Nepoznati Zagreb

15.04.2010., četvrtak

Dječja igrališta na putu promjena

Dugi niz godina, rekao bih čak desetljeća, dječja igrališta su se mijenjala malo ili nimalo: bile su tu klasične metalne škripajuće ljuljačke, klackalice, tobogani, pješčanici, poneki vrtuljak, metalne penjalice ... mislim da nitko nije ni pomišljao da bi igrališta uopće mogla izgledati drukčije. No, posljednjih godina se taj "dječji pejzaž" počeo mijenjati, sve je više drvenih sprava umjesto onih poznatih metalnih, sve više je igrališta sa onim "integriranim" penjalicama, toboganima, njihaljkama ...

Dvorište osnovne škole "Prečko". Snimio: Vanja

Dječje igralište u Vardarskoj. Snimio: Vanja

Šareni tobogan na igralištu u Jarnovićevoj. Snimio: Vanja

Sada već nepostojeći tobogan u Paljetkovoj ulici (zamijenjen novim spravama). Snimio: Vanja

Tobogan na igralištu u Vardarskoj. Snimio: Vanja

Zapušteni tobogan, najveći "stare škole" kojeg sam vidio u gradu, u dvorištu u Petrinskoj ulici. Snimio: Vanja

Metalni vlak - penjalica na igralištu iza Ujevićeve ulice (sličan još postoji i u dvorištu škole u Selskoj, na igralištu pored "Raketa" ...). Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Na žalost, nemam niti jednu fotku metalnih "raketa" kakve su se nalazile recimo na igralištu pored "Raketa" ili na Srednjacima ...

Stup sada već nepostojeće viseće kuglane na igralištu u Vardarskoj. Snimio: Vanja

Dvorište osnovne škole "Prečko". Snimio: Vanja

Pogled na dječje igralište u Vardarskoj (kod Kapucinske), jedno od najkompletnijih "starih" dječjih igrališta u zagrebu. Snimio: Vanja

Sirnica i jogurt na dječjem igralištu pored "Inat-kuće" u Sarajevu. Snimio: Vanja

Pomalo neobične ljuljačke u Temišvaru (Rumunjska). Snimio: Vanja

Šarenilo metalnih štangi u Temišvaru. Snimio: Vanja

Meni osobno nije previše žao što nestaju ta stara igrališta - jasno, veže me uz njih i mala doza nostalgije i rado bih da se ostavi nekoliko njih u gradu kao prisjećanje na to razdoblje ... ali, nove njihaljke ne škripe, novi tobogani i vrtuljci su sigurniji, drvo mi je draži materijal od metala.

No, radi jedne stvari sasvim sigurno žalim za starim igralištima: naime, primjetio sam da su sve rjeđa i rjeđa dječja igrališta, pogotovo nova, koja imaju pješčanike. Znam, neki roditelji se žale da su pješčanici nehigijenski, da se u njima nalaze pseći i mačji "kakići" ... No, obilazeći sa djecom sve moguće pješčanike našeg grada (a zaista smo se naigrali u njima, moji klinci su veliki ljubitelji kreativne igre u i na pijesku!) vrlo vrlo rijetko smo našli u njima takve nećistoće, možda tek svaki 50-ti put ... a, osim toga, nije li i inače normalno da nakon igre peremo ruke? Jer, ako bismo se tako čuvali od svake prljavštine, ne bismo smjeli dodirivati ni kvaku u haustoru, rukohvat u tramvaju, kolica u trgovini, ljuljačku na igralištu, travu u parku ...? Nemojmo pretjerivati i biti paranoični, budimo sami odgovorni za ćistoću, budimo uz malu djecu i gledajmo da ne trpaju pijesak u usta, stariji to već znaju i sami, jer smo ih naučili - i to je to.

Stoga, upućujem javni apel za sačuvanje pješčanika na dječjim igralištima i ilustriram to sa nekoliko fotki (odabranih od mnoštva) zanimljive igre u pješčanicima ... uostalom, i pedagozi savjetuju čim više igre uz "neoblikovane materijale" kojima se potiče dječja mašta.

Snimio: Vanja

Taracamo ulice na zamišljenom rim(ljan)skom kolovozu ... Snimio: Vanja

Htio bih vam još spomenuti kako u mojem roditeljskom kvartu, Čretu, i svim okolnima (Bukovac itd) u moje doba nije bilo dječjih igrališta nego smo se igrali na livadama, u šumi i na ulici - i opet je bilo ok. No, Čret je upravo 2009. godine dočekao svoje prvo igralište (dječje i sportsko) i vjerujem da su ga djeca i omladina s veseljem dočekali!

Na kraju, još mali osvrt na dječja igrališta u drugim zemljama, ponudit ću vam nekoliko fotki iz Austrije i Njemačke, te dvije zemlje izražavaju posebnu kreativnost u osmišljavanju dječjih igrališta i pravo je zadovoljstvo meni i djeci mi posjetiti ih (osobito se to tiče onima s igrama s vodom, taj koncept je kod nas praktički nepoznat!)