Slavica Juhas - Poezija

22.12.2024., nedjelja

TE VEČERI...



(Interpretacija: Đurđica Runtas)

Te večeri u parku su svirali
i pjesmu razvezli čuveni glazbari,
dok u mom srcu snovi su umirali,
a suzice milile su po maskari.

Evo me opet u istom malom parku,
naruženom od petparačkih godina,
za kojih u umu hranila sam zvečarku,
da štiti me od istovjetnih gizdelina.

Ne upuštaj se u psihoanalizu,
kako dokučio bi razloge povratka.
Ta moja svijest rasla je u grimizu,
a ne ispod sloja proživljenog otpatka.

Ništa burna prošlost nema sa sumnjama,
kontrolom i kilavim porivima.
Iz parka otišla sam da patim sama,
da ne vjerujem ni mrtvima ni živima.

Samo sam jednom gluha i slijepa bila,
te večeri, kada svirali su glazbari.
kada sam vjeru u ljude izgubila,
jer dao si šutnji da me izmrcvari.

Otad nikom ne dam da mi se primakne,
da dva srca pod istim grudima biju.
Ako me ljubav ikad više dotakne,
s poganim ponosom nahranit ću zmiju.

Pitaš se što me u mali park dovelo,
ako nije čežnja - otrov svih godina.
Za svaki minut kad sve me je boljelo,
odštetu tražim od starog gizdelina.

Želim naknadu za protraćene dane,
koji gurali su me na sam rub plača;
kad sol suza pekla je nutarnje rane,
a pod mukom savila se i hrptenjača.

Želim isplatu u vidu tvojih suza,
grižnje savjesti na izboranom licu,
kajanja u zjenicama ugursuza
i tapkanja kroz mentalnu omaglicu.

Želim se vlastitim očima uvjeriti,
da težinom svog života platio si,
što bližnje morala sam razuvjeriti,
da ne plačem, već kiša lice mi rosi.

Večeras u đardinu nema svirača,
krajolik djeluje sivo, sparušeno,
ali jedna žena odlučno korača,
po plaću za šutnju i srce slomljeno.


#đurđicaruntas
#slavicajuhas
#pjesma #ljubav
#darikazna #pjesnik
#slavicajuhas #slavicalavica
#zgodnonezgodna
#nemirland #kaktusfield
#poezija #audiopoezija
#poetry #audiopoetry

- 22:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.12.2024., petak

SPAVAJ, MILA MATI

Danas sam ti skuhala kokošju juhu,
gustu, manje masnu, baš kakvu voliš.
Papar ne sipaj po nadrobljenom kruhu
i pripazi da je u žurbi ne presoliš.

Kada u slast pomljackaš sve iz tanjura,
sjedni na ljuljačku, brzo će kavica.
Još se sunce diglo nije, sada je ura
da u vrt skoknem po par zrelih smokvica.

Skini pogled s prašnjavog mobitela,
kad unaprijed znaš da neće te zvati
i da čudit ćeš se što si doživjela…
da djeca ne pitaju: Kako si, mati?

Ako hoćeš, otići ćemo do grada,
prošetati Korzom, obići tržnicu.
Prijat će ti kolač i topla čokolada
čim sjednemo u kafić, pod nadstrešnicu.

Kada poželiš, kući ćemo se vratiti,
jer znam da reći ćeš: Trudna sam. Gren spat.
Trknut ću pred tobom i uključiti
na noćnom ormariću baby aparat.

Još jednu stvar morat ćemo učiniti
prije no što poljubim oči ti snene.
Nemoj pogled skrivati, nemoj se sramiti…
ta i ti si meni mijenjala pelene.

Spavaj, mila mati, daleko od kuće,
ispred koje odsjekla sam hortenzije.
Čudesno mi tvoj glas kroz pjesmu šapuće:
Ne plači, kćeri, ovdje lijepo mi je.

Majčice, guši me progutani očaj,
i što sam ti više no ikad mučaljiva,
ali dušu prožima i utješni drhtaj…
danas si mi barem u ovoj pjesmi živa.


- 01:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.12.2024., ponedjeljak

PJESMA



(Izvodi: Boris Petrov)

Pjesma, to je rupčić s gustim tkanjem,
ona je svijeća u mraku danjem,
svilena sjenica za vukodlake
i kočija koja razvozi oblake.

