog prvoligaša, Royal iz Mouscrona. Tamo je već u prvom nastupu postigao pogodak, no tu je stao. Nije se naigrao u dvije godine te se odlučuje za povratak u Hrvatsku. Potpisuje ugovor za ambiciozni RNK Split. Nakon samo par nastupa, i to većinom ulazaka s klupe te niti jedan postignut pogodak natjerali su ga da raskine ugovor te se odlučuje za prekid karijere. Šteta. Što se reprezentacije tiče, već smo spomenuli da je nastupao za mlade selekcije, za A reprezentaciju nikada nije dobio poziv. Za Hrvatsku u-21 reprezentaciju skupio je 17 nastupa (generacija sa Šokotom, Mikićem, Banovićem itd.) te postigao 9 pogodaka.

Malo golova od Zvone :)

https://www.youtube.com/watch?v=nxQpS9zac10


Znate li tko je bio treći golman reprezentacije na SP-u u Francuskoj? Tko je čuvao mrežu NK Zagreba na putu do jedinog naslova prvaka? Golman bogate karijere, Hercegovac rođen u Njemačkoj…. VLADIMIR VASILJ!!!

VV23 rođen je 1975. u Hannoveru u Njemačkoj. Seniorsku karijeru započinje u Spajićevoj igrački, NK Hrvatski Dragovoljac. Od samog dolaska u Siget postao je prvi vratar iako je imao samo 20 godina. Tri je sezone bio prvi vratar crnih ratnika. Odlični nastupi u njihovu dresu doveli su ga i do reprezentacije. Za dragovoljce je sakupio 63 nastupa. Odlične obrane su ga odmah odvele i do Croatije (Dinama). Tamo je bio rezerva Draženu Ladiću, ali pošto se očekivao skori Draženov odlazak u mirovinu, Vladimira je očekivala svijetla budućnost. Umjesto da ga Vladimir naslijedi, među vratnice je stao Tomo Butina, tako da je Vladimir ponovno bio zamjena. U tri je sezone pokupio mrvice, samo 5 nastupa. Zatim 2001. prelazi u redove gradskog rivala, NK Zagreb. Tada je Zagreb okupljao iskusnu ekipu s nekolicinom golobradih mladića pod paskom iskusnog Cice Kranjčara. Ovaj mu se potez najviše isplatio te je Zagreb na iznenađenje svih postao prvak RH. Ostao je u Zagrebu i sezonu nakon, branio u pretkolu Lige prvaka. Ukupno je odigrao 57 utakmica za Pjesnike iz Kranjčevićeve. Nakon Zagreba potpisuje za tada još uvijek snažni Varteks. Bio je standardan cijelu sezonu te branio na ukupno 30 utakmica. Nakon Varteksa prihvaća poziv za povratak u Dinamo, tada je Dinamo htio receptom NK Zagreba osvojiti naslov prvaka, nažalost to je bila Dinamova najlošija sezona u povijesti. Branio je ukupno na 20 utakmica, uklopio se u sivilo momčadi, umalo je Dinamo tada i prezimio u Europi. Nakon Dinama odlučuje se okušati u inozemstvu. Potpisuje ugovor s turskim Konyasporom. Proveo je samo pola sezone, bio je rezervni vratar te je nastupio u samo dvije utakmice. Nije želio više sjediti na klupi te odlazi u svoju Hercegovinu. Potpisuje ugovor za NK Široki Brijeg. Za njih je nastupao tri sezone, ubilježio je 61 nastup te se s 33 godine odlučuje na završetak karijere (čini se malo prerano za golmana!?). Nakon završetka karijere neko je vrijeme proveo kao sportski direktor u Brotnju, te nakon toga preuzeo ulogu trenera vratara u HŠK Zrinjski iz Mostara. Što se tiče reprezentativne karijere, ona je bila bogata i zanimljiva iako je skupio samo 2 nastupa. Odličnim partijama u dresu Hrvatskog Dragovoljca našao se na popisu putnika za SP u Francuskoj 1998., tada je kao treći vratar osvojio brončanu medalju. Debi za reprezentaciju imao je u pripremnoj fazi za to prvenstvo, branio je u tekmi protiv Slovačke 29. Svibnja 1998. Zatim je drugi nastup upisao u prijateljskoj tekmi protiv Mađara 2002., te je godine bio na popisu putnika za SP u Japanu i Južnoj Koreji, također bez nastupa. Kada se Stipe Pletikosa ozlijedio prije EP-a u Portugalu 2004., Vladimir je pozvan da uskoči kao treći vratar. Ukratko, s reprezentacijom mu je očito bilo dobro, samo su nedostajali nastupi.




