Nepoznati Zagreb
29.04.2010., četvrtak
Hajdemo u disko iza ugla!
Disko(nt) Lab(ud) iza ugla u Heinzelovoj ulici koliko znam više ne postoji, a još malo pa više neće postojati i ovaj natpis - hvala VT-u što ga je ovom fotkom spasio nestanka i u našim sjećanjima!
 Snimio: VT |
Proljetne večeri u Zagrebu
Nema ništa slađe od proljetnih večeri u Zagrebu!
Grad se napokon budi nakon dugog zimskog sna, sve više je ljudi na ulicama, sve je šarenije, življe ... jednom rječju, pravi užitak! Na Cvjetnom placu uvijek netko svira (prekjučer je to bila ova simpatična sviračica djembi!) ...  Snimio: Vanja ... na Jelačić placu se neki sastaju ...  Snimio: Vanja ... a drugi strpljivo čekaju ...  ... izlozi mame na razgledavanje ...  Snimio: Vanja ... a buketi ruža na Cvjetnome čekaju do kasno u noć, u ovo doba godine sigurno idu puno bolje nego zimi!  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
28.04.2010., srijeda
"Folka" za one koji žele znati malo više - dio peti: Završno poglavlje Ulaz sa Slavonske avenije u Župančičevu. Snimio: Vanja Kao što sam već najavio, evo friških fotki (tek su se pixeli osušili nakon razvijanja  ) sa jučerašnje šetnje kvartom - ponudit ću vam ih bez puno filozofiranja, kao dokumentarni uvid u jedno oblačno proljetno popodne Folke. No, svejedno bih vam prvo ispričao dvije priče sa šetnje:Šećući se središtom kvarta (u blizini bankomata na koji pokazuje Škrtica McTvrdi odnosno Baja Patak, vidi fotku dolje!) popeo sam se na krov garaže koja je javna površina lako dostupna svima (penje se pomoću rampe predviđene za vozil). Od tamo sam fotkao već spomenuti bankomat, fotku sa golubom i još poneku koju nisam uvrstio u ovaj izbor. Uokolo je bila gomila ljudi, po kafićima, ulici, za jednim stolom u parku je društvo kartalo ... I, uočio me je sa balkona zgrade iznad bankomata neki mlađi penzioner, cca 60 godina, i krenuo na sav glas vikati: - Hej ti, hej, čekaj, čekaj me! Je*em te u usta, čekaj me! Ponovio je te fraze, bez pretjerivanja, nekoliko desetaka puta i to svim svojim vrlo snažnim glasom. Ispočetka sam ga ignorirao, no kad sam vidio da se sve više ljudi okreće i da svi zvjeraju uokolo kome je to namijenjeno (većina me nije vidjela jer sam bio na krovu) onda sam se diskretno povukao na "rezervne položaje" ... iako nisam snimao ništa što bi na bilo koji način moglo biti provokativno ili nedostojno ipak mi je bilo draže ne izazivati previše pozornosti (ipak, sad mi je žao što nisam snimio tog "bukača", da ga vidite ).Kad sam odlazio, još sam ga čuo u treću ulicu kako izvikuje tu svoju čuvenu frazu. Ovo je prvi put otkako fotkam (ima tome 20 godina) da sam doživio ovakav događaj. Priča druga: šećući se po kvartu stigao sam i do košarkaškog igrališta na samome jugu, blizu semafora. Na klupi pored igrališta je sjedila grupica mladih očitog romskog porijekla. Nisam imao namjeru slikati ih nego sam se koncentrirao na zgrade. No, jedan od njih (pogledajte fotku dolje, najljeviji na klupi) me je pitao: "Čuj, možeš nas slikati?" Rekoh da može, poslikah, pitao me je gdje će to izaći, rekao sam da će na internetu, da nisam iz novina ... "Ah", rekao je. Eto, ako ih vidite negdje, recite im da su na webu!  Ljubitelji fotografije. Snimio: Vanja A sad, krenimo dalje po kvartu!  Bilo kuda, Folkina heraldika svuda. Snimio: Vanja  Još malo stencil-arta. Snimio: Vanja  Pazi, Dinamo na putu! Snimio: Vanja  "Šta ćeš, mama, tako ti je to ovdje ...". Snimio: Vanja  Još malo rupica. Župančičeva ulica. Snimio: Vanja Čemu služe topole ... Župančičeva ulica. Snimio: Vanja  A tko nema topole, tad se služi ovim "dalekovodom"! Snimio: Vanja  Carstvo zelenila ... a tek kad se pošiša trava, kako će tek onda biti! Snimio: Vanja  Garaža ili što li već u centru, na kojoj sam imao čast upoznati galamdžiju sa balkona. Snimio: Vanja  Golub kojeg nisu smetale psovke. Snimio: Vanja  "Izvol'te bankomat" Snimio: Vanja  Svaki kvart, pa i Folku, krase i njegove stanovnice. Snimio: Vanja  Lijepa gesta: pješačka staza zaobilazi drvo (Gavellina ulica). Snimio: Vanja  Obnovljena fasada jedne zgrade ... Snimio: Vanja  ... i neobnovljena susjedne. Snimio: Vanja  Vijugava staza na istoku kvarta, vodi ka Savici. Snimio: Vanja  Samo dio nevjerojatnog neprekinutog niza od 60 garaža u Laurenčićevoj ulici. Snimio: Vanja  Na kraju niza. Snimio: Vanja  Najtrošnija vrata u nizu. Snimio: Vanja  Najljepša vrata u nizu (moj osobni izbor). Snimio: Vanja  Prometni poligon uz osnovnu školu, nekada čest prizor, a sada vrlo rijedak. Snimio: Vanja  Mural na sjevernoj strani škole koja je sa svih strana obojana graffitima. Snimio: Vanja  Dio južne strane škole. Snimio: Vanja  Istočni mural. Snimio: Vanja Red je nazad ka gradu se vratiti, ponovo smo u pothodniku ka Sigečici, samo još da uslikam odvaljenu betonsku ploču koju je spomenula Zlica u svom komentaru ...  Snimio: Vanja ... i, pa-pa, Folka, do slijedećeg susreta!  Snimio: Vanja |
"Folka" za one koji žele znati malo više - dio četvrti: Dom zvani propuh Detalj iz zgrade na adresi Župančičeva 15. Snimio: Vanja Nastavljam sa šetnjom po Folki, danas ćete vidjeti kratku priču o devastiranim zgradama u Župančičevoj ulici, a nakon toga, u slijedećem postu tokom dana, ćete dobiti "nagradni dodatak" - jučer sam ipak našao sat vremena za šetnju po ostatku kvata i to je rezultiralo malom foto-reportažom i sa dva zanimljiva susreta! No, krenimo sad sa Župančičevom ulicom. Na kućnom broju 18 se nalazi zgrada Doma za odgoj djece i mladeži (potrudio sam se istražiti što se nalazi u onoj graffitima prekrivenoj zgradi) i na njihovoj web stranici stoji da pruža smještaj "djeci koja iskazuju poremećaje ponašanja" (to je inače ispostava centrale koja se nalazi u Dugavama). Zgrada izgleda dosta ok, vjerojatno je građena kad i ostatak kvarta, i koliko vidim služi svojoj svrsi.  