Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


Gospodin M. nije bio čovjek koji je volio rutinu, niti izoliranost od društva međutim životni su mu tokovi te godine bili takvi da su ga iscrpljivali, psihički i fizički, i sve je češće nakon svojeg uredskog posla umjesto svoje uobičajene gradske šetnje ili susreta sa nekim poznanikom direktno kretao kući. Stigao bi u svoj samački stan, presvukao se, na brzinu pripremio nešto za jelo ... i već je bilo vrijeme za TV dnevnik. Nije osobito volio televizijski program, a još manje je bio fanatik vijesti ... no, smatrao je da odgovoran član zajednice, kakvim se i on smatrao, naprosto mora znati bar osnove onoga što se dešava u njegovom gradu, zemlji, svijetu. A TV dnevnik mu je nekako bio najlakši format tih vijesti koji je uspijevao progutati ... pogotovo što je počinjao netom nakon njegovog povratka kući.

Umor i ne osobita zanimljivost vijesti u prvim dijelovima dnevnika ga nisu previše vukli ekranu, te je vijesti pratio tek krajičkom svoje pozornosti ..... Nakon toga je uslijedila unutarnja politika, pa kultura, lokalne zanimljivosti ... to ga je zanimalo malko više, ali se svejedno često pronalazio kako tek dekoncentrirano bulji nekud u stranu.

Nakon toga je dolazio sport ... nekad ga je sport zanimao, a i sve donedavno je pogledao tu i tamo koju košarkašku ili nogometnu utakmicu, znao je tko je na čelu, a tko na dnu lige. Ali, u sveopćem zamoru njegovog mentalnog "materijala" i te mu vijesti nisu uspijevale zaokupiti pažnju: uvijek iste najave, "težak protivnik", "dat ćemo sve od sebe", "ne možemo prognozirati" ... i isto tako reakcije nakon susreta, "pokušavali smo, ali oni su bili jači", "trijumfirala je momčad", "ove smo večeri bili raspoloženi za igru" ... ne, nije to više mogao slušati.

I, na samome kraju dnevnika stizala je vremenska prognoza. Koja ga je, začudo, uvijek razveselila. Dežurni meteorolozi i meteorologinje su uvijek bili decentni sa svojim prikazima vremena i najavama ... a ono što su prikazivali na svojim meteo kartama i prognozama i što se zapravo dešavalo u stvarnosti, vidjelo kroz prozor, nikad nije bilo posve isto, jednolično, a još manje agresivno. Da, smjenjivali su se sunčani i kišni dani, više i niže temperature ... no, raspored nikad nije bio posve isti (ili se tako barem njemu činilo), uvijek se tu i tamo pojavilo neko iznenađenje, olujni oblak iznad Pelješca, rekordna temperatura u Vinkovcima ili pak rijedak jak južni vjetar iznad Međimurja. A tek meteorološke karte koje su prikazivale čitavu Evropu, sa svojim A-ovima anticiklona i C-ovima ciklona, gušćim i rjeđim izobarama, žutim i crvenim poljima viših temperatura ili pak zelenim i plavim nižih ... to je bilo najzanimljivije. I to na neobično ugodan, "neinvazivan" način, bez previše drame, čak i kada je tu i tamo pokazana neka sličica rascvjetane munje iznad Kvarnera ili poplave u Njemačkoj.

Uistinu govoreći, to su mu bili najljepši trenuci čitavoga dana, svakoga dana: susret sa vremenom, sa ciklonama i anticiklonama .... trenuci u kojima nitko od njega ništa nije očekivao niti je on očekivao od njih bilo što. Kakvo god da je vrijeme stizalo, toplo ili hladno, sunčano ili kišno, primao ga je sa veseljem, prihvaćao kao nešto normalno, dobrodošlo ... kao svojeg najboljeg prijatelja. Kad ih već nije imao u stvarnosti, prigrlio je onda njih, svoje A-ove i C-ove .... počeo im je davati svoja imena, gledao kako se susreću, dodiruju, grle na kontinentalnoj karti .... ponekad bi poželio da i on može ući u kartu, zamišljao je kako bi se odjednom negdje na karti, uzduž Francuske ili iznad Baltičkih zemalja, pojavilo slovo M koje bi se lijepo ušuškalo između tih C-ova i A-ova, podijelilo sa njima oblake, kišne kapljice i zrake sunca. Povremeno je čak sanjao kako su te ciklone i anticiklone meke poput paperjastih jastuka i on liježe između njih, u ugodnoj toplini i svježini tih atmosferskih cjelina, dok se iznad njega pruža samo beskonačno plavetnilo neba ... Tih je dana osjećao neku novu energiju ... i stizao je kući sa još većim veseljem iščekujući prognozu toga dana i na dnevnoj je karti zamišljao u koji bi dio Evrope toga dana legao.
Nekoliko dana kasnije nad Evropom je zavladala posebno dinamična vremenska situacija, nekoliko se ciklona i anticiklona naguralo na području od Sjevernog pola pa sve do Sahare ... i gospodin M je uživao, pronašao je mjesto za sebe, mek kutak koji se protezao od središnje Evrope preko južne Francuske sve do Pirineja, u mislima se ispružio u njega kada je legao na počinak i rukama obuhvatio stvarbi jastuk na svojem krevetu.
Te je noći sanjao još jedan od svojih intenzivnih meteoroloških snova, iz svoga je kreveta odlebdio kroz širom otvoren prozor i visoko u zraku, u višim slojevima atmosfere, susreo se sa svojim A-ovima i C-ovima, izgrlio se sa svima njima, poigrao, ozarena lica se protegnuo uzduž kontinenta ..... bio je sretan.