Za danas je to to. Vratio sam se iz Budimpešte, obnavlja se olimpijski stadion Ferenc Puskas te se gradi veliki nogometni kamp. Do sljedećeg posta uživajte u ovim ikonama. Kontaktirati me možete na mail around.world92@gmail.com .

M

Sjećate li se Mladosti 127? Momčad koja nije doživjela 21. stoljeće, sudionik 1. HNL ukupno četiri sezone u nizu. Posljednja odigrana prvoligaška sezona bila im je 98./99.

Klub je osnovan davne 1923. pod imenom Tomislav te djeluje do 1942. Zatim se nakon rata odnosno 1948. osniva klub pod imenom Mladost, koji nakon spajanja s klubom SD Partizan mijenja ime u Partizan 1958. To ime je zadržano sve do 1991., kada klub mijenja ime u PIK Mladost, a 1992. Nakon što je je priključena športska četa 127. HV brigade mijenja ime u NK Mladost 127. S imenom Mladost 127 ostvareni su i najveći klupski uspjesi, čak su četiri sezone proveli u elitnom razredu našeg nogometa. Nikada nisu nastupali u međunarodnim natjecanjima. Godine 2000. klub je bankrotirao, te ga je naslijedio klub HNK Suhopolje. Svoje su domaće utakmice odigravali na predivnom stadionu u Suhopolju, stadionu Park kapaciteta čak 8000 gledatelja. Prve sezone kada je Mladost ušla u elitni razred bilo je peto po redu natjecanje 1. HNL od njena osnutka. Radilo se o zanimljivom sustavu natjecanja. Klubovi su bili podijeljeni u dvije jakosne skupine, 1.A HNL i 1.B HNL. Mladost 127 je bila smještena u 1.B HNL. Prvi dio natjecanja odigran je za svaku skupinu pojedinačno, dvokružno. Mladost je u svojoj skupini zauzela 2. mjesto, iza Hrvatskog Dragovoljca, a ispred Zadra i Orijenta. Nakon toga su momčadi igrale razigravanje za plasman i ostanak u ligi. Mladost je u konačnici zauzela 10. mjesto u ligi. Sljedeće sezone igrala se Liga 16, dvokružnim sustavom natjecanja bez dodatnih razigravanja. Mladost 127 je osvojila sasvim solidno 9. mjesto te osigurala nastup i naredne sezone. Te je sezone Mladost imala zapažene rezultate protiv velikana. Na domaćem travnjaku je otkinula bod Croatiji, a u gostima je imala još zapaženiju ulogu. Najprije je odnijela pobjedu usred Maksimira, zatim je otkinula bod Zagrebu, Rijeci te na kraju i Hajduku. Sezone 97./98. Liga je skraćena na 12 klubova. Mladost je zauzela 10. mjesto te također sačuvala ostanak. Te se sezone igralo po dvokružnom sustavu, te u konačnici liga za prvaka i liga za ostanak. Mladost je otkinula bod Rijeci i Hajduku na svojem stadionu Park, te je pobijedila sasvim solidni Varteks. Posljednju sezonu u najvišem rangu našem nogometa Mladost je provela u sezoni 98./99., sezoni poznatoj po „ukradenom“ prvenstvu nogometašima Rijeke. Mladost je zauzela posljednje mjesto, te joj više nije bilo spasa. Također se igrao dvokružni sustav, te kasnije liga za prvaka i liga za ostanak. Mladost je ukupno u 32 kola sakupila samo 19 bodova. Najveći uspjeh joj je bio remi s Hajdukom na domaćem travnjaku. Od HNL-a su se oprostili pobjedom od 2:1 protiv Zagreba u posljednjem kolu. Nakon Mladosti njene zadatke od najnižeg ranga preuzeo je klub HNK Suhopolje. Klub je odigrao čak i poneku sezonu u 2. HNL. Danas se klub natječe tek u 2. ŽNL Virovitičko – podravske županije. U jedno smo sigurni, imaju najljepši stadion u ligi. Nadamo se da će gradić Suhopolje u budućnosti ponovno doživjeti neko sunčanije doba.