Zgrada doma. Snimio: Vanja No, nakon nje se nalaze još dvije slične zgrade kojima je prijašnja namjena bila šarolika (također Dom za odgoj, pa smještaj radnika, uredski prostor, kraće vrijeme i studentski dom ...), a sadašnja je, kako se vidi iz priloženoga, poligon za razbijanje. Same zgrade kao građevine djeluju sasvim ok, pomalo neuredno, ali solidno .. no, interijeri su razvaljeni skroz naskroz. Za mog posjeta, već u prijašnjim postovima spominjanog hladnog nedjeljnog prijepodneva, tamo je bio potpuni mir i čak sam razmišljao da se malo uvučem unutra i prošećem po zgradi (ulazak je jednostvan, kroz prozor u prizemlju), no nisam ipak bio siguran da li je zgrada prazna pa sam radije sve samo poslikao izvana, a eventualni posjet ću planirati u društvu. Koliko mi se čini, redovni posjetioci zgrade su graffiteri (ima dosta limenki spreja na podu), no vjerojatno tamo navrati svatko tko se sjeti (sigurno uključujući i ekipu iz obližnjeg doma) ...  Snimio: Vanja  Istočna devastirana zgrada. Snimio: Vanja  Nekadašnji ulaz. Snimio: Vanja  Odmor za posjetitelje. Snimio: Vanja  Istočna zgrada izbliza: iako ulaz u nju nije tako lak, no gornji katovi su svejedno svi bez prozora. Snimio: Vanja  Istočna zgrada: Pogled unutra. Snimio: Vanja  Istočna zgrada: Vrlo prozračno stubište. Snimio: Vanja  Istočna zgrada: Trag nekadašnjeg korisnika. Snimio: Vanja  Zapadna zgrada iliti "Vila propuh". Snimio: Vanja  Hodnik u prizemlju zapadne zgrade, snimljeno kroz potpuno otvoreni prozor kroz koji je ulaz više nego jednostavan. Snimio: Vanja  Ostaci instalacija. Snimio: Vanja  Zapadna zgrada: Nekad sanitarije, danas hrpa šute. Snimio: Vanja  Prva asocijacija mi je bila: cvijet repuha! Snimio: Vanja |
27.04.2010., utorak
"Siga" i "Folka" za one koji žele znati malo više - dio četvrti: Uvod u "Folku" Snimio: Vanja I, dragi moji, vrijeme je da uđemo u svjetlost na kraju pješačkog tunela sa kraja jučerašnjeg posta ... iako, čisto sumnjam da bi se stanovnici Folke suglasili da je njihov kvart izvor vječnog svjetla ... Nije to loš kvart, zgrade nisu pregusto poslagane, ima dosta zelenila, prometno je relativno dobro povezan preko Držićeve i Slavonske avenije ... ali, stare zgrade iz kasnih 50-tih su već dobrim dijelom odslužile svoje i mislim da je život u njima puno lošiji (sa stanovišta izolacije, kvarova itd) nego u novijim kvartovima. Uz to ide i "ozloglašenost", Folku bije glas da je to jedan od onih "grubljih" kvartova, uz recimo Ferenčicu, Trnavu ... - iako, nisam baš siguran da je u stvarnosti to zaista tako, možda je to ipak više fama.No, šta je tu je, ajmo se malo prošetati Folkom ... A na početku vam moram odmah reći da se s njom nisam stigao toliko pozabaviti kao sa Sigečicom tako da će ovaj mali serijal o tom kvartu imati ovog časa tek dva nastavka, a sa ostatkom ću se pozabaviti kad opet nađem nekoliko sati za dublje uranjanje u kvartovski život. Započnimo šetnju tamo gdje smo ju jučer prekinuli - u pothodniku. Obavezna oprema pothodnika je Dinamov grb, čini se da ga u ovom kvartu možete naći baš svugdje.  Snimio: Vanja Prvi redovi zgrada (gledano sa sjevera) pripadaju Župančićevoj ulici. U to nedjeljno jutro je ovdje bilo vrlo pusto ...  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Ponovo su tu neizbježni držači žica za vješanje veša i stalci za klofanje tepiha ...  Snimio: Vanja Folka je za mene naselje rupa - sve te već 50 godina stare zgrade su pune rupa, planski sagrađenih rupa. Neke služe za ventilaciju, a neke, bogami, nemaju nikakvu drugu svrhu osim estetske.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Hajmo opet malo ka zidovima ... Stencil art je i ovdje sveprisutan - evo primjera u boji hrvatske nam zastave.  Snimio: Vanja Hm, čuvajte se ako naiđete ovdje, to zna jel lokalna ekipa gladna ...  Snimio: Vanja Malo dalje, tik uz petlju, je i jedan graffit u nastajanju (bar je bio takav pred dva mjeseca, sad je sigurno već gotov) ...  Snimio: Vanja Ovaj ovdje, smješten tik uz prethodni, je već dovršen.  Snimio: Vanja U blizini Slavonske avenije, na sjevernoj strani Župančićeve ulice, se nalazi i nekakav odgojni dom (detalje ne znam), sama zgrada odiše Bronxovskom atmosferom: od besposlenih mladaca koji lutaju oko nje pa do prekrivenosti graffitima koja je natprosječna čak i za Folkine standarde.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Atmosferi zapuštenosti/napuštenosti doprinosi i ova ispražnjena trgovina "Zagrepčanke". Začudo, stakla su još čitava iako trgovina zasigurno nije jučer ispražnjena ...  Snimio: Vanja Toliko za danas, sutra vas čeka još jedna kraća priča iz Folke, a onda se ponovo vraćamo na "zagrebački čušpajz", teme sa raznih strana grada. |
26.04.2010., ponedjeljak
"Siga" i "Folka" za one koji žele znati malo više - dio treći: Kamenčići sa puta ...
Danas vam dajem nekoliko nevezanih fotki sa Sigečice, usputnih zapažanja, "kamenčića s puta" koji svakom izletu i otkrivanju daju poseban začin!
Firma "Elmos" se bavi ugradnjom i održavanjem liftova i njihov ured u Rapskoj ulici (pored uprave "Uniona") ima ovakva sporedna ulazna vrata!  Snimio: Vanja Detalj balkona jedne od zgrada u Kornatskoj, neposredno pored petlje ... sjećam se doba kad se gradila "petlja" i kad su se vodile duge rasprave kako će sva ta buka i promet utjecati na kvalitetu života baš u tim stanovima, lijevo skretanje sa istočnog dijela Slavonske avenije južno u Držićevu (najviši nivo petlje) im prolazi neposredno pored prozora i balkona. I ne bih im nikako želio biti u koži tj. u stanu ...  Snimio: Vanja Zgrada na kućnom broju Kornatska 34 ima originalan kućni broj, maznut iz noćnog tramvaja (čak ima dva primjerka, sa svake strane zgrade po jedan takav)!  Snimio: Vanja I, ovim fotkama se danas do slijedeće prilike pozdravljamo sa Sigečicom i odlazimo pješačkim pothodnikom ispod Slavonske avenije u "Folku" gdje sutrašnjim postom nastavljamo šetnju!  Snimio: Vanja |
25.04.2010., nedjelja
"Siga" i "Folka" za one koji žele znati malo više - dio drugi: S Raba krećemo ka Kornatima
Danas vas vodim korak dalje, Rapskom ulicom smo (kroz jučerašnji post) sa sjeverozapada (od parka uz Vukovarsku, o kojem sam pisao pred desetak dana) i zapada došli do njenog istočnog kraja pored kojeg se nalazi Kornatska ulica. A ta ulica je zanimljiva zbog omanjeg naselja koje po svojim značajkama podosta podsjeća na naselje Prve stambene štedionice na Trešnjevci o kojem sam već u više navrata pisao. Na žalost, nemam nikakve pisane izvore informacija o tim zgradama u Kornatskoj ulici tako da mogu samo nagađati kada su one izgrađene (40-te ili 50-te?), tko ih je projektirao i kako su nasta(ja)le.
