Danas sam ti skuhala kokošju juhu,
gustu, manje masnu, baš kakvu voliš.
Papar ne sipaj po nadrobljenom kruhu
i pripazi da je u žurbi ne presoliš.
Kada u slast pomljackaš sve iz tanjura,
sjedni na ljuljačku, brzo će kavica.
Još se sunce diglo nije, sada je ura
da u vrt skoknem po par zrelih smokvica.
Skini pogled s prašnjavog mobitela,
kad unaprijed znaš da neće te zvati
i da čudit ćeš se što si doživjela…
da djeca ne pitaju: Kako si, mati?
Ako hoćeš, otići ćemo do grada,
prošetati Korzom, obići tržnicu.
Prijat će ti kolač i topla čokolada
čim sjednemo u kafić, pod nadstrešnicu.
Kada poželiš, kući ćemo se vratiti,
jer znam da reći ćeš: Trudna sam. Gren spat.
Trknut ću pred tobom i uključiti
na noćnom ormariću baby aparat.
Još jednu stvar morat ćemo učiniti
prije no što poljubim oči ti snene.
Nemoj pogled skrivati, nemoj se sramiti…
ta i ti si meni mijenjala pelene.
Spavaj, mila mati, daleko od kuće,
ispred koje odsjekla sam hortenzije.
Čudesno mi tvoj glas kroz pjesmu šapuće:
Ne plači, kćeri, ovdje lijepo mi je.
Majčice, guši me progutani očaj,
i što sam ti više no ikad mučaljiva,
ali dušu prožima i utješni drhtaj…
danas si mi barem u ovoj pjesmi živa.
Post je objavljen 13.12.2024. u 01:35 sati.