Na redu je još jedan stranac, očito su ostavili jako puno pozitivnih tragova u HNL-u. Čelik je poslao Rijeci momka čeličnih pluća, autora najpoznatijeg nepriznatog gola, osovina Gračanove Rijeke te Cicinog Zagreba, zenički dijamant………………..ADMIR HASANČIĆ!

Rođen je krajem studenog 1970. u Maglaju, u Bosni i Hercegovini. Prve nogometne korake napravio je u Čeliku iz Zenice. Seniorsku karijeru započeo je baš u Čeliku s 20 godina. Zbog rata koji je vladao na ovim prostorima, a i prostorima BiH nismo bili u mogućnosti dobiti podatke o Admirovim nastupima za Čelik. Nakon četiri sezone igranja na Bilinu polju, Admir potpisuje za HNK Rijeku. Za momčad podno stijena je nastupao velikih sedam sezona, najbolje godine karijere proveo je igrajući za Rijeku. Svi se sjećamo onog 26. Svibnja 1999. Kada je Admir svojim pogotkom u 89. minuti utakmice donio na Kantridu naslov prvaka, tada je, možda čak i prije njegovog kontakta Zoran Krečak podigao zastavicu….Sve ostalo je povijest. Admir je dakle autor najpoznatijeg nepriznatog pogotka. Tada je Jasmin Agić razbijao, a Admir pakirao. Admir je ostavio dubok trag na Kantridi, bio je jedan od najboljih i najvoljenijih igrača HNK Rijeke. Ukupno je za Rijeku nastupio u 146 službenih utakmica (osjetio je i slast igranja lige prvaka protiv Partizana u ljeto 1999.) te postigao 46 pogodaka. Na ljeto 2001. NK Zagreb je okupljao ekipu iskusnih igrača te golobradih mladića koji će pod vodstvom Cice Kranjčara jurišati na vrh. Admiru se dopao projekt te je otišao put metropole. Te je sezone naplatio ono što su mu predsjednik Tuđman i pomoćni sudac Krečak oduzeli 1999., Zagreb je postao prvak Hrvatske (jedini u povijesti, a da nije Hajduk ili Dinamo). Admir je bio jedan od glavnih kotačića pjesnika iz Kranjčevićeve. Kada su protivničke momčadi igrale flastera na Hasu, tada je bila ukočena cijela momčad, dijamant s Bilinog polja rijetko je bio nevidljiv na terenu, teško se sjetiti ijedne loše predstave u bilo kojem klubu. Za Zagreb je odigrao ukupno dvije sezone, sakupio 38 nastupa (igrao opet ligu prvaka, ovaj put protiv daleko lošijeg mađarskog ZTE) te postigao 16 pogodaka. S 33 godine odlučuje se na odlazak u inozemstvo, otišao je u Izrael. Potpisao je ugovor za Hapoel Petah Tikvu. U jednoj sezoni nastupio je 28 puta te postigao sasvim zadovoljavajućih 14 pogodaka. Nakon izraelske avanture vraća se u rodnu BiH. Najprije je sezonu proveo u svojemu Čeliku, zatim je zadnje dvije sezone u karijeri nastupao za FK Sarajevo. Ukupno je u posljednje tri sezone u BiH premijer ligi nastupio 60 puta te postigao 13 zgoditaka. Za reprezentaciju BiH nastupio je dvaput, nažalost bez učinka. Radilo se o dvije prijateljske utakmice u sezoni 98./99.



I video jedne od najvećih "krađa" u povijesti HNL-a, najpoznatiji nepriznati pogodak :(

https://www.youtube.com/watch?v=dJqiGgnV6eQ

Za danas je to to, putujem u Budimpeštu. Moram posjetiti novi stadion Ferencvaros te obići veliki MTK :) Novi post nadajmo se izlazi u nedjelju 8.02. u večernjim satima. Uživajte! Želje i komentare šaljite na mail around.world92@gmail.com .

M