No, to me neće omesti da vas kroz slijedećih petnaestak fotki provedem kroz taj zanimljivi kutak koji svjedoči o gradnji nekih prošlih vremena.  Pogled sa zapadne strane. Snimio: Vanja  Pogled sa jugoistočne strane. Snimio: Vanja Samo mini-naselje se sastoji od jedne pravokutne parcele okružene jednokatnim zgradama sa svih strana (osim uskih prilaza u dvorište), dvije po veličini slične parcele okružene zgradama samo sa dvije strane (istočnom i zapadnom) te još nekoliko samostojećih manjih zgrada sa južne strane. Prvospomenuta "parcela", okružena sa svih strana zgradama, je u nešto lošijem stanju - ponajviše radi toga što su se u inače potencijalno lijep središnji vrt probili auti i uništili sav njegov šarm - blatni makadam i kojekuda parkirani auti definitivno ne doprinose njegovom izgledu ...  Blatnjav put. Snimio: Vanja  S kraja na kraj dvorišta. Snimio: Vanja  Četvora vrata u nacionalnim bojama. Snimio: Vanja Druge dvije skupine zgrada su ljepše, a njihovi vrtovi (pogotovo kod srednje) su mirne oaze zelenila i tišine.  Uđimo u dvorište! Snimio: Vanja  Dvorišni pogled 1. Snimio: Vanja  Dvorišni pogled 2. Snimio: Vanja  Široka panorama dvorišta. Snimio: Vanja  Zanimljiv mozaik u Hundertwasser-stilu kod jednog ulaza (unutarnje dvorište). Snimio: Vanja  Šareni gelender. Snimio: Vanja  Krenimo u visine! Snimio: Vanja  Pogled sa kata. Snimio: Vanja  Zanimljive (i meni lijepe) ograde stubišta ... obojane u istu boju kao i nosači žica za sušenje veša. Snimio: Vanja  Samo još tramvaj fali ... Snimio: Vanja "Zastave od svježe opranog veša" kakve je u svojim trešnjevačkim pjesmama opjevao Zvonko Špišić. Snimio: Vanja  Električne instalacije, čini se, nisu mijenjane od gradnje ... Snimio: Vanja |
24.04.2010., subota
"Siga" i "Folka" za one koji žele znati malo više - dio prvi: Šetnja Rapskom ulicom Natpis na stražnjoj strani školske ograde osnovne škole u Rapskoj. Snimio: Vanja Pred skoro dva mjeseca sam se jedne puste i ledene vjetrovite nedjelje prošetao uzduž i poprijeko po Sigečici te djelomice i obližnjoj "Folki" tj. Folnegovićevu naselju. Poneku fotku i priču s te šetnje sam vam već "servirao" u nekima od dosadašnjih postova, no ostatak ću vam dati u ovome i slijedećih nekoliko zato jer smatram da sve to najbolje djeluje kao dio jedne cjeline - sve je to zajedno Sigečica (i Folka), a ne samo zgrade iz 50-tih, graffiti i table sa imenima ulica. Dakle, što je Sigečica? To ime me je još odmalena dražilo svojom zvučnošću, gotovo kao onaj famozni Nazorov stih "Cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče ..." ... taj jedan jedini "č" u njenom imenu je tako dolazio do izražaja kao da su svi suglasnici u toj riječi ti glasni, s kvačicama.  Natpisna ploča s napisom o povijesti kvarta - Rapska ulica, u blizini križanja sa Lopudskom. Snimio: Vanja Ime Sigečica dolazi od mađarske riječi "sziget" (čita se "siget", a znači "otok"), dakle taj je kvart očito u doba mađarske prevlasti u Hrvatskoj bio jedan od savskih otoka ili je barem bio većim dijelom okružen vodom pa je u doba poplava postajao čak otokom. A Sigečica bi onda u svojem hrvatskom obliku moglo značiti "otočić". Kvart se malo-pomalo počinje izgrađivati nakon 1928. godine kada je završena regulacija Save. Ispočetka je to bila gradnja seoskog tipa, grupe obiteljskih kućica sa vrtovima, a centrom naselja je tokom vremena postala Rapska ulica u kojoj je 1939. godine po projektu Josipa Zemljaka sagrađena osnovna škola (web), a 1939. godine je izgrađena i crkva Sv. Obitelji (web) o kojoj na žalost ne znam ništa podrobnije, a niti na njihovoj web stranici nisam našao podatke o njenoj povijesti. . Tokom kasnih 50-tih godina grade se u Rapskoj i okolnim ulicama suvremene stambene zgrade i time Sigečica (a i Folnegovićevo, gdje je također u to doba započeta gradnja) nepovratno gubi svoj pomalo seoski karakter. U kvartu je tad postojalo i kino, pored njega i zdravstvena stanica ... Krenimo sad sa razgledavanjem: nema boljeg mjesta za to od malog trga ispred bivšeg kina.  Zgrada bivšeg kina "Sigečica" u Rapskoj ulici. Snimio: Vanja  "Stara Siga" gospodari dijelom prostora bivšeg kina, no djeluje pomalo zatvoreno ... Snimio: Vanja  Udruge i stranke koje su smještene u zgradi bivšeg kina: izgled tabli sve govori. Snimio: Vanja  Parkić ispred kina je nekad krasio i lik Vladimira Bakarića - tko zna gdje je on sada ... Snimio: Vanja Među ostalim, u Rapskoj ulici se nalazi i sjedište trgovačke firme "Union" ... ja sam ju uvijek asocirao sa Trnjem (pa i nismo daleko, zar ne? ), njezini mali dućanići (imaju ih ukupno 26 u Zagrebu) krase većinom baš trnjanske ulice, iako se nekoliko filijala nalazi i u Novom Zagrebu te u zapadnom dijelu grada (Prečko, Špansko). U "Unionu" kao da je vrijeme stalo pred 15-tak godina, pa i davnije ... Među ostalim, to je vjerojatno jedina iole veća trgovačka firma bez svoje web stranice. Zgrada uprave "Uniona" u Rapskoj. Snimio: Vanja  Ako ništa drugo, "Union"-ove prodavaonice su još uvijek samoposluživanja, a ne super-, hiper- ili ultramarketi. Snimio: Vanja A još prije "Uniona" Zagrebom su vladali dućani smješteni na ovakvim lokacijama "na ćošku": to su bile glavne lokacije za dućane i birtije (kao što je slučaj ovdje).  Snimio: Vanja Po cijelom kvartu sve vrvi od "stencil arta" tj. šabloniziranih graffita koji veličaju kvart i Dinamo.   Snimio: Vanja  Zid unutar školskog igrališta. Snimio: Vanja  Kontejner pored školskog igrališta. Snimio: Vanja S južne strane Rapske se nalazi kompleks zgrada iz kasnih 50-tih.  Kontrast: Staro i obnovljeno staro. Snimio: Vanja  Neobične ulazne nadstrešnice, kao da ih je neki div malko savinuo prema gore Snimio: Vanja Nizovi garaža tako tipični za "te" godine. Snimio: Vanja  Ako se ne varam, ovdje je prekršeno pravilo jednačenja po zvučnosti ... Jezičar, molim stručno mišljenje! Snimio: Vanja |
23.04.2010., petak
Ljudi moji, je li to moguće, ta gdje se ovdje izlazi?!?
Hvala GP-u na fotki i čestitke na odličnoj moći zapažanja - treba vidjeti ovakve detalje!
 Snimio: GP |
22.04.2010., četvrtak
Večernji posjet Risovcu
Jučerašnju večer prije kiše sam iskoristio za ne baš uobičajenu šetnju: posjetio sam vrh Risovac (402 m) iznad Vidovca. Ako se sjećate, ovaj vrh sam spomenuo pred cca 3-4 tjedna, u postu o izletu na Gorščicu ...