---

Našli su ga tek u petak, nakon što već pet dana nije došao na posao, nije se javljao na mailove i telefonske pozive pa su alarmirali policiju koja je ušla u njegov stan. Zatekli su ga u krevetu, bez znakova života ... ali nasmiješenoga, kao da još uvijek pluta nebeskim prostranstvima grleći oblake i visinske vjetrove.

A na dnevniku prethodnoga utorka nitko nije primijetio kako se na meteorološkoj slici toga dana, između već poznatih A-ova i C-ova, uistinu pojavilo i jedno slovo M, na prostoru između središnje Evrope i Pirineja. Stajalo je tamo onih desetak sekundi koliko već biva pokazana ta karta i potom je nestalo da se više nikad ne bi pojavilo. Gospodin M. se pretvorio u atmosferske čestice i grleći se sa cirusima i molekulama ozona otplovio je na sve strane svijeta ...

Oznake: pria

Prometni znak koji najavljuje taj prijelaz. Snimio: Vanja


Na više sam mjesta našao podatak da je prometni potez Zagrebačka avenija/Ljubljanska avenija najprometnija zagrebačka i hrvatska cesta i zaista nemam razloga da ne vjerujem u taj podatak. A obzirom da je ovaj pješački prijelaz jedan jedini na toj prometnici koji nije "zaštićen" semaforom i da se k tome nalazi na dužoj ravnoj dionici gdje se prema znakovima smije voziti do 80 km/h, ali se u stvarnosti često vozi i oko 100 km/h mislim da je to stvarno najopasniji pješački prijelaz u zemlji.

Dobra je vijest da je taj prijelaz vrlo rijetko u upotrebi, niti jedan jedini put nisam naišao na pješaka koji ga je koristio ili barem stajao uz zebru želeći prijeći cestu, tek sam jednom uočio dvije žene koje su čekale autobus na južnoj strani ceste i dosta je vjerojatno da su stigle preko tog prijelaza jer do njega nema drugog prilaza osim poljskih stazica kroz šumarke i grmlje Savske Opatovine.

Ja ga osobno nisam nikad koristio, ali sam jednom drugom prilikom morao prijeći Ljubljansku aveniju, nešto niže, blizu jezera potoka Dubravica, jer je prolaz uz potok (ispod mota Ljubljanske avenije) bio prepun vode nakon kiše. Nije mi baš bilo svejedno, no bio sam strpljiv i nakon cca desetak minuta čekanja dočekao sam dvije kratke "rupe" u prometu, prvo za prelazak južnog kolnika, a potom i za prelazak sjevernog kolnika,
(na tome se mjestu uz potok Dubravicu ispod Ljubljanske avenije može proći čak i autom, za dužih sušnih perioda ... no, prilaz je većinu vremena vrlo blatan, a nakon jačih kiša i potpuno neupotrebljiv, osim ako imate dobre gumene čizme )



To je prijelaz samo za strpljive ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prolaz uz potok Dubravicu, snimljeno u listopadu 2020., za sušnog perioda. Snimio: Vanja

Oznake: Ljubljanska avenija, pješački prijelaz, dubravica, potok

Ovako bi to trebalo izglerdati cijelom dužinom Škorpikove ... Snimio: Vanja


U prošlom smo postu stigli do Jankomirskog mosta - kuda i kako dalje ako želimo nastaviti naše putovanje u smjeru (sjevero)zapada?

