Nisko težište, brzina, okretnost, škarice ili volej, desna ili lijeva noga. Nadimak mu je Popaj, HNL travnjake počeo je osvajati još davne 1996., pamtimo ga po proslavi pogotka s maramom koju je čuvao u gaćama…………ZVONIMIR DERANJA!!!

Rođen je 1979. u Dubrovniku. Nogometom se počeo baviti u lokalnim klubovima, Slaven iz Gruda, Konavle te kratko i GOŠK. Ubrzo su ga zamijetili skauti splitskog Hajduka te ga doveli u omladinsku školu. Prvi nastup za bile imao je kao sedamnaestogodišnjak, ušao je u igru umjesto Vedrana Madžara protiv Istre u Puli, bilo je to 8.12.1996. Hajduk je tada slavio rezultatom 1:0. Dvije godine kasnije postao je standardni prvotimac i miljenik Torcide. Te je sezone u 25 nastupa postigao 15 pogodaka i bio je drugi strijelac HNL, bolji od njega bio je Šibenikov Joško Popović. U to je vrijeme igrama u mladoj reprezentaciji (primjerice pobjeda protiv Jugoslavije usred Beograda 6:2) plijenio pažnju brojnih skauta najvećih europskih klubova. Proricali su mu veliku karijeru, isticao se brojnim lijepim pogocima. Donio je Hajduku naslov prvaka 2001. škaricama. Kako je vrijeme odmicalo, usprkos golemu talentu, igrački nije napredovao, stagnirao je. Nije dobivao poziv za A-reprezentaciju. Sezone 03./04. postao je rezerva Krpanu, Turkoviću te Buli. Nakon te, šampionske sezone, uputio se prema Francuskoj. Potpisao je ugovor za Le Mans, nije se uspio probiti do prve momčadi te je postigao 4 pogotka u 16 utakmica. Nakon sezone provedene u Francuskoj, vraća se u Hajduk na inzistiranje trenera Ivana Gudelja. Uklopio se u sivilo Hajduka te sezone te je postigao samo jedan pogodak u 8 nastupa. Taj je povratak nazvao najvećom greškom u karijeri. Hajduk ga se tada olako riješio, ukupno je za Hajduk nastupio 276 puta te zabio 105 pogodaka. Tada je Zvone potpisao za francuskog drugoligaša, Libourne. Redovito je igrao te postizao pogotke nadajući se transferu u nešto bolji klub. Odigrao je 39 utakmica te postigao 18 pogodaka. Zatim je prešao u belgijskog prvoligaša, Royal iz Mouscrona. Tamo je već u prvom nastupu postigao pogodak, no tu je stao. Nije se naigrao u dvije godine te se odlučuje za povratak u Hrvatsku. Potpisuje ugovor za ambiciozni RNK Split. Nakon samo par nastupa, i to većinom ulazaka s klupe te niti jedan postignut pogodak natjerali su ga da raskine ugovor te se odlučuje za prekid karijere. Šteta. Što se reprezentacije tiče, već smo spomenuli da je nastupao za mlade selekcije, za A reprezentaciju nikada nije dobio poziv. Za Hrvatsku u-21 reprezentaciju skupio je 17 nastupa (generacija sa Šokotom, Mikićem, Banovićem itd.) te postigao 9 pogodaka.

Malo golova od Zvone :)

https://www.youtube.com/watch?v=nxQpS9zac10


Znate li tko je bio treći golman reprezentacije na SP-u u Francuskoj? Tko je čuvao mrežu NK Zagreba na putu do jedinog naslova prvaka? Golman bogate karijere, Hercegovac rođen u Njemačkoj…. VLADIMIR VASILJ!!!

VV23 rođen je 1975. u Hannoveru u Njemačkoj. Seniorsku karijeru započinje u Spajićevoj igrački, NK Hrvatski Dragovoljac. Od samog dolaska u Siget postao je prvi vratar iako je imao samo 20 godina. Tri je sezone bio prvi vratar crnih ratnika. Odlični nastupi u njihovu dresu doveli su ga i do reprezentacije. Za dragovoljce je sakupio 63 nastupa. Odlične obrane su ga odmah odvele i do Croatije (Dinama). Tamo je bio rezerva Draženu Ladiću, ali pošto se očekivao skori Draženov odlazak u mirovinu, Vladimira je očekivala svijetla budućnost. Umjesto da ga Vladimir naslijedi, među vratnice je stao Tomo Butina, tako da je Vladimir ponovno bio zamjena. U tri je sezone pokupio mrvice, samo 5 nastupa. Zatim 2001. prelazi u redove gradskog rivala, NK Zagreb. Tada je Zagreb okupljao iskusnu ekipu s nekolicinom golobradih mladića pod paskom iskusnog Cice Kranjčara. Ovaj mu se potez najviše isplatio te je Zagreb na iznenađenje svih postao prvak RH. Ostao je u Zagrebu i sezonu nakon, branio u pretkolu Lige prvaka. Ukupno je odigrao 57 utakmica za Pjesnike iz Kranjčevićeve. Nakon Zagreba potpisuje za tada još uvijek snažni Varteks. Bio je standardan cijelu sezonu te branio na ukupno 30 utakmica. Nakon Varteksa prihvaća poziv za povratak u Dinamo, tada je Dinamo htio receptom NK Zagreba osvojiti naslov prvaka, nažalost to je bila Dinamova najlošija sezona u povijesti. Branio je ukupno na 20 utakmica, uklopio se u sivilo momčadi, umalo je Dinamo tada i prezimio u Europi. Nakon Dinama odlučuje se okušati u inozemstvu. Potpisuje ugovor s turskim Konyasporom. Proveo je samo pola sezone, bio je rezervni vratar te je nastupio u samo dvije utakmice. Nije želio više sjediti na klupi te odlazi u svoju Hercegovinu. Potpisuje ugovor za NK Široki Brijeg. Za njih je nastupao tri sezone, ubilježio je 61 nastup te se s 33 godine odlučuje na završetak karijere (čini se malo prerano za golmana!?). Nakon završetka karijere neko je vrijeme proveo kao sportski direktor u Brotnju, te nakon toga preuzeo ulogu trenera vratara u HŠK Zrinjski iz Mostara. Što se tiče reprezentativne karijere, ona je bila bogata i zanimljiva iako je skupio samo 2 nastupa. Odličnim partijama u dresu Hrvatskog Dragovoljca našao se na popisu putnika za SP u Francuskoj 1998., tada je kao treći vratar osvojio brončanu medalju. Debi za reprezentaciju imao je u pripremnoj fazi za to prvenstvo, branio je u tekmi protiv Slovačke 29. Svibnja 1998. Zatim je drugi nastup upisao u prijateljskoj tekmi protiv Mađara 2002., te je godine bio na popisu putnika za SP u Japanu i Južnoj Koreji, također bez nastupa. Kada se Stipe Pletikosa ozlijedio prije EP-a u Portugalu 2004., Vladimir je pozvan da uskoči kao treći vratar. Ukratko, s reprezentacijom mu je očito bilo dobro, samo su nedostajali nastupi.




Za danas je to to. Vratio sam se iz Budimpešte, obnavlja se olimpijski stadion Ferenc Puskas te se gradi veliki nogometni kamp. Do sljedećeg posta uživajte u ovim ikonama. Kontaktirati me možete na mail around.world92@gmail.com .

M