 Pogled ka Risovcu prije malo manje od 4 tjedna - uočite u sredini brdo sa križem! Snimio: Vanja ... tada me je privukao njegov istaknuti položaj iznad doline. I, usprkos tamnim oblacima koji su sa zagorske strane virili preko grebena Medvednice, krenuh u šetnju zajedno sa zadnjim zrakama sunca. Prilaz nije težak: od osnovne škole u Vidovcu (gdje je i posljednja stanica ZET-ove linije 208) veći dio puta treba samo slijediti planinarsku markaciju ka M.S. (Mariji Snježnoj) i Lipi.  Prva markacija pored osnovne škole. Snimio: Vanja Usput ima dosta starih drvenih kućica koje sad stoje napuštene uz veće zidane kuće u koje su se preselili njihovi vlasnici.  Snimio: Vanja Još jedan primjer tradicionalne arhitekture (iako nešto moderniji): štagalj sa otvorima za strujanje zraka u obliku ornamenta.  Snimio: Vanja Uzorno obnovljeni stari bunar na kolotur (sa takvog sličnog susjedovog sam ja desetak godina nosio vodu u kantama kući sve dok nije mojom rdnom ulicom prošao vodovod tamo negdje u 80-tima!)  Snimio: Vanja U ovim predjelima su česta smiješna imena ulica (nazvanih po lokalnim prezimenima) ... no, ako im je već smetala "Marščica" pa su je pretvorili u "Mars", zašto onda nisu pretvorili i "Čmarci" u "Čvarci", uopće nije teško???  Snimio: Vanja Zalazak sunca gledan iz "Čmaraka" (nadam se da sam korektno deklinirao? ). Snimio: Vanja Detalj polja narcisa u jednom voćnjaku.  Snimio: Vanja Ukusno obnovljena stara klet ...  Snimio: Vanja ... i "poluukusno" sagrađen novi objekat.  Snimio: Vanja Ovdje je lonac u stvari poklopac!  Snimio: Vanja Cijela ta šetnja uz kleti, voćnjake, preko livada i kroz šumarke je više nego ugodna ... i zanimljivo je bilo opažati kako sam svakim korakom kojim sam se udaljavao od mjesta nailazio na sve "prirodiji" pejzaž: sve je manje bilo traktora, kleti su bile sve skromnije i rjeđe posjećivane, pjev ptica jači ... na žalost, povremena buka motorki iz sela i neke mlađarije koja je naganjala "quad"-ove po susjednom brijegu je ometala potpuni užitak - no, i to je dio seoskog ambijenta, kaj se može. I, taman na "sjevernoj granici civilizacije" Risovac je već bio blizu!  Snimio: Vanja Ovdje skrenite!  Snimio: Vanja Nakon cca 20-30 minuta hoda po markiranoj stazi sa lijeve strane treba uočiti pomalo neobičnu kuću (vidi fotku!) i pored nje treba skrenuti ulijevo u šumu (vidljiv je šumski kolski put koji ulazi u šumu). Na samom ulazu u šumu je drugi kolski put, njime treba lijevo i za cca 100 metara ste na malome neizrazitom prijevoju, dalje se put sve strmije spušta. Tu, na prijevoju, skrenite bez puta lijevo i samo opalite sredinom grebena kroz šumu - vrlo brzo ćete uočiti tragove staze koja je sve vidljivija kako greben postaje sve uži i kamenitiji, a do križa vam treba cca 3 minute hoda.  Greben koji vodi ka Risovcu. Snimio: Vanja  Pred križem. Snimio: Vanja Pogled sa vrha ka Vidovcu i gradu je prekrasan! A prekrasan je bio i ugođaj predvečerja uz koncert tisuću ptica ... Atmosfera tog mjesta i trenutka je bila spokojna i opuštajuća: cvrkut ptica uz pokoji udaljeni zvuk iz sela, nebo je bilo prošarano oblacima sa zadnjim odsjajima posljednjih zraka sunca, dok su crni kišni oblaci još uvijek čučali u zasjedi iza grebena Medvednice. lagani povjetarac je tek tu i tamo pomaknuo mlade proljetne listiće ...  Pogled sa vrha na stazu kojom sam došao. Snimio: Vanja  Šarena šuma. Snimio: Vanja  Datum postavljanja križa. Snimio: Vanja  Oproštaj s križem. Snimio: Vanja Razmišljao sam ne bih li dočekao uz križ i potpuni mrak ili barem paljenje svjetala javne rasvjete kako bih uživao i u takvome pogledu na selo ... no, nki unutarnji osjećaj mi je govorio da je vrijeme za povratak. Isto tako, iako mi se pržala mogućnost da se vrtim drugim putem, kolskim putem nizbrdo, pa zatim dolinom prema školi, moj unutarnji osjećaj me je uputio poznatim putem. Napravio sam malo veći krug slijedeći kolski put do spoja sa markiranom stazom (po ostacima starih markacija bilo je vidljivo da je i taj kolski put kroz šumu nekad bio markiran) na samotnoj livadi okruženoj šumom. Već je bio sumrak (bilo je tamnije nego što pokazuje filmić), a pozicija livade koja je gledala od sela je blokirala sve seoske zvukove i šumska večrnja pjesma je tu bila najjača ... čak sam čuo i prvog ovogodišnjeg zrikavca (na žalost, nije zabilježen na filmu ...) Počeo sam sa povratkom ... u jednom trenutku me je presreo iznenadan udar vjetra - vjetar u takvim okolnostima kazuje da se bliži kiša, nakon 10-15 minuta će sigurno već pasti prve kapi ... u tom trenutku sam bio zahvalan svojoj intuiciji koja me je "pogurnula" da krenem od križa - imao sam šuškavac, no nisam baš bio raspoložen za kišnu šetnju. Bio sam već kod prvih kleti, kod jedne od njih su me lavežom dočekali psi - već sam spremio granu za slučaj nužde kad je iz kleti izišao domaćin i uhvatio psa, čak me je i pozvao na piće, no ljubazno sam ga odbio, bilo je vrijeme za povratak. Kod prvih kuća su me već dočekale upaljene ulične lampe, slijedio je brzi spust i par desetaka metara prije auta su me pozdravile prve kišne kapi - zasta sam imao dobar "tajming"! |
21.04.2010., srijeda
Neprobojna blokada Sportski centar "Dražen Petrović" na njegovome trgu. Snimio: Vanja |
20.04.2010., utorak
Igre s dimnjakom
Dimnjak Toplane na Trešnjevci je dušu dao za kojekakve "egzibicije" i "foto-ikebane", vidi ga se iz svakog kutka Trešnjevke i grada i dobra je podloga za ubacivanje raznih drugih objekata iz okolice. Evo dva primjera za koja sam inspiraciju dobio posljednjih tjedana:
"Konzum napokon otvorio i proizvodni pogon"  Pogled sa Trešnjevačkog placa. Snimio: Vanja "Svaki (dimni) lonac ima svoj (električni) poklopac"  Pogled sa Trešnjevačkog placa. Snimio: Vanja |
19.04.2010., ponedjeljak
Poznati trešnjevački park nekad i sad
Dragi moji, već sam spominjao ovih dana ono poznato dječje igralište u Zorkovačkoj ulici na Trešnjevci ... poznato je po tome što je to prvo dječje igralište koje se planski izgradilo u jednoj radničkoj četvrti (u tadašnjem naselju Prve hrvatske štedionice na prostoru između Tratinske, Krapinske i Selske ceste), a dodatna zanimljivost je što je u njegovom sklopu sagrađen i mali dječji bazen koji je zaista neko vrijeme funkconirao (u njemu se kupala i moja mama tokom kasnih 40-tih dok je živjela u nedalekoj Novoj cesti!).
