Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
ponedjeljak, 16.11.2020.
Kravata na Donalda
.
Ne nosim odijela. Ne više.
Al na poslu držim sako, bijelu košulju, nekoliko kravata zlu ne trebalo.
Ako me pozovu da branim neke hrabre ideje pred mudrim ljudima.
Preferiram ipak da to netko drugi odradi.
Ne volim da me neznanci ispituju o idejama iza kojih ne stojim i do kojih mi baš i nije.
Al spreman moram biti da djelujem korporativno.
Pa sam jedan dan tražio po ormarima četkicu za zube, jer me čekao posjet zubarici.
Koja je BTW imala Covid, pa sam đabe oprao zube i uzalud išao na drugi dio grada.
Ali tražeći tako iza kutija čajeva (koje nikad neću popiti), i rezervnih čarapa (ako pokisnem), vidim kravatu, smotanu kao koraljnu zmiju. Ne znam kako točno izgleda koraljna zmija ali mi treba crvena boja.
Jer ova moja kravata, što smotana leži barem 4 godine u polumraku je crvena da crvenija biti ne može (ili bordo?).
Pogledam na nju kad ono Donaldica!
Kravata čiji je dizajn potpisao sam Donald Trump. Ima i mali metalni pozlaćeni logo sa njegovim potpisom.
Pa kud ćeš sad na dnevno svijetlo, baš sad kad su Trumpu svi okrenuli leđa!!!
Uspomena mi je to na već pomalo davni boravak u najmoćnijoj sili Svijeta i to baš u njenom administrativnom središtu. Moćna Amerika ratovala je tada pod Bushom Juniorom, rat se financirao jeftinim dolarom, a ja se osjećao kao na jako dugačkom Crnom petku. Jer je dolar bio najjeftiniji ikad.
Pa je i ta kravata i nekoliko odijela i nekoliko kofera i hrpa odjeće, điđa i mobitel NOKIA.... sve je to otputovalo samnom kući.
Kud baš danas da ju nađem? Lijepa je kravata ali sa Donaldom se svi sprdaju….
A tu kravatu nemam na što nositi, jer kako rekoh, izbjegavam odijela. A još je veće čudo da sam u ovom uredu baš 4 godine, pa znači da se Donaldica skrivala dok je majstor bio najmoćniji čovjek Svijeta.
Zašto onda sada?
-------
Htio sam pisati i o još jednoj Donaldici, koju sam ostavio u Americi. United Statets of America. Bila je možda najljepša kravata koju sam imao. Ali sam ju nesretno prislonio na čičak od torbe, nakon jedva par dana ponosnog nošenja .Eno je odbačena na slici gore.
Pa su popucale one niti, na najpodliji mogući način. Jedva se vidjelo. Ali su SVI vidjeli.
Htio sam je podvaliti natrag u robnu kuću, al su me otfikarili. Pokušao sam je i nositi ali su SVI vidjeli samo tih par puknutih niti.
Pa sam je ostavio u apartmanu zajedno sa hrpom odjeće koja se nije vraćala samnom.
To je priča o kravati. A zapravo sam htio pisati ljubavnu temu o oštećenjima u odnosu, jedva vidljivim, ali jebajiga, vidljivima.
Onim sitnim oštećenjima koja više ne možemo popraviti, koliko god odnos bio lijep dok je bio nov (simbolički je to trebala biti kravata).
Odnosno, odnos kao kravata može izdržati poneki udarac sudbine. A može i stajati zaboravljen u ormaru
Oznake: Donald kravata Ljubav