Jedna od mogućnosti je savski nasip (gradska strana). Put po nasipu nije nešto osobito ugažena i meni osobno taj dio nasipa nije ugodan za vožnju biciklom.

Druga mogućnost je vožnja Priobalnom cestom, koja zapravo predstavlja povijesni relikt, djelić nekadašnjeg "autoputa" iz doba kada Jankomirski most nije bio sagrađen pa se u smjeru zapada (Samobor, Ljubljana) vozilo starim drvenim Samoborskim mostom, a u smjeru Zagorja se uz rampu prelazila pruga u središtu Podsuseda i dalje nastavljalo sadašnjom Alejom Seljačke bune prema Zaprešiću, Bistri i dalje. (taj spori dio putovanja je uklonjen izgradnjom Aleje Bologne 1970. te izgradnjom podvožnjaka ispod željezničke pruge i Škorpikovom ulicom (nekada Šavrićevom) koju godinu kasnije.
Meni osobno je vožnja biciklom Priobalnom cestom OK, to je najbrža varijanta za dolazak do Podsuseda, no nije za svakoga. Zašto?
Zato što se po njoj vozi brzo - i to ne samo biciklom. Nije rijetkost da ljudi po njoj odvale i brže od 100 km/h, a vožnja uz jureće aute nije najugodniji osjećaj na svijetu (pločnika nema).

Treća varijanta je "kombinirana", nešto duža, ali i nešto ugodnija. Škorpikovom do Kovinske, dalje po Kovinskoj u smjeru zapada, a na samome kraju se nakon 2 oštra zavoja može ući u ulicu Susedsko Polje koja je posve ugodna i krivuda među obiteljskim kučicama, a izađe manje od stotinu metara udaljenosti od "obeliska" na križanju Samoborske i Priobalne.

A četvrta varijante je najdulja, ali je i "ziherica", uz najmanje opasnosti. Škorpikovom do Samoborske pa onda po njoj, kolnikom ili, još "ziherastije", pločnikom do Podsuseda. Ili, tko više voli uz Aleju Bologne i Podsusedsku aleju, tad produžiti Škorpikovom ispod pruge pa dalje na zapad uz Aleju Bologne.

I, tako smo sve nešto okolišavši stigli do Škorpikove ulice. Uz koju, da, postoji biciklistička staza. Koja čak i nije loša - prvenstveno zahvaljujući činjenici da uz nju nema puno pješaka i biciklista, većinu vremena imate stazu, pa i čitav pločnik, samo za sebe.
To je bila dobra vijest.

Loša vijest da je ta biciklistička staza zapravo uprskana lošom izvedbom, ponajviše kriminalno loše spuštenim rubnjacima na raskršćima, no felera ima i druge vrste (iznenadni prekidi prije raskršća i kod autobusnih stajališta, na primjer).

Nisam baš istraživao povijest te biciklističke staze, no njeni su "korijeni" očito u kasnim 80-ima ili ranim 90-ima kada su se biciklističke staze počele "ucrtavati" (šifra: za stazu je potrebna samo kantica boje i penzl ) na već postojeće pločnike, a spuštanje rubnjaka je bilo provođeno diletantski, uz pomoć betonskih "kockica". I, sve naknadne intervencije (novi prilazi itd) su slijedili taj šugavi princip tako da ova staza zapravo predstavlja pravu izložbu loših i zastarjelih tehnika izvedbe biciklističkih staza.

A kako tu zapravo izgleda u stvarnosti - evo i pregleda! (snimio sam sve spomenute detalje, no da post ne zatrpam previše gomilom sličnih fotki onda sam uvrstio samo izabrane primjere sa staze).

Škorpikova ulica - istočna strana:

1. Od Ljubljanske averenije do pješačkog semafora kod King Crossa: nema bic. staze (trebalo bi proširiti pločnik pa ju ucrtati)

2. Od pješačkog semafora kod King Crossa do Ulice Oktavijana Miletića (ex Pevec):

- dva posve krivo ucrtana bic. prijelaza preko slijepih odvojaka uz opasno visoke rubnjake
- do i nakon Ulice Dušana Vukotića (u zoni raskršća) bic staza nije ucrtana, ali su na raskršću rubnjaci uzorno spušteni
- u zoni raskršća sa Ulicom Oktavijana Miletića staza na pločniku nije ucrtana, ali jest na kolniku (rubnjaci su opet opasno djelomično spušteni)



Evo i semafora - od staze još nema ni traga. Snimio: Vanja


Jedan od više bisera stazograditeljstva na toj dionici - slijedeći oznaku na kolniku zveknuli bi ne samo o rubnjak nego i o prometni znak i stup javne rasvjete Snimio: Vanja