I, zaslugom ovih dana već spominjanog VT-a (kojem se od svega srca zahvaljujem na ovom prilogu!), dobio sam nekoliko starih fotki tog parka koje potječu negdje baš iz 40-tih ili možda ranih 50-tih ... a jedna je čak sa svečanog otvorenja parka 22.06.1940.! Fotke potječu iz ostavštine Smiljana Klaića, jednog od prvih zagrebačkih pejzažnih arhitekata, i zanimljivo je usporediti ih sa današnjim stanjem tako da ću vam ih pokazati u usporedbi sa mojim fotkama snimljeniam pred nekoliko dana! (naravno, objektiv mojeg aparata nije identičan onima kojima su snimane fotke tako da nisam uspijevao baš u tančine pogoditi izrez fotki, ali nadam se da vas to neće previše smetati!) Za početak, evo fotografije sa otvaranja parka sa natpisom na poleđini:  Ustupio za objavljivanje: VT U parku je tada bila postavljena skulptura nepoznatog autora (na čijem mjestu je sada oštećeno proširenje zida - tada ga nije bilo), u pozadini se vide crkva Sv. Blaža i osnovna škola na Selskoj koje su bile nedavno sagrađene.   Pogled sa istočne strane parka prema zapadu. U prvome planu je fontana koju su vandali nedavno uništili, dok su osobito zanimljive velike vaze na rubu stepeništa! Uočite desno u pozadini zgradu škole na Selskoj!   Istočna strana parka: pogled sa juga, od Kostelske ulice. Stare klupe su još danas u upotrebi, no od cvjetne gredice nema ni traga, nju zamjenjuje travnjak kojeg često zagađuju psi svojim izmetom (iako se u blizini, preko puta Zorkovačke, nalazi travnjak baš namijenjen psima).   Pogled od istočnog stepeništa ka jugu - klupe su i ovdje iste,a uočite da je čak i klackalica još uvijek na svojem mjestu!   Pogled ka sjeverozapadu, negdje od malene "svlačionice". Na mjestu današnjeg pješčanika je duboka rupa, valjda namijenjena baš za tu svrhu. Uočite u pozadini gradske zgrade kod Meršićeve ulice te dimnjak Ciglane u Črnomercu!   Zidić pored stepenica, uočite mlađahne breze i u pozadini građevinu škole.   Ne znamo tko je privlačna gospođica , no zato primjećujemo vrtlare u pozadini i već sagrađenu kuću na uglu Mirkovećke ulice koju danas kriju stare jele!  Iako je park i danas vrlo ugodno mjesto za odmor i dječju igru, šteta što nije obnovljen ... pretpostavljam da je među ostalim za to zaslužan baš status zaštićenoga objekta koji sigurno umnogome poskupljuje obnovu, no nadam se da će i ona kad-tad uslijediti! |
17.04.2010., subota
Njemačko vojno groblje na Mirogoju Snimio: VT Danas ću vas povesti do Mirogoja, točnije do Njemačkog vojnog groblja koje se nalazi u njegovom krajnjem istočnom dijelu, kod samog ruba šume uz potok zvan Fučkov jarak. (Na ideji za ovaj post i fotkama zahvaljujem vjernom čitatelju bloga i "opskrbljivaču" vrijednim fotkama i temama, VT-u!) O samome tom dijelu groblja nisam pronašao puno informacija - nakon Drugog svjetskog rata na području Hrvatske se nalazilo mnogo posmrtnih ostataka njemačkih vojnika i oni su najčešće zakapani u slabo ili nikako obilježavane skupne grobnice u većini većih hrvatskih gradova pa tako i u Zagrebu (osim na Mirogoju sličan dio se nalazi i na groblju u Gornjem Vrapču!). Tokom godina posbna njemačka državna služba se brinula za dostojno obilježavanje grobova i održavanje groblja pa je tako tokom godina 1994. i 1995. uređen i taj dio Mirogoja na kojem je tokom rata zakopano oko 2000 njemačkih vojnika. Nakon preuređenja taj dio groblja otvoren je 11.09.1996. godine.  Snimio: VT  Snimio: VT  Dio popisa poginulih. Snimio: VT  Snimio: VT  Mjesto gdje se čuvaju knjiga pokopanih i knjiga posjetilaca. Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT  Snimio: VT |
Izvještaj s placa (3): Ikebana
Kako je za mnoge "the" plac Dolac, onda moram staviti i bar jednu fotku s njega: jedna od najupečatljivijih u zadnje vrijeme mi je ova ikebana u jednoj od mesnica!
 Snimio: Vanja A nakon placa, zna se: pravac Tkalčićeva, kavica i trač-partija. A tko je za pivu, taj može, reklamnoj sugestiji usprkos, krenuti "neprirodnim putem" pa kušati i Sarajevsko pivo!  Snimio: Vanja |
Izvještaj s placa (2): Vozni park
Danas je subota, dan za odlazak na "plac", pa onda evo i još dvije fotke s Trešnjevačkog placa na temu voznog parka prodavača!
 Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
16.04.2010., petak
Izvještaj s placa
Dosta je bilo neukusnih natpisa, ajmo na nešto ukusnije i pogledajmo što ima nova na Trešnjevačkom placu!
Na tezgi voća se ne štedi sa "sočnim" epitetima ...  Snimio: Vanja ... a kod vinarije se štedi na kredi! (prva dva retka su mi jasna, ali treći? Valjda "misno vino"???)  Snimio: Vanja |
Neukusna strana nepoznatog Zagreba (4): Kamiondžija i princeza-ratnica Parkiralište trgovačkog centra King Cross. Snimio: Vanja |
Neukusna strana nepoznatog Zagreba (3): Đuka, baci to iz ruke!!! Ulica Knežija. Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
Neukusna strana nepoznatog Zagreba (2): Intervencija u znakovlju Na vratima "Dioninog" skladišta u Bićanićevoj ulici na Knežiji. Snimio: Vanja |
Neukusna strana nepoznatog Zagreba (1): Drage bake, molim vas, oprostite mi ...
... ali želim pučanstvu pokazati i ovu stranu Zagreba - iako ne odobravam ovaj rječnik, pogotovo ne na javnom mjestu, to je također dio gradskog života ... a ova dva graffita sa svojim sirovim humorom pokazuju odmak od uobičajenih zidnih poruka i mislim da su zavrijedili objavu.
 Otpor narodnjacima: Na zidu Doma zdravlja u Rapskoj ulici, pored bivšeg kina "Sigečica". Snimio: Vanja  Reakcija na "upad" škvadre iz susjedstva: Knežija, kod Brunšmidove poljane. Snimio: Vanja |
15.04.2010., četvrtak
Dječja igrališta na putu promjena
Dugi niz godina, rekao bih čak desetljeća, dječja igrališta su se mijenjala malo ili nimalo: bile su tu klasične metalne škripajuće ljuljačke, klackalice, tobogani, pješčanici, poneki vrtuljak, metalne penjalice ... mislim da nitko nije ni pomišljao da bi igrališta uopće mogla izgledati drukčije. No, posljednjih godina se taj "dječji pejzaž" počeo mijenjati, sve je više drvenih sprava umjesto onih poznatih metalnih, sve više je igrališta sa onim "integriranim" penjalicama, toboganima, njihaljkama ...
