Srčani Slavonac, duga plava kosa i broj 12 na leđima, ne radi se o golmanu naravno. Dobitnik Torcidine nagrade Hajdučko srce, idol Bad Blue Boysa, nekadašnji reprezentativac. Široka ramena, velika pluća i jake noge, danas se skrasio u Aziji……IVAN BOŠNJAK!

Ivan je rođen baš u veljači 1979. u Vinkovcima. Nogometom se počeo baviti tek s 11 godina, no toga nije spriječilo da ostvari zavidnu karijeru. U ralje seniorskog nogometa bačen je već s 17 godina, u dresu nebesko plavih ratnika, vinkovačke Cibalije. Tri je sezone proveo u Cibaliji, odigrao je ukupno 62 utakmice te postigao 21 pogodak. Zatim prelazi u splitski Hajduk početkom milenija. Iskazao se borbenošću i požrtvovnošću te je dobio nagradu navijača Hajdučko srce. Osvojio je i naslov prvaka s Hajdukom i trenerom Zoranom Vulićem. U dvije sezone odigrao je ukupno 54 službene utakmice te postigao 9 zgoditaka. Nakon Hajduka seli u Libiju, potpisuje ugovor za Al-Ittihad. Zbog problema s papirima i lažnim obećanjima nije skupio niti jedan nastup te je gotovo godinu i pol proveo čekajući. Čak je imao na stolu i četverogodišnju ponudu Spartaka iz Moskve, nažalost propalo je zbog nemogućnosti dobivanja papira iz Libije. Tada mu se ukazao Zdravko Mamić te ga izvukao iz Libije i nagovorio na povratak u HNL, dočekao je svoje papire i potpisao ugovor s Dinamom. Prve je sezone igrao famoznu „ligu za bedaka“, u momčadi s Kranjčarom, Pranjićem i Ljubojevićem. Na treninzima je sve bilo idilično, no rezultat je izostao. Nakon te neuspješne sezone u klub je doveden Josip Kuže. Te je sezone igrao u napadu zajedno s Eduardom, loptama ih je hranio Luka Modrić. Osvojili su naslov prvaka, pobijedili su Hajduk u posljednjem kolu rezultatom 1:0, pred 40000 gledatelja. Te je sezone zaslužio titulu najboljeg strijelca lige s 22 pogotka, dobio je poziv da bude u kadru reprezentacije za odlazak na SP u Njemačku pod vodstvom Cice Kranjčara. Dobivao je brojne ponude, čak se javio i Šahtar, no odabrao je belgijski Genk gdje ga je preporučio Branko Strupar. Za Dinamo je u te dvije i pol sezone nastupio 62 puta te postigao 32 pogotka. U prvom nastupu za Genk postigao je pogodak i odmah se svidio navijačima, Slaven Bilić ga nije pozivao u reprezentaciju. Nakon sjajnog početka u Belgiji teško se ozlijedio. Ukupno je u Belgiji proveo tri sezone. Nastupio je 59 puta te postigao 9 pogodaka. Nakon Belgije otišao je u Grčku, potpisao je za Iraklis, no tek tada je shvatio koliko je u Belgiji ljepše i bolje. U Grčkoj je bilo skromno, 13 nastupa bez učinka, a i godine su već bile na leđima, počela su se otvarati vrata egzotičnih zemalja. Najprije je bio u Kini sa Želimirom Terkešom, zatim na Brunejima s Vjeranom Simunićem i Dinom Drpićem. U Kini je nastupao za klub Chongqing Lihan, a na Brunejima za DPMM FC. Na Brunejima je doživio još jednu tešku ozljedu, na njega je glavom naletio supenički igrač te mu slomio jagodičnu kost, u tom se teškom vremenu oko njega skrbio Dino Drpić. Nakon Bruneja, zaputio se ponovno u HNL, da spasi HNK Rijeku od ispadanja. Rijeka je te sezone ostala u elitnom razredu jer pobjednik drugoligaškog natjecanja zbog financijske situacije nije mogao u prvu ligu. Za Rijeku je odigrao 4 utakmice bez učinka. Nakon Rijeke ponovno se uputio u Aziju, nastupao je i u Indoneziji i Maleziji prije nego se ponovno vratio u Zagreb. Trenutno je u Zagrebu gdje se s djelatnicima Pro-Fita priprema i nada se novom angažmanu na dalekom istoku. Što se reprezentacije tiče debitirao je 16. Kolovoza 2000. protiv Slovačke u Bratislavi. Do svojeg drugog nastupa čekao je dugih 5 godina i poziv Cice Kranjčara. Zaigrao je i u kvalifikacijama za SP 2006., svoj prvijenac zabio je na Carlsberg Cupu 2006. u tekmi protiv Hong Konga. Zadnji nastup u kockastom dresu ostvario je 18. Lipnja 2006. Na SP-u u Njemačkoj, odigrao je posljednje četiri minute u susretu protiv Japana koji je završio rezultatom 0:0. Nakon toga došao je i novi izbornik, Slaven Bilić, te više nije bio pozivan u reprezentaciju. Ukupno je za reprezentaciju skupio 14 nastupa te postigao onaj jedan pogodak.

