ono je, čini mi se, bordo, lijepa tamnocrvena, nanprosto zove da prisloniš nos i usne. no, dobro, ne baš zbog kravate, khm. no ova bebiroza, i još te sjajne štraftice, užas i strava, no onda su u igri barem tri. jedna je ostala u americi. no, znaš, oštećuju se stvari, pokvare. postaju derutne, dotrajale. potroše se, znucaju, nagrize ih vlaga, gljivice, plijesni, i ako ih ne bacimo na vrijeme postaju trulež, raspadaju se i gnjiju. a bivanje s nekim, odnosi, bliskosti i udaljavanja, mučna spoznaja da više nije onako kad nam je značilo sve, življenje, i misliili smo, zapravo ne mislili nego podrazumijevali i opravdano željeli da ostane tako dobro i gotovo savršeno. a gleč, stvar je i u iskustvu da se već na početku odabere kvalitetno, onako kako su naši stari birali namještaj i kakav se naslijeđivao od pokojnih tetaka. da obećaje solidnost, čvrstoću, dugovječnost. upotrebljivost i ljepotu, sjaj. a onda u takvo što treba i dalje ulagati, brisati, glancati, maziti. ponekad to opernati, dobije svoje noge, otrgne se od zagrljaja, želi na drugo mjesto. a onda, umjesto da se poleti i smjesti udobnije, mi zadržavamo iste pozicije, grčevito se bojeći da ne izgubimo i ono malo što nam je preostalo. s vremenom ne preostaje ništa. samo pojam, mumificirani ostaci, suha vlakna, kostur omotan vrpcama kojima se tek nazire trunka ondašnjeg sjaja. no onda već odavno nemamo snage za čišćene osobnih interijera. i kravate i kosturi ostaju u ormaru. vani su samo trošne vrpce koje nas ponekad jedino drže u komadu. izuzetno dobro intoniran tekst, protočan, lingvistički bogat, uravnoteženog ugođaja, savršene pismenosti i ukazuje na očito vrlo bogat unutarnji život autora, suptilne i delikatne analize stanja i diskretne retrospekcije s vrlo lukavo raspoređenim biografskim detaljima. tekst se čini kao prolaženje kroz čudesni slojeviti tunel da bi nas konačno pisac pogurnuo do konačne, ciljne točke: strahote spoznaje da smo usred razorenih veza po kojima gacamo tek toliko da se održimo na površini, da ne propadnemo u živo blato uzaludnosti i osame.
18.11.2020. (12:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao i sa puno trčanja, ide dok tetive daju (beton udara, osim ako je čovjek sretan pa ima zemljanu podlogu-ali onda obično ima pametnija posla i ne treba mu trčanje kroz betonsku džunglu), pisanje ide dok mozak ne šteka ko kašljucavi fićek. A Donald nek ide di mu je mesto, u povijest ljudske gadosti.
18.11.2020. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ak želim nepristrano komentirati, nesmijemčitatstarutetu:-) njeni su komentari tako sočni i posebni. Ti si ziher muška djevica, ili vaga..? Hm..oštećenja u odnosu ne vide drugi, a dakako, svilenije su niti u pitanju. Ne vide čak ni obje strane, bar ne u isto vrijeme, a nema mi mrskije nego objašnjavati di je šta popucalo...i kako..nepopravljivo..da se ne može nositi ni za po doma, a kamoli držati u ormaru da smeta i zauzima mjesto novim, pravim stvarima. Bacati. Aha. Ostavljati u apartmanu, možda nekom zatreba. Ono, ko one vrećice pored kontejnera. Pa budeš usamljen, tužan, loše..i vratiš se po ono što si ostavio. Ajoooj, ne! Najbolje je zato spaliti. Pa se grijati na plamenu davno prošlih spona, koje fino gore..pucketaju.
18.11.2020. (21:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
autor
....
16.11.2020. (15:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Najvažnije da vam kravata nosi lijepa sjećanja. :)
16.11.2020. (16:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Lijepo. Meni se sviđa ova prva, roza kravata. Pa ako je i Donaldica....:)))) Pozdrav, L+B+G
16.11.2020. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Tak ste vi to sebi zamislili. Pa dobro. :))
Trump nije glup, sirovina možda, ali daleko od primitivca. Usudila bih se reć, šteta što je izgubio.
17.11.2020. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Violenta
Šteta za popucane niti...na kravati, kao i na odnosu koji čami u ormaru.