 Dvorište osnovne škole "Prečko". Snimio: Vanja  Dječje igralište u Vardarskoj. Snimio: Vanja  Dječje igralište u Vardarskoj. Snimio: Vanja  Šareni tobogan na igralištu u Jarnovićevoj. Snimio: Vanja  Sada već nepostojeći tobogan u Paljetkovoj ulici (zamijenjen novim spravama). Snimio: Vanja  Tobogan na igralištu u Vardarskoj. Snimio: Vanja  Zapušteni tobogan, najveći "stare škole" kojeg sam vidio u gradu, u dvorištu u Petrinskoj ulici. Snimio: Vanja  Metalni vlak - penjalica na igralištu iza Ujevićeve ulice (sličan još postoji i u dvorištu škole u Selskoj, na igralištu pored "Raketa" ...). Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Na žalost, nemam niti jednu fotku metalnih "raketa" kakve su se nalazile recimo na igralištu pored "Raketa" ili na Srednjacima ...  Stup sada već nepostojeće viseće kuglane na igralištu u Vardarskoj. Snimio: Vanja  Dvorište osnovne škole "Prečko". Snimio: Vanja  Pogled na dječje igralište u Vardarskoj (kod Kapucinske), jedno od najkompletnijih "starih" dječjih igrališta u zagrebu. Snimio: Vanja  Sirnica i jogurt na dječjem igralištu pored "Inat-kuće" u Sarajevu. Snimio: Vanja  Pomalo neobične ljuljačke u Temišvaru (Rumunjska). Snimio: Vanja  Šarenilo metalnih štangi u Temišvaru. Snimio: Vanja Meni osobno nije previše žao što nestaju ta stara igrališta - jasno, veže me uz njih i mala doza nostalgije i rado bih da se ostavi nekoliko njih u gradu kao prisjećanje na to razdoblje ... ali, nove njihaljke ne škripe, novi tobogani i vrtuljci su sigurniji, drvo mi je draži materijal od metala. No, radi jedne stvari sasvim sigurno žalim za starim igralištima: naime, primjetio sam da su sve rjeđa i rjeđa dječja igrališta, pogotovo nova, koja imaju pješčanike. Znam, neki roditelji se žale da su pješčanici nehigijenski, da se u njima nalaze pseći i mačji "kakići" ... No, obilazeći sa djecom sve moguće pješčanike našeg grada (a zaista smo se naigrali u njima, moji klinci su veliki ljubitelji kreativne igre u i na pijesku!) vrlo vrlo rijetko smo našli u njima takve nećistoće, možda tek svaki 50-ti put ... a, osim toga, nije li i inače normalno da nakon igre peremo ruke? Jer, ako bismo se tako čuvali od svake prljavštine, ne bismo smjeli dodirivati ni kvaku u haustoru, rukohvat u tramvaju, kolica u trgovini, ljuljačku na igralištu, travu u parku ...? Nemojmo pretjerivati i biti paranoični, budimo sami odgovorni za ćistoću, budimo uz malu djecu i gledajmo da ne trpaju pijesak u usta, stariji to već znaju i sami, jer smo ih naučili - i to je to. Stoga, upućujem javni apel za sačuvanje pješčanika na dječjim igralištima i ilustriram to sa nekoliko fotki (odabranih od mnoštva) zanimljive igre u pješčanicima ... uostalom, i pedagozi savjetuju čim više igre uz "neoblikovane materijale" kojima se potiče dječja mašta.  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Taracamo ulice na zamišljenom rim(ljan)skom kolovozu ... Snimio: Vanja Htio bih vam još spomenuti kako u mojem roditeljskom kvartu, Čretu, i svim okolnima (Bukovac itd) u moje doba nije bilo dječjih igrališta nego smo se igrali na livadama, u šumi i na ulici - i opet je bilo ok. No, Čret je upravo 2009. godine dočekao svoje prvo igralište (dječje i sportsko) i vjerujem da su ga djeca i omladina s veseljem dočekali! Na kraju, još mali osvrt na dječja igrališta u drugim zemljama, ponudit ću vam nekoliko fotki iz Austrije i Njemačke, te dvije zemlje izražavaju posebnu kreativnost u osmišljavanju dječjih igrališta i pravo je zadovoljstvo meni i djeci mi posjetiti ih (osobito se to tiče onima s igrama s vodom, taj koncept je kod nas praktički nepoznat!)  Igre s vodom u Leobenu (Austrija). Snimio: Vanja  Kako iskoristiti stare gume (Leoben, Austrija). Snimio: Vanja  Priručna dizalica (Passau, Njemačka). Snimio: Vanja  Periskop (Passau, Njemačka). Snimio: Vanja  "Dućan" (Passau, Njemačka). Snimio: Vanja  Viseći most u Volksgartenu, Graz (Austrija).  Snimio: Vanja  Simpatičan vlakić u Lyonu (Francuska). Snimio: Vanja  Jahanje na slonovima, Kraljevski afrički muzej u Bruxellesu (Belgija). Snimio: Vanja  "Šetalište" u Aschaffenburgu (Njemačka). Snimio: Vanja  Spoj pijeska i kamena u Aschaffenburgu (Njemačka). Snimio: Vanja  >Jedno od najljepših "vodenih" igrališta koje sam vidio, Mainz u Njemačkoj. Snimio: Vanja  Pumpa i "potočić" koji teče od nje. (Mainz, Njemačka) Snimio: Vanja  Ogromne kace pune pijeska. (Mainz, Njemačka) Snimio: Vanja  "Eh, da su mi klinci ovdje, sad bih se poigrao sa njima ... ovako se moram sam." ;o) (Mainz, Njemačka). Snimio: Vanja |
14.04.2010., srijeda
Čestitka i pol
Ne znam da li sam ikad vidio veću rođendansku čestitku ...
 Selska cesta, u blizini križanja sa Zagorskom. Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
Janjevci u okružju slavonskih mjesta, kvarnerskih otoka i bosanskih planina Snimio: Vanja Ne znam koliko poznajete Donju Dubravu: nju čini splet nekoliko širih ulica i mnoštva užih uličica i njihov donekle pravilan "raster" u dijelovima bližim Aveniji Dubrava (nekoć Ulici prosinačkih žrtava) se prema jugu, a pogotovo jugoistoku potpuno gubi, a vrhunac tog "nereda" je u dijelovima pored Čulinečke i Branimirove ulice. Ulice u Donjoj Dubravi su nazvane pretežno prema toponimima, uglavnom prema nazivima mjesta ... a u tom jugoistočnom kutu prevladavaju toponimi iz Slavonije (Osječka, Pleternička, Belišćanska itd.), zatim imena bosanskih planina (Treskavička, Tušnička, Šatorska, Motajička itd.) te imena primorskih mjesta i otoka (Ilovička, Susačka, Jurandvorska, Banjolska, Ledenička, Vinodolska itd.) uz Južnu ulicu i nekoliko ulica imenom Luka koje se tu nalaze već više desetljeća i vrlo vjerojatno su starije od svih ostalih ulica. I, usred sve te geografsko-prostorne "mješavine" nalazi se jedna ulica sasvim posebnog imena: Janjevci. Kako je ona dobila to ime, pojma nemam: možda su se baš u njoj nastanili doseljenici iz poznatog kosovskog mjesta naseljenog hrvatima koji su se tamo doselili iz Dubrovnika još u srednjevjekovno doba (njih ima u Donjoj Dubravi mnogo više nego u ostalim dijelovima grada) ili se to netko dosjetio pa je posvetio njima u čast ... no, kako god bilo, ulica postoji. Nema u njoj ništa posebno osim imena, no, eto, i samim time je dočekala svoj trenutak slave. Koga zanima malkice više o Janjevcima neka pogleda Wikipediju, a surfanjem po webu možete pronaći i još mnoge druge stranice vezane uz njih ... na žalost, uz njih je vezano i mnoštvo predrasuda, tako da to treba uzeti u obzir kod čitanja. (ja sam osobno išao u razred sa nekolicinom janjevaca tako da sam ih poznavao i iz prve ruke i bili smo u vrlo dobrim odnosima)  Ulica Janjevci, pogled od zapada ka istoku. Snimio: Vanja |
13.04.2010., utorak
MMC Kopriva: Programi za duh i tijelo Preuzeto sa web stranice MMC Kopriva Danas vam pišem o jednom vrlo lijepom i zanimljivom mjestu, multimedijalnom centru "Kopriva". Vi koji ste često na putu po Ilici zapadno od Vinogradske, vjerojatno ste na adresi Ilica 196 primijetili neobična metalna vrata sa natpisom "Galerija Kopriva". Radi se o galeriji poznatog hrvatskog kipara Ivana Koprive ... no, ona iza sebe, u haustoru, kriju i još jedan prostor, prostor MMC-a Kopriva u kojem se odvijaju različiti programi, od večeri društvenog i afričkog plesa preko tečajeva Yoge i bubnjanja u krugu pa do različitih predavanja i koncerata. Što se samog programa tiče, najbolje ga pogledajte sami na web stranici MMC Kopriva ... a ono što se meni osobno posebno sviđa je sam prostor koji odiše egzotičnim duhom i najbolje je moguće mjesto za vrlo raznolike programe!       Sve fotografije su preuzete sa web stranice MMC Kopriva |
12.04.2010., ponedjeljak