Staza nestaje jer se bliži raskršće naknadno sagrađene Vukotićeve ulice - čemu se onda mučiti sa označavanjem staze ... Snimio: Vanja


... i, zaista, ona ovdje nije uopće označena. Snimio: Vanja


Slijepi nastavak Miletićeve ulice - staza se gubi prije raskršća ... Snimio: Vanja


... a na njemu ima ubitačan rubnjak. Snimio: Vanja


3. Od ulice Oktavijana Miletića do Kovinske/Golikove:

- autobusna stanica: nema staze
- prijelaz slijepog odvojka prije Family Malla: prije i nakon odvojka nema staze, na odvojku je ucrtan prijelaz, rubnjaci su OK
- prilaz Family Mall-u: prije i nakon odvojka nema staze, na odvojku je ucrtan prijelaz, rubnjaci su OK
- prijelaz Golikove: prije i nakon odvojka nema staze, rubnjaci su traljavo i nelogično spušteni, a vrhunac bizarnosti je što je preko desnog odvojka u Golikovu prijelaz ucrtan sa desne strane zebre, a slijedeća dva (Golikova, skretanje iz Golikove desno u Škorpikovu) s lijeve strane zebre.



Čim se na vidiku pojavi stanica, staza nestaje ...Snimio: Vanja


A slično je i sa odvojkom - šifra: kako sa stazom zaobići stupove javne rasvjete? Najlakše je ne ucrtati stazu. Snimio: Vanja


Uočite: Bic prijelaz je na prvom segmentu desno, a na slijedeća dva lijevo od zebre. Snimio: Vanja


4. Od Kovinske/Golikove do Samoborske

- autobusna stanica: nema staze
- 2 prilaza bivšoj bazi Tehnike i još dva prilaza prije i poslije Jedinstva: prije i nakon odvojka nema staze, na odvojku je ucrtan prijelaz, rubnjaci su djelomice spušteni
- raskršće sa Samoborskom: bic. prijelaz postoji samo preko južnog dijela Škorpikove, na ostale tri strane nema bic. prijelaza kao što nema ni bic. staze u nastavku Škorpikove i u oba smjera Samoborske



Opet stanica ... Snimio: Vanja


Jedini bic. prijelaz na ovom raskršću, sa jedne strane Škorpikove na drugu. U stvari, posve korektno, jer ni na koju drugu stranu nema nastavka biciklističke staze ... ali, naravno, ni propisnog načina za uključivanje u promet na kolniku. Snimio: Vanja


Škorpikova ulica - zapadna strana:

1. Od Samoborske ceste do Kovinske/Golikove:

- skretanje sa zapadnog dijela Samoborske na jug u Škorpikovu: označen bic. prijelaz na kolniku iako ga nema nigdje na pločniku, rubnjaci su opasno visoki
- autobusna stanica: nema staze
- dva prilaza benzinskoj pumpi Adria petrol: staza i prijelazi su propisno označeni, rubnjaci korektno sniženi
- Lučićeva ulica: bic staza je OK označena, južni rubnjak je samo djelomice snižen, sjeverni je OK
- prilaz bivšem građevinskom skladištu: bic staza je OK označena (boija je izblijedjela), rubnjaci nisu korektno sniženi
- dva prilaza Petrol benzinskoj pumpi: bic staza je propisno označena, rubnjaci su samo dijelom spušteni i to uz opasno visoki rubnjak
- raskršće sa Kovinskom: prijelazi preko kolnika propisno označeni (iako nelogično, prvi segment je desni, a slijedeća dva lijevo), rubnjaci nisu dobro spušteni



Potpuno nepotreban ucrtani bic. prijelaz, kad dalje ni nema staze ... a tek rubnjak, ufff! Snimio: Vanja


Uistinu, dalje nema staze ... Snimio: Vanja


Korektno izveden prijelaz. Snimio: Vanja


I ovaj nije tako loš, iako rubnjak preko puta već pomalo "zijeva" ... Snimio: Vanja


Isto to, ali rubnjak je još viši ... Snimio: Vanja


OPet čudno ucrtavanje bic. prijelaza - prvo je s desne strane zebre, a nakon toga s lijeve. Snimio: Vanja


2. Od Kovinske ulice do Ulice Oktavijana Miletića

- autobusna stanica: nema staze
- nešto prije ulaza u trgovinu Prima je neasfaltirani prekopani dio, tko zna koliko star.
- ulaz u trgovinu Prima: prijelazi preko kolnika propisno označeni, rubnjaci djelomice spušteni
- dva ulaza u bivšu trgovinu Pevec: prijelazi preko kolnika propisno označeni, rubnjaci djelomice spušteni
- raskršće sa Ulicom Oktavijana Miletića: prijelazi preko kolnika propisno označeni, rubnjaci djelomice spušteni