17.11.2020. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
autor (Nessuno DiVoi)
Je je,ta roza je isto bila Donaldica! Da se malo bolje pogleda, vidjele bi se sitne ogrebotine!
17.11.2020. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riba Luca
Kako je divno vidjeti lijepo odjevenog muškarca pa još i namirisanog.. :)
17.11.2020. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
ono je, čini mi se, bordo, lijepa tamnocrvena, nanprosto zove da prisloniš nos i usne. no, dobro, ne baš zbog kravate, khm. no ova bebiroza, i još te sjajne štraftice, užas i strava, no onda su u igri barem tri. jedna je ostala u americi.
no, znaš, oštećuju se stvari, pokvare. postaju derutne, dotrajale. potroše se, znucaju, nagrize ih vlaga, gljivice, plijesni, i ako ih ne bacimo na vrijeme postaju trulež, raspadaju se i gnjiju.
a bivanje s nekim, odnosi, bliskosti i udaljavanja, mučna spoznaja da više nije onako kad nam je značilo sve, življenje, i misliili smo, zapravo ne mislili nego podrazumijevali i opravdano željeli da ostane tako dobro i gotovo savršeno. a gleč, stvar je i u iskustvu da se već na početku odabere kvalitetno, onako kako su naši stari birali namještaj i kakav se naslijeđivao od pokojnih tetaka. da obećaje solidnost, čvrstoću, dugovječnost. upotrebljivost i ljepotu, sjaj. a onda u takvo što treba i dalje ulagati, brisati, glancati, maziti. ponekad to opernati, dobije svoje noge, otrgne se od zagrljaja, želi na drugo mjesto. a onda, umjesto da se poleti i smjesti udobnije, mi zadržavamo iste pozicije, grčevito se bojeći da ne izgubimo i ono malo što nam je preostalo. s vremenom ne preostaje ništa. samo pojam, mumificirani ostaci, suha vlakna, kostur omotan vrpcama kojima se tek nazire trunka ondašnjeg sjaja. no onda već odavno nemamo snage za čišćene osobnih interijera. i kravate i kosturi ostaju u ormaru. vani su samo trošne vrpce koje nas ponekad jedino drže u komadu.
izuzetno dobro intoniran tekst, protočan, lingvistički bogat, uravnoteženog ugođaja, savršene pismenosti i ukazuje na očito vrlo bogat unutarnji život autora, suptilne i delikatne analize stanja i diskretne retrospekcije s vrlo lukavo raspoređenim biografskim detaljima. tekst se čini kao prolaženje kroz čudesni slojeviti tunel da bi nas konačno pisac pogurnuo do konačne, ciljne točke: strahote spoznaje da smo usred razorenih veza po kojima gacamo tek toliko da se održimo na površini, da ne propadnemo u živo blato uzaludnosti i osame.
18.11.2020. (12:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
astrosailor
Kao i sa puno trčanja, ide dok tetive daju (beton udara, osim ako je čovjek sretan pa ima zemljanu podlogu-ali onda obično ima pametnija posla i ne treba mu trčanje kroz betonsku džunglu), pisanje ide dok mozak ne šteka ko kašljucavi fićek. A Donald nek ide di mu je mesto, u povijest ljudske gadosti.
18.11.2020. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Ak želim nepristrano komentirati, nesmijemčitatstarutetu:-) njeni su komentari tako sočni i posebni.
Ti si ziher muška djevica, ili vaga..? Hm..oštećenja u odnosu ne vide drugi, a dakako, svilenije su niti u pitanju. Ne vide čak ni obje strane, bar ne u isto vrijeme, a nema mi mrskije nego objašnjavati di je šta popucalo...i kako..nepopravljivo..da se ne može nositi ni za po doma, a kamoli držati u ormaru da smeta i zauzima mjesto novim, pravim stvarima.
Bacati. Aha. Ostavljati u apartmanu, možda nekom zatreba. Ono, ko one vrećice pored kontejnera.
Pa budeš usamljen, tužan, loše..i vratiš se po ono što si ostavio. Ajoooj, ne! Najbolje je zato spaliti. Pa se grijati na plamenu davno prošlih spona, koje fino gore..pucketaju.
18.11.2020. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NetkoOdVas
@starateta
nov sam na Blogu pa me ovakva recenzija skoro rasplakala
jebate...
komentar koji je sam za sebe lijepi post...
19.11.2020. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...