Još jedan zagrebački park sa bazenom! Snimio: Vanja Pitam se koliko vas koji se vozite Vukovarskom na potezu istočno od Držićeve zaista s pažnjom gleda što s južne strane promiče pored vaših automobilskih i tramvajskih prozora nakon što pređete Držićevu ... i ja, koji se zaista trudim opažati stvari oko sebe, nisam na tom dijelu svih ovih godina uočio ništa posebno: nekoliko malih kućica sa zanimljivom crkvom u pozadini, park, zatim zgrade u Korčulanskoj ... I tek na napomenu jedne čitateljice bloga (hvala ti!) sam pozornije zagledao u taj spomenuti park koji se nalazi u "sendviču" između Vukovarske, Olipske i osnovne škole u Rapskoj ... i pronašao u njemu još jedan dječji bazen, vrlo sličan onome poznatijem u Zorkovačkoj na Trešnjevci! Park je sam po sebi vrlo ugodno mjesto (ako zanemarimo buku koja stalno dolazi od prometne Vukovarske ... no, kako se park nalazi u udolini tako je na neki način barem vizualno zaštićen od ulice), pun je starih stabala, u sredini se nalazi ugodna livada sa dječjim igralištem (koje ima i povelik pješčanik, što je danas sve rjeđi slučaj) ... a sakriven među drvećem i grmljem se nalazi i spomenuti bazen. Nemam podatak kada je sagrađen (molim sve one koji znaju nešto više o tom parkiću i bazenu nek mi se jave!), no vjerujem da datira iz 40-tih, pretpostavljam da je nastao kao dodatni sadržaj gradnji naselja Na kanalu (koje je nastalo u kasnim 20-tima i 30-tima) i Sigečica (koja je započeta sa gradnjom nešto kasnije).  Pogled od Olipske, u pozadini Vukovarska. Snimio: Vanja  U pozadini je osnovna škola u Rapskoj. Snimio: Vanja  U pozadini su kućice Olipske ulice i zgrade Korčulanske ulice. Snimio: Vanja  Zapadni kraj parka. Snimio: Vanja  Pogled na dječje igralište i kvart Na kanalu preko Vukovarske. Snimio: Vanja  Park djeluje pomalo napušteno i rijetko posjećeno, no nije zapušten. Snimio: Vanja |
11.04.2010., nedjelja
Ljubitelji egzotičnih sportova, požurite! Snimio: GP Dragi moji, ako ste danas besposleni i ako vam vaše ruke ne služe samo za tipkanje po tipkovnici nego se u njima krije i puno snage, požurite na Otvoreni kup Hrvatske u obaranju ruke prema WAF pravilima koji se održava u Vitafitness klubu, Jadranska 2b! Ako vas zanimaju detalji, pogledajte na web stranicu Hrvatskog saveza za obaranje ruke, možete čak obaviti i on-line prijavu! Hvala GP-u na fotki koja je i potakla pisanje ovog štikleca! |
Žuti kvart iliti "Br(i)eg je desno, a dol je lijevo" Snimio: Vanja  Snimio: Vanja Žuti breg je omanje naselje smješteno između Gornje Dubrave i Markuševca i u njemu, tko zna zašto (možda radi ilovače koje ima dosta u tom kraju?) sve vrvi od "žutih" toponima: Žuti breg (ime glavne ulice), Žuti dol, Žuti put, Žuti jarak ... Žuti put nema svoju uličnu tablu, do Žutog jarka mi se nije dalo ići, na samome je kraju naselja, no već su i ova preostala dva natpisa dala dovoljno štofa za ovaj post, prije svega zbog intervencije nekog lokalnog "pismoslikara" koji je očito smatrao da postavljene table ne nude dovolju količinu informacija (po meni, table su postavljene potpuno korektno i govore sve što trebaju) ...i, eto, čovjek je "zaradio" svome kvartu ulazak na ovaj blog! |
10.04.2010., subota
Kuda svratit' kad se svratit' mora ...
S vremena na vrijeme svatko od nas šetajući gradom mora svratiti na izvjesno mjesto zvano WC. I vjerujem da svatko od vas ima neko "omiljeno" mjesto, gdje je higijena na bar kakvoj-takvoj razini, gdje nije gužva, gdje možete na brzinu svratiti, a da vas konobari ne zagledavaju i kazuju "Upotreba WC-a je dozvoljena samo gostima" pa morate naručiti kratku kavu ili čašu mineralne (kao što mi se desilo pred koji mjesec u jednom kafiću na periferiji) dok ste mislima (a najradije bi već bili i tijelom) već "tamo".
No, priznajte, u centru grada nema baš puno takvih mjesta. Jasno, uvijek ostaje čuveni javni WC u Cesarčevoj koji je u puno boljem stanju od one rupe ("ulaza u zagrebački metro") pored "Croatia osiguranja", koja je bila u upotrebi do pred koju godinu ... ali on je zaista samo mjesto "za nuždu", a ako baš mogu birati, tada idem nekud drugdje. A moj osobni izbor je najčešće u restoranu "Boban" u Gajevoj: ulaz je diskretan (haustor pored lokala) i nije potrebno ulaziti u sam ugostiteljski prostor, ambijent je ugodan (čak uz laganu glazbu), toplina i čistoća uvijek ok, teta čistačica ljubazna, a cijena za taj luksuz je samo 1 kuna. Stoga, ako vam zatreba usluga tog tipa u centru, teško da ima boljeg izbora od "Bobana"!  Diskretni ulaz u haustoru. Snimio: Vanja  Ugodan ružičasto-bijelo dekorirani ambijent. Snimio: Vanja  Nesklad u tipu opreme uopće ne ometa ugodnost upotrebe. Snimio: Vanja |
09.04.2010., petak
Zagrebačka industrijska baština: Modernizacija na periferiji carstva (1862.-1918.) Plakat izložbe, preneseno sa http://www.zg-ib.org/ Ova fraza vam je sigurno već poznata, vidjeli ste ju u programima događanja u gradu, najavi prošle Noći muzeja, čak i na jumbo plakatima - radi se o tekućoj izložbi u Muzeju grada Zagreba o kojoj osnovne podatke možete vidjeti OVDJE. Naravno, ovakva tema ne može proći bez mene , bio sam na izložbi pred nešto više od mjesec dana, no tek sad vam pišem ovaj kratki izvještaj kako bih vas podsjetio na nju, jer je otvorena još samo malo više od dva tjedna, do 25.04.2010. - stoga, ako vas ova tema interesira, požurite!!!Što reći o izložbi? Ja sam na prvi pogled bio donekle razočaran - izložba je postavljena u tavanskom prostoru muzeja, dakle u dosta malom prostoru, a i taj prostor na prvi pogled djeluje podosta prazno. Sve je stavljeno na dvadesetak panoa te na nekoliko dodatnih priloga (stolići sa strane) i imao sam dojam da ću sve pregledati u 5 minuta. No, činjenica je da se ovakva tema uz vjerojatno ne prevelika raspoloživa sredstva i prostor (bilo bi, recimo, fora da su na izložbu premjestili onu veliku prešu iz "Gredelja" ili bar nekoliko drugih manjih strojeva ... no, kako, gdje, pošto ...?) i nije mogla puno bogatije opremiti (možda bi malo više kreativnosti i mašte ipak rezultiralo nekom zgodnom dosjetkom? Recimo, šteta što nema pokoja fotka starih strojeva ...). Ali, na kraju sam ipak bio zadovoljan viđenim jer su panoi doista gusto načičkani informacijama i onaj koga ova tema zaista zanima može provesti dosta vremena gledajući tlocrte tvorničkih zgrada, stare planove, fotke ...  Jedan od izloženih starih planova sa prijedlogom za smještaj industrijske zone. Snimio: Vanja  Lokacija industrijske četvrti i budućih trasa željezničke pruge prema prijedlogu iz 1907. godine. Snimio: Vanja  Plan grada iz 1923. sa istaknutim tvorničkim postrojenjima nabrojanim u mom tekstu. Snimio: Vanja  Pregled nabrojanih postrojenja sa osnovnim podacima. Snimio: Vanja Obrađeni su slijedeći objekti: 1. Gradska plinara u Zagrebu (Radnička cesta) 2. Kraljevski povlašteni zagrebački parni i umjetni mlin ("Paromlin", Trnjanska cesta) 3. Tvornica parketa i paropila ("Franck", Vodovodna ulica) 4. Kraljevska povlaštena zagrebačka tvornica kože (Gliptoteka, Medvedgradska ulica) 5. Gradski vodovod (Magazinska ulica) 6. Kraljevska tvornica duhana (Klaićeva ulica) 7. Tvornica kavinih zamjenica Hinka Francka sinovi (Vodovodna ulica) 8. Zagrebačka dionička pivovara i tvornica slada (Ilica) 9. Kraljevska zemaljska bubara (Adžijina ulica) 10. Strojarnica Ugarske državne željeznice ("Janko Gredelj", Trnjanska cesta) 11. Zagrebačka dionička tvornica papira (Heinzelova ulica) 12. Prva hrvatska tvornica strojeva i ljevaonica željeza (Magazinska ulica) 13. Tekstilna tvornica Viliam Reinera (Zavrtnica) 14. Gradska električna centrala (Munjara, Zagorska ulica) 15. Tvornica pokućstva Bothe i Ennman (Savska cesta) 16. Tvornica penkala olovaka Edmund Moster i drug ("Nada Dimić", Branimirova ulica)  Niz fotki iz tog vremena. Snimio: Vanja  Pano koji obrađuje Gradsku plinaru. Snimio: Vanja  Pano koji obrađuje tvornicu Penkala. Snimio: Vanja  Pano koji obrađuje tvornicu duhana. Snimio: Vanja Kao zaključak: ovo je vrlo nespektakularna izložba, gotovo bez ikakvih "ukrasa", zezalica za široku publiku i sličnih cveba, no sadrži solidnu dozu zanimljivih i koncentriranih informacija o samoj temi i onaj koga to zanima neće izaći razočaran. Za kraj: posljednja vijest (dobivena za jučerašnjeg telefonskog razgovora sa osobljem muzeja) je da će se katalog izložbe pojaviti tek tokom svibnja!  Detalj sa izložbe. Snimio: Vanja |
Zagonetka za oštrooke!