Malo iznenađenje na stazi za neoprezne ... Snimio: Vanja


Ulica Oktavijana Miletića - Prijelaz je iscrtan, no staze nema do njega. Snimio: Vanja


3. Od Ulice Oktavijana Miletića do pješačkog semafora kod King Crossa i dalje do Ljubljanske avenije

- slijepi kolni prilaz: prijelaz preko kolnika propisno označeni, rubnjak opasno visoke
- autobusna stanica: nema staze (iako je pločnik izuzetno širok)
- dva prilaza trgovini Benussi: prijelaz preko kolnika propisno označeni, rubnjaci djelomice spušteni i opasno visoke
- nakon semafora jedini trag bic. staze je crvenom bojom obojani prijelaz preko ulaza na parkiralište King Crossa - ni prije ni poslije tog detalja nema ni traga stazi.




Ogromno široki pločnik - ali, staze nema, iako ima za nju mjesta iza nadstrešnice ... Snimio: Vanja


Svježe napravljen prilaz trgovini Benussi - ali, spuštanje rubnjaka je opet izvedeno diletantski. Snimio: Vanja


Krpuljak bic. staze na prijelazu prilaza King Crossu, staze nema niti prije niti poslije njega. Snimio: Vanja


I što reći na kraju: Dala bi se tu vrlo brzo i ne preskupo napraviti tip-top biciklistička staza, no čisto sumnjam da će se to desiti u bližnjoj (< 5 godina) budućnosti. Sreća da je što se funkcionalnosti tiče i ovakva uglavnom OK, uz pozornu vožnju (da ne zveknemo preko nekog previsokog rubnjaka i ne mimoilazimo na preuskim spuštenim dijelovima prijelaza).

Oznake: bicikl, Škorpikova ulica, zapad, jankomir

Završetak Zagrebačke avenije i posljednji gradski semafor na putu prema zapadnom izlazu iz grada (smjer: Ljubljana, Krapina, obilaznica). Snimio: Vanja


Već dugo se nisam detaljnije pozabavio nekom zagrebačkom biciklističkom stazom pa, rekoh, ajd da iskoristim toplo i južinasto badnjačko popodne pa da se povezem uz Ljubljansku aveniju i Škorpikovu ulicu i pregledam ih poput prometnog inspektora tako da vam o ovom i slijedećem postu slijede inspekcijski nalazi biciklističkih staza uz te važne prometnice zapadnog dijela Zagreba.

Međutim, evo prije toga i nešto šire priče na temu "Biciklom na zapad". Jer, što to zapravo znači u slučaju Zagreba?

Na toj strani grada je gradska granica vrlo jasna i određena - to je rijeka Sava. A ona se na prostoru između Savskog mosta (točnije, Jadranskog mosta, kao najzapadnijeg mosta središnjeg dijela grada) i jugozapadnih obronaka Medvednice može prijeći tek na dva mjesta: preko Jankomirskog mosta i Samoborskog mosta kod Podsuseda, na lokaciji gdje je Savu nekad prelazio i Samoborček. Tim dvjema pravcima bih pridodao i treći, koji ide u sličnom smjeru, ali ne prelazi Savu: prolaz po/uz Aleju Bologne.

Zamislite si ta tri pravca i gotovo sam posve siguran da vas niti jedan od njih ne oduševljava ljepotom i užitkom bicikliranja, tek je izlaz iz grada Samoborskom cestom u smjeru Bestovja i Svete Nedelje koliko-toliko ugodan. Dapače, prolaz biciklom Jankomirskim mostom je izričito zabranjen prometnim znakom, a nakon njega se i tako nema kud pametno otići jer petlja Jankomir "reže" sve mogućnosti dalje vožnje biciklom u smjeru zapada, ostaje tek spuštanje na južnu obalu Save i nasip kojim se može doći do Lučkog odnosno Bestovja. S druge strane, vožnja biciklom po kolniku Aleje Bologne nakon Podsuseda je također zabranjena, no ostaje vrlo uski (uži od metra) pločnik po kojem je moguće voziti bicikl, ali je to sve prije nego ugodno iskustvo.