Pjesma, to je život bačen u zrak –
u tvojoj je ruci topli uzorak,
djelić vlažnih vjeđa u grudima -
prosjak, koji blago nudi ljudima.

Ja kidam dušu za ruke svijeta,
ti je ubireš, uz blagoslov pokreta.
No, ne tuguj tugu koja nije tvoja,
ne idi u središte moga dvoboja.

Ne zalijevaj suzama crvene snove,
ne šalji dušu na tuđe grobove.
Ne puštaj osjećaj u oblačan dan,
za slane kiše otvori kišobran.

Ne plači moje suze, obriši lice,
ne tuguj u duhu vječne samotnice.
Ako te slučajno riječju i ganem…
ugasit će me sućut. Pusti me da planem!

Neka moje srce zakuca u tebi,
čuvaj ga, čuvaj, sudom ga ne grebi.
Bilo gdje da mutni pogled uperim,
dok čitaš ove riječi, u tebi treperim.

Spusti dlan na grudi, srca su zajedno,
i u ovoj pjesmi tučemo ko jedno.





#slavicajuhas #borispetrov
#pjesma #ljubav #pjesnik
#slavicajuhas #slavicalavica
#zgodnonezgodna
#nemirland #kaktusfield
#poezija #audiopoezija
#poetry #audiopoetry

- 12:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.12.2024., petak

U TEBI TREPERIM


Pjesma, to je rupčić s gustim tkanjem,
ona je svijeća u mraku danjem,
svilena sjenica za vukodlake
i kočija koja razvozi oblake.

Pjesma, to je život bačen u zrak –
u tvojoj je ruci topli uzorak,
djelić vlažnih vjeđa u grudima -
prosjak, koji blago nudi ljudima.

Ja kidam dušu za ruke svijeta,
ti je ubireš, uz blagoslov pokreta.
No, ne tuguj tugu koja nije tvoja,
ne idi u središte moga dvoboja.

Ne zalijevaj suzama crvene snove,
ne šalji dušu na tuđe grobove.
Ne puštaj osjećaj u oblačan dan,
za slane kiše otvori kišobran.

Ne plači moje suze, obriši lice,
ne tuguj u duhu vječne samotnice.
Ako te slučajno riječju i ganem…
ugasit će me sućut. Pusti me da planem!

Neka moje srce zakuca u tebi,
čuvaj ga, čuvaj, sudom ga ne grebi.
Bilo gdje da mutni pogled uperim,
dok čitaš ove riječi, u tebi treperim.

Spusti dlan na grudi, srca su zajedno,
i u ovoj pjesmi tučemo ko jedno.






#ljubav
#slavicalavica
#zgodnonezgodna
#nemirland
#kaktusfield
#poezija
#audiopoezija
#poetry
#audiopoetry

- 11:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.12.2024., utorak

SEDAM DANA

(Interpretacija: Meliha Miljević)

