Marketing
Istarski divovi :)
Da ne zaboravim i ikone našeg najvećeg poluotoka. Prvo ću Vas podsjetiti na najprije napadača, danas već iskusnog nogometnog trenera, bogate igračke karijere. Kao igrač dobio je nadimke Paminjo i Boškarin, no svi ga ipak znamo po nadimku Div iz Žminja……IGOR PAMIĆ!!!!!!
Igor Pamić rođen je 1969. u Žminju, u srcu Istre. Kao igrač igrao je na poziciji napadača, karijeru je započeo u pulskoj Istri davne 1992. Sezonu je proveo u Puli gdje je u 34 nastupa postigao 12 pogodaka. Nakon Istre seli u Pazin, tada drugi najveći istarski klub. Sezonu je proveo u Pazinki gdje je u 23 utakmice postigao čak 18 zgoditaka. Pazinka je nažalost te sezone ispala iz prvoligaškog društva. Dobre partije nisu promakle ni Dinamu, odnosno tadašnjoj Croatiji. U plavom dresu zadržao se jednu sezonu, u 28 nastupa postigao je 10 pogodaka. Po isteku sezone seli istočnije, u NK Osijek. Osijek mu je bila posljednja igračka HNL destinacija. U prvoligašu s Drave je proveo također jednu sezonu te postigao 17 golova u 25 nastupa. Odlične igre u HNL omogućile su mu inozemni angažman, potpisao je za francuski Sochaux. Proveo je jednu sezonu u Francuskoj, odigrao je 29 utakmica te 10 puta loptu pospremao iza leđa golmana. Nakon Francuske preselio je u njemačku Bundesligu, točnije u Hansu iz Rostocka. U Hansi je proveo sezonu i pol te u 37 nastupa postigao 13 golova. Potkraj stoljeća prelazi u austrijsku Bundesligu, potpisao je ugovor za Grazer AK, poznatiji kao GAK iz Graza. Ukupno je odigrao dvije pune sezone te dvije polusezone. Od aktivnog igranja nogometa se oprostio 21. listopada 2001. u utakmici protiv Rapida iz Beča. Za GAK je u 66 nastupa postigao 23 pogotka. Za Hrvatsku reprezentaciju nastupao je u razdoblju između priprema za EP u Engleskoj te SP-a u Francuskoj. Ukupno je odigrao 6 utakmica te postigao jedan zgoditak, nažalost nedovoljno da izbori mjesto među 23 putnika na za nas povijesno SP u Francuskoj. Debitirao je 10. travnja 1996. u Osijeku, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske. U toj je utakmici postigao svoj prvi i posljednji reprezentativni pogodak, taj je gol ujedno bio i 100. gol u naše reprezentacije u povijesti. Bio je u kadru reprezentacije na EP-u u Engleskoj, nastupio je u prvom poluvremenu utakmice protiv Portugala. Ubrzo nakon završetka igračke karijere sjeo je na trenersku klupu, započeo je u rodnom Žminju koji je tada bio trećeligaš. Nakon sezone u Žminju postaje trener drugoligaša Istre koja pod njegovim vodstvom ulazi u 1.HNL. Vodio je Istru još jednu sezonu te se onda ponovno vraća u Žminj. Kod kuće je ponovno proveo jednu sezone te se odlučuje za odlazak u grad na četiri rijeke, ambiciozni Karlovac. Tada je Karlovac bio trećeligaš te ga je u samo tri sezone učinio stabilnim prvoligašem, konkurentom za Europu. Karlovac je trenirao četiri sezone, otjeran je zbog promjene uprave i krize unutar kluba iako je imao potpunu podršku navijača. Vratio se u Pulu gdje je u proljeće 2011. preuzeo prvoligaša Istru. Već četiri godine je na klupi Istre i sa skromnim kadrom učinio je Istru stabilnim prvoligašem sredine ljestvice. Igor je otac nogometaša Zvonka koji trenutno igra u Istri (na posudbi iz Dinama) te prerano nesretno preminulog Alena, također nogometaša.
Nakon diva iz Žminja na red je došao još jedan bivši napadač, danas također nogometni trener. Mlađi je samo dvije godine, trenutno bez trenerskog angažmana, slobodno vrijeme provodi kao stručni sukomentator brojnih nogometnih utakmica……ELVIS SCORIA!!!
