Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


Gospodin M. nije bio čovjek koji je volio rutinu, niti izoliranost od društva međutim životni su mu tokovi te godine bili takvi da su ga iscrpljivali, psihički i fizički, i sve je češće nakon svojeg uredskog posla umjesto svoje uobičajene gradske šetnje ili susreta sa nekim poznanikom direktno kretao kući. Stigao bi u svoj samački stan, presvukao se, na brzinu pripremio nešto za jelo ... i već je bilo vrijeme za TV dnevnik. Nije osobito volio televizijski program, a još manje je bio fanatik vijesti ... no, smatrao je da odgovoran član zajednice, kakvim se i on smatrao, naprosto mora znati bar osnove onoga što se dešava u njegovom gradu, zemlji, svijetu. A TV dnevnik mu je nekako bio najlakši format tih vijesti koji je uspijevao progutati ... pogotovo što je počinjao netom nakon njegovog povratka kući.

Umor i ne osobita zanimljivost vijesti u prvim dijelovima dnevnika ga nisu previše vukli ekranu, te je vijesti pratio tek krajičkom svoje pozornosti ..... Nakon toga je uslijedila unutarnja politika, pa kultura, lokalne zanimljivosti ... to ga je zanimalo malko više, ali se svejedno često pronalazio kako tek dekoncentrirano bulji nekud u stranu.

Nakon toga je dolazio sport ... nekad ga je sport zanimao, a i sve donedavno je pogledao tu i tamo koju košarkašku ili nogometnu utakmicu, znao je tko je na čelu, a tko na dnu lige. Ali, u sveopćem zamoru njegovog mentalnog "materijala" i te mu vijesti nisu uspijevale zaokupiti pažnju: uvijek iste najave, "težak protivnik", "dat ćemo sve od sebe", "ne možemo prognozirati" ... i isto tako reakcije nakon susreta, "pokušavali smo, ali oni su bili jači", "trijumfirala je momčad", "ove smo večeri bili raspoloženi za igru" ... ne, nije to više mogao slušati.

I, na samome kraju dnevnika stizala je vremenska prognoza. Koja ga je, začudo, uvijek razveselila. Dežurni meteorolozi i meteorologinje su uvijek bili decentni sa svojim prikazima vremena i najavama ... a ono što su prikazivali na svojim meteo kartama i prognozama i što se zapravo dešavalo u stvarnosti, vidjelo kroz prozor, nikad nije bilo posve isto, jednolično, a još manje agresivno. Da, smjenjivali su se sunčani i kišni dani, više i niže temperature ... no, raspored nikad nije bio posve isti (ili se tako barem njemu činilo), uvijek se tu i tamo pojavilo neko iznenađenje, olujni oblak iznad Pelješca, rekordna temperatura u Vinkovcima ili pak rijedak jak južni vjetar iznad Međimurja. A tek meteorološke karte koje su prikazivale čitavu Evropu, sa svojim A-ovima anticiklona i C-ovima ciklona, gušćim i rjeđim izobarama, žutim i crvenim poljima viših temperatura ili pak zelenim i plavim nižih ... to je bilo najzanimljivije. I to na neobično ugodan, "neinvazivan" način, bez previše drame, čak i kada je tu i tamo pokazana neka sličica rascvjetane munje iznad Kvarnera ili poplave u Njemačkoj.

Uistinu govoreći, to su mu bili najljepši trenuci čitavoga dana, svakoga dana: susret sa vremenom, sa ciklonama i anticiklonama .... trenuci u kojima nitko od njega ništa nije očekivao niti je on očekivao od njih bilo što. Kakvo god da je vrijeme stizalo, toplo ili hladno, sunčano ili kišno, primao ga je sa veseljem, prihvaćao kao nešto normalno, dobrodošlo ... kao svojeg najboljeg prijatelja. Kad ih već nije imao u stvarnosti, prigrlio je onda njih, svoje A-ove i C-ove .... počeo im je davati svoja imena, gledao kako se susreću, dodiruju, grle na kontinentalnoj karti .... ponekad bi poželio da i on može ući u kartu, zamišljao je kako bi se odjednom negdje na karti, uzduž Francuske ili iznad Baltičkih zemalja, pojavilo slovo M koje bi se lijepo ušuškalo između tih C-ova i A-ova, podijelilo sa njima oblake, kišne kapljice i zrake sunca. Povremeno je čak sanjao kako su te ciklone i anticiklone meke poput paperjastih jastuka i on liježe između njih, u ugodnoj toplini i svježini tih atmosferskih cjelina, dok se iznad njega pruža samo beskonačno plavetnilo neba ... Tih je dana osjećao neku novu energiju ... i stizao je kući sa još većim veseljem iščekujući prognozu toga dana i na dnevnoj je karti zamišljao u koji bi dio Evrope toga dana legao.
Nekoliko dana kasnije nad Evropom je zavladala posebno dinamična vremenska situacija, nekoliko se ciklona i anticiklona naguralo na području od Sjevernog pola pa sve do Sahare ... i gospodin M je uživao, pronašao je mjesto za sebe, mek kutak koji se protezao od središnje Evrope preko južne Francuske sve do Pirineja, u mislima se ispružio u njega kada je legao na počinak i rukama obuhvatio stvarbi jastuk na svojem krevetu.
Te je noći sanjao još jedan od svojih intenzivnih meteoroloških snova, iz svoga je kreveta odlebdio kroz širom otvoren prozor i visoko u zraku, u višim slojevima atmosfere, susreo se sa svojim A-ovima i C-ovima, izgrlio se sa svima njima, poigrao, ozarena lica se protegnuo uzduž kontinenta ..... bio je sretan.

---

Našli su ga tek u petak, nakon što već pet dana nije došao na posao, nije se javljao na mailove i telefonske pozive pa su alarmirali policiju koja je ušla u njegov stan. Zatekli su ga u krevetu, bez znakova života ... ali nasmiješenoga, kao da još uvijek pluta nebeskim prostranstvima grleći oblake i visinske vjetrove.

A na dnevniku prethodnoga utorka nitko nije primijetio kako se na meteorološkoj slici toga dana, između već poznatih A-ova i C-ova, uistinu pojavilo i jedno slovo M, na prostoru između središnje Evrope i Pirineja. Stajalo je tamo onih desetak sekundi koliko već biva pokazana ta karta i potom je nestalo da se više nikad ne bi pojavilo. Gospodin M. se pretvorio u atmosferske čestice i grleći se sa cirusima i molekulama ozona otplovio je na sve strane svijeta ...

Oznake: pria