Nikada te nisam vidjela izbliza,
ne znam koju boju krase trepavice,
ali zalit ću te toliko željenom
rosuljom zaborava
i isprati komadiće tvoje raspadnute duše.
Hoću li izbjeći čitanje usamljenosti
u dubini bezbojnih očiju?
Ne mogu te kriviti što sam duhovna
i što rendgenskim pogledom snimam
nagomilana razočarenja,
koja majstorski kriješ
od ljudi s crnim kišobranima.
Čega se bojiš,
kada za mene nikada nisi postojao?
Svejedno mi je čiju mirišljavu auru
pritišćeš i mijesiš,
s kime izmjenjuješ slinu, koja bazdi na vino,
i koga jednonoćnim zagrljajima obmanjuješ.
Ne zanimaju me ni petoprste sige,
koje zveče na uspravnim, ponosnim,
izranjavanim ramenima,
ni iscerene, silikonske usnice,
koje gužvaju se na tvojima.
Ne razmišljam o pingvinskome hodu,
o finom sakou klasičnoga kroja,
o opančarskim cipelama, duljine peraja,
niti kamo te ambiciozni planovi vode.
Ne zanimaju me stavovi, uvjerenja,
ni tvoja tezulja života,
ali zapela sam u dubini tugaljivih očiju,
u neispričanim tajnama mraka,
u zamućenom koritu
neisplakanih tvojih jada.
Da ih barem nikada nisam naslutila!
Ako sjednem
u raskošni kut vlastita žića
i sedam dana probdijem plačući
pod slapovima krvi i vode,
hoće li životne tekućice
otplaviti tužne priče tvojih očiju?
Ako osmi dan izađem iz sebe,
rasterećenoga žića,
i u čuvstvima ne pronađem
tragove klete tvoje drame…
za koga ću pjesme tkati?
Riskirat ću. Ovaj put hoću.
Ta svakako sam sama… u gustoj magli,
pasivno izmanipulirana.
Sama sam,
u dubini naplavljenih očnih duplji.
Tvojih.
Riskiram. Zbogom, lutalico čitljiva pogleda.
I prije tebe slova su plesala dance macabre.
I opet će.
Samo spusti te odvratne kapke,
zamrljane raznim nijansama ruževa,
da ne vidim ni krinku tuge,
da ne ronim u jezeru
neizgovorenih tvojih strahova,
da između redaka ne čitam pisma
koje tvoje umiruće srce piše
i da moj korpus ne ježi
prozirni kišobran, okružen crnima.
Zbogom, skitnico tužnih očiju.
Zbogom, brbljava tišino.
Po stoti put…
zbogom.





#zbogom
#slavicalavica
#zgodnonezgodna
#nemirland
#kaktusfield
#poezija
#audiopoezija
#poetry
#audiopoetry

- 11:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< prosinac, 2024  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2024 (5)
Studeni 2024 (6)
Listopad 2024 (3)
Kolovoz 2024 (1)
Srpanj 2024 (19)
Lipanj 2024 (15)
Svibanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (10)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (11)
Ožujak 2023 (45)
Veljača 2023 (16)
Siječanj 2023 (10)
Studeni 2022 (4)
Rujan 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (2)
Listopad 2021 (1)
Svibanj 2021 (5)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (10)
Srpanj 2019 (1)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (13)
Ožujak 2019 (11)
Veljača 2019 (15)
Siječanj 2019 (33)
Prosinac 2018 (11)
Studeni 2018 (13)
Listopad 2018 (24)
Rujan 2018 (26)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (52)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SLAVICA JUHAS





Flag Counter


Objavljene zbirke pjesama:

1. MOJ DVOBOJ
2. CRVENI SNOVI
3. SLANE KIŠE
4. NIKADA NISAM
5. BIJELI PAPAVERI
6. BULEVAR UMIŠLJAJA
7. NEBESKA FRULA
8. VRATA VJEČNOSTI
9. TVOJ ANĐELAK
10. ŠAPTOM NAPISANO
11. SPAKIRANI OSJEĆAJI
12.RUŠEVINE GANGLOTA
13. VIKTORIJIN PLAČ
14. ISTEK VREMENA
15. DOBA BESPLODNOG DUDA
16. SIROTA
17. ZGODNO NEZGODNA







Kontakt:
slavicajuhas@net.hr










Blogovi koje pratim:
SJENA DUŠE












I ime, i slika, i stih...
Sve je ništa.
Ja sam život.
Ja sam bila u tragu,
i bit ću poslije njega.
Bezimena.












Svako se jutro budim gdje me nema,
jer nije duša tamo gdje je tijelo.
Ni kad je jurilo za savršenstvom,
dalje od tebe nije me odnijelo.













Je li moguće da si tu (a nisi),
i ovaj svijet da je moj (a nije)?











Što sam nam učinila, ne pitam se više.
Kad se dobro osjećam, ne postoje grijesi.
Što srce upamti, lako se izbriše
ako prošlost ne vidiš tamo gdje sad jesi.









Ljekovito je otkriti ranjivost
onomu koji ne ranjava.











Vrijedim li samo koliko me hvališ,
tada sam doista vrijedna žaljenja.
Hoćeš li me voljeti?
Mada se dajem tebi,
ali pripadam sebi?
Oprosti mi ako te vrijeđa
što moj život ne ovisi o tvome.
Možeš li preboljeti moju jakost?
Voli me.