Dakle, na potezu dužem od 15 kilometara, na cjelokupnom jugozapadnom i zapadnom rubu Zagreba, postoji samo jedan jedini pravac kojim se koliko-toliko sigurno može izaći biciklom u smjeru zapada: Prema Svetoj Nedelji, Samoboru, jezerima oko Strmca, Zaprešiću ... a zašto ne pogledati i širu sliku: Prema Brežicama, Ljubljani, Zaboku, Krapini, Mariboru ...
Nije li to sramotno????

Da smo u nekoj barem donekle biciklistima sklonoj zemlji evo što bismo sve sada imali:
- pješačko-biciklistički most kojim bi se povezivao Jarun sa Laništem i Arena Centrom (i svime što se već bude tamo gradilo u budućnosti)
- pješačko-biciklističku stazu koja bi prelazila Jankomirski most i zatim bi se sistemom podvožnjaka "provlačila" ispod petlje Jankomir (u najjednostavnijem rješenju bi bio dovoljan samo jedan podvožnjak - bilo smješten sjeverno od petlje, ispod kraka obilaznice prema sjeveru, bilo južno od petlje, ispod kraja obilaznice prema jugoistoku) i dolazila do Ježdovca otkuda nije teško zaputiti se prema Lučkom, Kerestincu, Bestovju ...
- pješačko-biciklističku stazu koja bi se nastavljala na toliko željenu stazu koja bi trasom Samoborčeka vezivala centar grada (udaljen tim putem od Podsuseda 15-ak kilometara) sa sjeverozapadnim izlazom iz grada koji bi se u Podsusedu granao u dva pravca:
- Samoborskim mostom za Bestovje gdje bi se cestom moglo nastaviti južno prema Rakitju i Ježdovcu, zapadno prema Svetoj Nedelji i Samoboru, sjeverozapadno prema jezerima oko Strmca i Bregani ili posve sjeverno, na splav kod Medsava pa prema Zaprešiću, Harmici ili Zaboku.
- željenom i posve mogućom za realizaciju pješačko-biciklističkom stazom uz sjevernu obalu Save (između rijeke i željezničke pruge) koja nakon mosta preko rijeke Krapine stiže do Zaprešićkog jezera i samog Zaprešića i svih odredišta iza njega.

Zvuči lijepo i zove na akciju i izlete, zar ne?

I, što je najbolje, uopće mi se to ne čini kao nekakva "nemoguća misija", bilo zbog uvjeta gradnje, bilo zbog financija. Imam dojam da bi se sve ovo (osim Jarunskog mosta preko Save) moglo napraviti za cijenu gradnje kilometra ili dva bilo kojeg ravničarskog autoputa.

No, vratimo se sad iz romantičnog sanjarenja u grubu stvarnost i pogledajmo kakvo je stanje na već postojećim biciklističkim stazama. Reći ću vam odmah (uz rizik da vam time oduzmem draž iščekivanja detalja ), biciklistička staza uz Ljubljansku aveniju uopće nije loša i njeno dovođenje u potpunu funkcionalnost i zakonsko stanje ne bi bilo niti dugo niti skupo.
(treba napomenuti da u stvarnosti postoji samo jednosmjerna staza u smjeru zapada smještena sa sjeverne strane kolnika, no ne vidim ama baš nikakav razlog da one ne postane dvosmjerna)

S druge strane, biciklistička staza uz Škorpikovu (u stvarnosti uz nju postoje dvije jednosmjerne staze, ona u smjeru sjevera se nalazi sa istočne strane, a ona u smjeru juga sa zapadne) je u stvarnosti sasvim OK za vožnju, ponajviše jer je tamo malo pješaka i biciklista, no njena "zakonitost" je vrlo upitna i na više od tri četvrtine Škorpikove ulice su obje staze (istočna i zapadna) ili nepostojeće ili protupropisno izvedene.

Ajmo sada prvo proći onom uz Ljubljansku aveniju!

1. Biciklistička staza koja se nastavlja na onu iz Zagrebačke avenije sukladno propisima (ucrtana, uz zadovoljavajuće spuštene rubnjake) prelazi Ulicu Milana Rešetara i odmah nakon nje nailazi prvi "gaf". Naime, tu je novosagrađeno autobusno stajalište sa nadstrešnicom koje bi staza lako mogla zaobići sa stražnje strane i time izbjeći konflikt između putnika na autobusnoj stanici i biciklista ... međutim, staza je izvedena rubom stajališta i konflikt je tu.