Pred nekoliko dana snimio sam ovu fotku sa namjerom da vam ju serviram kao pitalicu: zanima me koliko vas zna gdje je ovo snimljeno?
(vjerujem da svi vi tu i tamo prođete tom lokacijom, no ne znam da li ju uočite kad prolazite uz nju!) Odgovor stiže sutra!  Snimio: Vanja |
08.04.2010., četvrtak
Dark & metal Željeznička stanica Podsused. Snimio: Vanja |
Opušteno vs. zategnuto
Vrijeme je za pokoju laganiju temu, ta proljeće je!
 Cesarčeva ulica. Snimio: Vanja (oprostite na pomalo mutnoj fotki, no ovo je bio pravi reporterski snimak, iz daljine i sa tek nekoliko sekundi idealno posloženim "modelima"!) |
Stara Savska Snimio: Vanja Neki od vas se sigurno sjećaju trošnih kućica koje su još do prije 20-30 godina obilježavale dio Vlaške ulice između Draškovićeve ulice i Petrove crkve - taj dio sad izgleda sasvim drukčije, s obje strane se nalazi niz većinom novijih zgrada i tek nekoliko kućica sa sjeverne strane, neposredno nakon Draškovićeve, podsjeća na davne dane. Ne mogu reći da me izgled tih novih zgrada oduševljava, no stanovanje u njima je nemjerljivo udobnije, a stare kućice koje su njima zamijenjene su, ako me moje sjećanje ne vara, bile zaisa vrlo trošne, pred samoraspadanjem. Sličan proces se u ovim trenucima zbiva na dijelu Savske ceste, jedinom na kojem su još preživjele trošne kućice, onom južno od Nove ceste. Koliko se sjećam, još prije godinu dana su neke od njih bile naseljene, međutim danas su one potpuno prazne (čak nema niti znakova da ih upotrebljavaju beskućnici, iako one još uvijek pružaju kakav-takav zaklon) i očito čekaju nekog investitora ili ga možda već i imaju pa se čeka rješavanje vlasničkih pitanja. A dok se to ne rješi, moguće je pogledati i izbliza kako je bilo stanovati u njima - obratite pažnju na kućne brojeve 138 i 140 (vulkanizer još uvijek radi, no "Foto Rudi" je već davno napušten), ta dva dvorišta su potpuno napuštena. Ukoliko niste zainteresirani za samostalnu šetnju, tad pogledajte nekoliko slijedećih fotki koje mogu služiti kao prisjećanje ... a ja se nadam da će uskoro na tom mjestu nići neka građevina građena po mjeri čovjeka koja svojim izgledom neće vrijeđati oči prolaznika.  Pogled na pročelje sa Savske. Snimio: Vanja  Pogled u dvorište broja 138. Snimio: Vanja  Unutrašnjost dvorišta Savske 138. Snimio: Vanja  Zanimljiva veranda u starom stilu, sa nizom malih prozorčića. Snimio: Vanja  Drveno stubište koje vodi u potkrovlje - nisam siguran da li bi me izdržalo. Snimio: Vanja  Dvorišna garsonijera sa posebnim ulazom. Snimio: Vanja  Priroda je ukrasila iskrivljeni oluk. Snimio: Vanja  Pogled ka civilaziciji udaljenoj tek nekoliko desetaka metara.Snimio: Vanja  Nekad je ovdje živio pilar ... Snimio: Vanja  Na broju 140 je gradnja nešto solidnija ... Snimio: Vanja  ... no, sanitarije ne djeluju puno privlačnije. Snimio: Vanja  Unutrašnjost dvorišne kuće kojoj je otpao čitav zid. Snimio: Vanja  Nahero. Snimio: Vanja  Pogled s visoka na ruševne kućice. Snimio: Vanja  Svekoliki kontrast sa stražnje strane, pored pruge (dostupno autom iz Nove ceste). Snimio: Vanja |
07.04.2010., srijeda
Neukusne spajalice: Zaposleni mladić, najpovoljnije!
Dragi moji, preživjeh sve zamke Uskrsa u vidu (pre)bogatog prazničnog stola
i nevjerojatne kiše i evo me opet s vama! Za početak, evo jadne lakše teme i kraćeg posta, a slijedeće dane vam sljeduje malo više priče i fotki! Zupančićeva ulica, Folka, snimljeno pred nekoliko tjedana. Snimio: Vanja |
02.04.2010., petak
Sretan Uskrs!
Drage i dragi moji, želim vam svima ugodne praznike i sretan Uskrs vama koji ga slavite!
Ja ću malo do mora, na otok Ilovik, sa obitelji i prijateljima, čitamo se slijedeću srijedu! A ako ovih dana niste bili do Jelačić placa, pogledajte kako je na njega sletjela mega-pisanica!  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja  Snimio: Vanja |
01.04.2010., četvrtak
Kako smo zaustavljali promet kroz desetljeća ...
Ovako to izgleda danas u većini gradskih kvartova:
 Dobojska ulica na Trešnjevci. Snimio: Vanja Ili ovako (uglavnom uz drvorede):  POS naselje Oranice-Špansko. Snimio: Vanja I to mi se čini kao sasvim ok, estetski je uglavnom u redu, bar s moje točke gledišta. Prije 30-tak godina, u 70-tima i 80-tima, se to radilo ovako - pofarbana metalna štanga:  Zorkovačka ulica, Trešnjevka. Snimio: Vanja A još prije, u 40-tima i 50-tima, se promet priječio betonskim stupovima:  Bisačka ulica, Trešnjevka. Snimio: Vanja Odnosno, uz parkove je bilo ovako: (ovo je obnovljena verzija, neobnovljenu i pomalo rasturenu imate recimo ispred knjižnice u Kustošiji u Ilici)  Ulica Kršnjavoga. Snimio: Vanja |