Potajice, noću, kad srce prožme treptaj,
tajanstvenoj daljini šalješ obilje oćuta.
Zaslijepi me mrežasti mjesečev sjaj
i k tebi hitam, mrklim mrakom ogrnuta.










A voljela sam te! Predano. Strpljivo. Snažno.
Maštala sam da sam dnevnik koji nosiš u duši,
da u mene zapisuješ sve što ti je važno,
da za bijeli list se primiš kada svijet te ruši.











Tamo gdje se zastave
drže pod jastucima,
a jezici za zubima,
tamo nema slobode.











Tužnoga li dana
kada ´kulturnjak´
postane prostak.













Ne srdi se, lijepi moj suputniče,
ne žali zbog propuštenih
zajedničkih putovanja,
jer karte kupiti nismo mogli.
Ali, znaj,
po svim tračnicama ovoga svijeta,
sa mnom se trucka i naš kutak...
u kojemu se sanja.
A snovi su kockice
u mozaiku stvarnosti.










Ja sam otok.
Tajanstven. Samotan. I tih.
Ti si obala.
Razvedena. Privlačna. I opasna.












Ne volim te, ni u snu. Ne trebam te.
Odurna je i sama pomisao
da me dodirneš, jer zjenice pamte
da se svatko o tebe obrisao.












Sama sam ispod svoje kože. Sama.
Sama, sretna i sigurna.












Hodam sredinom kolnika.
Korak naprijed, i trk natrag.
Nekoliko koraka u prometni trak,
i strah od nepoznate, dublje smrti.
Beznadna potraga za mirom
dovodi me do spoznaje
da nije gotovo
ni kad se meso pretvori u prah,
jer - kosti dugo traju.
(Ljubav se sporo raspada.)











Pamtiš li?
Prije no što se dostojanstveno povukoh
i prije no što postadoh kamena,
očovječih te.
Ti si i dalje kopao po smeću.
Iznevjerio si me.
Umirao si sporo,
u mojim očima.










Ja volim, ali tihim glasom,
vjetrove i morsku zvijezdu,
mrklinu gorja, sjaj na suzi…
al i duha u svom gnijezdu.










Kako ćemo si pri ponovnom susretu
pogledati u oči,
znajući kolike smo boli nanijeli?










Bjesniš jer ne znaš kakav je tko,
dok ti se predstavljaju
onakvima kakvi nisu.
A kakvi smo mi?
Gdje si? Iza zavjese.
Gdje sam ja? S druge strane.
Ni za ljubav nemamo hrabrosti.
Možda je i ne bismo okusili,
ali ovako, nikada nećemo znati.












Pobjeda nezadovoljniku
pruža zadovoljstvo,
nakratko.
Fanfare brzo utihnu,
a sve bliža i sve jača je
grmljavina neke nove
bezvezne hlepnje.













Ne bacajte ruže na smeđi lijes
(čini se ko da igrate pikado).
Ne gađajte trnjem pohabani dres
jer staro je tijelo već prešlo u mlado.
Čekam da anđeli vrata otvore,
a dotad za vas pjevam iz sveg grla.
Dignite pogled, pogledajte gore…
Prijatelji, rode, nisam umrla!













Pitaš li se ikada
je li najbolji i najsretniji?











Ne traži od mene
da vazda svijetlim i grijem.
Tvoje potrebe me gase...
a put je dugačak.












Sutra će riječi, koje nisu moje,
letjeti
i golicati maštu raznim nebesima.
Netko će oćutjeti da naslućuje
pokoju suzu. I pitat će se.
Drugi će gonetati jesu li slova
samo igračke razmaženog derišta.
Treći će utišati vlastite misli,
i bit će mi zahvalni.










Netko se igra s nama.
Netko povlači poteze,
a ruka je nevidljiva.
Da, ništa se ne događa bez razloga.
Tu smo. S razlogom.
Nama nepoznatim.










Ne osvrćem se. Ne pratim sjećanja.
Nemam volje za vraćanja.











Ovaj život je dragocjen,
što god ti o njemu mislio.
Svako iskustvo
vrijedno je nove borice.
(Mnogi su zaspali
glatkoga lica.)
Svako mjesto gdje je bila vlas,
vrijedno je poštovanja.
(Mnogi su zaspali
sa šiškama na čelu.)