Snimio: Vanja


2. Slijedi prijelaz preko odvojka za Lidl, McDonald's i Z centar. Biciklistički prijelaz je uredno ucrtan, rubnjak sa zapadne strane prijelaza je propisno spušten, međutim onaj sa istočne strane je vrlo opasno nakošen (vidi fotku). Takvo, malo je reći debilno, rješenje na stazi uz Ljubljansku aveniju nije često, međutom uz Škorpikovu je to više pravilo nego iznimka ... i nije mi jasno da li je to greška projektanta (ako jest, zaslužio je kaznu, i to debelu!) ili pak izvođača (koja mi se isto čini neoprostiva).




Sam prijelaz izgleeda dobro ... Snimio: Vanja


... ali ovaj rubnjak uopće ne. Snimio: Vanja


3. Uredno ucrtanom stazom stižemo do kružnog toka kod Savske Opatovine. Prijelaz preko sjevernog kraka te ulice je ponovo korektno iscrtan i zapadni rubnjak je kvalitetno spušten, dok je istočni zabrljan opet na istu foru kao i onaj kod Lidla.
Na ovome mjestu treba napomenuti da tu prestaje biciklistička staza uz južni kolnik Ljubljanske avenije i bilo bi vrlo praktično kada bi se od tog mjesta biciklistička staza uz sjeverni kolnik proglasila dvosmjernom. Trebalo bi tu stazu izmjeriti pa vidjeti da li bi sadašnja širina bila u skladu sa propisima za dvosmjerne staze, međutim u praksi za to ne bi trebalo nikakvo proširivanje jer je broj i pješaka i biciklista tu vrlo mali.



Prijelaz je opet OK ... Snimio: Vanja


... a rubnjak nije. Snimio: Vanja


4. Nakon kružnog toka slijedi prolaz uz nadstrešnicu autobusne stanice. Staza je tu ucrtana uz rub ugibališta usprkos konfliktu sa čekačima autobusa, zaobilaženje kakvo sam spomenuo u primjeru kod Lidla tu nije moguće jer je odmah iza ograda auto servisa.



Snimio: Vanja


5. Slijedi poduži dio ugodne vožnje od punog kilometra (do ulice Jankomir) na kojem nema puno primjedbi. Na dva su mjesta već desetljećima nesanirani ostaci radova (širine tek 20-ak centometara, taman da si natučete guzu ako ih ne primjetite na vrijeme ), a pred ulicom Jankomir je ukrasno grmlje preraslo dio staze u dužini 15-ak metara.



Jedna od nesaniranih pukotina koja čeka na popravak već desetljećima ... Snimio: Vanja


Užitak vožnje. Snimio: Vanja


Jedva vidljiva oznaka jednosmjernosti ove staze. Snimio: Vanja


Grmlje u nadiranju. Snimio: Vanja


6. Prijelaz ulice Jankomir koja se sa dva kraka spaja na Ljubljansku aveniju je korektno iscrtan (iako je boja već posve izblijedjela), međutim opet su tu previsoki dijelovi rubnjaka na stazi (istina, ovdje je to manje opasno nego u prethodna dva primjera).



Prijelaz na prvi pogled izgleda posve OK ... Snimio: Vanja


No, bliski pogled ponovo uočava neprikladno spušten rubnjak. Snimio: Vanja


7. 30-ak metara nakon prijelaza dolazi autobusno stajalište. Iako je staza iscrtana korektno, iza nadstrešnice, iz nekog meni neobjašnjivog razloga je ucrtana sa isprekidanom linijom.



Snimio: Vanja


8. Na slijedećih 150 metara pločnik služi i kao automobilski prilaz ribičkom domu uz jezero na potoku Dubravica pa je i biciklistička staza djelomice oštećena i opasno neravna.



Znakovi prolazaka automobilskog prometa ... Snimio: Vanja


9. Do prilaza benzinskoj pumpi "Tifon" staza malo jest, a malo nije ucrtana što za vožnju na terenu ne predstavlja problem, ali veći problem može biti ponovo neravna podloga.



Vrlo neravan pločnik. Snimio: Vanja


10. Prijelazi biciklističke staze prema i od benzinske pumpe su riješeni OK (rubnjaci spušteni), iako sama staza nije ucrtana. Malo veći problem predstavlja još jedan puno godina nesanirani prekop kod rasvjetnog ormarića taman između oba pristupa pumpi.
(napomena: odmah nakon drugog prijelaza na samoj stazi se nalazi stup signalizacije)



Prilaz pumpi. Snimio: Vanja


U prvom planu nesanirani prekop, također star već desetljećima. Snimio: Vanja


Stup koji drži putokazne table se nalazi unutar staze. Snimio: Vanja


11. Točno stotinu metara nakon prilaza od pumpe dolazi prvi od dva značajna problema na ovoj stazi. Prema ostacima asfalta i rubnjacima mogu zaključiti da je tu nekada bio pješački otok uz autobusnu stanicu kojeg nitko nikada nakon njenog ukidanja nije "uključio" u pločnik i bic stazu tako da su ostali visoki rubnjaci koje biciklisti zaobilaze na razne ne osobito ugodne načine. Taj je dio dugačak svega 40-ak metara i sigurno ne bi bilo posebno skupo sanirati ga ... međutim, on stoji takav kakav jest valjda još od gradnje Škorpikove ulice (tada Šavrićeve) tamo u 70-ima.