i link najboljih trenutaka Ivanove karijere :)

https://www.youtube.com/watch?v=5fZ9Svqx9Ac


Nakon Ivana Bošnjaka na red je došao još jedan igrač zavidne HNL karijere, koji će karijeru po svemu sudeći završiti na dalekom istoku. Karijeru je započeo kao klasična špica, kasnije je prebačen na krilo da bi s vremenom sve više igrao bočne pozicije…….MIHAEL MIKIĆ!

Rođen je početkom 1980. u Zagrebu. Nogomet je počeo igrati s 7 godina u zagrebačkom nogometnom klubu NK Bistra. Kao 13-godišnjak preselio je u Inter iz Zaprešića i već sa 16 gdoina započeo svoju profesionalnu karijeru. Nakon jedne sezone u žutom dresu postao je član momčadi iz Maksimira, tadašnje Croatije. S 19 godina probio se do standardne poziciji u prvoj momčadi Dinama. 1998. je postao i najbolji igrač reprezentacije do 18 godina koja je na Svjetskom prvenstvu na Cipru osvojila brončanu medalju. Kao 18-godišnjak nastupio je u tri utakmice Croatije u Ligi prvaka, u prvom povijesnom nastupu. Čak je postigao i zgoditak u pobjedi protiv Porta na Maksimiru. U Ligi prvaka nastupio je dogodine, odigrao je u pet susreta za Modre, postigao je i pogodak protiv Marseillea u Francuskoj. Bio je tada standardan član mladih selekcija reprezentacije. U Maksimiru je igrao sve do 2004. Kada prelazi u njemačku Bundesligu, potpisuje ugovor za Kaiserslautern. U sezonu i pol sakupio je samo 10 nastupa. Nakon toga je dobivao malo više prilike te je u konačnici za crvene nastupio 26 puta u dvije sezone. Nakon njemačke avanture vratio se u HNL, potpisao je ugovor s Rijekom. Rijeka je tada ispala od ciparske Omonije u Kupu Uefe, debitirao je baš protiv Omonije. U početku je ulazio s klupe, kasnije se izborio za prvi sastav te je postao ljubimac navijača. U Rijeci je proveo samo jesenski dio sezone, odigrao je ukupno 13 utakmica, trener Milivoj Bračun htio ga je zadržati, no predsjednik Robert Ježić prednost je dao brzonog Igoru Novakoviću. Par sati kasnije mihael je potpisao ugovor ponovno s zagrebačkim Dinamom, potpisao je ugovor na razdoblje od 2,5 godine. Nakon isteka ugovora konačno je okončao svoj boravak u Dinamu te se odlučuje na odlazak u daleki Japan, odlučuje si osigurati egzistenciju u klubu Sanfrecce Hiroshima. Za Dinamo je ukupno, u dva navrata skupio 144 nastupa te postigao 24 pogotka. Dan danas još uvijek je u Hiroshimi, s 35 godina na leđima i dalje je jedan od glavnih igrača japanskog kluba. Čak je neki dan dobio i čokoladicu sa svojom slikom, njegova slika osvanula je na poznatoj čokoladici KitKat. Što se reprezentacije tiče, prošao je sve mlađe selekcije HNS-a, nažalost nije nikad dogurao do A reprezentacije.



i utakmica u kojoj je Mihael zabio povijesni zgoditak modre momčadi u najelitnijem klupskom natjecanju :)

https://www.youtube.com/watch?v=jhqUpRKS1p0


Uživajte u novim ikonama. Prijedloge i komentare šaljite na mail around.world92@gmail.com

M