Rođen je u Puli 1971. Igračku karijeru započeo je davne 1989. u Rijeci. Podno stijena Kantride proveo je pet sezone ukupno odigravši 75 utakmica u bijelom dresu te je postigao 13 pogodaka. Zatim je polusezonu proveo u Dinamu, odnosno tadašnjoj Croatiji. Tada mu je jedan od konkurenata u napadu baš bio i Igor Pamić. Na Maksimiru se zadržao samo jesenski dio sezone gdje nije zadovoljio, nastupio je u ukupno 6 utakmica i postigao jedan zgoditak. Novu godinu je dočekao u roditeljskoj kući u Puli, gdje je odmah potpisao ugovor za Istru. Na poluotoku je proveo sezonu i pol, postavši jedan od glavnih igrača. Odigrao je ukupno 62 utakmice te postigao 19 pogodaka. Odlične igre u Istri transferirale su ga u tada jaki Zagreb. Među pjesnicima je odigrao odličnu polusezonu te se izborio za inozemni angažman. Potpisao je ugovor za španjolsku Lleidu. Dvije sezone je proveo u Španjolskoj, u napretku su ga sputavale brojne ozljede. Nakon dvije sezone ukupno je sakupio 18 nastupa uz jedna pogodak. Nakon Španjolske uslijedio je povratak u HNL. Pristao je pomoći novom prvoligašu, svojoj Istri. Također je imao nekoliko ozljeda koje su mu onemogućile da učini ono zbog čega je doveden, odigrao je ukupno 7 utakmica bez učinka te se u 29.-toj godini odlučuje objesiti kopačke o klin. Dvije godine se školovao u akademiji za nogometnog trenera. Prvi klub mu je bio NK Uljanik iz Medulina (današnja NK Istra 1961). Uljanik je te sezone bio drugoligaš, no usprkos tome odmah su odjurili do finala kupa. Izgubili su od Hajduka u dvije utakmice. Nakon dvije sezone u Medulinu, preuzima klupu HNK Rijeke. Da je stručnjak za kup pokazao je odmah na Kantridi. Prve sezone je odmah osvojio kup. Igrala je Rijeka atraktivan napadački nogomet te su se čak borili i za naslov prvaka. Postao je i miljenik Armade koja je često skandirala njegovo ime. Nakon Rijeke preuzeo je Slaven Belupo. S njima je također došao do finala kupa, tamo je u napetoj završnici izgubio od Dinama. Te je sezone Slaven Belupo osvojio visoko 5. mjesto. 2007. preuzima Istru te ju uspijeva nakon godinu i pol rada uvesti natrag među elitu. Kratko se zadržao zbog loših rezultata i nesuglasica s upravom. Zatim ponovno preuzima Rijeku, koja je tada već imala brojnih financijskih problema. Nije uspio puno napraviti te napuštak lupu neposredno pred početak sezone 11./12. Tada preuzima grčku Kavalu. Kavali je već zbog namještanja utakmica iz prošlosti oduzeto 8 bodova, no tada je stigla i nova kazna preko koje Elvis nije mogao prijeći. Kavala je izbačena u četvrtu ligu te Elvis napušta kormilo bez ijedne odigrane službene utakmice. Nakon toga ponovno je gasio požar na Kantridi. Na Kantridu je tek stigao predsjednik Mišković, izdražao je 9 mjeseci na Kantridi te uz nekoliko zvučnih imena ipak nije uspio ostvariti dobre rezultate. To ga je koštalo posla, naslijedio ga je današnji i više nego uspješni slovenski strateg Matjaž Kek. 2014. preuzeo je Slaven Belupo, spasio ga kroz dodatne kvalifikacije od ispadanja. Klub se trebao srediti, no poteškoće s izborom uprave onemogućile su Elvisu da odradi kvalitetne pripreme za novu sezonu. Te pogreške u klubu koštale su Slavena boljih rezultata te je sredinom jeseni Scoria napustio Koprivnicu po drugi put. Kap koja je prelila čašu bio je poraz od niželigaša Vinogradara u kupu. Gospodin Scoria trenutno je bez posla te iščekuje novi angažman, nadamo se da će on biti u nekom stabilnom i ambicioznom klubu kako bi Elvis istaknuo svoj potencijal.
Uživajte u novim ikonama, uskoro sam opet s Vama. Svoje komentare i prijedloge šaljite na mail around.world92@gmail.com .
M
Post je objavljen 22.02.2015. u 09:35 sati.