Vrijedim li samo koliko me hvališ,
tada sam doista vrijedna žaljenja.
Hoćeš li me voljeti?
Mada se dajem tebi,
ali pripadam sebi?
Oprosti mi ako te vrijeđa
što moj život ne ovisi o tvome.
Možeš li preboljeti moju jakost?
Voli me.










Snovi su najživlji dijelovi stvarnosti.










Oni što nariču, dok besvijest grca,
kojima se duša rastapa i cijepa,
ne čuju ništa doli plač svog srca,
ne čuju šapat: O, smrti, kako si lijepa.










Veliki su umišljeni,
mali su ratoborni,
a oni srednje veličine,
zadovoljni su.
Ta krajnosti se glođu!










Ako šest dana jedan vodi igru,
sedmoga dana traži suigrača.











Ponesi me u srcu,
al ne daj da bolim.
Ponesi me u očima,
al ne daj da pečem.
Ponesi me u duši,
da te u njoj volim,
da pretvorim se u krv
i kroz vene ti potečem.












U životnoj igri obzirni odustaju.
I pobjeđuju.











A voljela sam te! Predano.
Strpljivo. Snažno.
Maštala sam da sam dnevnik
koji nosiš u duši,
da u mene zapisuješ
sve što ti je važno,
da za bijeli list se primiš
kada svijet te ruši.
Nisam tražila puno,
tek poneku misao
koju u javnosti nećeš
i ne smiješ izreći.
Sve tajne, koje si do tada
u mene zapisao,
sa mnom će umrijeti,
sa mnom u grob leći.











Tipično za samopouzdane -
dok padaju crtkaju planove
za opstanak
i razmatraju buduće dosege.










Daj da vidim što si odjenula,
i reći ću ti tko si.
Daj da čujem što slušaš,
i reći ću ti s kim si.
Daj da vidim s kime si,
i reći ću ti što radiš.
Daj da vidim što radiš,
i reći ću ti tko sam,
tužitelj ili branitelj.









Ne bi li bilo besmisleno
žaliti za onima koje sam napustila?
Sve putem namjerno gubim
kako bih uvijek imala sebe.
Zato me i ne vole,
jer volim sebe.
Zato ja odlazim
kada oni dolaze.
I sve je u redu.
Nitko nikome ne fali.











Sada mogu voljeti
bezuvjetnom ljubavlju...
a i ne moram.
Slobodna sam voljeti
jer ništa ne tražim za uzvrat.
Ljubavi imam na pretek.
I kada osjećam da me napušta,
ko djetešce razigrana,
kao žena uzbuđena,
izlazim na put
kojim će se vratiti.












Dopuštaš da biraju umjesto tebe.
Ugledaj se u njih i uspjet ćeš
protutnjiti nepopljuvanim putom,
ali na tom ćeš putu izgubiti
nešto vrjednije od pohvale i tapšanja.
Sebe.
Zato ja ne trpim nikoga za leđima.
Ni ispred sebe.
Šutljivcem se postaje kada shvatiš
da više nema smisla govoriti.
Zato gnječim bose noge pod sobom...
da otputujem kamo Ja! hoću
i da progovorim kada Ja! hoću.








Nepovjerljiva sam.
Koga slatkorječivi obmanjuju?
Med i mlijeko? Koješta!
Ohrabrimo se,
dopišimo riječ vino.
I neka pjesma bude molitva.












Što ikome znače laži na papiru,
ulaštene strofe, milijunta pjesan?











Dijete tmurnih razmišljanja
zove se Trauma.












Knjiškome mulcu i naputci pozljeđuju uši,
savjeti ga zaglušuju kao zvijeri ričeće.
Dok vojnici straha ratobore mu u duši,
ni ovu pjesmu nesretnik razumjeti neće.












Ja nisam tvoj ludi, nedosanjani san,
ni za koga nisam ni poželjna zbilja.
Ja samo u se spuštam prazan dlan
i promišljanjima tumaram bez cilja.











Je li moguće da si tu (a nisi),
i ovaj svijet da je moj (a nije)?












Flag Counter