Pogled prema naprijed. Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


Neksadašnji pješački otok. Snimio: Vanja


Ostatak metalnog stupa u tlu otkriva bivšu funkciju - tu je očito nekad stajao natpis za autobusno stajalište. Snimio: Vanja


Idemo dalje na normalnu stazu. Snimio: Vanja


12. I, odmah nakon prvog problema stiže i drugi: Sa kolničkim odvojkom u Škorpikovu ulicu završava označena biciklistička staza. Po zakonu bi biciklisti sada trebali preći na kolnik i nastaviti sjeverno po Škorpikovoj - no, za takvo uključivanje u promet tu nema niti spuštenog rubnjaka niti prometnog znaka, a i samo mjesto je opasno da opasnije ne može biti. Puno lakše bi bilo jednostavno proširiti pločnik u smjeru sjevera i nastaviti vođenje bic. staze sve do njenog nastavka uz Škorpikovu ulicu nakon semafora iza kružnog toka.

No, zašto ne nastaviti pješačku i biciklističku stazu prema Jankomirskom mostu? Trenutno za to nema uvjeta - nema pješačkog prijelaza, prostor između kolnika Ljubljanske avenije i ograde nadvožnjaka Škorpikove je preuzak, dakle jedini legalan prilaz mostu je nastaviti uz Škorpikovu na sjever, sve do pješačkog semafora, tamo prijeći Škorpikovu i vratiti se uz nju do Ljubljanske avenije istočnim pločnikom Škorpikove. Za pješake pa i bicikliste je to posve nepotrebnih 800 metara (400 tamo po istočnoj strani i još 400 nazad po zapadnoj) koji bi se mogli izbjeći izgradnjom dvaju pješačkih prijelaza uz Ljubljansku aveniju i širenjem nadvožnjaka preko Škorpikove za recimo dva metra.



Kraj označene staze. Snimio: Vanja


Može se proći, ali nije ugodno ni uredno, a još manje po propisu. Snimio: Vanja


Ovdje bi isto dobro došao pjeršačko-biciklistički prijelaz. Snimio: Vanja


13. Nakon tog problematičnog susreta sa Škorpikovom dolazi idiličnih 300 metara bic. staze sa odlično riješenim prijelazom oba kolnička traka Priobalne ceste ... i već smo na početku Jankomirskog mosta gdje nas prometni znak upozorava na zabranu vožnja biciklom preko njega. Dakle, ili ćemo ga gurati pa onda skrenuti na zapadni savski nasip ili ćemo se već ovdje odlučiti na vožnju po istočnom nasipu. Ili, vratiti nazad pa nastaviti put Priobalnom ili Škorpikovom. A upravo to, nastavak puta Škorpikovom, vam stiže u slijedećem postu!



Priobalna, prvi kolnički trak. Snimio: Vanja


Priobalna, drugi kolnički trak. Snimio: Vanja


Eto me nadomak mostu. Snimio: Vanja


Znak kaže, nema vožnje dalje. Snimio: Vanja


Dalje ovoga puta ne idem, nego se vraćam na Škorpikovu i nastavljam vožnju put sjevera. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Ljubljanska avenija, zapad

Ugao Samoborske ceste i Škorpikove ulice. Snimio: Vanja

Oznake: Štasni, reklama, natpis, Samoborska cesta, Škorpikova ulica

... od beogradske tatoo majstorice.



Medvedgradska ulica. Snimio: Vanja

Oznake: Tetovaža, sticker, street art, Medvedgradska ulica

Uz Tržnicu Prečko. Snimio: Vanja


Nekad se uz tržnice nalazilo samo bočice "mirogojčeka" i pelina, a gle sad, fancy čaša nemarno zataknuta u živicu ...!



Snimio: Vanja

Oznake: Čaća, tržnica, preko, pelin

Sve se podudara u ovoj kombinaciji - i boje pakovanja, a i imena!



Dom zdravlja Centar, zubarske ambulante u Laginjinoj ulici. Snimio: Vanja

Oznake: COVID, korona, Dom zdravlja